Etnoseksualac u raljama života

15.09.2010., srijeda

Sejdo Komšić i tri praščića

Nerijetko se u našim krajevima pored novih kuća moglo primjetiti i građevine koje su bile oku ne baš ugodne. Obično se tu radilo o šupama, sklepanim od polurazbijenih cigli, oškrnutih blokova i rijetkog betona. Pokrivene razbijenom ciglom ili običnim limenim izrescima, služile su obično za odlaganje nepotrebnih ili manje upotrebljavanih stvari. Nagrđivale su okućnicu i ako bi netko priupitao domaćina, zašto je sklepao tu šupetinu, dobijao bi odgovor..ostalo mi nešto materijala. Čovjek je radio novu kuću ili renovirao staru i pošto je jazuk bacat, pravila su se mala arhitektonska čuda iz čiste pragmatičnosti.

I evo prođe nekoliko godina kako su nam bosanski muslimani sklepali od svog viška materijala šupendaru da predstavlja nas Hrvate. Sebi su sagradili finu kuću u vidu lepog Harisa a nama su od viška materijala sklepali Sejdu Komšića. Vođeni onim begovskim bezobrazlukom kojeg su naslijedili iz otomanskih vremena, dosjetila se, sjetno gledajući prema Bosporu u akšam jedne ljetnje večeri družba sarajlija a zašto mi ne bi Vlasima podmetnuli svog čo'eka. Viška glasova imamo, poštenja i obraza nemamo, a ako nas budu pitali..zašto? mi ćemo haman reć..mi ne gledamo bolan ko je kakve vjere ni ko je kojeg zakona mi gledamo ko je kak'i ćojek..ha ja. A ako nas kakva bjesna Vlašina bude pripitala..p... vam materina pa što ga onda sebi ne izabrašte kad je tako haman ljudina i po, nego sebi arapologa a nama titologa..zaćepit ćemo mu gubicu i prijavit ga visokom kaurinu da je fašist šejtan jašta.

Dakako da nije mala muka živjeti sa takvim pokvarenjacima koje duvane kojekakve bjelosvjetske bitange, ljudski bezobrazluk je gadna stvar i znaš da svako malo možeš očekivati ponovni belaj jer ti multietnićki neimari mogu začas posla, kad god se sjete istovariti pred kuću šlepere svog viška materijala i natakarit ti najgadniju šupendaru pred ulazna vrata. I tu se stvarno malo može učiniti.

Ali i ono malo što se može, ne radi se jer su hrvatski političari u ovoj okupiranoj mahala zemljici sve notorni idiot do idiota. Kad ih čovjek dobro pogleda, prvo što mu padne na pamet je....da sad isćeram svoje stado ovaca..ljepša i pametnija bi tri ovna izabrao u hipu nego što su prva trojica političara u Hrvata. Je li to neka zaraza primljena iz tzv. matice gdje državom vlada jedna hihotava spikerica koja, što je nonsens u političkom životu svijeta, žica autogram od svog kolege, kolege barem po diplomatskim uzusima ako ne po važnosti i snazi. Drugi lik je pokvareni bezveznjak , bezlično stvorenje koje hoda po regionu i kelji se ko dite na tuti i koje je dobilo zadatak da amnestira Srbiju i okrivi svoju zemlju pokazujuć zavidnu količinu drskosti i bezobrazluka, koji je prevršio sve idiotske forme da je i Sulejman Tihić, jedan od mekših tipova ovog podneblja morao napomenuti diplomatskim jezikom naravno ali u suštini je bilo ..da ne lupeta gluposti o hrvatskoj agresiji jer bi Bosna pet puta više najebala da nije bilo zemlje kiflanije.

Da se vratimo na alternative višku materijala ili šupendari koju nam uvališe multietnićari. Prvi na listi je naravno prvak najveće stranke koja će možda ponovo iz dva dijela biti cijela. Jes da se potpisivo ćirilicom, jes da ga izgleda drže za jaja, pa svako malo pohodi sudske hodnike odakle ga puštaju po udbaškom receptu, ako budeš radio za nas, bit će para i duvana a ako ne budeš..zna se. Sad, čovjek nikad ne zna u ovoj kabadahijskoj zemlji gdje te kadija tuži a mister justice stranjski sudi, kad je čovjek stvarno kriv a kad mu podmeću i pakiraju. Tako da se ja ne bi zakleo u ni jedno ni u drugo. Ali naš paćenik iz sudskih holova barem liči na političara.

