in this world

Ne znam kako kod vas stvari stoje, vjerujete li u to famozno musko-zensko prijateljstvo ili ne...
Danas sam napokon shvatila koliko sam sretna sto imam jednu super osobu za prijatelja. Upoznala sam ga jos pocetkom srednje skole, kada je u klupi iza mene stalno valjao gluposti i pravio se vazan ko i svako musko bice kad ga lupe pubertetske musice. (ah, ti muski)
Znali bi satima razgovarati o totalno nevaznim stvarima, a i o onima malo bitnijima, uvijek sam se mogla osloniti na njega, a i on na mene. Zajedno bi se uvijek uspjeli uvaljati u neprilike, svaki put kad bi kao otisli po sendvic usred sata, a zavrsili u obliznjem bircu na biljaru, pa bi kasnije zbrajali neopravdane i izmisljali izlike kako da to objasnimo raski. Kako je vrijeme prolazilo, srednja skola je bila gotova, a nasi putevi su se razisli, svatko je krenuo svojim putem. On u Zagrebu, a ja ovdje u svom malom gradicu... Da, ostali smo mi u kontaktu, ali danas, nakon duzeg vremena opet smo skupa izasli van, sa zajednickom frendicom i njenim deckom. Ljudi, koji nas inace znaju, odmah su to protumacili kao da smo cura i decko. Mi smo se od srca nasmijali tome, iako smo mnogo puta mogli zavrsiti zajedno, no to se nije dogodilo. Jedan od mojih frendova je jednom prilikom rekao: "Kakvo je to prijateljstvo, ako se ne isproba?". Svi znamo sto je pod time mislio. :)
U mojim ocima, on je meni poput drugog brata, na kojeg se uvijek mogu osloniti kad ga zatrebam. Naravno, nikad se nezna sto buducnost donosi, dali cemo ostati i dalje tako dobri ili ce se prijateljstvo razviti u nesto vise. Vjerujem, ako dosad nismo zavrsili zajedno niti necemo, i bolje, jer ne zelim unistavati to prijateljstvo. Brijem da ga nikad ne bi gledala istim ocima. No ovo je za mene cisti dokaz da musko - zenska prijateljstva itekako postoje, te da ne moraju nuzno zavrsiti ili se razviti u neku vezu... Posvecujem ovo svome JoJeku, a vi, vjerujete li vi u musko - zenska prijateljstva ? :)

Do sljececeg posta, pusa od Smote :*