Inspirirana umjetnost

19.07.2017., srijeda

Izložba OTKRIVANJE SRCA

Korisnici su bili vrijedni u svojim stvaranjima pa tako i izložba
OTKRIVANJE SRCA u NKČ Vlado Gotovac- Ogranak Caprag donosi
i nove tehnike koje su: slikanje na staklu, slike na recikliranom papiru,
slike na platnima i osvrt likovnim radovima na izložbu "Zornjaci"
Ivana Novaka.
Izložba ostaje otvorena do 31.7.



Oznake: otkrivanje srca


- 05:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.06.2017., utorak

Što radi likovni terapeut?

Što ja radim sa odraslim korisnicima u likovnij terapiji?

Većinom imamo upraljane ruke od boja, ljepila i ostalih čudesa, a ima nekih od njih koji se ne vole prljati pa rade "čisto".
Do sada smo isprobali mnoge tehnike.
Mramoriranje (to vam je ono kad želite obojati stiroporne kuglice ili stiroporna jaja u neku boju pa zapravo potopite prvo u vodu u koju dodate nekoliko kapi posebne boje i to je to).

Šmirglanje drvenih pločica i ljepljenje salveta na njih da bi izgledale kao vješalice ili kao pozdravi pred vratima kuće.
Ukrašavanje drvenih kutijica.
Izrada općenito ukrasnih predmeta od špage ( posudice, privjeske,), drveta (figure), kamena.
Da i ne spominjem koliko smo gipsanih predmeta odlili i ukrasili.
Oslikavali smo i svilene marame a to su najčešće radili muški.
Radili smo reciklirani papir od starog papira i na njemu su slikali oni koji su bili motorički slabiji te smo dobivali slike.
Kaširali smo mnogo toga i napravili čak i izložbu kaširanih cipela.
Oslikavamo staklene posude i radimo slike.
Oblikovali smo predmete u glini i pomalo sa fimomasom.
Bojali smo hodnik.

I naravno, ali ne manje važno slikamo akrilnim bojama na platnu, akvarelom, temperama, tuševima u boji, pastelama, ugljenom, flomićima....
Trudim se da sudjelujemo u likovnim natječajima tuzemnim (Tradicija i suvremenost) i inozemnim( Međunarodni festival zastavica Cest is d' Best), te manifestacijama koje organizira grad (Sajam cvijeća) i likovnim izložbama ( do sada smo ih imali 5).

I uz to sve trudim se imati i pokoju art terapiju.

Mislim kad vidim pomake jako sam radosna jer su oni pronašli nešto u tom trenutku susreta sa likovnošću i oni uživaju ili ne uživaju.
Možda nisam sva niti spomenula. Nije niti važno, ali tek da se i sama podsjetim što se sve događalo ovih nekoliko godina.





- 19:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2017., četvrtak

Piše uredi svoj blog

i evo uređujem svoj blog koji nisam već dugo zbog objektivnih i neobjektivnih razloga.



Ljubljana je bila divna. Kad pogledam unazad po mnogo čemu inspirativna. I oni imaju stari grad koji se diže prema oblacima baš spreman za iscrpljivanje svih neprijatelja, nešto poput Karlovačkog starog grada koji je isto na brežuljku, za razliku od našeg sisačkog koji je na rijeci. Može biti da krećem dalje, možda ipak stojim...razmišljam...o svemu... I ponovo gledam oblake i njihovu pahuljastost (ako postoji ta riječ)...nebo mogućnosti poput mora kojem ne vidim granicu.
- 15:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.01.2017., četvrtak

Noć muzeja

Noć muzeja je uvijek zanimljiva zbog čiste gužvancije, nedostatka zraka i susretanja sa poznatim i manje poznatim ljudima. Možda još niste bili na pravoj Noći muzeja. Jedna poznanica i ja smo cijelu noć zujale po zagrebačkim muzejima i bilo je šteta što nije skroz do jutra trajalo. Dobro da smo došle automobilom i to je bio VELIKI plus za nas. Postoji mnogo hedonizma za ljubitelje umjetnosti, ali nema tišine i vremena za razmišljanje tek se kasnije slegnu misli i one ostale slike u nama.
Na moju žalost i ove godine ću propustiti taj divan događaj, ali ako vi možete otići, svakako posjetite i otvorite makar na jednu noć svoje srce umjetnosti i umjetnicima.


http://nocmuzeja.hr/popis-muzeja/

UMAG

Kažu da su Umagu napravili onu šetnicu uz obalu koju su počeli prošle godine kad sam bila tamo. Postavili su na otvorenom sprave za vježbanje (orbitrek, bicikl...), pametne klupe za punjenje mobitela, glazbenu ogradu, posadili u krug maslinu....Vidjela sam fotke i stvarno je UAU!

A za Sisak...možda bi trebali napraviti kao Francuzi u bazene staviti bicikle, obući se u badiće i nova rekreacija je tu...

Oznake: NOć muzeja 2017., Umag


- 16:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.12.2016., nedjelja

Nešto kao

radost koju bi trebali živjeti svaki dan.

Trebamo li radost ili se mirimo sa nekim okolnostima?
Radujmo se uvijek.
Tko nam daje snagu?
Biti učenik i učitelj u isto vrijeme mogu oni koji traže kroz život,
koji nisu previše pametni da sve znaju i ne srame se potražiti odgovor,
koji su spremni prenesti svoje znanje,
i koji imaju ljubavi za učenje i davanje.
Okolnosti nas mogu potaknuti na nove spoznaje i nova traženja.

Hvala na svim padovima koji su bili od prošlog Božića
i vremena kad sam se dignula. Zahvaljujem na ljubavi.
Zahvaljujem na zraku, kruhu, vodi, hrani.
Zahvaljujem na kakvom takvom zdravlju.
Zahvaljujem što mogu Tebe spoznavati.
Zahvaljujem za vas ljude koje poznam i koje ću tek upoznati.
Želim vam svima BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ
UZ SJEĆANJE NA ISUSOV ROĐENDAN!


.

- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.12.2016., nedjelja

Čestitarenja....

Volim sjesti gotovo onako kao stari majstori pred svoje blago i uz svijeću stvarati u to neko predvečerje.
Sjetim se onih koji su daleko, koje dugo nisam vidjela ili čula,koji su bolesni, koji su sami, koji su mi nekako zapeli u duši i možda su potrebni samo pokoje napisane riječi. Izrađivati čestitke...baš za njih...(ovo su od prije s malim brojem sadašnjih) je čarobno...jer ne očekuju niti se nadaju, a samo je tako malo potrebno...
Tako idem i večeras...pisati....
I baš se tome radujem.




- 16:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.12.2016., utorak

Čovjek...

