No Control

utorak, 26.02.2008.

Cafe bar "Stipe"

Evo mala najava, jadan li san, da san jadan na ovoj slici...
Ko da su mi svi snovi propali....
Divković je kriv...Uglavnom, ništa posebno, samo će muzika u
"Stipe" bit malo drukčija i mi ćemo se zabavit i napit..Eto...


Image Hosted by ImageShack.us
- 23:08 - Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.02.2008.

Memories Of Today...

Jednom je netko napisa da je ova prošla godina bila burna..Slažem se...A napisa je
i da neke uspomene ostavlja iza sebe...Možda bi i meni vrime bilo da to napravim....
Priko nekih stvari nije lako prić, s vremenom nestanu, ali uvijek se dogodi neka stvar
koja vrati sve uspomene...A ne želimo da se vrate...I sad ja vas pitam, kako da se te uspomene
ne vrate, što učiniti?
Koliko god bile lipe te uspomene, toliko i bole kad se vrate, koliko god ih želimo, još više
ih i ne želimo...Jer nam one ne daju da nastavimo normalno dalje...
Samo stvar nije u tome što su to uspomene, bilo bi super da jesu...
One jesu uspomene dok se ne dogodi nešto što probudi u nama neki osjećaj, osjećaj
koji nas poveže s tim uspomenama...I nakon toga, one prestanu bit samo uspomene,
postanu stvarnost, postanu sadašnjost i budućnost....
I možda čak ta sadašnjost i budućnost nebi bila loša, ali ona nije moguća...I kad to sve znamo,
pokušavamo zaboravit uspomene, iako znam da je to nemoguće...One ostaju kao ožiljak
na mojoj ruci, kao ožiljak od šivanja na glavi...Nisu vidljive kao to, ali kad se probude
vidljivije su nama samima nego ikakav ožiljak ili defekt...

Eto, nisan odavno ovakav post pisa, pa malo promjene...
Uživajte mi, uživajte u svojim uspomenama dok vas ne koče
da idete dalje...


Zašto se uopšte sećam,
kad uspomene nanose mi bol,
zašto se uopšte sećam,
kad me razdire prošlost,
zašto se uopšte sećam,
kad od uspomena počinjem da patim.
Zašto se uopšte sećam,
kad ne želim u prošlost da se vratim.

Prolazim ponovo kroz iste ulice,
senke prošlosti klize kroz mrak,
a ja ne želim da se vratim,
ja ne zelim na početak,
polako mi svi okreću leđa,
jer od mene ih je sram,
sada plačam cenu što sam ostao isti,
jer ovakav im ne trebam...

Razbijena flaša vraća me u prošlost,
puste ulice, tu gde stojim sad,
sećam se dana kad smo bili isti,
zato nikad neću biti sam.
- 21:25 - Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 06.02.2008.

U svom svetu najbolja si ti,
Za sebe san svoj najveći,
Misli malo i na drugu stranu,
Jer svakom drugom ti otvoriš ranu.

Misli malo, pogledaj se bolje,
Da li vrediš, nekom nesto značiš,
Da l' si vredna sama svega toga,
Da l' si vredna, da li tebe vole.

Sama, ostaćeš jednom!
Sama!

Za tebe ne postoji niko,
Niko na put ne sme da ti stane,
Zoves kad tražiš, zoveš kad moraš,
Treba ti neko samo kada patiš.

Svakog dana sve te manje vole,
Jer puno tražiš, a ne daješ ništa,
Dokle ćes tako, pitaju se mnogi,
Dokle tako..

Sama, ostaćeš jednom!
Sama!




Jos samo nocas ja bicu pored tebe,
Jos samo nocas bicu samo tvoj,
Kazi gde hoces i kazi kada zelis,
Jos ovaj put ja bicu samo tvoj.

Odlazim nekud, ja odlazim zauvek,
Idem daleko da ne bih bio tvoj,
I nikad vise ti ne misli na mene,
I nikad vise ja necu biti tvoj.

Hej vidi, ja sam sada covek,
Zivim za sebe, ja sam sada svoj,
Hej vidi, ja odlazim odavde,
Ispred mene stoji zivot moj.

Ne mogu vise da slusam sve te lazi,
Ne mogu vise da pomislim na to,
Odlazim sada i vise me ne trazi,
Jos ovu noc ja bicu samo tvoj.


Hvala Ritam Nereda, na tome što ima snage i moći u vašim pjesmama...

Živili mi ljudi i pišemo se drugih puta...
- 01:23 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.02.2008.

PUKnuti!!!

Puno toga se izdogađalo zadnjih godina. Mnogi će reći – lošega. Od pustih tužbalica, stalnog nezadovoljstva stanjem u društvu, nemogućnošću da se nešto napravi na razini grupa ili pojedinaca, žalovanja za vremenima kad su drugi radili za nas… nitko zapravo nije imao ništa. Trebalo je proteći puno vode da bismo shvatili da to tako ne ide. Ako nešto želiš, potrudi se i napravi. Jer sve je moguće, kad ima volje i pameti. A toga u Makarskoj zbilja ima, samo ih treba prepoznati i usmjeriti. Nemojte misliti da ovdje mislimo na nekoga tamo negdje… ne, ovo se odnosi na tebe koji ovo čitaš.

Bio je potreban samo mali kotačić da zarotira veliki stroj. Barem su se takvima stvari pokazale. Na blogovima makarskih blogera vodila se poduža polemika oko društvenog života i kulture u gradu. Ono što je vrijeme iznjedrilo je da gotovo svi u ovom gradu žele, pa može se reći, isto. Da Makarska proradi, da živi cijelu godinu, da mladi ponovno imaju priliku izraziti se i pokazati što znaju, jer znaju, jer su oni snaga kao što su mladi bili od kad je svijeta i vijeka.

