No Control

"Ljubav je jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom."

Albert Schweitzer


"Ljubav pobjeđuje vrijeme. Ljubavnicima trenutak može biti vječnost, vječnost tek otkucaj sata."

Mary Parrish


"Zaljubljivanje je kad požar istovremeno zahvati dva duha koja slijede svoj rast i razvoj. Osjećaj je pritom kao da je u svakome od njih nešto bezglasno eksplodiralo."

Lawrence Durrell


"U našem životu, kao na slikarevoj paleti, postoji samo jedna boja, koja životu i umjetnosti daje smisao."

To je boja ljubavi.

Marc Chagall


"Ljubav je kratka riječ, ali u sebi sadrži sve: ona znači tijelo, dušu, život, cijelo biće."

Guy de Maupassant


"Ljubav svakodnevno čini čuda: oslabljuje jake, a jača slabe; budale čini mudrima, a mudrace budalama; promiče strasti, uništava razum; jednom riječju, preokreće sve naopako."

Marguerite de Valois




Volim te:

-Zbog načina na koji me gledaš
-Zbog tvojih dubokih očiju
-Jer ne mogu zamisliti dan u životu bez tebe
-Jer kada bismo se rastali, ne znam kako bi dalje
-Jer znam da si uvijek tu kad mi netko treba
-Jer znam da ću i ja za tebe uvijek bit tu
-Jer sanjam o tebi
-Zbog potpunosti koju osjećam kad sam s tobom
-Zbog tvoje nježnosti
-Zbog sposobnosti da govoriš bez ijedne riječi
-Zbog pogleda koje izmjenjujemo
-Zbog osjećaja da si uz mene kada smo razdvojeni
-Jer bih sve učinio za tvoju sreću
-Zbog osjećaja koji me preplavljuje kada se grlimo
-Zbog mekoće tvojih usana na mojim
-Zbog svakog pogleda koji mi oduzme dah
-Jer imam nekog tako savršenog u svom životu
-Zbog načina na koji te volim
-Jer izvlačiš ono najbolje iz mene
-Zbog načina na koji se odijevaš
-Zbog toga što jesi
-Jer sam zbog tebe najsretnija osoba na svijetu
-Zbog načina na koji pričaš
-Zbog tvog tijela
-Zbog izraza tvog lica
-Zbog toga što želiš bit sa mnom i s nikim drugim
-Zbog osjećaja kada sam s tobom
-Volim te zbog tebe!!!

Evo ljudi,čini se da je sve rješeno oko ovoga,samo triba sredit još neke sitnice,i ako Bog da onda se vidimo u Art Caffe-a...

Evo malo (puno) informacija,koga zanima išta o našem voljenom klubu...







Osnutak kluba



Splitski studenti u Pragu, među njima: Lucijan Stella (sjedi, prvi s lijeva), Fabijan Kaliterna (prvi s desna u gornjem redu) i Vjekoslav Ivanišević (sjedi, prvi s desna)
HNK Hajduk Split osnovala je, u praškom kafiću U Fleku, grupa studenata tehnike iz Praga (Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, te po nekima i Vladimir Šore) nakon što su gledali susret tamošnjih Sparte i Slavije. Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se u jednom splitskom kafiću "Troccoli" nisu napisala pravila kluba, za tzv. stolom mudraca predlagana su imena za klub, među kojima su bili Mosor, Marjan, Borac, Uskok, Velebit i dr. Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što su mu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka. Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske monarhije, ali su domišljati osnivači "zasladili" zahtjev organima vlasti podatkom da :"...vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom".
Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvačena 13. veljače 1911. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji "Kraljeva njiva" koje se prije koristilo kao vojni poligon Austro-Ugarske vojske. Oko kluba okupljali su se pro-hrvatski, "puntarski" građani, pristaše sjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Odatle i pridjev u nazivu "Hrvatski" i hrvatski grb kao dio hajdukovog grba. Prvi je predsjednik postao dr. Kruno Kolombatović.