Što je čovjek?
Mnogo minerala, vitamina, vode, dlaka, krvi, žuči, masnoće...
Možda nikad tako dobro ne osjećamo tijelo već tek kad je u nekom bolnom ili možda čak drugačijem stanju.
Do tog stanja smo negirali bol, barem ja to radim, i mislim kako mnogo toga mogu.
Unatoč tomu tijelo me ponekad izda ono samo kaže kad je dosta.
Tješim se onim nekim slikama budućnosti i molitvom koja mi pomaže.
Svatko je od nas drugačiji.
Netko će gledati drugoga i reći kako mu nije ništa, dok će on tu istu bol slabo podnositi.
Ne možemo znati boli onih drugih sve dok nismo ušli u njegove cipele.
Ne možemo znati ako nismo nikad bili bolesni.




Difuzni pogled, akril na platnu, 2015.

Ima ona jedna biblijska na bacaj bisere pred svinje. Kad pogledamo ima mnogo toga i danas.
Biseri svinjama ne znače ništa i tek su im neki kamenčići kojeg one ne mogu pojesti.
Biseri i u prenesenom značenju mogu biti svašta, ali većinom ono najdragocjenije što želimo
podijeliti s nekim.
Jednom sam čula izreku da biseri u nečijim rukama sjaje, a u drugima postaju blato.
Tko ima bisere i tko ih prihvaća je odgovornost primatelja i davatelja.
I uvijek je tako...odgovornost onoga tko ih ima i daje i onoga tko ih prima.
Zamisliti da imate doista biser koji čuvate za neku posebnu osobu jer mislite da bi joj dobro stajalo,
ali ta osoba zapravo ne voli bisere i vi to znate ali mislite kako će se predomisliti.
Naravno osoba je kulturno primilia dar, ali ga nikad nije nosila.
Zar to nije ponekad i s nama?
Mi dobivamo mnogo bisera (zdravlja, mudrosti, ljubavi, talenata...), ali ih zanemarujemo
opravdavajući se raznim isprikama kako ne bi pokazali te naše bisere na dobrobit svih.
- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.11.2016., srijeda

Skočiti s padobranom


Mislim da je skakanje s padobranom odvažno i vrlo emocionalno, učini nas hrabrijima. Bungee jumping je isto ono odvažno. Nemam pojma zašto bih baš to dvoje htjela probati. Nudili su mi paraglajding, ali nekako nije to to. Zapravo ne teži li čovjek toj težnji letenja oduvijek. Moja je padanje i skakanje! AHAHA! No, htjela bih svakako probati jednom. Ono kad uzlijećeš srce mi kuca sto na sat i gutam knedlu i imam leptiriće...i samo još nedostaje taj osjećaj padobrana i skoka.
Čekam slijedeću godinu za skok, a do tad fotka koju sam snimila sa zemlje...



Oznake: padobran


- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.11.2016., petak

Usudi se znati




Sl.12. Marijana Petrović Mikulić/Usudi se znati,
akril na platnu, 40 x 40 cm, Sisak,2015.



„Usudi se znati“slika je naslikana akrilnim bojama na platnu 40x40 cm. Naizgled je mirna, opuštajuća, ali s izvjesnom snagom zaštite lica od pogleda. Dojam stolca doživljavamo kao oblak u osvjetljenoj prostoriji. Na slici je interesantna poza fetusa u kojoj sklupčanost traži novu snagu i razumijevanje. Slika nas uvlači u svoj prostor. Čini se kao da stojimo nepomično gledajući prizor s željom približavanja. Pomalo jednostavna u otkrivanju svakodnevnosti običnog psihološkog stanja, a pomalo i složena u prenošenju kontrastima boja.
Žensko biće neodređene dobi sjedi na stolcu u sobi koja je obasjana svjetlošću što dolazi kroz prozor. U pozadini je svjetloljubičasta boja sobe i poda. Linija odjeljuje pod i zid. Nanosi boje su lazurni i glatki. Žensko biće je obučeno u bijelu haljinu kao bojom nevinost, smještena na stolac i nogama ne dodiruje pod već još uvijek u fetusnoj pozi sjedi na stolcu oslanjajući se stopalima na rub stolca. Glavna ideja uočljiva je pri pozi žene koja je čvrsto skupljena i ne diže glavu unatoč osvjetljavanju prostorije kroz prozor. Prikazan je trenutak samoće i nemoći kao bijeg u stvarnost u sobu ljubičastih zidova koji nose dio duhovnosti i mudrosti.
Pasivna linija vidljiva je u dijagonali od gornjeg lijevog kuta prema desnoj strani što naznačava i opisuje pad raspoloženja, kao i lijevi usporedni zid. Aktivna linija je ocrtana na zidu s lijeve strane te je ujedno i medijalna. Gledajući sliku primjećuje se više okomitih linija nego vodoravnih, a samo tijelo naslikano je u okomitom položaju pri vizualnom izduženju pomaže i visoki stolac. Slika je sastavljena od jednostavnih geometrijskih oblika - pravokutnika koju su usmjereni k razumskoj poziciji promatrača.
Ljubičasti zidovi kao da su okosnica razumijevanja poruke koja nosi bolje sutra. Prolaznost bol i i tuge zabilježene su kao emocija koja je podložna promjeni i trajanju, neophodna za razumijevanje nas samih.
Likovni prostor građen je realnošću i uporabom realnih elemenata. Svjetlosnim razlikama boje lagano je ocrtana razlika između dva zida i mjesta gdje pada svjetlost. Dodavanjem crne i bijele u ljubičastu boju dobiven je volumen prostorije. U donjem dijelu kompozicije slike veća je težina i naglasak, nego u gornjem dijelu slike. Slika je naslikana više desno dok je zraka svjetlosti naslikana s lijeve strane. Naglasak je na lijevoj strani slike gdje je izvor svjetlosti koja ulazi u polupraznu prostoriju unoseći dašak optimizma. U isto vrijeme osoba i stolac su izolirani i time im je povećana težina i važnost, tj. likovno su naglašeni.
Tijelo je pozicionirano na stolcu s desne strane time naglašavajući poziciju prozora koji je naslikan lijevo kao nešto bitno jer donosi svjetlost kao promjenu u ženinom razmišljanju.
Pozicija promatrača vezana je uz desnu os. Privid prostornosti slike postiže se rasporedom objekata i prividom postignutim bojama.
Slika je naslikana kontrastom kvalitete u kojem se sekundarna ljubičasta boja posvijetljuje sa bijelom bojom i tako ju oslabljuje. Dodajući sekundarnoj ljubičastoj boji crnu boju dobiva se ljubičasta slabijeg intenziteta. Zamućena ljubičasta živi uz posvijetljenu ljubičastu stvarajući tako skladnu sliku. Žena sjedi u bijeloj haljini koja pojačava kontrastnost.
U ovoj slici likovna forma individualne prisutnosti isijava duhovni sadržaj u ljudski individualni, ali i društveni prostor. Pitanje koje inicira razmišljanje aktualne teme oko nas.
Stil slike je intimistički koji teži prema realizmu, promišljanja psihološkog stanja čovjeka.
Povučenost, osamljenost, mali kontrast boje i poza fetusa poput nekoga « ni na nebu, ni na zemlji » nije odgovor na Freudovu teoriju o nesretnom djetinjstvu. Psihijatrisjki poremećaji mogu nastati i bez ikakve pretrpljene traume ili nerazriješenog konflikta. Sve više ljudi danas obolijeva zbog oštećenih mutiranih gena, bez obzira na idealne uvjete.
"Usudi se znati" otkriva ili sakriva našu nutrinu

