utorak, 31.07.2007.
Bez naslova...
|
Ponukan nekim novim sranjima izlazim iz mraka i sjene, ko vas jebe ja odsad gledam samo sebe...Mislim, što je život ako sebi ne udovoljavam??
Ja želim uživati u zalascima sunca, u boci vina, u muzici...muzici koja mi odzvanja u glavi...riječima koje mi naviru u mislima...Riječi su tako snažne..tako moćne...najmoćnije oružje kojim ja baratam...polako ubijaju ali i brzo oživljavaju... S njima nikada nisam sam...Želim nešto napravit u budućnosti, nešto...da ni vi uz njih ne budete sami...nikad više... (Evo mala pisma,priča...ma nešto...bezze napisano...) Vidio sam je, daleko od mog grada Bila je stvarno sretna ali ne i sama S dubokim pogledom, pogledom koji prodire Pogled koji mene sada cijelog razdire Željela je nešto, ne zna ni sama Dok misli, mene grabi duboka tama Kaže, idem u novi i veliki grad Ti mi budi dobar i zauvijek ostani mlad To je nova osoba koju sam upoznao Viđao sam ja nju i prije ali nisam znao Nisam znao što taj duboki pogled kaže Da li govori istinu ili kao ostali, samo grubo laže Sada je već daleko, ići će ona još i dalje Kad se tamo popne na vrh sve joj se čini nekako manje Željela je sve što ovaj mali život daje Hvala joj jer mi je dala bar malo snage Došla je u život moj tako brzo, kao u trku Već je otišla i ostavila u glavi mojoj, naravno, ogromnu zbrku Idi sad u taj novi grad, tamo stvarno svega ima Nadam se da ćeš me se ipak sjetiti u svojim dubokim snovima Veliki oproštaj je sada, ljubim te više nego itko Zato i pišem ovu pjesmu kao što vidiš, vrlo, vrlo čitko Na nekom drugom mjestu, u neko drugo vrijeme Možda ipak sretneš…..onog istog starog mene…. |
