ne budite me
Ponedjeljak 31. prosinac 2007. godine
Ovo je posljednji put što se javljam u ovoj godini.
A vjerojatno se neću još neko vrijeme pojavljivati.
Idem na godišnji odmor i tek 08.01. se vraćam na posao.
U planu imam hrpu stvari za obaviti.
Donijela sam i neke novogodišnje odluke, ali o tome ću pisati kad se vratim na posao.
Za doček ja i dragi ostajemo kod mene doma, već sam priredila hrpu filmova ;)
Svima ostavljam jedan veeeliki pozdrav i zagrljaj.
I svima vam želim sretnu, najsretniju novu godinu, puno zdravlja, sreće, ljubavi...
Petak 28.12.2007. godine
Kao prvo sretan Božić svima (s malim zakašnjenjem).
Već 5 dana pišem post, ali nikako da nešto i objavim.
U ponedjeljak sam počela pisati post i napisala sam čitavi "roman" o tome kako sam se u petak i subotu posvađala s dragim.
I što sam duže pisala post to su mi se te svađe činile sve beznačajnije pa sam na kraju odlučila da neću ni objaviti taj post.
Božić je prošao o.k.
Na badnjak nisam nikuda išla, bili smo kod dragog i gledali tv.
A na Božić sam prošetala sa psom do parka, snijeg je padao i bilo je predivno.
Ovo je prvi Božić da apsolutno nikome nisam kupila nikakav poklon (čak ni dragom).
Od tate i mame sam samo dobila jednu veliku Dorina čokoladu i to je to.
I moram priznati da mi je to bilo sasvim o.k.
Ja i dragi smo si do sada uvijek kupovali poklone i to za svaki rođendan, božić, uskrs, valentinovo i za svaku godišnjicu, pa više ni nemam inspiraciju šta da mu kupim.
Kod nas se darivanje svelo na to da jedno drugog pitamo: "šta želiš da ti kupim?" A to baš i nije neka fora.
"Šta da ti kupim za godišnjicu?" "Trebaju mi slušalice za komp".
Jako romantično, zar ne ;)
Na poslu je danas opet bila gužva, nisam cijelo dopodne ništa jela pa me zabolila i glava. I boli me cijeli dan.
Danas mi je mama rekla da je slušala na radiju da čokolada i vino izazivaju glavobolje kod nekih ljudi.
Možda zato mene i boli glava svako malo.
Općenito ne volim slatko, ne volim bonbone i kolače, ali zato obožavam čokolade.
I sada si nekako razmišljam da jedna od mojih novogodišnjih odluka bude to da prestanem jesti čokoladu.
Od 02. siječnja sam na godišnjem 6 dana pa ću (ako se uspijem natjerati) otići na testiranje za alergije i vaditi krv da provjerim stanje sa željezom.
A mrzim igle.... ne želim opet pasti u nesvjest ... ne želim se OPET obrukati pred punom čekaonicom
A sada gibam doma. Pozdrav svima......
Petak 21.12.200007. godine
Kraj godine me je dobro pritisnuo. Zapravo ne kraj godine nego neki nedovršeni poslovi za koje mi nije ostalo dovoljno vremena.
Već danima ganjam šefa da obavimo stvari za koje nam istječu rokovi (i stalno ga podsjećam na rokove), ali on ne mari za to.
Zašto se onda ja brinem? Zato što sam jebeni perfekcionist! Navečer kad legnem u krevet razmišljam o tome što drugi dan moram napraviti i u mobitelu si napravim podsjetnik.
Na badnjak radim do 7 navečer, a za Staru godinu samo do 4 popodne ;)
Jutros su mi došli teta i bratić iz Njemačke, ali ih još nisam vidjela jer sam otišla na posao prije nego što su oni stigli.
Danas nam je na poslu opet gužva za poludit. Ili nema nikoga ili dođe 10 ljudi odjednom.
U jednom trenu mi je došlo da ih sve istjeram van i zaključam ured 
Sutra hvala bogu ne radim i već imam u planu sto stvari za napraviti.
Što je najgore od tih silnih planova uglavnom ne napravim ništa nego mi vikend prođe u izležavanju kod dragog i buljenju u TV.
Danas mi baka ima rođendan pa imamo feštu navečer.
A navečer mi dolazi i brat iz Zagreba pa bi se trebala malo s njim "družiti".
Sutra trebam ići u kupovinu i u kino i na cugu s frendom od dragog i još svašta nešta.
Dan je jednostavno prekratak za moja izmišljavanja ;)
U slučaju da još niste skužili - luda sam za mačkama. Ma volim ja sve životinje, ali
mačke najviše ;)
Danas sam baš nešto dobre volje. Valjda me uhvatilo to neko predblagdansko raspoloženje.
Ostavljam svima jedan veeeeliki pozdrav i zagrljaj. Javim se opet u ponedjeljak.
Eh da, skoro sam zaboravila... da li mi netko može odgovoriti na jedno pitanje?
Zašto mi na jednom kompu u uredu postovi izgledaju o.k. (u internet exploreru), a na drugom kompjuteru mi tekst izlazi preko okvira i boxevi su mi pobrkani.
U Firefoxu mi naravno sve izgleda o.k. ali njega gotovo da i ne koristim.
SuboTa 15.12.
Još jedna radna subota. Nemam nešto puno posla pa koristim priliku da napišem koju "pametnu".
A zapravo ne znam što bih napisala ;)
Glava me boli, noćas sam kasno išla spavati (iza ponoći) i još dugo vremena nisam mogla zaspati pa sam se jutros jedva ustala.
