bili su baš OK. Imali smo što za vidjeti, ponjuškati, probati, popipati....Gljive su moja jedna mala ljubav pa i za to treba vremena. U šumi je bio poseban doživljaj. Ujutro svi stranci a u šumi si postajemo prisni: radujemo se kad netko "upeca" vrganja ili tko zna možda nešto i bolje..., osvrćemo se da ne izgubimo nekog, zovemo na trubice (jer ih ima za sve i previše), skidamo krpelje, ...a sve ravna šuma bez nekih velikih uspona. Jedino što smo brzinski išli iz šume u šumu (posjetili smo tri). A poslije svih skupljenih gljiva jedan ih je čovjek sve determinirao tako da ne bi bilo zabune o jestivosti i smrtnosti. Svašta smo naučili. I na kraju baš svega smo probali tijesto s tartufima...Uvijek me udari taj miris. Većina se razišla zadovoljna sa svojim košaricama jestivih gljiva. Hvala vodičima, determinatoru, vrijedim ljudima u pripremi hrane.... |
Trenutak stvarnosti uhvaćen okidačem fotića je uvijek čaroban, jedinstven, neponovljiv. U fotografije spremamo sjećanja za sebe, kao i za one koji dolaze poslije nas. U nekom trenutku uhvatili smo odjeću ljudi određenog doba, frizure, obuću, graditeljstvo, ponekad šminku, nakit, ljude u određenim poslovima, emocijama...Fotografija je inspirativna jer nudi čudesne mogućnosti, kao i sami programi za obradu. Osobno su mi jako drage one starinske, crno bijele, jer kao da u njima ima nekako više života nego u ovim današnjim, a možda je to samo moja težnja, iako moram priznati kako sama jako volim boje./font> |
< | listopad, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |