inspektor Clouseau1

subota, 26.01.2008.

Kako izgledate?!

Nakon gotovo četiri mjeseca mog blogerskog staža i “čak” deset postova mogu ponosno reći da sam stekao određeni krug čitača mojih uradaka i da sam i sam postao redoviti čitač i komentator vaših uradaka. Čitajući vaše zanimljive postove često pokušavam vizualizirati osobu koja ga je napisala. S obzirom da sam vizualni tip to mi je jako važno. Jednostavno, imam potrebu stvoriti sliku osobe koja piše, zamišljam kako izgleda, čime se bavi, koji su joj hobiji, bračni, obiteljski status. To me intrigira te sam zato odlučio iznijeti svoje dojmove nakon skoro četiri mjeseca na blogu.
Zanimljivo je to da kod nekih blogera imam puno impresija a kod nekih ne, kod nekih mi je zanimljiviji izgled a kod nekih druge stvari.
Pretpostavljam da su mnogi od vas u svojim postovima iznijeli neke privatne podatke ali ja sam ih zbog kratkog staža propustio a sad nažalost nemam vremena za čitanje starih postova.
Nemojte se ljutiti ako sam negdje pogriješio, ne želim nikoga uvrijediti, jednostavno pišem o svom dojmu koji može biti pogrešan i daleko od stvarnog stanja.
Nažalost, ne mogu obraditi sve blogere čije postove čitam i koji me posjećuju pa sam napravio jedan suženi izbor.

Krenimo nekim neodređenim redoslijedom:

Trill - srednje tridesete, majka, brižna, topla, suosjećajna, jaka, uvijek na raspolaganju, smirena, puna razumijevanja za svakoga, voli čitati, radi u državnoj službi u administraciji, pedantna i uredna, sistematična, djevica ili vaga u horoskopu
Genijalni ud - simpatični brbljavi crnomanjasti Dalmatinac u srednjim dvadesetima, student, zajebant, vozi motor bez kacige, ima velikih problema sa č i ć
Odmak - srednje četrdesete, majka odrasle djece, radi u prosvjeti ili u nekoj kulturnoj ustanovi, samozatajna, načitana, voli film i umjetnost općenito
Gajo - srednje tridesete, bucmast, nižeg rasta, dobroćudan i plemenit, osjećajan, tužan
Greentea - slavonka, rane tridesete, druželjubiva, vesele naravi, hiperaktivna, voli dobroj pojesti, krupnije građe (sasvim malo)
Đus - on je stavio svoju sliku (valjda je njegova), šteta, ali mislim da izgleda potpuno drukčije, u stvari je visok i mršav, student elektronike koji želi biti novinar
Skaska - uf, ovo je teško. Ponekad mislim da je ona umirovljenica, a nekad mislim da nije, ponekad pomislim da je muško, u svakom slučaju ako je umirovljenica nećete ju naći u redu kad se dijeli nešto besplatno, radila je u državnoj firmi ili prosvjetno-znantvenoj instituciji ili u medijima. Ponekad pomislim da je ona Žuži Jelinek ali onda se sjetim da se Žuži previše bavi seksom da bi stigla imati blog (što ne znači da se i skaska time ne bavi he,he). Misteriozna osoba i opaka “baba”.
Pametni zub - za njega nisam siguran ni da li je muško ili je žensko a kamoli kako izgleda. U stvari, pomalo me i strah zamisliti ga. Zaista, časna pionirska.
Divanskitnje - srednje četrdesete, brkovi, krupan, crnomanjast, otac dvoje djece, radi u medijima, romantik ali sa obje noge čvrsto na zemlji, plemenit, pustolov, kad bi imao novca omah bi ga potrošio na put oko svijeta ali bi se i vratio jer je domoljub
Ely - srednje tridesete, voli peći kolače, majka jednog djeteta, brza na jeziku, hiperaktivna, vesele naravi, krupnije građe, voli život
Koraljka - kasne dvadesete, vesela, zaposlena u Kerumu , visoka, bavila se košarkom, pred udajom
Bigblue - kasne dvadesete, sportski tip, sve ju zanima, hiperaktivna, voli politiku, praktična, crnka,krupnije građe
Propheta nemo - skeptik, kasne tridesete, filozof, duhovit, duhovan, cinik, suhonjav, zaposlen u skladištu misli, ne ljubi sport i prezire politiku, rekreativno se bavi enigmatikom
Povuci potegni - srednje dvadesete, emancipirana (što god to značilo), još nema stalnu vezu ali bi jako željela naći srodnu dušu, vedre i vesele naravi, sportski tip, voli se voziti autom, voli burek i ptice, voli život, radi kao manager za manageriranje u predstavništvu neke strane firme, ima kovrčavu kosu
ponekad, jedva, možda - kasne dvadesete ili rane tridesete, crnomanjast, mršav, oženjen, mislioc, filozof, mistik, plemenit, inžinjer, sve ga zanima,
sopot1 - mladac, opsjednut sportom i novinarstvom, uporan i marljiv, daleko će dogurati, ima tetovažu dinamovog grba na leđima (ne preveliku)
Uranovapikula - romantičarka, srednje dvadesete, završila filozofski fakultet (kroatistika), crnka, vitka
Anchi – ona je u svojim postovima više manje rekla sve o sebi. Što se tiče izgleda mislim da je brineta (trenutno) i da je mršava jer puno puši
Koliko tuge u ovome svijetu – hrabra, odlučna, energična, nježna, osjećajna, brineta sitnije građe i kovrčave kose, jača nego što misli da jest