Iskreno se nadam da ću poslije ručka odspavati koji sat.
Znam da zvučim ko neka stara baba kada kažem da idem odspavati poslije ručka, ali nema mi ništa draže od poslijepodnevnog odmora.
Danas bi konačno trebala početi s vježbanjem joge.
Neugodno mi je kad vidim da žene koje su duplo starije od mene rade asane bolje od mene.
Ma općenito mi je muka kad nešto ne znam raditi :P
Eto toliko za sada od mene, javim se iza nedjelje...
Želim svima ugodan vikend i da se što bolje odmorite i napunite baterije za novi (radni) tjedan. Pozdravček ....
Srijeda 12.12.2007. godine
Nedavno sam primijetila jednu stvar - ako mi ujutro dan počne naopako tada mi se cijeli dan loše stvari događaju.
I (nažalost) konačno sam shvatila što znači ustati se na lijevu nogu.
Neki dan mi je loša sreća započela već rano ujutro.
Jedan predmet nisam dobro riješila (i što je najgore to je bila isključivo moja krivica).
Nekim strankama nisam naplatila sve što sam trebala pa sam ih morala zvati da dođu platiti još neke takse.
Jedan ugovor nisam na vrijeme prijavila u poreznu (ali nisam ni znala da ga trebam prijaviti), pa mi je šef pola sata urlao kako ćemo morati platiti nekoliko desetaka tisuća kuna kazne.
Na kraju sam sve te pogreške nekako ispravila, ali od svih tih stresnih situacija mi je u jednom trenutku doslovno pozlilo.
Cijelo jutro su me bombardirale neke loše vijesti i normalno da sam se morala loše osjećati.
A zapravo je sve to smiješno. Jer gotovo svi problemi se mogu uz malo truda riješiti.
I ništa nije vrijedno našeg zdravlja. Jer kad se zdravlje jednom uništi uglavnom više nema „popravaka“.
A koliko mi se čini u današnje vrijeme sve više i više bolesti proizlazi iz stresa.
Danas mi hvala Bogu nije jedan od tih "naopakih" dana. Ali sam ipak od svega toga iscrpljena, grlo mi je oteklo i već me danima muči moja stara boljka - moje lijevo rame.
Ruka me toliko boli da se jedva uspijem obući. Najgore mi je to što ne znam zašto me to boli.
Za kralježnicu znam da mi je iskrivljena pa mi je normalno da me bole leđa.
A za rame ne znam što bi mi pomoglo. Vježbe možda?
Evo "otkrila" sam još jednog zgodnog glumca. Gledam ga već mjesecima u seriji Lost, a neki dan sam ga gledala u filmu Perfect Romance.
To je jedna predivna romantična komedija, jedna od onih zbog kojih se ponadaš da srodne duše stvarno postoje.
Ostavljam vam i sliku...
U nedostatku slobodnog vremena samo ostavljam jedan veeliki pozdrav.
Ponedjeljak 03.12.2007.
Evo samo jedan brzinski post. Na poslu je opet ludnica. 
Šef je nadrkan ko pas. 
Opet smo se zakačili. Ja mogu trpjeti da me netko je... u mozak, ali ipak samo do određene granice.
A kad mi netko tko cijeli dan provede u ljubavnim telefonskim/mobitelskim razgovorima sere da sam kilava, spora ili da ne radim dovoljno onda stvarno popizdim.
Malo sam bila i bezobrazna, a na kraju se šef uvrijedio i rekao mi da skratim jezik. 
Utorak 04.12.2007.
Evo strasti na poslu su se malo smirile. Skužila sam da sam jučer ipak malo pretjerala.
Nepravda me inače užasno pogađa, ali sitacija je takva da danas šefovi mogu raditi što god požele, a radnici moraju šutjeti i trpjeti jer kod naših poslodavaca postoji moto: "ako ti se to ne sviđa uzmi svoju radnu knjižicu i idi".
Ma zapravo ne smeta meni to što šefa nikad nema u uredu i što cijeli dan provodi na mobitelu jer tako barem mogu raditi u miru.
Ali meni smeta to što njega ili nema cijeli dan ili cijeli dan ništa ne radi i onda pet minuta prije kraja mog radnog vremena kaže mi da ne zbrišem jer mi mora nešto diktirati.
I na takve stvari ja popiz...
Mislim ono, imali smo barem 8 sati da napravimo taj neki posao, ali njega to uopće nije briga i onda je moram ostajati duže na poslu.
Kao da ja nemam svoj privatni život i svojih obaveza.
Uglavnom, odlučila sam da ću se malo pokušati skulirati.
Šef me malo prije pitao: "jel ti voliš svoga šefa?" (da, šef mi nije baš sav svoj), a ja sam jedva nekako prevalila preko usta: "da". Užas
Danas sam i malo bolje volje.
Očito da nećemo imati nikakvu kontrolu pa sada mogu polako i na miru obavljati svoje poslove.
Danas popodne idem kod kozmetičarke (ko pravo žensko), živci mi rade sto na sat pa mi je
ten "pol strava pol užas" - ne pitajte me odakle mi taj izraz jer ne znam ;)
A naveče imam jogu. Nekako mi je lijeno ići, ali ipak jedva čekam da se malo razgibam.
Zadnji puta nisam išla jer sam duže ostala na poslu i primjetila sam da su me leđa više bolila nego onih dana kad sam vježbala.
Krevet kod dragog me ubija. Svaku nedjelju ujutro (kad spavam kod njega) se probudim izlomljena.
Gibam sada, javim se kasnije. Pozdrav
I malo za promjenu ostavljam vam jedan veeeliki osmijeh