Slijedeća alternativa muslimanskom višku materijala je drugo oko u glavi. Malo razroko djeluje. To je jedan lik koji kao da je ispao iz Krležnih balada..i koji se nikom ne bi štel zameriti..jer nigdar ni bilo da ni nekak bilo i nigdar ne bu da nekak ne bu i koji u svojim izlaganjima bude toliko kontradiktoran, sapet u svojoj korektnosti da svaku priču o hrvatskim pravima i teroru koji se provodi nad njima na kraju svede na na pop laganicu sjetnog i žalovitog zavijanja.

Treći je ampak neki ćelavi a opet razbarušeni predsjednik jedne arhaične strančice izgubljene u vremenu i ofkors prostoru i on bi kao trebao zabraniti muslimanskim neimarima da nam kipaju šutu pred vrata. Čovjek ne da je zalutao u politiku i mašio profesiju nego je vjerovatna opcija, kad mu je dragi Bog predviđao poslove, prvo mu je predložio časni posao čobana a tek na samom dnu zanimanja koja su se protezala kilometarskim spiskom zanimanja u milostivoj Božjoj ruci, zadnja opcija je glasila je ..ako na svijetu ne preostane više od jednog čovjeka i hrpe živinčadi..ti im budi vođa i predvodnik. Inače ne.

Posebna je priča unjkava lopuža sa Širokog nam Brijega. Jedan od potomaka mrke i nepismene obitelji koja se nafatirala u ratu i poslije njega i sad ih naravno boli da oprostite kurac za narodna prava i za narod. Koji im uzgred i rečeno po radnom običajnom pravu, poznatijem sa američkog Juga prije građanskog rata, radi za papiriće koje mogu realizirati samo u širom otvorenim vratima dućana klana Lisicanović. Jedan od mlađahnijih potomaka te mračne vamilije pokazuje torza po ženskim časopisima, ganja pevaljke po Srbiji, vozika se skupocjenom limuzinom po Zagrebu, sa vamilijarnim insignijama na registarskim pločicama, salijeće cajke, gura se za mikrofon i ako nikad nisi vidio prebogatog redikula..svrati do zagrebačkih cajkaških rupetina. Unjkavi šonjo iz famiglie, koji nota bene ne zna sastaviti rečenicu i kronično mu fali osnovnog vokabulara za najprostiju komunikaciju i za koga je prosječni urođenik sa pacifičkog otočja, tamo gdje se još komunicira isključivo samoglasnicima i na meniju lokalne gostione stoji samo jedna gastronomska ponuda..homosapiens-kotlovina, orator i retoričar. I ta notorna lopuža koja vara jadne i izluđene ljude da će dobiti 100 bjednih i kukavnih maraka ako istegnu glas iz dubine duše za opstanak famiglie bi trebala spriječiti zagađivanje okolokućnog okoliša od strane "potomaka bogumila". U usporedbi s njim i muslimanska šuta pred vratima ne izgleda kao neko brdo koje se ne bi moglo preskočiti ili barem zaobići.

I to je to, da se ne lažemo. Jad bijeda i čemer. Ovaj zapušteni politički narod, ruku na srce nije imao prilike stvarati svoje političare. Desetljećima pa i vjekovima zatirani i tlačeni, sistemom golog preživljavanja bili smo naučeni samo kako izbjeći i preživjet. Dok se po sećijama Saraj' grada učilo kako zajebat, prevarit i istovarit svoje smeće pred tuđa vrata. Što bi se reklo, njihov je posao da nas zajebu, naš je posao da se ne damo zajebat. Ali kad mi ne bi bili Hrvati. Kao i naša braća koja stoje pred vratima europske unije tako dugo da su im se nosevi zalijepili za vrata i kako reče davne 'iljadu petsto i neke zagrebački biskup Drašković..ovi moji Hrvati..čas lavovi, čas janjci.

I ništa se dragi biskupe promjenilo nije.
- 07:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

O čemu se ovdje radi (mora se nešto napisati)

Red smijeha, red suza...

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se