Inspirirana umjetnost

29.12.2014., ponedjeljak

Mojih pet gruda iz Siska

Snijeg je još uvijek bijel. Baš je onakav kakvog se sjećam kad smo išli kao prvašići u školu penjući se uz brdo dok su se gradile zgrade na brdu...(sadašnjem Brzaju). Nas petero smo iz Podjarka išli u isti razred i gotovo uvijek smo kasnili zbog nekog. Naš drug je već bio navikao, ali morao nas je dovesti u red (rekao je roditeljima na sastanku i poboljšali se mi- tko bi rekao). Sjećam se jednom da je netko zaboravio mapu, a netko bilježnicu sa nekom važnom zadaćom...Mislim da smo taj put najviše kasnili...A što smo znali biti blatni...nije bilo niti jednog suhog puta kojim bi išli. Svuda se gradilo. Ponekad kad smo se vraćali kući preko groblja Igor i Tihomir bi nas plašili. Mi smo trčale (Anita, Aleksandra i ja) ko bez glave samo ono torba je previše smetala i vukla nas prema zemlji, koji put bi i pale ali nismo uspjele pobjeći od tih riječi koje su njih dvojica govorili.

Tata je išao pred mene jer je već zimi bio takav mrkli mrak vrlo rano, a i nije bilo rasvjete. Tata je išao jednim putom ja drugim, a mama je bila začuđena kad bih došla kući prije tate. To je bila velika prednost ići do škole bilo kojim putom, a ne samo jednim. Na brdu pored sadašnjeg vrtića na mjestu onog spomenika bio je bunar. Nekoliko puta dok su se te zgrade gradile znali smo kao djeca naći novce koji su bili rasuti na putu. Očito je netko bio dobio plaću, a mi smo pronašli, ali kome dati...Kad sam došla kući sa novčanicama mama je pitala da nisam nekome uzela, a kad sam joj rekla da smo našli na putu i da smo podijelili nije mogla vjerovati...Trebalo je dugo da nam povjeruje...ne sjećam se iznosa ali bio je povelik.

Ne znam, drug nas je svuda vodio sa svojim harmonijem...mi smo bili njegov mali pjevački zbor., a neki su i svirali Tatjana harmoniku, Vlatka klavir, Dejan kontrabas, možda je još netko nešto, ali sam zaboravila. Divila sam mu se zbog načina na koji nas je vodio, a i njegova je pojava odavala ujedno strogost, ali i želju da nas svemu nauči. Sjećam se da nas je vodio u Šumicu na neki nastup na kojem smo bili odlični...sve nas je pohvalio. Nastupali smo i u nekom selcu..a tamo sam jedva čekala da završimo jer je bilo tako vruće. Naš drug je bio pravi prijatelj...Moj tata koji je bio u to vrijeme po bolnicama, nedostajao mi je, ali moj drug je bio moj drugi tata...Kad bih došla u školu rado sam išla k njemu po znak pažnje, tako reče moja mama...On bi mene podragao po glavi, stavio u krilo ko svoje dijete i posvetio mi koju minutu. Ne znam, meni je to kao djetetu mnogo značilo...Pogotovo kad sam bila kasnije u bolnici radi vađenja krajnika. Naš drug nas je vodio i na maturalac u osmom razredu umjesto naše razrednice koja je bila starija pa nije mogla. Kod mog druga sam imala kasnije kad sam i sama postala studentica koji sat stažiranja. I kao da sam željela pokazati sve što sam naučila...kao da još uvijek želim reći: Ja još uvijek učim kao što ste nas vi učili. Još uvijek kad vidim mog druga koji je sad u mirovini kao da vidim svoj život i ono nešto što je utkano u mene onaj mali pjevački zbor, ono grljenje s ljudima, one sve ludorije koje smo izvodili, one odlaske u školu po snijegu nas petero...kao da smo zarobljeni u sjećanju...Ipak smo postali odrasli...svatko u svom zanimanju...sjećanju...

Često smo bili vani nas petero. Ponekad zajedno, a ponekad cure sa curama i dečki sa dečkima. Po ljeti smo na našoj livadi krali pokoji krumpir i paradajz ljudima iz bašte pa smo radili roštilj s mesom, ribom, kukuruzom...Bilo je super imati logorsku vatricu i ostati do kasno u noć. jedno ljeto smo čak imali plan kako bi napravili kućicu na drvetu. Iz starih baraka otkidali smo daske, vrijedno nosili građu na tačkama po najvećoj vrućini. Htjeli smo svoju kućicu na drvetu i kod Jozefine našli vrijedno drvo, baš kakvo bismo željeli..I krenuli smo zabijati daske u drvo. Nekoliko smo zabili i došla je njezina mama i rekla da ne može to drvo....ups..da ubijamo drvo i da to tako ne ide i još mnogo toga...Svi smo bili vidno razočarani, a toliko nas se skupilo da bi to napravilo...Nikad više nismo došli na takvu ideju. Nikad više nismo pokušali. Shvatili smo jedino da nam ostaju pred zgradom platane i breze između kojih možemo razapeti štrik i napraviti šator. Imali smo ponekad i prave šatore, što vojnički, što neki plastični...Znali smo dugo igrati monopol, skrivača, tenis, odbojku...ali opet smo nailazili na stalne zabrane susjeda...Ponekad smo tako otišli daleko da uopće ne čujemo ....na našu livadu na kojoj je bio mir...a onda je i tamo krenula gradnja...i mi nismo imali više svoje mjesto...I došao je rat.

