nedjelja, 12.03.2006.

Prijatelji?

Srijeda. Navecer. Dan zena.
I sjedimo Fabrizia i ja na klupici u centru i cekamo ekipu deckiju (troje njih) da nam se pridruze jer su nam obecali izvesti nas.
Dogovor je bio da se nadjemo u centru 15 do 22, jer koncert u Nero sul Biancu je pocinjao u 22:00.
The Mojomatics.
(Dobra grupica, bajdavej. Samo su dva decka - jedan na gitari i jedan na bubnjevima, no nevertheless "prase".)
Bilo vec 22:30, jos uvijek nema nikoga.
Bilo nam je dosta i pokupile smo se u obliznji bar na aperitiv. Oke, dva, priznajem. No, dobro, tri...
23:00 i ja vucem Bri za rukav jer sam gotovo sigurna da nas Nicola ceka.
I infatti, bila sam u pravu.
Pred barom (gdje je bio koncert) sretnemo Nicolu, jos uvijek s odijelom s posla - ono, poslovno odijelo, jakna vozaca autobusa i tessera s posla skrivena u dzep..
"Nemoj mi govoriti nista za odijelo, nisam imao vremena..", kaze mi, bas kad ja otvorih usta da pitam kad je zavrsio raditi.
Meni, personally, nije smetalo. Nimalo.
Ja se uvijek fiksiram na njegove oci, jer su, da budem iskrena, prekrasne - zelene, s nekim posebnim sjajem u njima..
No dobro, sidjemo na koncert, i uzivamo.

U odredjenom trenutku me netko iza lupi po glavi.
Onako, lagano.
Okrenem se.

Antonio.
Prijatelj kojeg sam pozvala.
Legenda, mit, car.
I iza njega..nesto nizi decko od njega, Christian. Onak, s ocajlama, smedje-zelenkastim ocima, poblajhanom kosom i crnom jaknom s kojom je unatoc naocalama izgledao kao "ja-sam-roker-koji-se volim-zabavljati" tip.

Cim su se vidjeli, Antonio i Nicola, obojici je pao mrak na oci.
Naime, oni rade zajedno i nisu si pretjerano simpaticni.

Koncert zavrsi i odemo u drugi lokal..
U svoj toj zbrci, buci i neredu ne uspijevam se vise ni sjetiti koliko sam popila i koliko sam cigareta popusila.
Uglavnom...oko 2 smo se zaputili kuci, iako je Fabrizia pijana inzistirala da idemo plesati u Cesenatico.
Nisam bila pijana toliko da bi se onesvijestila, ali sam bila svjesna onoga sto govorim i nagovorila sam ju da idemo kuci.
Antonio je bio izivciran jer "ga je Nicola cijelo vrijeme krivo gledao", a Cristianu je bilo zao sto smo odmah isli doma.
A Nicola...Nicoli smo dali zadatak: da nas obje odveze kuci.

Prije no sto sam usla u auto sam pala na pod, no kratko nakon toga se digla i normalno sjela, okrenula se nadesno i ispovratila dusu Isusa Krista.
I udjemo svi u auto kad zavrsim, i zaputimo se kuci.

Pred mojom zgradom k'o neznam tko pocnem zahvaljivati i u isti cas se ispricavati Nicoli za sve, otvorim vrata, nagnem se da izadjem...i nastavim povracati, zajedno s Fabriziom koja mi se tad pridruzila.
Kad sam zavrsila (recimo), Nicola me otpratio do vrata i pozdravili smo se.
Onda je otpratio i Fabriziu i gotovo.

Dan poslije ja izlazim s Cristianom.
I dan poslije.
I jucer.

Jucer.
Jucer smo izasli Fabrizia, Cristian i ja, i otisli smo u Cesenatico.

Cijelu prokletu vecer sam slusala kako su razgovarali o Nicoli i govorili sve te negativne stvari o njemu..
Sad, poslijepodne, cu ga nazvati i razgovarati cu s njim o tome.
Jer on zaista nije napravio nista lose, i divna je osoba.
Nije fer da mu se tako govori iza ledja, ne zasluzuje to..

