inspektor Clouseau1

nedjelja, 11.01.2009.

Razglednica iz St Moritza



Evo javljam se nabrzinu sa zimovanja u St Moritzu. Nemam puno vremena jer me princ Charles sa sinovima čeka ispred hotela da odigramo revanš utakmicu. Jučer smo igrali polo na snijegu i opet je izgubio, da ne spominjem kako je dva puta pao s konja. Šteta sto se nisam kladio u nešto, neki dvorac ili ljetnikovac. Inače, ovdje je sve po starom, wellness je odličan iako više nema male Šveđanke Inge za koju se šuška se da je otišla s nekim šeikom kao sedma žena. Ovdje je lijepo ali je zimi pomalo dosadno. Ljeti je bolje jer mogu igrati golf a zimi samo sa skijanja na polo pa na bazen i wellnes. Ubije to čovjeka od akcije. Jučer su došli Ecclestonovi koji su unijeli stanovitu živost u hotel jer sad cijelim istočnim krilom odzvanja turbofolk koji su dovukli iz Beograda. Ne pomaže mi ni to što sam rezervirao cijeli kat kako bih imao mir. Evo, upravo me nazvao Kerum i kaže da dolazi sutra na skijanje i da će donijeti par kila ćevapa da malo prigrizemo uz Dom Perignon. Spas, već mi je dosadio ovaj kavijar.
Pozdrav svima, odoh na polo i pripremiti skije za noćno skijanje.
Umalo zaboravih, ovdje je toplo i ima plina.

11.01.2009. u 17:50 • 42 KomentaraPrint#

srijeda, 31.12.2008.

Inspektorova lista


Dragi moji,

ova godina na izdisaju je bila takva kakva je bila. Nekom dobra, nekom manje dobra ali sigurno nešto bolja nego ova pred nama. Crno nam prognoziraju ali ja ne vjerujem previše svim ovim banana zlogukim prorocima jer smo mi Hrvati jedan vrlo otporan (korov) narod koji se na da lako iščupati i uvijek se nekako snađe.

Zato vam inspektor u 2009. godini želi slijedeće:

1. ako imate posao da ga zadržite
2. ako nemate posao da ga nađete
3. da vam plaća/mirovina poraste
4. da u vašem kontejneru uvijek ima PET ambalaže (i ne samo nje)
5. ženama, da mogu kupiti torbicu kakvu ima supruga našeg dragog premijera
6. muškarcima, da mogu kupiti barem dva sata kakva ima naš dragi premijer
7. da na ljeto odete na more a u zimu na skijanje
8. da vam vrtlar uredno održava vrt oko vile (ne kao moj)
9. da nafta ostane na 40$
10. da vam se Maybach nikad ne pokvari
11. uvijek toplu vodu u bazenu
12. da vam blog bude čitan kao Nives Celzijus
13. ljubav
14. zdravlje
15. sreću
16. _______ (dopišite sami)

Odoh sad na skijanje u St Moritz. Tamo su najbolje staze a wellness u hotelima je na pristojnoj razini, jedino mi na živce idu princ Charles, Abramovič, Bill Gates i ostali snobovi. Ne može se čovjek opustiti pored njih.

31.12.2008. u 12:36 • 29 KomentaraPrint#

srijeda, 24.12.2008.

Svim na zemlji mir veselje


Dragi moji blogeri,
sretan Božić želi vam inspektor Clouseau!

24.12.2008. u 16:45 • 17 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.11.2008.

