 |
Ispitaj ljepotu zemlje, mora, prorijeđena i svuda prisutna zraka; ispitaj ljepotu neba..., ispitaj sve te stvari. Sve će ti odgovoriti: Gledaj nas samo i promotri kako smo lijepe! Njihova je ljepota kao njihov hvalospjev. No, ta stvorenja, tako lijepa a ipak promjenjiva, tko ih je stvorio ako ne netko tko je lijep a nepodložan mijeni? Aurelije Augustin |
subota, 28.04.2007.
nakon dugo vremena...
|
evo i mene nakon poduže vremena...sorryte ljudi, ali malo sam lije za pisat svaki čas, a i u školi je stisak...uf, uf... evo, malo se želim osvrnuti prema ljudima koji nam pomažu (ili ne) u životu... evo...ljudi utječu jedni na druge...pozitivno, negativno.... e sad..ljudi mogu druge povući za sobom...''dignuti ih u nebo, u oblake''..ali ih istovremeno i spustiti u očima drugih...a mi? štoonda činimo...gledamo prema gore, (ili dolje...) za njima..i ništa... a trebali bi se potruditi da ih povućemo prema sebi, ili bar, gdje su prije bili...jer...ako su ''visoko u oblacima''...visoko su u lažnoj sreći... teško je takve privući natrag...ali, upornost, strpljene...samo je to potrebno...ali, onda se treba sjetiti da je dovoljan samo smješak, jedan smješak..i vidjet će, da je nama ''ispod oblaka'' lijepše nego njima...poželjet će se vratiti... takve ljude ne treba napustiti, jer...možda će biti oholi i sebični...ali kaže bl. Majka Terezija: Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. NIJE VAŽNO. VOLI GA! ljubav..treba voliti svakog čovjeka...tako ćemo biti nasmiješeni svakom čovjeku...i pokazati mu pravu sreću... A opet...ima ljudi koji ti nakratko uđu u život i odu neprimjećeni... ima opet onih koji ti uđu u život...ostanu, ali u njima stekneš ili iskrene neprijatelje ili lažne prijatelje... ali...ima i onih ljudi...dođu ti tiho u život, postaju sve glasniji i nađeš u njima istinske, iskrene prijatelje.. odjednom...osjetiš...nekako je lakše, teret je lakši...to ti prijatelji pomažu nositi križ...ne tražiš ih to...a oni svejedno pomažu... ne zaboravi se okrenuti, zahvaliti tim prijateljima, ..ali budi spreman, da i ti pomogneš i prihvatiš nositi nečiji križ...jer čovjek je čovjeku Šimun... i ako pokažemo tu ljuba prema drugima postat ćemo pravi ljudi... "Čovjekom - u pravom značenju riječi - postaje se samo ljubavlju." PHIL BOSMANS Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. NIJE VAŽNO. VOLI GA! |