- 11:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 28.02.2006.

Hurt/I'm on Xanax/pjesma koja opisuje moje trenutno stanje bez da koristim 2001 vlastitu rijec

I hurt myself today
To see if I still feel
I focus on the pain
The only thing that's real
The needle tears a hold
The old familiar sting
Try to kill it all away
But I remember everything

What have I become
My sweetest friend
Everyone I know goes away
In the end
And you could have it all
My empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of thorns
Upon my liar's chair
Full of broken thoughts
I cannot repair
Beneath the stains of time
The feelings disappear
You are someone else
I am still right here

What have I become
My sweetest friend
Everyone I know goes away
In the end
And you could have it all
My empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt

If I could start again
A million miles away
I would keep myself
I would find a way

- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 17.02.2006.

O djetinjstvu

Sjecam se jos kad sam kao malena crtala mamu, tatu i brata, i kad su se moji roditelji smijesili kad su ugledali veliko crveno srce koje je bilo neizostavno ako sam njih crtala.
Svijet me je veselio, sve mi je bilo novo, sve mi je bilo zanimljivo, divno, krasno, svijetlo i puno zivota.
Nisam bila zivahno dijete, nisam skakala po kuci i razbijala vaze - upravo suprotno.
Vecinu vremena sam mirno sjedila i promatrala okolinu s dva smedja oka koja su mi sjajila od odusevljenja.
I onda idem provjeriti sto se to danas promijenilo...i primjetim da jos uvijek mirno sjedim po klupicama u parku, promatrajuci okolinu.
Jedino sto sad sjedim sama jer mi vise ne treba mama da me vodi za ruku i cuva od svijeta - vec sam se suocila s njim.
I zadovoljna sam tom cinjenicom, zadovoljna sam sto sam jos uvijek ostala ista, kao kad sam bila dijete.
E sad...znaci li to da sam se rodila odrasla ili da sam svo ovo vrijeme bila dijete?
I hocu li ostati takva?

Sto bih ja zeljela?

Zauvijek ostati takva.
Nikada ne odrasti.
Da, bas kao izgubljeni djecaci u Nigdjezemskoj.
Djetinjstvo je predivno, i sve dok ne pocnes racionalizirati i realno sagledavati sve kutove zivota s onim hladnim cinizmom sto prevladava u ljudima danas - uzivat ces u zivotu.
Zivjeti ces.

Zasad promatram.
Zanimljivo je uvijek vidjeti nesto novo.
Infatti, zato i obozavam putovati.

- 21:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 14.02.2006.

O Valentinovu

Kao malena sam mrzila Valentinovo jer sam uvijek bila sama na taj "prokleti dan".
Danas ga ne mrzim - danas nemam nista protiv njega, no jos uvijek ga provodim sama.
No, ja se zapitam...zar nam bas treba "dan zaljubljenih" da bi pokazali jedni drugima da nam je stalo?
Zar nam bas treba "dan zaljubljenih" da bi si poklonili koju ruzu i poljubac?
Na taj isti dan Cesena je bila sva crvena.
Ljudi poludjeli - ruze vamo, bombonjere tamo, plisani medvjedici posvuda...a navecer - pune diskoteke- opet ruze, opet cokolade, opet poljupci na sve strane, razmijenjeni medju zacudjujuce mladim parovima - i to vise nego medju starijima.
Mislim da je nekoliko diskoteka imalo sljedecu ponudu za Valentinovo: "Deckima dva besplatna pica, no pod uvjetom da drugo ide jednoj djevojci koju odabere."
Da, znam da je Valentinovo zapravo "dan Svetog Valentina", ali tko se jos na Valentinovo njemu moli?
Tko na njega uopce i pomisli?
Valentinovo se pretvorilo u "praznik" na koji se trosi novac na raznorazne pokloncice za djevojke i momke u svrhu izrzavanja afekcije medju njima...zar se ljubav kupuje poklonima?
Ma molim vas...