Početak



Prvi protivnik bio je Calcio Spalato, klub talijanaša koji su živjeli u Splitu, a susret je završio rezultatom 9:0 (6:0) za Hajduka. Prvi pogodak za Hajduk koljenom je postigao Šime Raunig. 1912. godine, Hajduk je prvi put gostovao, i to u Zagrebu protiv nogometnog kluba HAŠK i izgubio 3:2. 1923. godine Hajduk je po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije ali nije zabilježio velike rezultate. Veću reputaciju svojim prvim pravim rezultatom, Hajduk je ostvario pobijedivši Marseille (3:2) u svojoj prvoj međunarodnoj utakmici. Bila je to turneja u sjevernoj Africi. Nakon tog uspjeha momčadi, u Splitu je Hajduk po prvi puta postao glavna tema razgovora, i na povratku momčadi kući s turneje dočekali su ih skoro svi stanovnici grada podno Marjana.
1924. godine cijela postava Hajduka osim golmana koji je imao talijansko državljanstvo (iako je bio iz hrvatskih krajeva), igrala je za reprezentaciju (Čehoslovačka 0:2), zahvaljujući velikim rezultatima zabilježenim u domaćim i međunarodnim susretima. Hajduk je postao inspiracija za mnoge umjetnike, osobito pjevače. Najpoznatija je skladba o Hajduku "Kraljica baluna", opereta Ive Tijardovića u čast 15-e obljetnice kluba. 1927. godine Hajduk je osvojio svoju prvu šampionsku krunu, a 2 godine kasnije drugu. 1931. godine Hajduk je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka kluba. Tijekom Drugog svjetskog rata svi Hajdukovi igrači igrali su za jugoslavensku reprezentaciju (kao "Hajduk-NOVJ") protiv momčadi saveznika.
Istaknuti igrači tog doba bili su napadači Leo Lemešić i Vlado Kragić koji je 1933. na utakmici s HAŠK-om (7:1) postigao svih 7 pogodaka.


Privremena zabrana rada

Za vrijeme šestosiječanjske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, pridjev Hrvatski bio je prisilno zamijenjen pridjevom Jugoslavenski. Kroz talijansku okupaciju Splita, 1941. - 1943., Hajduk je odbio nastupati u tuđinskom (talijanskom) prvenstvu. Dolaskom grada Splita pod vlast NDH, stvari se nisu izmijenile. Iako su pokrenuli inicijativu za uključenje HNK Hajduka u nogometno prvenstvo NDH, kompromitiranost vlasti NDH s prijašnjom trgovinom hrvatskim ozemljem (poglavito Splitom i dalmatinskom obalom), rezultirala je odbijanjem Hajdukovih ljudi za sudjelovanje u prvenstvu NDH.
HNK Hajduk tajno je obnovio rad na Visu 1944., i djelujući pod nazivom "Hajduk NOVJ" igrao je sa savezničkim momčadima (momčadima klubova iz zemalja pod kontrolom Saveznika i savezničkim vojnim/mornaričkim momčadima) diljem slobodnih ozemlja Europe i Sredozemlja. Te je godine na jednoj utakmici u Bariju, Hajduka gledalo oko 50 tisuća ljudi, što je tada u svijetu (za Hajduka i sad) bilo nevjerojatno.
Za doba FNRJ/SFRJ, iz naziva je bio izbačen pridjev "hrvatski".
Razdoblje nakon rata

Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. 1946. godine osvojeno je Prvenstvo Hrvatske i osnovan časopis "Hajdukov Vijesnik". 1948.-1949. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. 1950. godine klub je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta, što je rekord koji dosad nitko sa ovih prostora nije srušio. Iste godine, prije odlučujuće utakmice sa Crvenom Zvezdom (pobjeda 2:1) osnovana je navijačka organizacija Torcida (nazvana po brazilskim navijačima), te postala prva organizirana navijačka skupina u Europi. 1951. godine rekonstruiran je stadion "Stari Plac". 3. travnja 1955. u Zagrebu je Hajduk uspio pregaziti Dinamo sa 6:0, što je najveća pobjeda u derbiju dva najveća hrvatska kluba. Između 1956. i 1966. nije osvojen niti jedan trofej, iako je Hajduk igrao 3 finala kupa. Jedno vrijeme klub je životario na sredini, pa i samom dnu, ljestvice, no, nije nikada ispao iz najvišeg ranga natjecanja. Napokon je osvojeno prvenstvo 1967., a sljedeće sezone zabilježen je i prvi nastup u nekom europskom natjecanju. No, tada je odmah u prvom kolu bio bolji engleski Tottenham.
U tom su razdoblju nogomet kraj stare Plinare u bilom dresu igrali Frane Matošić, Vladimir Beara, Ivo Bego i Bernard Vukas. Prvi je zabilježio čak 729 golova u 10 utakmica više, što je rekord koji se sasvim sigurno neće nikada srušiti. Beara se smatra najboljim hrvatskim vratarom svih vremena, tada sigurno među svjetskom elitom, a Ivo Bego je jedno od najvećih "Hajdučkih srca" u povijesti. Zagrepčanin Bajdo Vukas, tada jedan od najboljih nogometaša svijeta, najveći je igrač Hajduka, a možda i Hrvatske u povijesti, kojemu se i danas dive svi koju su ga ikada vidjeli u živo. Ostaje upamćena njegova posljednja utakmica u Hajduku, kada je u Splitu izgubljen derbi sa Građanskim, nakon čega se Vukas rasplakao.



