Auris

Zar si ti ušetali putniče,
Mislio da možeš uzdrmati
Tlo pod mojim nogama?
Ti,koji dostojanstva nemaš,
Misliš da mi je duša
Satkana od papira?
- U velikom neznanju živiš...
I zatvorenih očiju vidim
Ljubav,
U cijelom njenom obliku,
A ti to ni pojmiti ne možeš,
A kamoli doživjeti išta slično.
Koliko god razdvojenost postajala većom,
Koliko me god ona,
Pokušavala odvojiti od mog voljenog,
Dovoljna mi je sama spoznaja
Da netko tko mi je toliko sličan,
Živi u istom gradu gdje i ja,
A to svakako putniče,
-nisi ti.
A ti, ušetali,crni putniče,
Možeš biti samo impresioniran time,
Da tvoj život je
Crna rupa i to vrlo plitka,
I da tvoja voda, u kojoj prebivaš,
Zaista ima boju davljenja.