Glazbeni misterij


Kao što ste i sami primjetili dugo me nije bilo. Od mog zadnjeg posta puno
toga se dogodilo, uglavnom lošeg. Vrlo lošeg. Čim se iz Austrije vratio
dijamantni general stvari su se zakomplicirale.
Srećom, pozvali su mene i sve polako sjeda na svoje mjesto. Ulice su se malo
primirile jer sam na svoj učinkovit i brz način počistio smeće. Ne baš sve
ali polako. Papiriće sam pokupio ali glomazni otpad još je u uredima.
Uglavnom na gornjem gradu i centru grada. Doći će i oni na red. Prije ili
poslije.
Dosta o laganim temama, sada bih prešao na ozbiljne probleme koji me muče.
Međutim, za njih mi treba vaša pomoć.
Imam jedan veliki problem koji me razdire. Naime, u zadnje vrijeme svako
jutro kad se probudim u glavi mi odzvanja neka melodija. Ničim izazvana!
Probudim se i prvo čega postanem svjestan je da u mojoj glavi Mišo pjeva
"odvest ću te na vjenčanje". Užas, zašto baš Mišo? Odem u kupaonicu, brijem
se štucam brkove a u glavi "...živjeti ćeš samo za meeee......" Pakao! I
tako me to okrutno proganja sve dok ju ne istjeram nekom drugom pjesmom. Ali nije Mišo najgore što mi zasvira, ima tu suvenira iz JNA kad sam bio
sustavno zlostavljan narodnjacima, tako da mi ponekad uleti Lepa Brena ili
Halid. Ljudi moji, što da radim? Kako da to spriječim? Je li to neki znak?
Što znači kad pjeva Mišo, a što znači kad pjeva Duško Lokin? Možda sam pod
stresom? Je li to zbog globalnog zatopljenja? Možda je CIA u pitanju? Je li
to zbog nove reforme zdravstva? Zbog zabrane pušenja?
Pomozite!

10.11.2008. u 22:27 • 44 KomentaraPrint#

srijeda, 05.11.2008.

Vraćam se uskoro!

Vidite i sami, svašta se događa, posla preko glave.
Niste valjda mislili da u ovo burno vrijeme imam vremena za blog. Treba očistiti ulice od smeća.
Tko će ako neće Clouseau yes

I´ll be back!

05.11.2008. u 19:20 • 7 KomentaraPrint#

subota, 13.09.2008.

Dajmo da parkiraju

Živimo u teškom vremenu. Ako je nekad čovjek čovjeku bio vuk a danas je čopor vukova. Živimo u okrutnom vremenu u kojem svi samo gledaju na sebe i zadovoljenje svojih egoističnih potreba. Nitko više ne mari za potrebe slabih i potlačenih, potrebe onih koji nemaju ili ne mogu. Znam, reći ćete da je uvijek tako bilo. Slažem se s tim ali u današnje vrijeme su takve pojave poprimile zastrašujuće razmjere. Ne, ne, nemojte misliti da se radi o situaciji u Darfuru ili uraganima poharanom Haitiju ili možda ratom razorenoj Gruziji. Ne, nepravda "koja do neba vapije" događa se ovdje kod nas u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu i to pred našim očima. Ugrožen je najslabiji, najranjiviji sloj našeg društva: saborski zastupnici. Ljudi bez kojih ne bi bilo nas, naših života, zakona koji oni donose za naš sveukupni boljitak, da nema njih danas ne bismo u petoj brzini hrlili u Europsku uniju.To su ljudi koji na saborskim zasjedanjima svakodnevno izlažu svoj život na kocku, ljudi koji izmoreni radom ponekad i zaklope oko na radnom mjestu, ljudi koji ručak u saborskom restoranu plaćaju čak dvanaest (12) krvavo zarađenih kuna, ljudi koji imaju plaćen boravak odvojen od obitelji, plaćene troškove službenih putovanja, putovanja na posao i s posla, ljudi koji imaju pravo na besplatan javni prijevoz, ljudi koji su sebi omogućili umirovljenje s pedeset godina i saborsku mirovinu nakon samo pola mandata. I sad se neki pametnjaković drznuo predložiti tim nadljudima mučenicima da plaćaju parkiranje svojih automobila u najmodernijoj podzemnoj garaži na Tuškancu. Zamislite bezobrazluka! Plaćati parking! Saborski zastupnici bi trebali plaćati parking!? Doduše iznos je smanjen na samo 30% od punog iznosa ali je suma od 300 kn i dalje skandalozno visoka. Nevjerojatno je da netko uopće može pomisliti da bi zastupnici trebali odvojiti taj iznos od svojih crkavica koje mjesečno znaju biti i po dvadesetak tisuća kuna. Strašno, kamo sve to vodi? Je li itko pomislio koje bi mogle biti posljedice te bezumne odluke? Već vidim Ingrid Antičević Marinović kako u Borovu kupuje štikle na rasprodaji, Đapića kako skuplja plastične boce po kvartu a Pusićku kako skuplja glomazni otpad i akumulatore. Bojim se da zbog toga nećemo tako brzo u EU! Narod koji se tako odnosi prema svojim zastupnicima nije ni zaslužio bolju vlast. Idem sad nazvati Pusićku da dodje po stari akumulator koji sam jutros našao u garaži. Bolje da ga poklonim njoj nego onom pohlepnom Romu Tarzanu. Ili da ga ipak ponudim Hebrangu?