Najveće godine kluba

Od 1970. do 1980. godine bio je period zlatne generacije Hajduka. Ta je generacija napravila najbolje rezultate u povijesti kluba. U to vrijeme igrali su Ivan Katalinić ( kasnije uspješan trener momčadi ), Dragan Holcer, Jurica Jerković, Luka Peruzović, Brane Oblak, Dražen Mužinić, Ivica Šurjak, Ivan Buljan, Petar Nadoveza, te braća Zoran i Zlatko Vujović i drugi. Istaknuo se i svjetski poznati trener Tomislav Ivić koji je osvojio 3 prvenstva i 4 kupa, prezentiravši izuzetno lijep nogomet. Prema tvrdnjama samog trenera, Hajduk je već tada prakticirao igru sa dešnjakom kao lijevim krilom i ljevakom kao desnim, ono što danas radi trenutni europski prvak Barcelona, a predsjednik je bio čuveni Tito Kirigin, koji se smatra najvećim predsjednikom Hajduka svih vremena. Uz velike uspjehe u domaćim natjecanjima ( 9 trofeja u 10 godina ), u međunarodnim natjecanjima zabilježeno je polufinale Kupa pobjednika kupova sezone 1972./73. kada je izbačen od strane engleskog Leeds Uniteda, a iz 1978. pamti se "mitski" susret sa njemačkim HSV-om koji je nakon sjajne hajdukove utakmice na Poljudu, prošao dalje zahvaljujući golu u gostima. Pamti se i 5 uzastopnih kupova, od 1972. do 1977. 1976. kada je Partizan pomoću suca Maksimovića osvojio naslov, Hajduk mu je nanio najveći domaći poraz od čak 6:1. 1971. osvojen je naslov nakon sušnih 16 godina, i to pobjedom u Beogradu, opet, nad Partizanom sa 4:3 nakon što su gubili sa 0:3.
Godine 1979. Hajduk se preselio na novi stadin Poljud, tada jedno od najljepših sportskih zdanja u svijetu. Posljednji gol na "starom placu" postigao je Mišo Krstičević. Ipak, prema rezultatima u 80-ima pričalo se o svojevrsnoj ukletosti Poljudske ljepotice.
80-e su ponudile manje uspjeha u državi ( niti jedan naslov prvaka ), a od europskih natjecanja pamte se polufinale Kupa UEFA 1984. kada je opet koban bio engleski klub, i to stari znanac Tottenham, te četvrtfinale istog natjecanja 2 godine kasnije. Uspjesi van zemlje nadoknadili su neuspijehe kod kuće, a tokom tog desetljeća Hajduk je pobjeđivao momčadi poput Valencie, Bordeauxa, Metza, Torina, Marseilla i Manchester Uniteda. Istaknuti igrači 80-ih bili su Blaž Slišković, popularni "Baka", Zoran Vulić, Aljoša Asanović, te Ivan Gudelj koji je zbog bolesti prisilno prekinuo vrlo obećavajuću karijeru.
8. svibnja 1991. Hajduk je osvojio posljednji jugoslavenski kup, pobijedivši, kao autsajder, usred Beograda, tadašnjeg europskog prvaka Crvenu Zvezdu sa 1:0. Gol je postigao Alen Bokšić, a time je Hajduku zauvijek pripao Titov pehar. Težina ovog uspjeha je u tome što je te sezone "Hajduk" u jesenjem dijelu prvenstva bio na posljednjem mjestu, što je i u najlošijim sezonama bilo nepojmljivo za klubove "velike četvorice", dok je "Zvijezda" je bila nadmoćna u prvenstvu.
Početak u Hrvatskoj

