< | prosinac, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (2)
Status*
182 cm visine.
63 kg ; početno
61 kg ; 9.12.2009
60 kg ; 20.2.2010
______________
72 kg ; 18.8.2010
Mjere*
“Fashion is architecture: it is a matter of proportions.”
84-65-89 ; 04.12.2009
84-63-88 ; 15.12.2009
83-62-90 ; 23.03.2010
kcal dnevno.
korisno
ID
__________________
Current Lusted After Look:
___________________
Current Obsession:
___________________
Current fascination:
___________________
Current words to live by:
___________________
Sophie
*ghetto girl*
The Sickness...
MissFreaky
Elly
bodymind
Blue
Deborah Nico Morrison
Dandy
Sophie45
Smjer Ilica
blonde bitch
T. Disordered
Baby Ana
error
Kiki The Cupcake
pixie.
Persephony.
Gossip Girl
I don't care if it hurts.
lulu
Ambra
cassie-skins
Colorful.life
Moja posljednja promjena
wanttobeperfect
*...Anna is my next destination...*
Hunger artist
Opet ispočetka.
Amelie
Leana
Change me...
Skinny. Thin. Bones
Nicola
Nevjerojatno kako svake godine radim veliku dramu oko ovakve gluposti, ali si nikako ne mogu pomoći.Svaki put scenarij je isti. Da nije ovako prokleto frustrirajući možda bi prošao i kao loša komedija.Glavni akter je iznimno aktualna izlika „ima vremena. sutra ću!“ dok sporednu ulogu igra moja malenkost. Mjesto radnje? Proslava nove 2010. godine. Upravo zbog glavne glumice mjesto radnje je do danas (praktički JEDAN dan prije samog događaja) bila potpuna nepoznanica ali začudo provedena je organizacija i tulum je kolko tolko osiguran. Tema ? Na prvi pogled toliko besmislena i sporedna, ( pogotovo vlasnicima veličanstvenog Y kromosoma koji o istoj vjerojatno ne razmišljaju više od 5 minuta prije izlaska) ali svejedno meni jedna od bitnijih. Obleka. Glavna glumica je i ove godine prevladala mojim bićem tako da sam u potragu krenula tek jučer i po tisućuti put ostala duboko razočarana ponudom dućana u našoj "modnoj ulici" Ilici. Nikako više da se naučim da je odjeća koju primaju naše trgovine isprdak onih u inozemstvu. Ma to dvoje se zapravo uopće ne može uspoređivati, jer ni jedan pokušaj ne prikazuje dovoljno dobro tragičnost situacije. Kad gledam ponudu Top Shopa na netu ( TOPSHOP – evo nahranite oči) i onda nabrijana odem u Magmu dođe mi da se zapitam jesam li možda promašila kat, jer ono što ugledam je tako bijedno probrana hrpa da samo što mi suze ne krenu. U ostale dućane ulazim s nešto manje entuzijazma jer me ovo uvijek prizemlji, no unatoč drastično smanjenim kriterijima i dalje nisam pronašla apsolutno NIŠTA. Moja posljednja nada je Zara. Ako iz nje sutra izađem praznih ruku ne preostaje mi ništa drugo nego u 2010. zakoračit u tenisicama i skafanderu. A sada kratki osvrt na prošli post koji se sada već ćini kao davna prošlost. Trgnula sam se naravno, pojačala režim i uspjela se vratiti na staro! Osjećam kako sam znatno ojačala psihu na tom području pa sada sa potunom sigurnošću odoljevam svim vrstama kolača i ostalim glupostima. Iznimno male količine kalorija i usputna rekreacija su ponovno u igri no konkretna tjelovježba će ipak malo pričekati do ponovnog početka aerobika. Sve u svemu zadovoljna sam sa trenutnom situacijom i veselim se njenom (nadam se uspješnom) razvoju. Pozdrav! xoxo |