Zato, svi vi koji ste toliko sretni da imate nekoga uz sebe kojeg volite i koji, nadam se, voli vas - zagrlite ga i poljubite bez rijeci jos danas.
Za to ne trebate cekati Valentinovo.

- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 08.02.2006.

O sanjarenju (Drops Of Jupiter)

Now that she’s back in the atmosphere
With drops of Jupiter in her hair
She acts like summer and walks like rain
Reminds me that there’s time to change
Since the return from her stay on the moon
She listens like spring and she talks like june

Tell me did you sail across the sun
Did you make it to the Milky Way to see the lights all faded
And that Heaven is overrated

Tell me, did you fall for a shooting star
One without a permanent scar
And did you miss me while you were looking at yourself out there

Now that she’s back from that soul vacation
Tracing her way through the constellation
She checks out Mozart while she does Tae-Bo
Reminds me that there’s time to grow

Now that she’s back in the atmosphere
I’m afraid that she might think of me as plain ol' Jane
Told a story about a man who is too afraid to fly so he never did land

Tell me did the wind sweep you off your feet
Did you finally get the chance to dance along the light of day
And head back to the Milky Way
And tell me, did Venus blow your mind
Was it everything you wanted to find
And did you miss me while you were looking for yourself out there

Can you imagine no love, pride, deep-fried chicken
Your best friend always sticking up for you even when I know you’re wrong
Can you imagine no first dance, freeze dried romance five-hour phone
Conversation
The best soy latte that you ever had...and me

Tell me did the wind sweep you off your feet
Did you finally get the chance to dance along the light of day
And head back toward the Milky Way

Tell me did you sail across the sun
Did you make it to the Milky Way to see the lights all faded
And that Heaven is overrated



Profesor iz Engleske, Eamon, koji mi predaje engleski u skoli me sjetio ovog pjesmuljka koji mi je nekoc uzasno bio prirastao srcu - jos iz onog doba kad sam bila stopostotni sanjar - sa suncanim naocalama koje su eliminirale oblake i koje su umjesto da sprjecavaju sunce da mi tuce u oci siv i bezlican grad pretvarale u raj, a ljude u dobrocudne susjede koji su ti se smjeskali i pozdravljali te cim su te ugledali.
Danas su se stvari lagano promijenile, no ova pjesma mi nekako budi zelju za optimizmom.
Ono...dodje mi da u svemu trazim svijetlu stranu.
Dodje mi da lagani pesimizam i realizam potisnem u podsvijest i zadrzim ih u rezervi - a dotad da se tjesim s onim "bit ce bolje" kad naletim na problem i da skupim hrabrosti da preskocim kamencic.
Infatti, vise mi se isplati - jer zivot je kratak - a ja bi ga voljela prozivjeti cijelog, bez da trosim sekunde od suhog zlata razmisljajuci o necemu sto je bilo i proslo i smisljajuci milijun i jednu priliku u kojoj bi promijenila misljenje i odluku, te postupila drukcije - da imam vremenski stroj.
Ali ja ga nemam, i on ne postoji.
A i da postoji - ono sto sam dosad dozivjela i prozivjela mi je bila nekakva vrsta skole u kojoj sam ucila i mijenjala se, formirajuci milijun i jedan stav, stil i misljenje.
Mijenja se kroz cijeli zivot, uci se kroz cijeli zivot i zivi se cijeli zivot.
Ja zelim osjetiti miris cvijeca i trave u proljece, zelim okusiti morsku sol na kozi ljeti, zelim kisnuti pod mocnim oblacima u jesen i zelim raditi andjele u snijegu zimi.
Ja zelim zivjeti - a kamencic na putu se uvijek moze preskociti, zaobici, ili ga pak pomaknuti uz rub staze.
Nista nije nemoguce - a ni nebo nije granica vjerujes li.
Nije vazno u sto da vjerujes, samo da imas vjere.
Neki vjeruju u znanost, neki vjeruju u krscanskog Boga, neki vjeruju u Alaha, neki u Zeusa ili Afroditu, neki u Sotonu...ja vjerujem u vjeru samu i zivot.
Nikad nisi sama - uvijek ti je vjetar u kosi, zemlja pod nogama i nebo iznad tebe - a drvece kad progovori, mudrije je od najveceg humanog mudraca na svijetu.
Samo ga treba znati slusati.