Andrijana i ja smo napravile snješka jedne godine na jezercu. Bila je to rijetka prilika: snijega ne baš previše, rukavica nedovoljno, ali sve je bilo izazovno. Snješko je bio divan i bio je to divan osjećaj nečega: djetinjstva i odraslosti, kad ti je svejedno tko prolazi, kad ti je svejedno tko te gleda, kad ti je važno samo da napraviš tog jednog neobičnog snjegovića. Snjegović je imao obje strane i dva lica. Sa Andrijaninim dodatkom od kape bio je prava faca. Nekako smo smišljale kako bi ga nazvale, ali nismo mu dale ime. Još uvijek mi izmami veliki osmjeh kada se samo sjetim te slike.


Oznake: Grude iz Siska


- 21:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.12.2014., subota

Jedna večer

Kako je lijepo biti i vidjeti nešto drugačije. Nešto poticajno.
Te večeri bila sam u NKČ Vlado Gotovac gdje je bila gđa. Simona Gotovac koja je zapravo zatvarala izložbu mlade slikarice Dubrovkinje Nikoline a govorila je i o Vladi Gotovcu u ime Instituta Vlado Gotovac. Neke misli ostanu kao i one neke misli čisto ljudske, promišljajuće i filozofske. Umjetnost kao igra i umjetnost kao življenje, umjentost kao odvažnost u traženjima biti svoj. Tako je i Nikolina stvarala svoje slike.

Kasnije iste večeri posjetila sam Veliki Kaptol predstavljanje pete zbirke pjesama Maje koja je impresivna kao osoba i nimalo nametljiva. Bilo je ugodno veče i druženje nas nekoliko stalnih koji se skupljamo na čitanjima poezije. Umjetnost kao izražaj samog sebe. Samo kad si svoj kao unikat onda možeš i drugima pokazati put.

Možda je to naše zadnje zajedničko druženje u ovakvom broju, pa i jedna fotka za drugačije sjećanje.




Antonija, Maja, Siniša i ja, fotkao Ivan, čitao Nikola...
- 08:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (4)
Travanj 2015 (2)
Veljača 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (7)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (5)

Opis bloga

Marijana Petrović Mikulić
slikarica i svašta nešta
e-mail:mari48anne@net.hr




...o umjetnosti...

CV

Samostalna i neka skupna izlaganja

1995. Priča o drvetu - srednja škola, Sisak (samostalna)
1998. Monotipija - srednja škola Sisak (samostalna)
1999. Čestitke - srednja škola Sisak (samostalna)
2001. Je vu cherche (Tražim te) - Mali kaptol, Sisak (sam.)
2002.ili 2003. Salon mladih - KKV Sisak (skup., ne znam je li god. prava)
2002. Zajednička sa B. Bjelić i J. Bulat – Mali kaptol, Sisak
2006. Mostovi i parkovi grada Siska - Gradska knjižnica, Sisak (samos.)
2006. Zajednička sa N. Ivković – Galerija Krsto Hegedušić, Petrinja
2007. Slike akvareli, akrilik, ulje - Galerija Sveti Kvirin, Sisak (sam.)
2008. Sudjelovala u postavljanju interaktivne izložbe Adventski labirint u Velikom kaptolu u Sisku sa grupom Mladi za Krista iz Rijeke
2009. Vodila dvotjednu radionicu crtanja i slikanja u Sisku
2010. Isusov put - Crkva Svete Marije Magdalene, Sunja (sam.)
2010. Akrilik i ulja - Gradska knjižnica, Sunja (sam.)
2011. INTER IMAGO 3 - MC galerija, skupna, New York
2011. Međunarodni festival zastavica - Kolotečina, Zagreb
2012. Međunarodni festival zastavica - Čovjek koji sjedi ili Mačak među cvijećem, Zagrljaj, Zagreb
2012. Bewegter-wind, Slikanje vjetra osnovnim bojama,Essen, Njemačka,
2013. Međunarodni festival zastavica - Odraz u ogledalu ili Ukradeni komadić radosti, Zagreb
2014. Minijature, skupna, Popovača
2014. Međunarodni festival zastavica - U stvaranju I, U stvaranju II, Zagreb
2014. Slikarske i poetske minijature, NKČ Sisak
2014. Identiteti, 3.Hrvatsko triennale autoportreta, Galerija Prica, Samobor, skupna
2015. Minijature, skupna, Popovača, Petrinja, Knin
2015. Međunarodni festival zastavica, - Moj grad, Zagreb
2016. Međunarodni festival zastavica- Komplementarna ljubav, Naljepnica-Ljubav na žici u 17
2016. Žene u različitim psihološkim stanjima u 21.st, samostalna, Sisak

50- tak skupnih izložbi sa udrugama: Petriart, Sulikum, drugim udrugama, sudjelovanja u humanitarnim akcijama i inozemnim natječajima, te nekoliko likovnih i kreativnih radionica, manje izložbe po malim kvartovskim kafićima. Radila u osnovnoj školi predajući likovni gdje su neki učenici dobivali nagrade (te sam baš ponosna na njih jer imaju potencijala). Trenutno kao likovni terapeut i tako sudjelujući na raznim likovnim natječajima i organizirajući izložbe (2011. i 2012., 2014.) likovnih radova korisnika. Članica art - akademije.








Linkovi 1

Linkovi 2

Statistika

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se