- 21:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Definitivno najviše puta ponovljena rečenica u zadnje vrijeme. Već mi je muka od silnih testova, ispravaka istih (), odgovaranja na brzaka, raznih „popravi mi ocjenu“ prezentacija, eseja i neznam više kakvih gluposti koje neće smislit. Naravno za sve to treba učit ko konj jer je ova pametna djevojka upisala jednu od težih gimnazija i ima ambiciju završit ju s odličnim uspjehom, ali neka, nije mi žao. Kasnije ću imati koristi.I to dvostruke! Prvo, odlično predznanje za fax, a drugo - manje kilograma! Nedavno sam pročitala negdje kako učenje troši jaaako puno kalorija! Sama pomisao na to da mi petica na kraju nosi ovako lijepu nagradu definitivno uljepšava dan. E sad... U subotu sam totalno poludila i utrpala toliko hrane u sebe da je lakše nabrojat namirnice koje nisam pojela nego one koje jesam. Stvarno katastrofa. Baš sam bila razočarana u samu sebe, ali umjesto samokažnjavanja (kao npr. povraćanja koje mi se apsolutno gadi i ne pada mi na pamet, stvarno nikada zabit glavu u WC školjku) odlučila sam jednostavno slijedećih par dana pojačano pazit što i koliko jedem. Voljela bih kad bi više cura na ovaj način rješavale posljedice svojih prejedačkih kriza. Jer evo i rezultata; Nažalost nisam uspjela ukrasti i iskoristiti ničiju vagu (e osjećam se ko beskučnik/ kriminalac ) pa neznam kako stojim s kilogramima, ali se zato metar hvala bogu ne može pokvariti. Dakle, najnovija mjerenja kažu: 84-63-88. Uspjela sam skinut 2 cm sa struka i jedan sa bokova! Eto. Dokaz da nakon pada ne treba očajavati ili odustajati, jer je potrebno tako malo da se ponovo stane na noge i to kao puno jača i odlučnija osoba. Ovo vrijedi pogotovo za vas koje misle da je povraćanje jedino rješenje. Uistinu nije. Alternativa je toliko bolja i sa sobom nosi puno više rezultata i to ne samo onih vidljivih u ogledalu već i prepoznatljivih u karakteru. Ghetto girl (a i drugi ako vas zanima) evo i link sa slikom struka, ali mogu ti reći da sam sad stvarno zadovoljna, ova 3 centimetra mi nisu ni toliko bitna više, ako nestanu usput super, a ako ne, i ovo mi je čisto prihvatljivo. - link Ponijelo me malo ovo, tako da sam vam zaboravila ispričati ono što me zapravo muči. Praznici. OK. znači 2 tjedna i nešto još sitno (da, seljani su nam ukrali skoro jedan cijeli tjedan praznika!) bez škole, učenja, briga i slično. Aleluja više. Ali to su također i dva tjedna izležavanja, povećanih količina hrane u kući, stalnog nadzora roditelja nad životom, ali i tanjurom. Zapravo me ovo zadnje najviše brine. Uspjela sam steći poprilično jaku samokontrolu (ovu subotu od maloprije ćemo ignorirati) pa silni kolači i meso ne bi predstavljali veliki problem ali što mi to znači kad me ovo dvoje doslovce naganja tanjurom po kući sve dok ne pojedem do kraja jer sam za njihove pojmove premršava. Jao, stvarno se ne želim vratiti na početak. Nadam se da ću smilsiti nešto i uživati u praznicima kako spada, a pošto nisam skijaš (previše prilika za ozlijede, kojima sam itekako sklona i bez strmog spusta, uskih skija i malog miljona stabala koji samo čekaju da ih „obgrlim“), odlučila sam ovu zimu svejedno aktvno provesti. Penjanje po Sljemenu i sanjkanje po Cmroku! To bi trebala biti dostojna zamjena zar ne? Pozdrav! |
- 23:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #
- 00:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #