srijeda, 15.08.2007.
Snovi...
 Shot at 2007-08-15 Snovi...Želim vam pričat o snovima...Zapravo o jednom određenom snu...Postoje dvije vrste snova...Oni koje sanjamo pa se probudimo i oni koje sanjamo ali su stvarni...Ovaj moj...hmm...kako da ga opišem....."All smiles and sunshine, a perfect world on a perfect day..Everything always works out, I have never felt so fucking great..."(Otprilike tako...) Oni koje sanjamo pa se probudimo...Oni su laki...Ako su lijepi kad se probudimo žao nam je što ne traju duže, ako nisu onda shvatimo da je sve samo jedan "običan" san i nema problema.... Ali što s onim snovima...Snovima unutar stvarnosti...Kad ih sanjate osjećate se savršeno jer je sve tako savršeno i lijepo....(Naravno ako sanjate lijepe snove...) Što učiniti kad ti snovi završe...Kad nestanu...Nestanu kao zlatno i žuto jesensko lišće koje pada sa stabala...Osjećate se kao da sjedite na livadi i gledate ta lišća...I svaki list koji padne predstavlja vaš izgubljeni san..Onaj savršeni san....I onda gledate one ulične čistače kako s onim "kopljima" kupe to lišće i stavljaju u crne vreće...Probadaju ih bez milosti...Vaše snove....Bez žaljenja... Možda i žale, ali ne dovoljno da bi se potrudili učiniti nešto...I onda se zapitate zašto opće žale?? Ne možete shvatit...Nećete nikada shvatiti...I s tim se morate pomiriti...I pitate se gdje nestaje to lišće, gdje nestaju vaši snovi...Nisu valjda u crnim vrećama...Ne...Valjda ih vjetar nosi kao lišće u neke daleke svijetove...Daju ih nekom drugom.... I vratimo se...Što tada učiniti...Mislite li da je moguće sebe uvjeriti da je to ipak onaj "obični" san i da ste se već probudili, i san je završio...Nadam se da je...Svima bi bilo lakše...Što je tvoj san? Što želiš u snovima, od snova?Želiš li previše? Ali moramo imati snove...Oni nas čine ljudima...Daju nam snagu da živimo...Čine nas da postanemo ljudi s ciljem...Snovi su ti koji pokreću svijet...Ne ljudi... Zapitajte se...Da li ljudi upravljaju snovima?Ili snovi upravljaju ljudima...Toliko snova...Toliko jesenskog lišća...Zapuše vjetar i sve ih odnese...Zlatno-žuto lišće se zavijori po zraku...Gledate kako ih vjetar nosi u neke daleke svijetove...Ali uvijek dolaze novi snovi...Svaki dan se budimo ponovno...I shvatimo da smo u onoj stvarnosti...Tužnoj stvarnosti...Ali ne damo se tako lako...Učinit ćemo sve...Iz dana u dan...Da učinimo tu stvarnost boljom i ljepšom...Jer ipak nas snovi vode k tom cilju......... Laka vam noć...Ja ću ubrzo u krevet, idem se pripremiti za snove...Za one snove koji ne bole...Nadam se da ćete sanjati najljepše snove ili da ih već sanjate...Možda ipak ono zlatno-žuto lišće i nije tako ružno...Zavisi na koji način gledate...Lijepo mi spavajte draga moja publiko..... |