- 21:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.02.2006.

Cry, Baby, Cry

Srela sam jednog kolegu maloprije, i pricamo.

"Onda, jesi si nasao konacno tu curu?"
"Jesam. Jesam.", odgovori Pasquale, sa smijeskom na licu.
"O-ho! A nista mi nisi rekao! Ma...vidi ga!", vracam ja, zacudjeno.
"Volim ju, obozavam ju, s njom sam siguran. Nece ju voziti nitko osim mene."
"Voziti?"
"Pa da...vidi, imam kljuceve - bas ovdje. I samo je moja."
Kad vidjeh kljuceve od auta...tako sam se slatko nasmijala...
"Pa da, s njom sam siguran. S autima je tako - tvoju ljepoticu ne moze voziti nitko osim tebe. Zato su auti bolji od djevojaka (misli na djevojke u vezi s momkom)."
Smijali smo se zajedno jedno 5 minuta.

Napomena: automobil je u talijanskom jeziku "macchina" s clanom "la", olitiga - ovdje je automobil imenica zenskog roda.

No, na kraju dana, ez olvejz, zavrsavsam s ovim:


Cry baby cry
Make your mother sigh
She’s old enough to know better.

The king of Marigold was in the kitchen
Cooking breakfast for the queen
The queen was in the parlour
Playing piano for the children of the king.

Cry baby cry
Make your mother sigh
She’s old enough to know better
So cry baby cry.

The king was in the garden
Picking flowers for a friend who came to play
The queen was in the playroom
Painting pictures for the childrens holiday.

Cry baby cry
Make your mother sigh
She’s old enough to know better
So cry baby cry.

The duchess of kircaldy always smiling
And arriving late for tea
The duke was having problems
With a message at the local bird and bee.

Cry baby cry
Make your mother sigh
She’s old enough to know better
So cry baby cry.

At twelve o’clock a meeting round the table
For a seance in the dark
With voices out of nowhere
Put on specially by the children for a lark.

Cry baby cry
Make your mother sigh
She’s old enough to know better
So cry baby cry cry cry cry baby
Make your mother sigh.

She’s old enough to know better
Cry baby cry
Cry cry cry
Make your mother sigh
She’s old enough to know better
So cry baby cry.

- 20:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 04.02.2006.

O vristanju i ekspresionizmu



Danasnje "iznosenje cinjenica" je potaknuto slikom Edvarda Muncha - Vriskom.


Edvard Munch (Lřten, 12. prosinca 1863. - Ekely, 23. siječnja 1944.), norveški slikar.



Tipičan predstavnik ekspresionizma u slikarstvu. Kao vječito nespokojnan, pomalo morbidnan pesimista, njega straši samoća ljudskog bića, podjednako u gužvi velegrada kao i pred uznemirujućom veličinom prirode. Spomenuta raspoloženja Munch prenosi i na platno, služeći se linijama koje se izdužuju i povijaju, kao i tonovima boja koje djeluju melankolično. Takvu atmosferu stvorio je na slikama "Krik", "Tjeskoba", "Na mostu". Proslavio se u Njemačkoj u XX. stoljeću, te na tamošnje slikare ekspresioniste izvršio znatan utjecaj.



Ekspresionizam

Ekspresionizam je termin koji je koristila skupina njemačkih umjetnika 20. st. kako bi opisala svoja estetska načela u umjetnosti. Taj se izraz moze koristiti za svaki umjetnicki rad u kojem je objektivna stvarnost pomaknuta da bi opisala unutrašnje stanje umjetnika.