13.09.2008. u 18:12 • 49 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.08.2008.

Hot in the city i crne lakirane sandale


Dragi moji blogeri, živ sam i zdrav. Znam da me dugo nije bilo ali razlog je bila poslovna spriječenost, a ne sunčanje na jahti negdje na Bahamima. Nešto dulje sam bio angažiran u Beogradu gdje sam morao pronaći dobrog bioenergetičara. Nakon duže potrage sam ga napokon i pronašao. Istina, na prvi pogled se činio pomalo neobičan onako zarastao i sijed ali to je bio on. Ostalo je povijest.
No, neću dalje o poslu. Oni koji su čitali moj prvi post možda će se sjetiti mog doživljaja na benzinskoj pumpi. Ali nije jedino benzinska crpka rezervirana za bizarne događaje. Žrtva sam bizarnosti svugdje gdje se nalaze ljudi. Takva mi je sudbina i pomalo se mirim s tom činjenicom. Drugo mi ne preostaje.
Prepričat ću vam događaj od prije nekoliko dana za vrijeme nesnosnih vrućina. Iako se taj događaj može bez problema prebaciti u zimske uvjete i temperature od deset stupnjeva ispod ništice.
Uglavnom, nakon radnog vremena umoran i iscrpljen od vrućine sjedam u užareni auto. Vanjska temperatura na parkingu 38°. Ništa strašno, bilo je i toplije. Palim auto, sjedam i hrabro hvatam upravljač praćen zvukom cvrčanja mesa te sa otvorenim prozorima jurim užarenim gradskim ulicama. Ovo s otvorenim prozorima obično rezultira upalom uha, tek toliko da znate zašto sam malo nagluh ali to u današnje vrijeme možda i nije tako loše. Negdje na pola puta sjetih se da moram skočiti do bankomata. Srećom mi je usput. Parkiram se na suncu pod sva četiri žmigavca i hitam prema bankomatu. Za cijelu priču jako je važno mjesto gdje se taj bankomat nalazi. Naime, on je na otvorenom pod direktnim udarom sunca već od podneva tako da se tipke užare do te mjere da vas peku prsti dok podižete novac. Ne šalim se. Hitrim koracima krećem prema bankomatu i vidim da srećom nema nikoga u redu. Kad sam bio na dva metra udaljenosti gotovo niotkuda se stvori ona. Neka sitna bakica u crnoj haljinici na cvjetiće, šeširićom na glavi i crnim lakiranim sandalama na remenčiće. Možda se neki pitaju kako sam primjetio baš sandale ali shvatit će na kraju posta.
Uglavnom, bakica mi se pobjedonosno nasmiješi priđe bankomatu i stane prekapati po torbici. Niste valjda pomislili da ima spremnu karticu?! Nakon nekog vremena vadi golemi crni novčanik i krene tražiti karticu. To i nije tako dugo trajalo pa sam se ponadao da možda neću dugo čekati. Umetnula je karticu u bankomat ali... nema naočale, ne vidi dobro. Traži naočale po torbi, traži, kopa, ruje... uspijeva. Stavlja ih i zastane, opet nešto traži. Osjećam kako mi se znoj u potocima slijeva niz leđa. Okreće se prema meni zbunjeno pita jesam li vidio njenu karticu. “Gospođo, u bankomatu je, stavili ste ju još prije pet minuta” govorim joj hineći ljubaznost. “Joj stvarno, hvala mladiću” reče starica živahno se smješeći. Osjećam kako mi stražnja strana tijela gori. Bakica pažljivo čita upute na ekranu, treba ukucati pin. Mislite da ga zna napamet? Ha, ha, ha... traži ceduljicu s pinom po torbi. Dvije minute. Osjećam kako mi temperatura tijela raste. Unosi pin. Odabire transakciju. Ispis stanja računa. Hvala Bogu, još samo malo, pomislih na trenutak. Ali, danas nije moj dan. Uzima ispis i pažljivo ga proučava, valjda su brojevi presitni, možda ima krive naočale. Osjećam kako mi se tlo ljulja pod nogama, ne daj se inspektore, možeš ti to, prošao si i gore stvari. Okreće se prema meni i pita me može li sad podići novce. “Možete, gospođo, naravno” odgovaram posljednjim atomima snage dok mi mozak ključa. Na moje zaprepaštenje vadi karticu i ponovno ju umeće u bankomat. Kroz maglu joj pokušavam objasniti da nije trebala vaditi karticu ali odustajem. Čujem ju kako nešto ljutito gunđa i komentira. Opet se okreće prema meni i kao kroz (ružan) san čujem kako me pita zašto ne može podići sedamdeset kuna. Čujem sebe kako joj objašnjavam da je sto kuna minimalni iznos. Ljuti se, “...kaj će njoj sto kuna, drugi put ide u banku, prokleti bankomati...” Ljutitim pokretom vadi novčanicu iz bankomata i sprema ju u novčanik mrmljajući si nešto u bradu. Sitnim i žustrim pokretima odlazi prema tramvajskoj stanici. Hvala Bogu pomislih, dok se znoj s mene slijevao po pločniku. U tom trenutku čujem kako bankomat izbacuje karticu “simpatične” bakice. Pokušavam ju zaustaviti ali glas ne izlazi iz grla. Uzimam njenu karticu i pokušavam krenuti prema njoj ali tlo mi izmiče pod nogama, vid mi se muti i gubim ravnotežu. Kao kroz san, gotovo lebdeći, spuštam se prema tlu, osjećam kako mi užareni asfalt prži desni obraz dok gledam štrkljave noge u najlonkama (valjda da joj bude toplije) i lakiranim crnim cipelama odmiču u daljinu. Vidim neke nepoznate ljude kako mi prilaze i polijevaju me vodom. U posljednjim trenucima svijesti kao kroz maglu vidim kako mi pauk diže auto.