- 14:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2016., subota

Ne znam ponekad jesam li ona koja drži kist, pjeva ili piše...
možda to i nije potrebno posebno razdvajati
glavno je stvarati.

Mene sve to prožima jer svijet čini boljim.

Imam posebno tri vijestice za pisanje.
Pjesme su mi objavljene na portalima :

Kvaka
Metafora
i u zborniku Hrvatskih braniteljica Vukovara


metafora.hr/lena/


casopiskvaka.com.


hr-hr.facebook.com/udrugabraniteljica.vukovarskosrijemskezupanije
/font>[/URL]



- 07:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.10.2016., subota

ALBERTO GIACOMETTI

Nešto o ....

Alberto Giacometti (Borgonovo, Švicarska, 10. listopada 1901. - Chur, Švicarska, 11. siječnja 1966.), švicarski kipar i slikar, živio je u Francuskoj. Nakon 1927. napušta kubizam i počinje raditi plošne, radikalno pojednostavljene glave. Godine 1932. pod Picassovim utjecajem stvara žičane konstrukcije nalik prozračnim kavezima, kao trodimenzionalne pandane nadrealističkim slikama.
Smrt
Polovinom 60-ih godina zdravlje mu se počinje pogoršavati tako da naposljetku umire zbog srčanih problema 11. siječnja 1966. u Švicarskoj u društvu brata Diega, Annette i Caroline.

Posjetiti Umjetnički paviljon bilo je interesantno. Za sve nas koji putujemo vlakom dobivamo popust pri kupnji karte. To je potrebno znati, jer onda ulaznicu platite malo manje. Osim oduševljenja tankim ljudima: muškarcima i ženama ponuđeni su nam crteži, ali nije nigdje bilo slika. Giacometti je i slikar. No, sve je crno...i vi morate obući crnu boju ako idete na izložbu. Nema fotografiranja...i opet ću se pozvati na ono U LOUVRE je DOZVOLJENO FOTOGRAFIRANJE, PA ČAK I SNIMANJE, a ima mnogo više eksponata. Zašto mi ne smijemo fotografirati, pa čak ni ove tanke žene u 3D? U muzejima su građani pozvani na slikanje i crtanje kipova , statua i slika.
No, igra, nezadovoljstvo svojim radom i trenutno stanje rata...Giacomettia je uvijek tjeralo naprijed u stvaranje. Nekako meni osobno nisu se uklapali oni video uratci o ratovima i gladi...i glazba je bila neprilagođena. ALI njegova djela bih doista povezala sa današnjim stanjem traženja lica...onog iskrenog lica prema sebi i prema drugima. Dok je on radio s glinom svoju skulpturu u prisustvu novinara on je tražio ono nešto, ono zadovoljstvo u sebi, tražio je svoj lice koje će proizići iz prstiju. On sam je rekao da radi po sjećanju. Koliko su jaka sjećanja da bi se moglo raditi po njima, ili je to ipak neka impresija. Zaigran je bio u svom pljesnivom ateljeu pa su i crteži i slike bile urezane na zidovima, neke čak i nožem. Inspirativan je to atelje. Ne može se stvarati nešto u sterilnosti prostora.
Ponuđen nam je film u kojem je djelomično Giacometti objasnio sebe i svoj rad.
Pronašla sam ga na Youtube...na njemačkom je....možda ima i na hrvatskom.

https://www.youtube.com/watch?v=I69Mcd19sK8

Sve u svemu zanimljivo za pogledati kad crtež postaje poput 3D. Igra stvaralaštva koja ne prestaje i koja kao nit vodilja živi u rukama.

- 08:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.10.2016., nedjelja

Jesen

Divno je dan početi šetnjom. Šetnjom kroz šumicu po magli dok sa drveća plače lišće i okapavajući zemlju koja već natopljena vlagom rađa nove gljlive (a ja volim gljive). Nema nikoga samo pas koji mi je njušio ruku upoznavajući se s mirisima.Nisam znala bih li mu vjerovala ili ne, stvarno ima opako lice, ali je zapravo tako pristojan. Magla je kod Obrtničke škole tako da se ne vidi gotovo druga strana obale.Nije tako rano, pola 8. Lišće je pod nogama, ali i ostali lješnjaci, orasi i kesteni.U lokvama se ogleda drveće, pa čak i željeznički most.Ptice na obali čuju moje korake po kamenčićima na asfaltu i lete nevidljivo na drugu obalu ispuštajući krikove raspoznavanja.

I nema još sunca....

Moje noge koračaju grobljem slušajući crkveno zvono. Sjećam se ...Susrećem ljude koje znam i smješim se.

Nema sunca.

Samo je magla živa poput šala oko vrata, stoji dok ne zatopli.





I kad ti iz uredništva "Kvake" jave ovo za pjesme...pa čovjeku bude drago...
Poštovana,

Zahvaljujem na prilogu. Pjesma Stavljam flaster na ljubav bit će objavljena
21.10.2016.
Crtica Vizualizacija ide u objavu 28.10.2016.
Pjesma Miomiris bit će objavljena 21.1.2017.

Srdačan pozdrav,
Vedran Smolec
- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.10.2016., petak

SRETNA DJECA

Meni je danas bilo najinspirativnije zadnje predavanje....kasnije dodam fotku koju...ali inspirativno je bilo i u vlaku...
Tri dana uspješnih predavanja o likovnom crtežu, slikama, analizi, plesu, drami...otkrivanju svojih mogućnosti, mogućnosti kod drugih...to niti jedna šablona ne može otkriti. Možemo biti višestruko ogoljeni, ako želimo prihvatiti dio samoće koji je potreban za svako ogoljavanje, ali i vrednovanje sebe. Učiniti korak naprijed.