Kao poseban umjetnički pokret, njemačko ekspresionističko slikarstvo ranih 1900-ih razvija reakciju na inertne akademske standarde prethodnog stoljeća. Odbija slikoviti naturalizam da bi pokazalo izravnost emocionalne ekspresije karakterizirane debelim iskrivljenim formama i napadnim bojama. Prvi eksp. slikari su grupa nazvana "Die Brücke" (most), koja je osnovana u Dresdenu 1905. god. Njihov manifest ističe važnost emocionalnog doživljaja kao testa moralnih i umjetnickih vrijednosti. "Die Brücke" crpi poticaj od suvremenih francuskih pokreta znanih kao fovizam i ranijih umjetnika Paul Gauguina, Vincent Van Gogha, Henri de Toulouse-Lautreca i Muncha.

Druga eksp. grupa, "Der Blaue Reiter" (plavi jahač) osnovana je u Münchenu 1911. god. Ime su dobili po jednoj slici Kandinskog, koji s Franzom Marcom formulira nove estetske vrijednosti grupe. Ekspresionizam je imao važan utjecaj na umjetnost 20. st. i na umjetnike u New Yorku 1940-ih i 1950-ih godina.

1933. su nacisti proglasili ekspresionizam kao "izopačenu umjetnost".



Apstraktni ekspresionizam

Kolektivno ime za grupu umjetnika u New Yorku koji su radili strasno emocionalne slike karakterizirane vrlo debelim nanosima boje i mase. Ovaj naziv je upotrebljavao 1929. godine Alfred H. Barr Jr., osnivač muzeja moderne umjetnosti.

- 22:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 01.02.2006.

O poduzetnickoj ekonomiji

...olitiga marketingu i menadzmentu or votevr, kako se vec prevodi "economia aziendale".
Naime, sutra bih trebala imati verificu iz poduzetnicke ekonomije, a nisam ni otvorila knjigu.
Tako da cu sutrasnjim odsutstvom istu odgoditi za utorak, sljedeci tjedan.
Jer ipak, manje od 7 je neprihvatljiva ocjena za mene.




Marketing


Marketing je profitabilno zadovoljenje potreba.

"Marketing je društveni i upravljački proces koji putem stvaranja, ponude i razmjene proizvoda od vrijednosti s drugima, pojedinci i grupe dobivaju ono šta im je potrebno ili što žele" - Phillip Kotler

Marketing se bavi potrebama ljudi i pronalazi načine zadovoljenja tih potreba. Također pronalazi i potrebe kojih potrošači u datoj točki vremena još nisu svjesni, te također pomaže u oblikovanju proizvoda za njihovo zadovoljenje (Primjer: Walkman, SONY).


Razvoju marketinga prethodilo je nekoliko faza: 1. Proizvodna koncepcija 2. Koncepcija proizvoda 3. Prodajna koncepcija 4. Kocepcija marketinga 5. Društveno odgovorni marketing

1. Proizvodna koncepcija okrenuta je proizvodu. Ona predpostavlja da će proizvodžač favorizirati one proizvode koji su šire dostupni po nižoj cijeni. Menadžeri se usredotočuju na visoku učinkovitost, masovnu proizvodnju, niže fiksne troškove (fiksni troškovi, varijabilni troškovi)

2. Koncepcija proizvoda

3. Prodajna koncepcija

4. Kocepcija marketinga

Koncept proizvoda temelji se na pretpostavci da visookvalitetan proizvod sam pronalazi kupca. Prodajni koncept bazira se na agresivnoj promociji i prodaji. Polazi od pretpostavke da se sve moze prodati samo treba proizvod agresivno nuditi kupcu. Naravno, primjetno je da ovaj koncept i moze imati smisla u slucajevima kada je potraznja veca od ponude datog proizvoda, sto je danas vrlo rijedak slucaj.




Management



Management je "umjetnost obavljanja poslova putem, uz, ili posredstvom drugih ljudi." M. Parker Follet.