Ratne 1992. Hajduk je "totalnim nogometnom" Stanka Poklepovića osvojio prvi naslov prvaka Hrvatske. Jedina je mrlja te sezone bilo uhičenje Igora Štimca radi sumnje u nezakonitu trgovinu oružjem. Naredne je sezone momčad bila jača za Šašu Peršona, Deana Računicu, Stipu Andrijaševića, te iskusnije mlade igrače Tomu Ercega i Mikija Rapaića. Usprkos sjajnom otvaranju sezone, na kraju je slavio rival iz Zagreba. Sezone 93./94. otišli su Štimac u Cádiz, i Bilić u Karlsruher, međutim, iskusna momčad pod vodstvom Ivana Katalinića osvojila je drugi naslov pod hrvatskom zastavom. Gol za naslov postigao je sa 30 metara iz slobodnjaka Zoran Vulić. Sezonu je obilježila i najveća pobjeda uopće u HNL-u, ona Hajduka nad Radnikom (10:0), a pamti se i 6:0 poraz u Europi od nizozemskog Ajaxa.
Liga prvaka

Ususret sezone 1994./95. predsjednik kluba Nadan Vidošević puno je investirao u momčad koja je trebala biti konkuretna zagrebačkoj Croatiji, te napraviti što veći uspjeh u Ligi prvaka. Vratili su se Igor Štimac, Aljoša Asanović, Tonći Gabrić, a iz Barcelone je na godinu dana posuđen Goran Vučević. Uz njih su jaku momčad činili kapetan Zoran Vulić, Mirsad Hibić, Stipe Andrijašević, te mladi i iskusni Ivica Mornar, Milan Rapaić i Tomislav Erceg, pod vodstvom Ivana Katalinića. Već u kvalifikacijskim utakmicama sa poljskom Legijom ( 1:0, 4:0 ) "bili" su iskazali svoju moć. U skupini su nakon prva 3 kola došli blizu četvrtfinala odigravši "nulu" sa Benficom, te pobijedivši Steauu u gostima i Anderlecht kod kuće. Uslijedio je remi u Belgiji, te porazi koji ipak nisu upropastili dotadašnje dobre rezultate. U četvrtfinalu ih je dočekao kasniji europski prvak, i tada sigurno najjača momčad Europe, amsterdamski Ajax. Na Poljudu je granitnom obranom Hajduk uspio sačuvati 0:0, dok je u Nizozemskoj Ajax bio bolji sa 3:0. Nakon uspjeha u Europi koji je napunio klupsku blagajnu, klub se okrenuo domaćem natjecanju, te neometan inozemstvom, kad je bilo najvažnije ostvario 7 uzastopnih pobjeda i pobjegao Croatiji, te osvojio naslov.
No, bile su to i godine kada je blokiran račun kluba, što će se u budućnosti pokazati kao ogroman uteg.