Kako su predavanja bila inspirativna tako smo i mi knjižno-umjetnički tipovi bilježili zanimljive misli naših profesora i predavatelja, posebno prof. Tanaya, Grudena ali i drugih, pa evo nekoliko životnih:

Djeca uvijek stvaraju originalno.
Što nas pokreće?
Treba nam mirna ruka,a ne ravnalo.
Ovaj život se ne sastoji od događaja već od doživljaja.
Nemojmo nastojati previše biti opsesivno točni.
Iza svake prepotencije stoji jedna impotencija.
Komunikacija je kao sila teža.
Ako sam pogriješio, slab sam ojačat ću, ako ne znam naučit ću, nemojte me osuđivati.
Ne treba uvijek objašnjavati rad djeteta.
I još se nešto ne može, i više se ne može ništa.

SLOVENSKO -HRVATSKI
općutak=osjećaj
miza=stol
pokapalište=groblje
kozarec=čaša
kozolec=za sušenje sijena

HVALA!!!!!!!!!!






- 21:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.10.2016., nedjelja

Spojeni dani...sati...vrijeme



Jutros sam prošetala Šumicom, susrela kojeg čovjeka i psa, ponekad ne znam tko koga vodi, ali to je ponajmanje važno. Važno je biti vani sa lišćem pod nogama dok svježi jutarnji zrak ulazi u pluća i sunce se tamo negdje nazire kroz grane drveća i nije važno koliko traje ta zaljubljenost...
Postaneš sam sebi bestežinski.
Uvijek sam se u šumi osjećala poput nekakvog duha koji šeta jer gotovo nikad nije bilo nikog.
Bakina šuma bila je puna ciklama u to neko vrijeme (a ja volim ciklame), pa postanem miris i boja,rasplinem se od miline.
Tako sam jutros prolazila stazama i pogledala sam prema vidikovcu.
Nisam dugo bila gore.
Baš dugo.
Htjela sam samu sebe testirati da vidim mogu li opet gore.

Uspjela sam, ali stepenice su za pola moga stopala. Dok sam se penjala prema gore išla sam gotovo samo na prstima, a silazak dolje je bio na petama dok su mi prsti stršali. Uf, što imam veliku nogu, ali ove stepenice kao da su napravljene za male Kineze.
Pogled je kao i onda davno prije prekrasan, samo malo presvučen maglom.
Kad je bistro vidi se do Sljemena.
I tamo na tim spojenim daskama vidikovca gledam tjeme hrasta, male raskuštrane bagreme i
divlje kestene lišća u opadanju.
Ne osjećam miris, ali bolje je da nije rafinerija, jer je nedjelja, a smradovi se puštaju
sa subote na nedjelju i za sve praznike...Možda se više nema što puštati.
Spojili su se tu svi dani ovoga tjedna i prolistah ih u sebi kao dnevnik zahvalnosti.

Koji dan prije bio je i Dan starijih osoba gdje smo Martina i ja bile u pjesničkom raspoloženju naše profesorice.
Nas osmero posjetili smo Kostajnicu jučer onako baš za Kestenijadu.
A jučer smo imali i druženje sa Sanjom.
Sve je to bilo divota.


Još me čekaju slijedeći tjedan SRETNA DJECA i radionice u ZG u kojima uvijek nešto kvalitetno naučimo.
A i pisati treba...
.


- 12:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.09.2016., nedjelja

ODISEJA

ODISEJA - konji i čekić: bakrena žica, lemljenje, recikliranje, ljepljenje silikonom...i eto..4 konja apokalipse dolaze navještajući Istinu. Gdje smo mi? Gledamo li u ogledalo kao simbol čistoće ili se razbilo? Tko stavlja tu snagu i taj udarac u slici čekića? Možda su konji važni jer žele pomaknuti čekić kako bi slika ostala čista i tako navješćuju ono novo u nama....


- 14:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.09.2016., subota

SISAK -UMAG-TRST-LJUBLJANA

Za rujan sam ispunila veliku dozu putovanja i još ću morat.
Zanimljivo je promatrati različite ljude u sličnim situacijama npr. kad
zakasnite na bus, ili promašite stanicu i umjesto na granici brzim vlakom dođete do glavnog
grada neke druge države (a netko je bio kratko na wc-u) neki ljudi postanu nervozni,
neki plaču, a nekima je svejedno...već su navikli.
U svakom slučaju divno je promijeniti okolinu bilo na kratko ili na dugo.
U putovanjima susrećemo ljude slične nama sa sličnim profesijama ili
umjetnike sa bogatim iskustvima, zaljubljenike u putovanja...

Lijepo je putovati kad se može u dobrom društvu, ako ne uvijek je vrijeme
ispred vas za sprijateljiti se u to kratko vrijeme vožnje od točke A do točke B.

Nije bilo prevruće i moglo se disati :D

- 18:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.07.2016., nedjelja

Umjetnost i....Grupa 69, Stihovnica, Petrinjska ulica, Neda

Umjetnost.

Ovih mjeseci sam se družila sa raznimn oblicima umjetnosti: pisanom riječju, čitanom i slušanom, bojama i kistovima, u zvukovima piana, u ljudima oko mene, kao i u tišini. Pronalazila sam i pronalazila me umjetnost na različitim mjestima: otvorenim i zatvorenim, malim i velikim. Čitala sam o ženama u umjetnosti kao i njihovim sudbinama. Ne znam koja će biti moja, ali dok sam na izvoru uvijek je dobro.

Kaže moja profesorica "Knjiga se knjigom hrani."

Doista je tako. Treba probati.
Mislim da je izazov napisati knjigu koju će netko željeti čitati više puta.
Zapravo kakve nas pjesme, slike, knjige, glazbe privlače?
Čemu se vraćamo?
Tako sam i ja pronašla svoje zabilješke koje su me ponovo ostavile u stanju razmišljanja.
Naravno, poželjela sam pročitati ponovo ovu dolje knjigu. Još nisam do knjižnice otišla ali ...za sad citat.

Schelling, Friedrich Wilhelm Jospeh von ,Filozofija umjetnosti,Prijevod djela: Philosophie der Kunst.preveo s njemačkoga Marijan Cipra
Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2008.

$63 str91
Svaki umjetnik može stoga samo tako mnogo producirati koliko je s vječitim pojmom svoga vlastitog bića povezan s Bogom. Štoviše, u ovome za sebe biva već sagledan univerzum, što je on organskiji, što više spaja konačnost s beskonačnošću, to je produktivniji…Genij se razlikuje od svega što je puki talent time što je talent jedna puka empirijska nužnost, koja sama je opet slučajnost, genij je apsolutna nužnost. Svako pravo umjetničko djelo je nužno; nešto takvo što bi na jednaki način moglo biti i ne biti ne zaslužuje to ime.