17.08.2008. u 19:51 • 30 KomentaraPrint#

subota, 28.06.2008.

Ozbiljan post



Ne želim reći da prošli post nije bio ozbiljan ali recimo da se tema ovog posta tiče svih nas. Jesmo li bogati ili siromašni? Naizgled jednostavno pitanje a odgovor je lak. Većina ljudi spremno će reći da su Hrvati siromašni a Hrvatska je isto takva zemlja.
Priznajem da sam i sam bio sklon takvom razmišljanju. Više nisam. Zašto? Zato što sam sve sigurniji da to nije točno.
Naime, već dulje vrijeme primjećujem trend prikazivanja naše ekonomske i socijalne situacije katastrofalnom. Čitajući novine i gledajući naše televizije stiče se dojam da su Hrvati siromašni, ispaćeni, na rubu gladi, prekapaju po kontejnerima, benzin je skup, režije su visoke, situacija je na rubu eksplozije i socijalnog bunta. Revolucija samo što nije počela. Glave samo što se nisu počele kotrljati.
Ali, neki podaci i to vrlo egzaktni podaci me zbunjuju. Evo samo nekih od njih:

- prodaja automobila u 2008. je veća 30% nego prošle godine (ove godine se predviđa brojka od 120.000 prodanih automobila)
- bez obzira na visoku cijenu benzina nitko se ne vozi manje nego prije
- blizu pola milijuna hrvatskih navijača na utakmicama naše reprezentacije na EURU, sve je to netko platio
- svake godine preko 250.000 ljudi ide na skijanje a svi aranžmani su mjesecima unaprijed rasprodani
- sve inicijalne javne ponude dionica (Pliva, HT) razgrabljene u rekordnom roku
- na opće čuđenje umirovljenici masovno kupovali dionice
- ukupna štednja građana u bankama je 104 milijarde kuna!!!!!
- mobitela ima koliko i stanovnika (djeca imaju mobitele), odlično se prodaju najskuplji modeli
- kupovina trendovske tehničke robe kao što su plazme i LCD TV, skupe kamere, foto aparati, stereo sustavi ide bolje nego ikad
- rast prodaje računala
- turistički aranžmani posebice luksuzni (krstarenja i daleka putovanja) su rasprodani unaprijed i svake godine raste potražnja za njima
- fitness/wellness centri kao vid luksuznijeg oblika potrošnje rade sjajno i sve ih je više
- broj nezaposlenih se smanjuje a neki pokazatelji ukazuju da Hrvati uopće ne žele raditi određene poslove

