Auris

Mjesec bijaše ogroman,
Narandžastom bojom šarajući grad.
Samo taj miris noći,
Ulijevao je u mene onu hrabrost koju
Sam nekad prije imala.
Kao i uvijek – neshvaćena,
No, u tome i jest čar svega,
Bolje da ne saznaju oni veliki
Da postadoh veća od njih.
Noć punog mjeseca,
Izuh cipele,
Želim osjetiti Zemlju,
Želim osjetiti slobodu,
Bacam bisere iz ruku,
Padaju, jedan po jedan
Na tlo.
Mjesec i ja – gledamo se u oči.
Bosa hodam puteljcima i
Proplancima,
Pođoh tražiti svoga voljenoga.