Ovdje dolje fotke kolonije u Sunji.



Druženja: Stihovnica u Sisku, Siniši pljesak u Petrinjskoj u Zagrebu ( a i ja sam čitala :D ) i kod Nede na promociji u Zagrebu (čitala)
Mene su druženja višestruko obogatila.


Kad pogledam unatrag vidim da je bilo baš lijepo provedeno vrijeme.

- 19:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.05.2016., ponedjeljak

Sudjelovanje na Cest is d'Best

http://www.akademija-art.hr/hr-1/scena/36821-5-festival-umjetnickih-naljepnica-art-walk-kao-dio-likovnog-programa-20-cest-is-d-besta

http://akademija-art.hr/hr-1/scena/36819-8-medunarodni-festival-umjetnickih-zastavica


Zašto slikamo, pišemo, čitamo, fotkamo,sviramo i pjevamo ili uopće bavimo se nečim umjetničkim?
Jednostavno bez umjetnosti se ne može, jer ona živi u nama, kao što i daje odogovore
na neka zanimljiva pitanja koja su prisutna u okolini.
Danas biti umjetnik znači mnogo toga, ali bitno je da pojedinac
odgovori sam sebi koliko mu je umjetnost važna. Može li se bez umjetnosti?
Umjetnost je put koji znaju oni koji ga prolaze, jer rijetko to može razumijeti onaj
koji nema tu istu strast. Zapravo mogao bi kada bi htio, ali često ljudi misle kako su umjetnici
otkačeni...možda...slobodniji i bez onih kočnica koje im drugi stavljaju.
Primijetiti nekog drugačijeg i dopustiti mu da bude svoj je ipak prepoznavanje i svojih različitosti,
to može učiniti samo onaj koji je svjestan sebe.
Zapravo više sam susrela normalnih umjetnika sa odličnim djelima, nego kvazi umjetnika sa
nenormalnim ponašanjem i glumljenim djelima.
Nadam se kako će istinski umjetnici biti vrijedni u svojim sredinama, i da će ljudi oko njih
prepoznati potencijal umjetnosti kao u riješavanju nekih problema koje umjetnici bolje vide.
Sad sam malo pristrana, ali kad bi svatko radio svoj posao sa strašću i ljubavlju, bilo bi mnogo
više razumijevanja među ljudima, jer strast je jednaka ako joj dopustimo da iziđe iz nas.


Već nekoliko godina sudjelujem u Međunarodnom uličnom festivalu -natječaj Cest is d'Best a ove
godine poslala sam umjetničku zastavicu i prvi put naljepnicu.
Sve je izloženo na Trgu bana J.Jelačića u Zagrebu. Bravo Dijana...




LJubav je na žici u 17:00, naljepnica


KOMPLEMENTARNA LJUBAV, zastava

Oznake: Sudjelovanje na Cest is d'Best


- 21:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2016., utorak

Kostajnica prije dva tjedna

Treba otići i do Kostajnice, ipak je blizu Siska.
Još odavno moja je prabaka Ljuba odlazila u nju ranim jutrima.
Kostajnica ima tu neku čarobnost malog mjesta, veliku rijeku i dopadljiva secesijska i barokna arhitektura.
Stari grad ili fortifikacijska utvrda koja je služila za obranu od svih onih koji su je pokušavali osvojiti. Stari grad Zrinski, utvrda je nastala najvjerojatnije u 13. stoljeću oko koje se kasnije zbog lakše obrane razvilo i kostajničko naselje. Značajnu je ulogu odigrao u ratovima s Turcima, a najpoznatiji vladari bili su mu obitelj Zrinski.
Na velikom platou, na vrhu Djeda nalaze se zvjezdoliki zemljani temelji utvrde čija je izgradnja započela početkom 18. stoljeća ali nikada nije završena. Uz Stari grad Zrinski utvrda je trebala služiti za dodatnu obranu cijelog područja. Tijekom godina ostaci zemljanih bedema pretvoreni su u šetnicu.

http://www.hrvatska-kostajnica.hr/turizam/turizam-u-hrvatskoj-kostajnici

Ne znam da li zbog prabake, ali uvijek se upitam kako je prije izgledala Kostajnica. Možda je prije bila mnogo življa nego danas? Čime su se ljudi bavili? I nekako kad pogledam njezinu povijest, govori mi o mnogim aktivnostima ljudi toga vremena.


Na putu do Kostajnice važno je bilo posjetiti jednu željezničku stanicu koja je mojoj obitelji bila važna jednom godišnje. Nisam niti mogla zamisliti kako izgleda. Kad sam vidjela prisjetila sam se kako je izgledala. Sad možda nema dovoljno onih kojima bi bila važna za obnovu, ali vjerujem kako još uvijek ljudi putuju. Raspored vožnje stoji na stupu unatoč kiši i snijegu., unatoč oštećenim zidovima i smradu koji se širi iz nekadašnje/sadašnje stanice. Možda je to ohrabrenje, a možda je samo navika koja ne donosi ništa dobro.
a> />
- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.02.2016., četvrtak

UMJETNOST-KIČ-UMJETNOST ZKM


Sudionici rasprave su Iva Körbler, povjesničarka umjetnosti, Zvonko Maković, povjesničar umjetnosti i pjesnik i Ivica Raguž, filozof i teolog. Voditelj diskusije je dominikanac i teolog fr. Frano Prcela, pokretač inicijative dijaloga teologije i umjetnosti

U priopćenju za javnost organizatora Pepelnice umjetnika navodi se kako forum otvorene rasprave na znakovit kršćanski dan početka korizmenog vremena na Pepelnicu želi upozoriti na nužnost i i također uzajamnu korist dijaloga teologije i umjetnosti.

U središtu rasprave bila su pitanja. Što je zapravo umjetnost, a što kič?
Tko odlučuje i što je presudno da se neki umjetnički izričaj prestaje smatrati umjetnošću i dobiva oznaku kiča? Odnosno po kojim tzv. novim kriterijima kič odjednom postaje umjetnost? Koje to praznine želi ukrasiti i popuniti kič i šund, a pred kojim izazovima odsutnosti smisla i uzvišenosti umjetničkog izričaja danas strahuje tzv. istinska umjetnost?

Moj zaključak nakon svega odslušanog - kič je svuda oko nas. Kako kaže Zvonko Maković da je opasniji mentalni kič od predmetnog kiča (predmet možete baciti, ali misao promijeniti baš i ne). Kič je jednoslojan, dopadljiv, kratkotrajan i ne traži rješenje problema. Umjetnost traži rješenje problema i navodi čovjeka na razmišljanje. Mogu li svi biti umjetnici? Baš i ne, i u nedostatku toga da se bude umjetnikom kreće se u potragu za kičom. Umjetnici često rade posebne radove za galerije, a posebne "kičaste" za preživljavanje. Kičeristi su lijeni i poput manufaktura . Umjetnici ne moraju nužno vjerovati u religiju, ali često vjeruju kako bi stvarali kršćanska djela. Danas su mnogi muzeji postali kičasti prostori u koje se ljudi dolaze fotkat, a ne gledati umjetnost."Lijepo je ono što se protivi požudi". Što to znači danas biti subverzivan.