I na kraju najveća enigma, najmisteriozniji bloger na blogu.hr, čovjek za čiji identitet bi mnoge službe dale pravo bogatstvo. Bloger jednako nepoznat kao i Bigfoot, Jeti i Ivica Kirin, jednom rječju Bego – mislim da je on visok, plav, atletski građen, nordijski tip, povučen i šutljiv, radi kao knjigovođa u splitskoj banci, pomalo nezadovoljan poslom, želio bi nešto drugo, uzbudljivo npr. krotitelj lavova ili gitarist u rock bandu, sanja o jednoj maloj tetovaži “Divlje jagode” na nekom skrovitom mjestu na tijelu, kad ode u penziju pustit će dugu kosu i nastupati u tajicama sa tigrovim uzorkom na koncertima po domovima umirovljenika. Tako ga ja zamišljam.

Eto, to su moja razmišljanja o vama. Da li sam bio blizu?

26.01.2008. u 22:17 • 40 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.01.2008.

5 brzina+rikverc (tko bolje vozi)

Jučerašnji dan za mladu djevojku I. P. iz Rovinja baš nije bio uspješan. Ona je zbog neopreznosti svojim VW Polom završila u moru. Na parkiralištu u Ulici Aldo Rismondo, umjesto u rikverc, ona je ubacila u prvu brzinu, te zajedno s autom sletjela u more.
Srećom, u blizini su se našla dvojica muškaraca (priznajem, nisam bio ja) koji su je spasili hrabrim skokom u hladno more, razbivši staklo izvukli iz automobila.
Prvo što sam pomislio bilo je: sjajno, spriječena je tragedija. Drugo što sam pomislio bilo je: čekaj malo, umjesto u rikverc, ona je ubacila u prvu brzinu!!!! Pa kako je to moguće, zar ona nema položen vozački ispit?
Treće što sam pomislio bilo je: ništa čudno ipak je žensko u pitanju!
Čekaj Clouseau, kako to misliš ipak je žensko u pitanju, upitah sam sebe. Ti dakle misliš da su žene lošiji vozači od muškaraca?
Hm, pa zar nisu, koji bi (trijezan) muškarac umjesto u rikverc ubacio u prvu? Ne poznajem ni jednog takvog. I tada su krenula pitanja, dvojbe, nedoumice i prisjećanja.
Zaista, tko bolje vozi, žene ili muškarci?
Prvo što mi je palo na pamet bila je žena koja je jučer vozila iza mene sa upaljenim dugim svjetlima. Uzalud sam mahao i signalizirao da ugasi duga svjetla, nije pomoglo tako da sam ju nakon pet minuta mahanja morao pustiti da me pretekne. Ili možda ona vozačica koja je neki dan mrtva hladna usred najveće prometne gužve izletjela sa parkinga bez žmigavca i provjere ima li koga na cesti. Još se čudila zašto joj svi trube! One koje se prestrojavaju bez žmigavca više ni ne brojim.
Da, takve gluposti muškarci nikad ne bi napravili, siguran sam.
Dakle, što bi muškarci u prometu napravili a žene ne bi?
Muškarci bi:
- mrtvi pijani sjeli za volan i svoje najbliže prijatelje odvezli u smrt
- u naseljenom mjestu vozili 120 km/h
- bjesomučno se utrkivali se od semafora do semafora s nekim sebi sličnim primjerkom
- vozili bez vozačke dozvole neregistrirani auto
- snimali se kamerom/mobitelom dok voze 220 km/h
- u suludim noćnim vožnjama u punoj brzini prolazili kroz raskrižja na crveno svjetlo
Dovoljno?
Dakle, žene možda nisu baš najvještiji vozači ali sigurno nisu opasne za volanom kao muškarci.
Zaključak: muškarci možda voze bolje ali žene voze sigurnije!
Kad bismo svi vozili kao žene, trgovci autodijelovima trljali bi ruke jer bi prodavali enormne količine farova, žmigavaca, blatobrana i branika ali bi bilo puno manje stradalih po cestama.
Drage vozačice, budite malo opreznije, pripazite na položaj mijenjača, našminkajte se prije vožnje, a ako to i ne stignete budite bez brige, mi znamo da ste vi lijepe i bez friškog ruža i maskare, a frizure su vam ionako uz trovremenski taft besprijekorne 24 sata.
Pozdrav od Clouseaua, oprez u prometu, naročito vi pored mora :))