Sistematičan način usmjeravanja pojedinaca, grupa poslova i operacija s ciljem ostvarivanja imenovanih organizacijskih ciljeva sa sredstvima koje organizaciji stoje na raspolaganju. Suvremeni manageri u principu obavljaju tri zadatka: 1.Usmjeravaju poslove i organizacije 2.Usmjeravaju (upravljaju) ljudima 3.Usmjeravaju (upravljaju) operacijama (proizvodima i uslugama)

Funkcije managementa:

1. Planiranje
2. Organiziranje
3. Vođenje i motiviranje
4. Kontroliranje


Srela sam jednog dragog prijatelja danas. Nicola mu je ime. Naletim na njega mozda jedan tjedan u svakom mjesecu, nakon cega ga ponovno ne vidjam mjesec dana, dok ga opet ne sretnem na liniji 3. Na busu, jel'. On je vozac. Busa, jel'.
Opet je oponasao Benignija i milijun i jednu licnost nakon njega, i to tako dobro kao i inace, da samo sto ne umres od smijeha. Ima on potencijala - bio bi dobar glumac u komedijama. Jos ima i onu simpaticnu facu s lagano izbuljenim zelenim ocima i onu cupavu kosicu kojom bi definitivno osvojio publiku - especially zenski dio iste.
Rekla sam mu da u petom mjesecu imam koncert, i pozvala ga.

"Kunem ti se, dolazim. To moram vidjeti. Obuti cu ove moje tenisice s kricavozelenim trakama i dici noge na sjedalo pred mene, da se lijepo vidi da sam dosao."

- 18:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.01.2006.

O viskiju i cackalicama

Povodom toga sto sam se jucer posteno napila, danas imamo predavanje o viskiju.


Johnnie Walker

Još početkom 19. stoljeća mladi je škotski trgovac i obrtnik John Walker sanjao o tome da proizvede savršen viski. Danas je viski koji nosi njegovo ime jedan od najpopularnijih brandova na svijetu.



Čak tri generacije obitelji Walker trudile su se stvoriti, a zatim i održati jedan od najvažnijih škotskih izvoznih proizvoda. Njihov je, u početku mali, obiteljski obrt preživio ratove, poplave i opasnost od prohibicije.

John Walker rodio se 1805. godine u blizini Kilmarnocka u Ayrshireu u Škotskoj. Otac mu je umro kad je imao tek 15 godina pa se dječak odlučio preseliti u Kilmarnock gdje je otvorio mali dućan s namirnicama, što je bio početak stvaranja njegovog kasnijeg međunarodnog poslovnog carstva.

Ubrzo je počeo s proizvodnjom viskija u kojoj je primijenio metode miješanja čaja, i to uspješno. Stvoren je Walker's Highland Whiskey koji je postigao velik uspjeh. Johnu nije trebalo dugo da stekne reputaciju i stalnu klijentelu te da se vijest o novopridošloj marki viskija proširi po cijeloj zapadnoj Škotskoj.



Kilmarnock je 1852. godine pogodila velika poplava koja je uništila gotovo cijeli grad, no Walker, iako nije uspio u potpunosti spasiti pogone, zahvaljujući dobrom glasu i zadovoljnim mušterijama ubrzo ih je obnovio i ponovno počeo s proizvodnjom.

Pet godina kasnije je umro, a obiteljski biznis preuzeo je njegov sin Alexander koji je zapravo odgovoran za to što je viski postao popularan škotski brand. Ipak, da ljudi poput Johna nisu počeli eksperimentirati sa sladom i ječmom u proizvodnji, viski sigurno ne bi doživio toliku slavu.

Prije 200 godina viski je imao posve drugačiji okus, a zbog velike količine slada mnogima je bio premastan i pretežak. Bez predstavljanja njegove blaže varijante, ovo piće možda nikad ne bi napustilo gore i otoke Škotske, a to bi tek bila tragedija.

Popularni brand...



Alexander Walker se u poslu vodio sasvim jednostavnim načelom – htio je da njegov viski bude najbolji. Od oca je naslijedio način njegove pripreme i miješanja, a unio je svoj smisao za biznis. Kako se englesko carstvo širilo, Alexander se potrudio da se zajedno s njim širi i putuje njegov viski te je obiteljski posao, kao i marku, preimenovao u John Walker & Sons, a prva zemlja na popisu izvoza bila je britanska kolonija Australija.