Kad se stvorila jedna kritična masa, Vice Sickofitall, makarsko internetsko srce alternative, uzeo je na sebe zadatak povezati sve zainteresirane. Boro je već imao koncept, Pedeset+ nikada nije ni prestala raditi na tome pa je ovo bilo njeno prirodno okruženje, PUK-ovci su ionako radili ali samo na nivou gradskih glazbenih bendova. Nas 10-ak okupilo se u Udruzi umirovljenika (morate priznati da je mjesto originalno). Sve je samo trebalo proširiti i povezati.
Photobucket
Vrlo brzo došli smo u fazu da od ideja, prijedloga, želja,… ne možemo doći na red kako bi izrekli što svatko misli. Ali jedno je bilo važno – stvari su se počele odlično slagati. Pedeset+ je samo rekla «Makarska mladima». U početku nas je s PUK-ovcima bilo 80-ak. Cijeli koncept izložili smo članovima ansambla «Tempet». Bila je to podrška od 100 ljudi u startu, apsolutni pristanak dali su i Zlatousti iako im još sve nismo stigli ni obrazložiti, 50-ak ljudi iz kluba astronoma, veći dio ekipa iz «40 godina MA rocka»…. Samo je raslo… Iz dana dan.

Stvar je u začetku bila ozbiljna. I to nam se svima svidjelo. Ovaj put ne odustajemo. Kontaktirali smo i Makarane u Zagrebu i drugim gradovima, za koje smo smatrali da će nas podržati u ideji. Ostali smo zapravo malo i zatečeni kad su na mailove počeli stizati i konkretni programi. Ono što su napravili mladi Makarani s Akademije dramskih umjetnosti, iz grafičkih krugova, sociolozi, novinari, afirmirani glazbenici…. Hej, ljudi sve su to Makarani koji kao da su čekali da ih netko pozove…. To su oni koji su uspjeli negdje drugo, ali nikako nisu zaboravili svoj grad bez obzira na svjetla velegradova u kojima trenutno studiraju ili rade.

Svaka kava svakog od nas iz inicijalne ekipe postajala je prilika za upoznavanje drugih ljudi s onim što radimo. Nitko, ama baš nitko, još nije rekao riječ protiv. Dapače. U svemu tome nismo zaobišli ni gradske oce. Najavili smo se za razgovor i trenutno smo u fazi čekanja termina. Ali u međuvremenu su neki od njih ponudili i svoju osobnu pomoć kroz članstvo u novoj udruzi, ali dali i konkretne prijedloge kako preko natječaja doći do potrebnih sredstava za funkcioniranje. U jednom trenutku smo samo shvatili da gdje kucamo, da se vrata otvaraju.

Paralelno se priprema ideja kako riješiti problem prostora gdje bi se sve događalo. Možda još nije vrijeme da s tim idemo javno iz jednostavnog razloga što ne želimo trčati pred rudu u bilo kojem smislu. Ono što je važno je da smo i tu na dobrom putu, a bit je da svi u cijeloj priči budu zadovoljni. Grad mora zadovoljiti svoje interese, eventualni privatni subjekt svoje i mladi, tj. svi oni kojima je stalo do kulture u gradu, svoje.
Radeći sve ovo bili smo svjesni da možda nećemo tek tako ostvariti mogućnost okupljanja na nekom određenom mjestu tj. prostoru, ali spremni smo sve gurati i do najviših državnih instanci iako vjerujemo da bi Grad Makarska odavno riješio problem mladih u gradu da im je ponuđen koncept koji se uklapa u nove zakonske odredbe o javno-privatnom partnerstvu.















S gradskom vlasti ćemo razgovarati o mogućnostima dobivanja Art cafea jer se za sada čini najprimjerenijim mjestom za ono što planiramo.

Ne želimo da ispadne da nešto krijemo. Na početku nas je bilo 10, malo poslije već se krug proširio. I stalno raste. Bit je u tome da se sve udruge i svi oni koji već funkcioniraju u kulturi u gradu, ujedine i djeluju ravnopravno. Već smo na brojci od 400 ljudi (200 ih se već pridružilo, a ostale ćemo učlaniti kad pristupnice i članske iskaznice, koje su u izradi, budu gotove radi lakše i pravilnije evidencije). Načelno je napravljen cjelogodišnji program koji se može samo nadopunjavati. Sve što radimo želimo raditi otvoreno i bez ikakvih predrasuda prema bilo kome. Svi koji žele dobrodošli su, svaka ideja je korisna, otvoreni smo za sve dobne uzraste i sve stanovnike Makarske rivijere koji žele pristupiti Udruzi. Svjesni smo da jedan ovako zahtjevan zalogaj traži apsolutnu transparentnost i zdrave temelje za djelovanje. Ističemo da kao Udruga s politikom nemamo nikakve veze. Želimo mladima ponuditi mogućnost kvalitetnog ispunjavanja slobodnog vremena, zainteresirati ih kroz program za neke od ponuđenih radionica gdje će eventualno otkrivati svoje talente što bi u budućnosti mogli biti temelji njihovih životnih zanimanja. I naravno, da se svi kroz to zabavljamo i družimo.

Program rada za tekucu godinu se nalazi OVDJE i mozete ga downloadati.

Osim kulture i zabave, namjera nam je biti servis mladim ljudima, prije svega osnovnoj i srednjoj školi. Planiramo raditi različite radionice za koje su već poznati voditelji. Želimo iz redova domaćih snaga ponuditi kulturna događanja građanima i turistima.

Za sada od vas očekujemo da nas podržite!
- 20:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se