17.01.2008. u 23:00 • 39 KomentaraPrint#

subota, 12.01.2008.

Atentat

Dragi moji blogeri, dogodilo se nešto strašno ali očekivano.
Izvršen je cyber atentat na moj blog. Dok sam bio na tajnom zadatku nepoznat netko hakirao je moju adresu i promijenio moje ime „inspektor Clouseau“ u „freestyler_00“ što ste i sami mogli primjetiti na mom blogu i mojim komentarima na vašim blogovima. Već sam navikao na bezbrojne (neuspješne) pokušaje fizičkog atentata tako da sam na neki način i bio spreman da se ovako nešto dogodi i u virtualnom cyber svijetu. Malo me iznenadila brzina jer je ovo već drugi udar od otvaranja mog bloga. Zbog prvog sam morao promijeniti ime bloga i dodati broj 1 u adresu.
Bez obzira na nasrtaje mračnih sila ostajem ustrajan u svojoj borbi za pravdu i istinu te obećajem mnoštvo dobrih postova i komentara.

12.01.2008. u 15:37 • 27 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.01.2008.

Lov (što se dogodilo nakon turnira)

Potaknut željama nekih blogera da nastavim priču iz prethodnog posta udovoljavam njihovim molbama

Sunčeve zrake probijale su se kroz palmino lišće dok je tropski povjetarac milovao površinu oceana. Odmarao sam u ležaljci i pijuckao svoj omiljeni koktel “Policijska zasjeda” (1/3 lozovača, 1/3 pivo, 1/3 graševina). Pored mene u tijesnom bikiniju leopardovog uzorka mačkasto ispružena odmarala je Ljerka Knauf. Njeno preplanulo tijelo požudno je upijalo sunčevu toplinu i potpuno mu se predavalo. Gledajući je ovakvu opuštenu i putenu nisam joj mogao zamjeriti što me deklasirala u finalu pikada turnira. Ona me nježno pogleda, polako stavi svoju malu ruku na moje rame i reče “inspektore majke ti probudi se, bolan ne bio dobićeš otkaz, ovaj te zove već pola sata”. Počela me nervozno tresti i potezati za ruku tako da sam ostao u šoku. Ljerka je polako nestajala i pred mojim očima se ukazao moj vjerni sluga Haso!?
Oh ne, sve je bio samo san! Haso je bio uporan “inspektore, probudi se nesrećo, načelnik te zove”. Skočio sam na noge i potrčao do telefona, načelnik je bio kratak “Clouseau, imaš deset minuta da dođeš u postaju, ovo je naredba”. “Ali načelniče”, probao sam nešto reći dok se s druge strane čulo spuštanje slušalice. Moj vjerni sluga Haso je već bio sve pripremio tako da sam odmah krenuo. Što bih ja bez njega? On u stvari nije bio moj sluga nego podstanar koji već desetak godina studira promet ali se još nije maknuo od druge godine.
Kad sam došao u postaju specijalci su me već čekali. Načelnik me nervozno pozvao na stranu i rekao “Clouseau, ako ovo zabrljaš, gotov si. Ideš u tajnu misiju, tvoj zadatak je čuvanje samog ministra. Ostatak zadaće saznat ćeš na terenu. Pazi što radiš jer ću ti osobno presuditi ako nešto uprskaš!” Osjećao sam se pomalo uvrijeđen zbog načelnikovog nepovjerenja u mene.
Sjeo sam sa specijalcima u terenac i pod rotirajućim svjetlima krenuli smo na put. Nakon sat vremena vožnje, došli smo do lovačke kuće duboko u šumi na nekoj planini. Pred kućom se nalazila poveća skupina ljudi odjevenih u lovačka i maskirna odijela s puškama na ramenu. Izlazeći iz terenca primjetio sam da me čudno pogledavaju. Shvatio sam i zašto! Naime, ja sam bio odjeven u svoj prepoznatljivi bež baloner dok su oni bili odjeveni za lov. Bezuspješno sam objašnjavao da mi načelnik nije rekao kamo idem. Samo su odmahivali i smijali se. Jedan je čak dobacio “barem nećemo ministra greškom upucati ha,ha,ha..”.