Ima toga još ali mislim da je ovo sasvim dovoljno. Očito je da nešto ne štima u državi Hrvatskoj. Netko sve to treba platiti. I očito je da plaća. Ali kako? Neki će reći kreditima, zaduživanjem, životom u „crvenom“ OK, ali netko i te kredite otplaćuje, zar ne? Dvoje mojih prijatelja zaposleni su u velikim bankama i pitao sam ih kakva je situacija sa kreditima za građanstvo, imaju li problema sa naplatom, oduzimaju li se stanovi, auti, kuće... Oboje su rekli da se najveći dio kredita otplaćuje bez problema i da su vrlo rijetki krediti zbog kojih imaju problema s naplatom. Izgleda da novci postoje.
Pitanje je odakle dolaze. Mislim da većina novca dolazi od turizma i to od „sivog“ turizma. Iz osobnih iskustava mislim da se barem trećina ili čak polovina ukupnog prometa u privatnom smještaju ne prijavljuje i da se iz tog izvora u „neporezovane džepove“ svake godine sliju stotine milijuna eura. To su veliki novci čak i za mnogo veće zemlje od Hrvatske. Mislim da se unatrag nekoliko godina ponovno stvara jedan srednji sloj stanovništva. Nažalost, sloj siromašnih građana je sve veći i njihovo siromaštvo je sve veće. To je posljedica prelaska u kapitalizam, pretvorbe i privatizacije (pljačke), te rata (mnogi su zbog rata ostali bez posla). Iako je broj siromašnih relativno malen sama činjenica da ih ima je za mnoge od nas šokantna (s pravom). Nikome nije drago vidjeti ljude koji kopaju po kontejnerima u potrazi za hranom ali budimo realni, toga ima svugdje u svijetu i morat ćemo se na to priviknuti. Istina, u svijetu je mnogima takav život njihov odabir, a naši ljudi su nažalost dovedeni u takav položaj protiv svoje volje.
Bez obzira na neko uvriježeno mišljenje da živimo loše, mislim da Hrvati možda ne žive kao europljani ali sigurno ne žive tako loše kako nam sa želi prikazati. Hrvati žele živjeti dobro i zbog toga su spremni i na neke male ili veće kompromise. Nedavno sam bio dulje vrijeme u jednoj bogatijoj zemlji EU i nisam stekao dojam da ljudi tamo žive znatno bolje od nas. I njihovi su se životni uvjeti prilično promijenili unazad nekoliko godina.
Na kraju moram napomenuti da nisam ekonomist i pišem kao laik isključivo o svojim dojmovima i da mi nije ni na kraj pameti braniti one koji vode zemlju. Da oni dobro obavljaju svoj posao ovog posta možda ne bi ni bilo.
Meni je drago da Hrvati žive dobro i ne bih imao ništa protiv da većina Hrvata vozi Maybach kao ja. Dobro, ne baš bijeli jer i druge boje su sasvim OK.

P.S. poruke u sandučiću su prestale.

28.06.2008. u 20:45 • 73 KomentaraPrint#

petak, 13.06.2008.

Misteriozna obožavateljica

Evo mene opet dragi moji. Nakon razmatranja situacije vezane uz naftu u BiH
ipak sam odlučio ostati u Hrvatskoj jer sam u novinama pročitao da nafte i
kod nas ima napretek. Samo ju još moramo naći. A i malo me pokolebala
kuloarska vijest da je Todorić za male novce kupio cijelu Bosnu i Hercegovinu.
No, pustimo sada Bosnu imam ja problema i bez Bosne. Znate i sami da se
volim šaliti ali ovo što ću vam napisati nije šala nego živa istina. Molim vas za savjet što mi je činiti.
Kao što ste i sami vjerojatno uspjeli zaključiti, naročito neke od vas ;-), ja
sam jedan naočit muškarac. A možda ste i vidjeli sliku na blogu ha, ha... Nije da se hvalim ali čemu lažna skromnost kad je tako. Do sada sam imao raznih zanimljivih situacija sa nježnijim spolom ali ovo što mi se upravo događa je pomalo bizarno.
Evo o čemu se radi. Sve je počelo prije otprilike dva tjedna. U poštanskom
sandučiću sam pronašao papir na kojem je rukom bila ispisana poruka. Ona glasi otprilike ovako: dotična mi se ženska osoba obraća tim neobičnim putem
jer ne zna kako drugačije prići te mi se ispričava zbog toga ali jednostavno
ne može izdržati, a da mi se ne javi. Piše da se ne bojim jer da ona nije
neki ološ. Jednostavno mi se morala javiti jer me viđa svaki dan a ja sam
joj izuzetno šarmantan, zgodan muškarac koji naprosto zrači i neodoljivo ju
privlači. Kaže da se ne brinem jer nije ružna! Htjela bi me upoznati I za početak popiti kavu samnom. U potpisu je njeno ime i broj mobitela.
Priznajem da sam bio malo iznenađen našavši tu poruku. Nisam reagirao jer
mi se sve to učinilo smiješnim. No, nakon nekoliko dan opet pronalazim
sličnu poruku i apel da se javim. Sutradan me čeka treća poruka u kojoj me
gotovo očajnički moli da joj se javim. Danas sam dobio četvrtu poruku u
kojoj mi osim uobičajenih riječi i molbe jos poručuje da je u braku ali da
mi jamči 100% diskreciju!
Hm, žena je u braku ali očito u tome ne vidi problem!? U početku mi je sve
to bilo zabavno ali kako vrijeme odmiče pojavljuju se i pitanja. Iz poruka
je jasno da je žena ozbiljna i uporna i da se ne radi o šali. Sljedeće
pitanje koje se nameće jest da li joj je ovo prva slična situacija ili ih je
bilo i prije. Ako joj je prvi put je li moguće da se zaljubila u mene? Ako
se zaljubila, a u braku je onda sam ja postao potencijalni brakolomac. Ako se
nije zaljubila onda je u pitanju avantura. Kad se o avanturama radi meni na pamet pada film “Fatalna privlačnost” i odmah dobijem grč u želucu. S druge strane u meni se javlja inspektorska znatiželja. Tko je ta misteriozna žena? Tko je osoba koju da nisam ni svjestan viđam svaki dan a ne znam da mi šalje misteriozne poruke i da sam joj tako privlačan. Kako odoljeti mužjačkoj taštini?
Što biste vi napravili na mom mjestu?