- 21:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.02.2016., nedjelja

Pepelnica umjetnika


U Zagrebačkom kazalištu mladih u Teslinoj 7, u srijedu 10. veljače s početkom u 18 sati održat će se XVI. Pepelnica umjetnika na temu: Umjetnost – kič – umjetnost ?! Sugovornici u raspravi bit će: povjesničarka umjetnosti Iva Körbler, pjesnik i povjesničar umjetnosti Zvonko Maković, zatim filozof i teolog Ivica Raguž te moderator diskusije i pokretač inicijative dijaloga teologije i umjetnosti Pepelnica umjetnika, dominikanac i teolog Frano Prcela.
Bila sam na nekoliko zanimljivih Pepelnica umjetnika i sad mi se ova tema čini baš za otići i poslušati.

- 19:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.01.2016., utorak

Dani koji su prošli

svakome su nešto novo donesli. Nije da sam bila besposlena. Ne znam ja što znači dosada. Meni uvijek glavom putuju nekakve ideje koje bi mogle biti zanimljive. Nedavno sam napravila kaširanu cipelu sa motivom našeg grada. Naravno, pohranjena je u jedan izlog na gledanje. Ljudi rekoše kako im je odlična.


I tako me Zoran, moj kolega s faksa prošle godine inspirirao sa mogućnošću izrade malih knjiga. Tako sam i ja napravila svoju izmišljotinu od sedam listova na kojima se nalaze pjesme i izreke. Lijepo je kad smo jedni drugima inspiracija. Kad vidiš nečije djelo koje te potakne da i ti stvaraš kvalitetnije.



Naravno, ne može čovjek a da ne bude sretan zbog onih koji su nešto napravili i više. Za ovu prošlu godinu sam baš sretna što su Siniši i Antoniji izišle knjige. Što su nešto učinili sa svojim talentima i podijelili sa drugima. To je blago koje obogaćuje živote one koji ih čitaju. Radosna sam što sam prošle godine uspjela susresti i one ljude s kojima sam se prije družila ali su nas životni putevi udaljili. Zahvalna sam što je još uvijek moguće ostvariti neki svoj potencijal, ako ga dovoljno želiš i pitanje je što želiš. Male stvari su bitne, jer od malih stvari sve počinje.

- 06:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.12.2015., srijeda

Ljubav

Mislim kako se o ljubavi uvijek može pisati. Činiti ljubav je daleko teže. I tako kad netko iza zida govori nešto ružno o tebi, a ti sam nemaš pojma o čemu se radi, to i dalje govori o onome tko govori. Ne znam zašto, taj netko ima toliku količinu potrebe komentirati tebe. Zaključak je ili neka bezvezna ljubomora ili prenesena mržnja rekla bih sa nekom možda sličnom osobom tebi, a možda neki iracionalni strah...
Kad pogledam oko sebe, svi bi se mi mogli voljeti kada bi htjeli i to tako kada bi zamislili onog drugoga kao nekoga svoga. Svoga, iako je najgori po nečemu voliš jer je tvoj. Zar ne? I najčešće se prelazi preko mnogo stvari jer je tvoj. Ali drugim ljudima zamjeramo mnoge stvari, što nas kod "naših" ne smetaju i čak ih ne primjećujemo.
Da nam je malo više ljubavi, da je malo više dajemo i da taj jezik skratimo u ružnim stvarima i govorimo i pronalazimo one lijepe u drugima. Idemo se pokrenuti i govoriti 5 lijepih misli o svakome.
Evo gledam tebe i govorim ti kako si ti ono baš najbolje u ...


- 18:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.11.2015., ponedjeljak

Detalj moga mjesta

I tako....23.studenog..priprema...24. studenog otvorenje izložbe Detalj moga mjesta likovnog natječaja centara za rehabilitaciju odraslih osoba s intelektualnim teškoćama.



Najvažnije od svega je da su došli nagrađeni korisnici i njihovi mentori iz drugih gradova i mjesta : Karlovac, Vojnić, Oborovo, Stančić, Zagreb...I naši prijatelji koji imaju svoje izložene radove s kojima surađujemo.. Klub Žabica, Srednja škola Industrijsko-obrtnička, naši korisnici iz Komareva...Svi prijatelji koji su pomogli Alma i Dejan, Marijan...i oni koji su došli po dužnosti.

Oznake: izložba Detalj moga mjesta


- 06:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.11.2015., srijeda

PRIPREME...

Uspjela sam ovih dana svašta napraviti i dogovoriti za našu likovnu IZLOŽBU likovnog natječaja centara za rehabilitaciju za osobe s intelektualnim teškoćama Detalj moga mjesta.
Pripreme su i dalje u tijeku i svi se radujemo tome događaju. Pobjednike znamo. I biti će to supić!
Kada se osvrnem iz sebe i sada nakon rada od 2010. do 2015.g. u ovom Centru za rehabilitaciju mogu reći da su korisnici sudjelovali u mnogim izložbama koje sam im ja radeći kao likovni terapeut pomogla i organizirala sa svima koji su bili voljni osvijestiti postojanje korisnika u našoj društvenoj zajednici. Izložbe su bile i u galeriji i u knjižnicama: Kroz naše ruke, Vrijednost trenutka, Kako smo otvorili
. Sudjelovali smo na likovnim natječajima: Sretan vrt je..., Cest is d'Best - Međunarodni festival umjetničkih zastavica (od 2012., 2013.,2014.,2015.), Tradicija i suvremenost 2012., 2015., Festival prvih (Kulturni centar Travno) 2013., Zmija -Opasna ljepota NMZ, Zadar, Slika Sportsko prvenstvo (odabrana između dosta drugih) za aukciji u Belgiji-donacija za Specijalnu olipijadu 2014., Međunarodna godina obitelji- Osijek i Mađarska,2014., Radost slikanja uz glazbu -HGM (Hrvatska glazbena mladež-Zagreb)(naša je korisnica bila između 7 nagrađenih osoba od oko 1500) . Svake godine sudjelujemo i na Sajmu cvijeća i na Danima kruha od samih naših početaka kao i u nekim radionicama. Kroz godinu posjećujemo muzej, galeriju, knjižnice, škole i crkve....sve to utječe na gledanje nas, međusobnu socijalizaciju i razvjanje likovne kulturu u nama.

Ponosna sam na njih...iako nekih više nema među nama.




Oznake: Detalj moga mjesta, Međunarodni festival umjetničkih zastavica


- 06:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.11.2015., nedjelja

sTUdenI

Mjesec studeni može biti divan.

Magla nad rijekom i nekim močvarnim zemljištem daje neku čarobnost svemu. Od nekud se čuje pjevanje ptica a iz obližnje šume probija se sunce i dođe tek oko podne. Zvoni zvono sa zvonika katedrale. Po šumskim putovima popadalo je kestenje i orasi. Volim gljive, pa ima i njih (nisu baš jestive), ali neću kemijati. ;)

Sisak je uvijek izazovan pod maglom a fotić to baš voli, jedino kad je jako hladno meni se ukoče prsti. Mislim da je tako i drugima. Stari naš ciglasti most a iza njega sunce koje se nagoviještava kroz maglu i ono kao da kaže: Sad ću doći , ma pričekaj još malo! I ti ono čekaš promrzao za taj trenutak...koji dođe neočekivano. Sve u svemu divota!



- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.11.2015., ponedjeljak

Ona - jedna profesorica svoga i moga vremena

Gledala sam jučer njezinu fotku i danas sam odlučila nakon posla posjetiti, nju, tu ženu koja je puna elana. Nemam pojma zašto sam se baš danas odlučila na taj susret, ali kroz život valjda čovjek shvati da neke stvari ne treba odgađati, dok za neke ima vremena. Tražila sam ju pred vratima sobe staračkog doma. Nije to onaj fensi šmensi dom, ali je sasvim dobar. Hodalice su u điru. Tako je i ona vrijeme posjeta provodila u hodalici sa ostalim ženama. Ona pitanja hoće li me se još sjećati, kako ću joj objasniti tko sam....ma sve je nestalo...Čim smo se ugledale pao je onaj zagrljaj kao davno prije dok nam se putovi nisu nakratko razdvojili. Gledala sam njezine sretne plave oči, i onaj živahni zagasito narančasti odsjaj kose. Tako sam bila radosna. Kaže ona meni da me se često znala sjetiti ali nikako me nije mogla naći. To je sasvim tako razumljivo. Ljubav koja je ostala u nama je i dalje bila živa. I ona iako ima 79. je tako čvrsta unatoč svemu što je prošla, vjerujem mnogo toga. Kaže ona da je zadovoljna ovdje i čovjeku ne treba puno ako to dobro posloži u glavi. I ona to jeste. Rekla je da joj treba malo tehnike: tv, računalo i radio, to je sve uz koju dobru knjigu. Zbilja ne treba. Koga ne bi oduševio netko tko u svojoj 65g. odluči krenuti 60 km do Zagreba voziti se automobilom , crvenim jugićem, da bi imao koji sat stranog jezika. I tako četiri godine. Ono što sam uvijek pamtila od nje je misao da se čovjek kroz život uvijek mora obrazovati i kako ne može ne uložiti u sebe. Ima 79g. i toliko joj ne bih dala, unatoč njezinom zdravlju koje je nagriženo. Ipak ona spada među one jake žene kojima je životni vijek iznad 70. Radosna sam zbog nje i tu radost teško mi je opisati.
- 18:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.10.2015., utorak

Kad bi

ljudi voljeli ljude onda sigurno ne bi bilo ratova, svađa, ogovaranja, podmetanja, ubojstava, zavisti i svega onoga što nas čini manje čovječnima. Lakše je upregnuti jezik i ogovarati umjesto pomoći onom tamo nekome. Lakše je drugoga intelektualno sprdati i sebe praviti većim i važnijim od tog nekog kojem se sprda. Lakše je isticati nečije mane nego vrline jer bi to značilo da je netko možda u nečemu bolji od mene, a to si mnogi ne žele priznati. Nitko ne može biti bolji ili gori, ako ljubimo jedni druge, može biti drugačiji. Lakše je svaliti veliku količinu odgovornosti na nekoga tko si ne može pomoći i tako ga još više obespomoćiti. Lakše je vršiti mobing i suditi nekome nego sagledati objektivno. Lakše je glumiti ljubav nego voljeti. Neki ljudi uvijek tako lako kažu VOLIM TE bez odgovornosti i posljedica. A kada bi voljeli to podrazumijeva odgovornost da i onom tamo do mene ide i bolje od mene i da ću se radovati. Kad bi voljeli i onog tamo nekog kome je stalno išlo loše ali mi smo mu pružili ruku da mu ide bolje. I kada ne bi bilo nevidljivih kasta koje su smrt svakoga društva u kojima bogati prolaze pored siromašnih gledajući naprijed. Nisu to uvijek kaste samo one koje se tako zovu ima podjela i ljudi se udružuju zbog tog nečega kako bi bili bolji, a u stvari postaju još gori nego što su bili. Ne znam da li je svaka podjela uvijek dobra i da li je svako zajedništvo dobro. Mislim kako to sve ovisi o ljubavi u nama...koliko smo spremni biti oni koji se ne hvastaju, ne ohole se, možda pročitati Hvalospjev ljubavi. Kad bi svaki čovjek imao svaki dan tri obroka. Kad bi voljeli jedni druge, a ne uništavali možda bi nam i raj bio blizu. Zato ne sudite ništa prije vremena....
- 05:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.10.2015., četvrtak

U Ljubljani

je lijepo uz rijeku koja teče i mostove koji povezuju ljude. Svaki je most drugačiji i priča neku svoju priču. Mene su primili ljubazni ljudi. Predavanja iz likovne teorije su bila zanimljiva i inspirativna. Čovjek je mogao zamisliti svašta samo da sam imala malo materijala to i ostvariti. Bio je lijep i sunčan dan za neopterećujuću šetnju ne misleći hoću li koga sresti poznatog, jer budimo realni malo znam ljudi da bi ih susrela. Ne znam kako zavoliš nešto...da li zbog poznatosti ili podsjećanja na nešto ugodno ili samo odlučiš da ćeš voljeti, ali neki gradovi dišu ljepotom i jednostavno ih zavoliš.

- 06:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.10.2015., nedjelja

Rodin i Meštrović

Posjetila sam Umjetnički paviljon i djela velikoga francuskog kipara Augustea Rodina,i naravno da sam fotkala koju fotku. Ne možeš biti u ljepoti a ne ostavit si neki trag te ljepote. Rodin....Kad sam bila u Parizu nisam uspjela otići u Rodinov muzej, tako da sam još uvijek imala želju vidjeti uživo njegov rad koji je doista inspirativan. Činjenica da su se Meštrović i Rodin poznavali je dobro poznata i kad se uspoređuju njihovi radovi isprepliću se njihove misli. Rodin koji je vidio Bečku Meštrovićevu izložbu; a koji je tada bio 62.g. stariji od Meštrovića nazvao ga je fenomenom među umjetnicima. Njihova druženja nastavila su se u Parizu gdje je Meštrović otišao. Mislim da nikoga ne može ne dodirnuti ljepota koju su njih dvojica izražavali u gipsu, mramoru i bronci . Vidjela sam neka Rodinova djela kao što su “Mislilac”, “Poljubac”, “Brončano doba”, “Čovjek koji hoda”, “Vrata pakla”...Zbilja...što mogu ruke napraviti što um zamisli, ali imati um je dar isto kao i spretne ruke.






- 18:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.09.2015., srijeda

Očekivanja

Mnogo ljudi mnogo očekuje i uvijek neće biti ispunjenih očekivanja. Zašto? Zato što ako pođemo od sebe prvo uvijek sami sebe iznevjerimo, a kako nećemo drugoga. I naravno, roditelji mnogo očekuju uvijek od svoje djece, djeca od svojih bližnjih...Ako zaboravimo očekivanja...daje li se netko bez recipročnih očekivanja i treba li se davati. Nisam od onih ja tebi ti meni, ali treba se davati kada vidiš potrebu, kada osluhneš uhom, kad čuješ srcem...Ja sam diplomirana učiteljica sa znanjem slikara. Možda je najlakše kod nas učitelja završiti faks, ali nisu svi učitelji koji završe faks iako to na diplomi piše. Moja profesorica kaže da sam u srcu učiteljica jer kaže da neki ljudi imaju tendenciju stalnog učenja i prenošenja informacija. Volim učiti sebe i druge ako žele. Nisam tome obraćala neku posebnu pažnju, ali ako si takav onda si to ti. To nije nešto po čemu se čovjek izdvaja već uklapa, netko drugi voli popravljati mnoge stvari, netko rado kuha, netko rado voli biti šef drugima..i sve su to vrijednosti bez kojih ne možemo. Nažalost, ljudi postaju zavidni jedni drugima, a trebali bi se međusobno poticati kako bi svi bili bolji. Nema čovjek ništa, osim svog osobnog bijesa frustrirane osobe koja je stalno nezadovoljna svima...Osoba koja je stalno kisela ne vidi stvarni život i sve što joj je darovano, nema zahvalnosti kako jedan profesor reče. Kad počnemo pronalaziti zahvalnost u svakom danu i svemu što se događa oko nas, možda i očekivanja od drugih budu realnija. Možda, kad se dođe u doba roditelja sjetimo se kako su oni prema nama reagirali i zašto. Možda smo zaboravili tko smo mi jer nam je teško sjediti u tišini i pronaći sebe- reče jedan mislilac. Možda previše okrećemo natrag glavu tražeći bolja vremena, a ne videći naprijed ono još bolje i ljepše, ali samo ako želimo. Mnogo puta se čovjek sakriva iza tv-a, računala, mobitela iza mnogobrojne tehnike kako bi otupjeli osjećaji i kako bi se samo tražila neka prava koja su dana odavno. Vrijedi li doista da je čovjek čovjeku vuk...ne bih htjela vjerovati.Možemo li večeras ugasiti sve i biti u svjetlosti lampe ili svijeće, preispitati sebe, zahvaliti i krenuti naprijed? Može li se bez tehnike?
- 17:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2017  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (4)
Travanj 2015 (2)
Veljača 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (7)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (5)

Opis bloga

Marijana Petrović Mikulić
slikarica i svašta nešta (mag.lik.umj.)
e-mail:mari48anne@net.hr




...o umjetnosti...

CV

Samostalna i neka skupna izlaganja

1995. Priča o drvetu - srednja škola, Sisak (samostalna)
1998. Monotipija - srednja škola Sisak (samostalna)
1999. Čestitke - srednja škola Sisak (samostalna)
2001. Je vu cherche (Tražim te) - Mali kaptol, Sisak (sam.)
2002.ili 2003. Salon mladih - KKV Sisak (skup., ne znam je li god. prava)
2002. Zajednička sa B. Bjelić i J. Bulat – Mali kaptol, Sisak
2006. Mostovi i parkovi grada Siska - Gradska knjižnica, Sisak (samos.)
2006. Zajednička sa N. Ivković – Galerija Krsto Hegedušić, Petrinja
2007. Slike akvareli, akrilik, ulje - Galerija Sveti Kvirin, Sisak (sam.)
2008. Sudjelovala u postavljanju interaktivne izložbe Adventski labirint u Velikom kaptolu u Sisku sa grupom Mladi za Krista iz Rijeke
2009. Vodila dvotjednu radionicu crtanja i slikanja u Sisku
2010. Isusov put - Crkva Svete Marije Magdalene, Sunja (sam.)
2010. Akrilik i ulja - Gradska knjižnica, Sunja (sam.)
2011. INTER IMAGO 3 - MC galerija, skupna, New York
2011. Međunarodni festival zastavica - Kolotečina, Zagreb
2012. Međunarodni festival zastavica - Čovjek koji sjedi ili Mačak među cvijećem, Zagrljaj, Zagreb
2012. Bewegter-wind, Slikanje vjetra osnovnim bojama,Essen, Njemačka,
2013. Međunarodni festival zastavica - Odraz u ogledalu ili Ukradeni komadić radosti, Zagreb
2014. Minijature, skupna, Popovača
2014. Međunarodni festival zastavica - U stvaranju I, U stvaranju II, Zagreb
2014. Slikarske i poetske minijature, NKČ Sisak
2014. Identiteti, 3.Hrvatsko triennale autoportreta, Galerija Prica, Samobor, skupna
2015. Minijature, skupna, Popovača, Petrinja, Knin
2015. Međunarodni festival zastavica, - Moj grad, Zagreb
2016. Međunarodni festival zastavica- Komplementarna ljubav, Naljepnica-Ljubav na žici u 17
2016. Žene u različitim psihološkim stanjima u 21.st, samostalna, Sisak

50- tak skupnih izložbi sa udrugama: Petriart, Sulikum, drugim udrugama, sudjelovanja u humanitarnim akcijama i inozemnim natječajima, te nekoliko likovnih i kreativnih radionica, manje izložbe po malim kvartovskim kafićima. Radila u osnovnoj školi predajući likovni gdje su neki učenici dobivali nagrade (te sam baš ponosna na njih jer imaju potencijala). Trenutno kao likovni terapeut i tako sudjelujući na raznim likovnim natječajima i organizirajući izložbe (2011. i 2012., 2014.) likovnih radova korisnika. Članica art - akademije.








Linkovi 1

Linkovi 2

Statistika

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se