U tom času se pojavio i ministar s nekim čovjekom koji mi je odnekud bio poznat ali se nisam mogao sjetiti odakle. Shvatio sam da je važan jer su se svi srdačno pozdravljali s njim. Ministar mi je prišao i ja sam se napokon upoznao sa svojim šefom. Ostavio je dojam jednostavnog i srdačnog čovjeka. Kad su se svi okupili potegnuli su rakiju iz svojih pljoski podijelili se po grupama i krenuli u šumu. Moj zadatak je bio ministra odvesti do čeke i ondje s njime u zasjedi čekati divlje svinje. Meni iz nekog nepoznatog razloga nisu htjeli dati pušku tako da sam bio nenaoružan. Krenuli smo, ja sam vodio ministra jer sam imao zemljovid lovišta. Nakon pola sata hoda shvatio sam da s tim zemljovidom nešto nije u redu jer nisam uspio naći čeku. Opet su nešto zabrljali u tisku pomislio sam. Srećom ministar nije ništa primjetio. Bio je dobro raspoložen i cijelo vrijeme je pjevušio “HDZ zna”. Mrak se počeo pomalo spuštati i već je postajalo hladno kad su odjeknuli prvi hici. Kao tigar sam se bacio na ministra kako bih ga zaštitio od atentatora. Našli smo zaklon i sakrili se iza nekog debla, a pucnjava nije prestajala. U jednom trenutku pomislio sam da je to možda mafijaški napad usmjeren na mene, a ne na samog ministra. Pucnjava nije prestajala a u jednom trenutku su se začuli glasovi “tamo je Joža, samo pucaj, vidil sam ga, ima barem dvjesto kila”. Ministar se sklupčao, zabio glavu u snijeg i ponavljao “Bože, Bože”. Nakon desetak minuta pucnjava je napokon prestala. Sjedili smo tako još neko vrijeme dok nisam ocjenio da je opasnost prošla. Noć je već pala i odlučio sam da je vrijeme da krenemo. Odlučio sam se na povratak u bazu i nepogrešivim instinktom procijenio smjer kretanja. Nakon samo dva do tri sata hoda ugledali smo svjetlost logorske vatre u daljini. Ministar je potrčao koliko ga noge nose a ja sam ležerno došetao. Na čistini ispred kuće pružao se impresivan prizor. Na krvavom snijegu ležalo je petnaestak ustrijeljenih divljih svinja. Lovci su bili odlično raspoloženi i očito zadovoljni ulovom. Ministar se samo kiselo smješkao i čestitao im.
Jedan od lovaca mi je prišao i tutnuo u ruke fotoaparat. Rekao je da ih slikam ali da svakako pazim da u kadar uđe najveća divlja svinja koju su od milja nazvali Karla. Nakon fotkanja zabava je potrajala do kasno u noć. Vino je teklo u potocima i pjesma se orila iz lovačkih grla.
Ujutro smo pomalo mamurni krenuli natrag. Specijalci su me ostavili ispred kuće. Popeo sam se do stana i nakon tuša srušio u krevet.
Probudio sam se kasno popodne, uključio računalo i pregledao snimljene fotografije. Bio sam vrlo zadovoljan, “Clouseau, stvarno si majstor” rekoh sam sam sebi. Siguran sam da će i načelnik ovaj put biti zadovoljan.
Nakon što sam napravio selekciju najboljih fotografija odlučio sam ih poslati e-mailom na neke adrese što sam i učinio.
Zadovoljno sam se zavalio u fotelju i pijuckao kavu kad se sjetih kako sam i neke filmove sinoć snimio na zabavi.
Znam, to ću staviti na Jubito!

03.01.2008. u 21:00 • 36 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

misli i avanture inspektora Clouseaua

hit counter

free web counter

Linkovi

Inspector Clouseau

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se