13.06.2008. u 20:32 • 56 KomentaraPrint#

subota, 24.05.2008.

Ujedinjeni bosanskohercegovački emirati



Odlazim u emigraciju! Ekonomsku. Ne mogu više ovako.
Dosta mi je osiguravanja „svadbi“ porno pjevačica, čuvanja reda u Ludnicama i Fontanama ili kao danas osigura... ups. obezbeđenja proslava rođendana pokojnih diktatora.
Nema to smisla, ipak sam ja kao ugledan i slavan inspektor zaslužio neki pristojno plaćen posao. Zato sam odlučio otići u emigraciju u Bosnu i Hercegovinu. Znam, sad neki od vas misle da sam prolupao ali nije tako. Naime, prema najnovijim podacima Bosna i Hercegovina (točnije Hercegovina, zašto se ne čudimo, he, he..) leži na enormnim količinama nafte. Toliko velikim da se mogu uspoređivati sa rezervama kojima raspolaže Saudijska Arabija!!! Što sad kažete? Uskoro možemo očekivati procvat bosanskohercegovačke ekonomije. Be i Ha postaju europski naftni Eldorado. Monte Carlo će u usporedbi s BiH biti ubožnica. Tisuće i tisuće radnika iz Finske, Švedske, Njemačke, Švicarske ostavit će svoje dobro plaćene poslove u domovini kako bi otišli na bauštele na naftnim bušotinama kod Posušja, Livna i Mostara. Talijanke će masovno odlaziti u BiH kako bi se brinule o starijim bosankama, kirurzi će davati otkaze u elitnim klinikama kako bi radili u dobojskoj hitnoj pomoći. EU će na koljenima moliti BiH da uđe u njeno članstvo. Ništa više neće biti kao prije. Zato treba biti pametan i na vrijeme donijeti odluku. Jer kako kaže stara poslovica „tko prvi njemu bušotina“. Već sam potegnuo neke svoje veze preko kolege inspektora Poturice kako bih se zaposlio kao šef osiguranja kod Šeika od Širokog. Plaća za početak neće biti nešto (5 tisuća eura) ali kad posao krene mogu očekivati lijepe novce, službeni Mercedes i vilu s bazenom za stanovanje. Sutra idem na razgovor, kažu da je šeik Jozo čovjek široke ruke i da neće biti problema. Javite mi ako ste zainteresirani za poslove portira, čistačica, kuhara, vrtlara, čistača bazena, sobarica, njegovateljica i perača automobila.
Preporuka šefa osiguranja može biti od presudnog značaja, još kad čuje da ste blogeri.

24.05.2008. u 22:57 • 45 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< siječanj, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

misli i avanture inspektora Clouseaua

hit counter

free web counter

Linkovi

Inspector Clouseau

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se