Auris

Hvala ti za jučer i za sutra i danas,
Zaista ti hvala što mi uljepšavaš život,
Sve je lakše kad si pored mene, sve je lakše
Kad smo zajedno.

I da znaš, nisam te htjela pustiti,
Željela sam da ti trenuci s tobom potraju što duže,
Željela sam zauvijek biti u tvom zagrljaju, baš kao nekada.

Tvoj osmijeh mi znači više nego išta,
Nema tog bogatstva na svijetu koje bi moglo zamijeniti
Ono što vidim na tvome licu, i da, kad pogledam oko sebe,
Sve mi bljeska pred očima, zaljubljenost ili ne? Štogod…
Lijepo mi je.

Kao ona prava, nevina, neiskvarena ljubav,
Ljubav dvoje djece koja nisu odrasla niti to žele,
Žele zauvijek ostati djeca ispunjena svojim neznanjem
O tome kako je okrutan ovaj svijet gledan kroz oči drugih ljudi,
Sva sreća, pa ti i ja nismo ti ljudi i ne smijemo si dozvoliti da ikad i postanemo.

A koliko sam ti samo puta htjela reći «ljubavi», koliko sam puta htjela reći «volim te»,
No uvijek me nešto zakoči, misli me povedu negdje drugdje, vrate me u sadašnjost, a toliko,
Toliko želim živjeti naše snove, dopusti mi to, pjevaj mi našu pjesmu….

Varaju se svi, svi oni koji misle da je prošlost negdje iza nas,
Da nam je ostala samo blijeda uspomena zapaljena prvim suncem sadašnjosti,
E kad bi samo znali koliko se varaju, koliko je njihov um mali, koliko su njihovi
Vidici neprošireni, koje su si granice postavili, e kad bi znali.

Opet želim čuti one riječi, sjećaš se?
One dobre stare poznate riječi «Volim te do neba, do zadnje galaksije»….
Do zadnje galaksije….E kako su se oni prevarili što nikada nisu sanjali, što uopće
Nisu spoznali zadnju galaksiju i njene velike ljubavi…..