Do 1867. godine usavršio je i zaštitio marku Old Highland Whiskey, prethodnika današnjeg Black Labela. Osim toga, predstavio je crnu i zlatnu nakrivljenu etiketu, kao i revolucionarni, četvrtasti dizajn boce.

Old Highland Whiskey 1880. godine osvojio je prvu specijalnu nagradu za miješani viski na Međunarodnom sajmu u Sydneyju. Devet godina kasnije Alexander je umro, a posao su naslijedili njegovi sinovi – George Paterson Walker i Alexander Walker II.

Šetač



George, marketinški guru, rođen je 1864. godine i zaslužan je za prepoznatljivi logo škotskog viskija – The Striding Man, odnosno Šetač - koji je uveden 1909. godine uz lansiranje Red Labela i Black Labela.

George je htio stvoriti reklamu koja će odražavati pionirski duh njegove obitelji te istovremeno u kratkom roku postati prepoznatljiva konzumentima širom svijeta. Rješenje problema sinulo mu je dok je ručao s poznatim crtačem i ilustratorom Tomom Browneom. Tom je nacrtao prvog Šetača na pozadini menija u restoranu, riječi Born 1820, still going strong brzo su dodane i reklama je ušla u povijest.

Alexander Walker II je pak čovjek koji je razvio Red Label i samo zbog toga osigurana mu je zvjezdica na 'slavnom putu' obitelji Walker. Naime, nakon Drugog svjetskog rata izvoz Red Labela u SAD uvelike je pomogao oslabjelom britanskom gospodarstvu.

Od mnogih ljudi širom svijeta koji ga obožavaju ipak se kao jedan od najvjernijih ljubitelja Johnnieja Walkera ističe slavni sir Winston Churchill, koji ga je doduše konzumirao u mnogo većim količinama nego što to čini običan čovjek.

No Johnnie nije jedini brand viskija koji je uspio, stoga ne smijemo zaboraviti Jacka i Jima, Daniel'sa i Beama, naravno.

Johhnie Walker





A sto se cackalica tice...
Well, recimo da sam naletjela na jednu famoznu personu.
Itko ikad vidio film "Johnny Stecchino" sa Benignijem?
Znate onog strica?
Onog sta ide "Miiinchia, come stoooo!" kad usmrkne kokain?
E pa buduci da radi jedan spektakl tu u Ceseni, u teatru Bonci, vidla sam ga na autobusu ispred mene.
I Elvio ce meni (nismo se tad jos poznavali, ali me vidio nekoliko puta s jednim njegovim kolegom)...
"Jesi vidla "Johnny Stecchina"?"
"Da, zasto?"
"Vidis onog barbu naprijed? To ti je zio."
"Zezas me."
"Ne, mrtav sam ozbiljan. Jednom kad je isao u Bonci sam radio na busu na koji je on sjeo kako bi otisao do Boncija."
"Waaau, sto sad? Poznajem semi-famoznu personu i vidjela sam jednu zaista famoznu? :D "
"Pa kako da ne!" :P
Povodom toga slijedi uvod u film o Johnny Stecchinu, uz toplu preporuku da film i pogledate.


Johnny Čačkalica (Johnny Stecchino). Talijanska komedija iz 1991. Dobrodušni, ali ne baš i oštroumni Dante (Roberto Begnini) vozač je školskog autobusa u školi za djecu sa specijalnim potrebama. U stvarnosti je osamljen, a u mašti mu se žene bacaju pred noge. Jedne večeri Maria (N. Brascchi) ga udari svojim skupocjenim sportskim automobilom. On joj pomogne, ali ga, na njegovo zaprepaštenje, pozove u svoju vilu u Palermu jer se zaljubila u njega. Dante i ne sluti da je dvojnik Johnnyja Čačkalice, sicilijanskog mafijaša pokajnika...

- 21:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.01.2006.

O homoseksualizmu i Brokeback Mountainu

Film "Brokeback mountain" nominiran u sedam kategorija, a proglašen najboljim u četirima. Zlatni globus dobio je za najbolju režiju, scenarij, film godine te za najbolju pjesmu. Brokeback mountain je drama o kaubojima homoseksualcima u kojoj glume Heath Ledger i Jake Gylenhaal. Noć u kojoj je taj film zaradio četiri Zlatna globusa te postao favorit za prestižnu filmsku nagradu Oscar – mnogi nazivaju velikom noći za filmove koji se bave takvim temama.

Iako je to prema zakonu u SAD-u, kako pretpostavljamo pošto nismo poznavatelji ni lokalnih zakona, a kamoli inozemnih, vlasniku svake kino dvorane takav potez dopušten, sam potez uklanjanja filma "Brokeback Mountain" sa programa jednoga Megaplexa u američkoj državi Utah, točnije u samom Salt Lake Cityu, naišao je na veću medijsku pozornost nego što je sam autor poteza računao.

Tako svi svjetski mediji, kako tiskani tako i internetski, specijalizirani za filmsku industriju, pa i oni koji to nisu, govore o ovome jednome potezu koji je, kako donose strani mediji, uzrokovan isključivo predrasudama o homoseksualcima i homoseksualizmu jednoga čovjeka. Ime iza poteza glasi Larry Miller, a da sve bude još bolje, Miller je između ostaloga i vlasnik Utah Jazza, jednoga od klubova slavne američke košarkaške lige NBA. No ono što je najveći uzročnik svega je činjenica koju prenose neki mediji, a koja glasi kako je Miller mormon.

Podsjetimo kako je redatelj filma "Brokeback Mountain" Ang Lee, a sam film napravljen je prema priči E. Annie Proulx. Sama radnja govori o homoseksualnome odnosu i zabranjenoj ljubavi dvaju kauboja. Glavne uloge u filmu imaju Heath Ledger i Jake Gyllenhaal. Sama činjenica da je film skinut sa programa jednoga kina i ne bi vjerojatno naišla na toliku medijsku pozornost da sam film nije ili osvojio ili barem nominiran na svim važnijim svjetskim filmskim događanjima. Tako je jedna od prvih nagrada filmu uručena u Veneciji na tamošnjemu filmskom festivalu gdje je film potukao konkurenciju te je Ang Lee kući odnesao najznačajniju nagradu, Zlatnoga lava.

Osim brojnih nagrada filmskih kritičara, film će, sudeći prema glasinama i već sada postignutoj reputaciji biti i jedan od favorita za najprestižniju filmsku nagradu, nagradu Oscar.




Bez obzira sto se ljudi na spomen filma o homoseksualnim odmosima dvoje kauboja zgrazaju i sto im se muci u zelucu, film nije nimalo degutantan.
Naprotiv.
Upravo jucer sam otisla u kino, buduci da sam vidjela da su stavili taj film i buduci da sam prethodno vidjela najavu za isti, i pogledala ga.
Ne, nije nimalo "cudan, uvrnut i nenormalan" - naprotiv - odlican je.

Prica o dva kauboja, naizgled obicnih deckiju u potrazi za poslom, koji se susrecu na Brokeback planini gdje rade kao cuvari ovaca.
Tad se upoznaju i zblize.
Iz prijateljstva rodi se nesto vise.
Dolazi vrijeme da prestanu raditi gdje rade i zapute se kucama.
Jedan se ozeni jednom, drugi drugom curom i oboje imaju djecu za svojim zenama.
Jack jednog dana uspije naci Ennisa i pozove ga na Brokeback kao u starim danima.
Sto dalje..?
Pogledajte kad stigne u kina.
Ako ga dozvole u Hrvatskoj.

Meni se film uzasno svidio i rasplakala sam se na kraju nasred kina dok su me ljudi slusali i nastojali vidjeti.

Ako mozete skinite si i soundtrack istog filma - theme-song je fenomenalan.

- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se