Dominacija Croatije

Narednih 5 godina Hajduk je proveo u sjeni bogatijeg i politički privilegiranijeg rivala iz Zagreba. Prva takva sezona bila je sezona 1995./96., odmah nakon nastupa u Ligi prvaka. Pripremalo se za još jednu sezonu u najprestižnijem nogometnom natjecanju, klub nitko nije napustio, a došli su australski hrvati Josip Skoko i Steve Horvat i Liberijac Mass Sarr. Iako se puno očekivalo, momčad nije igrala dobro i ispali su već na prvoj prepreci - grčkom Panathinaikosu ( 0:0 u Ateni, 1:1 u Rijeci - prljavim igrama grčkih klupskih dužnosnika utakmica je prebačena u Rijeku, zbog navodne "ratne opasnosti" u Splitu ).
Do listopada klub su napustili Asanović, Mornar, Peršon, Erceg, Štimac i dr., a ostavku podnio trener Katalinić na čije je mjesto došao Mirko Jozić. U posljednjem kolu prvenstva pobjedom nad Varteksom omogućili su Croatiji prestići Varaždince i osvoji naslov, na što im je splitska publika uzvratila zvižducima.
Naredne sezone, nakon još jednog neuspjeha u Europi i rasprodaje momčadi navijači su počeli tražiti smjenu uprave, te je kružila i priča o mogućoj privatizaciji kluba, koja se nije dogodila. Sezonu je Hajduk završio iza prvaka Croatije, i to u minusu od 21 boda.
Godinu poslije, Bonačićeva je momčad bila bliže, ali svejedno, iza Zagrepčana. Te sezone u giganta Juventus prodan je za (tadašnjih) 8 milijuna DEM Igor Tudor, što je dugo bio najskuplji transfer iz kluba. Sezona 1999./2000. bila je jedna od lošijih uopće u povijesti. Do jeseni je relativno solidna momčad dobro igrala. Na proljeće je odigrana utakmica sa Hrv. Dragovoljcem na kojoj igrao je Srđan Andrić iako to nije smio radi 3 žuta kartona. Sigećani su se bunili i utakmica je registrirana sa 3:0 za njih, da bi kasnije registriran bio rezultat 1:0 za Hajduk. Mjesec dana nakon toga, razljućeni zbog slabih igara i protiv najslabijih protivnika, navijači upadaju na susret sa Šibenikom i opet je utakmica registrirana 0:3. U međuvremenu priv trofej ( Kup ) nakon 5 godina posta osvaja Slaven Bilićl. Prvo samo na 6 mjeseci, a kasnije do privatizacije, došao je Branko Grgić sa najavom boljih dana kluba.

Grgićeva era

Pod vodstvom novog predsjednika, trenerom je opet postao Zoran Vulić, a Dinamo (od lani vraćeno ime) nije više imao toliku podršku kao prije. U Grgićevoj bolnoj točki, Europi, ispalo se od mađarskog Dunaffera, ali je nakon 5 godina Hajduk opet osvojio naslov prvaka, prekinuvši uzastopnih 5 Croatije iz Zagreba. U siječnju 2002. najavio je Branko Grgić da će u narednih 5 godina Hajduk 3 puta biti prvak. No, glavna i najteža prepreka takvom podvigu bio je njegov "sveti rat" sa financijskim stanjem kluba. Klub je bio u dugu preko 200 milijuna kuna, a obasipale su ga brojne tužbe bilo bivših igrača, bilo restorana gdje je Hajduk odsjedao prije utakmice. Ukupno 360 tužbi, na leđa odvjetnice Košte, koja će i sama za par godina potraživati milijunske cifre. 2001. bila je velika prilika da se prođe opet u Ligu prvaka, nakon pobjede 1:0 nad Mallorcom kod kuće Štimac je udario jednog od djelatnika španjolskog kluba u tunelu stadiona i time praktički izbacio Hajduk. U uzvratu se Mallorca revanširala sa 2:0.


Do dolaska, već puno puta, spominjanog Igora Štimca za sportskog direktora nisu velika imena dolazila u klub. A tada su baš takva počela odlaziti. Štimac je obećao naslov, kup, i Ligu prvaka, no pritom prodao Šahtaru Srnu i Pletikosu, a u Italiju pustio Milana Rapaića. Još solidna momčad, u Europi je ispala krajnje nesretno od Rome, nakon čuvenog nesporazuma Miladin-Runje, a godinu nakon kranje sramotnog poraza od poluamaterskog Shelborunea iz Irske. U prvenstvu su osvojena 2 naslova, no, sa igrom i konkurencijom koja nikog nije oduševila. U siječnju 2005. doveden je kapetan i ikona Dinama, Niko Kranjčar, a na kraju te sezone i veliki Dinamov trener Miroslav Blažević. Štimac se u međuvremenu isticao upornom svađom sa Mamićem i šamaranjem sudaca. No, isrpva ambiciozna, sezona 2005./2006, obilježit će modernog Hajduka. Započelo je sa najvećim porazom Hajduka u Europi od osnutka kluba, koban je bio nejaki mađarski Debrecen, s 0:3 u gostima i čak 0:5 usred Splita. U prvenstvu klub po 2 mjeseca nije mogao pobijediti, a nerijetko i postići pogodak. Momčad je bila puna igrača koji nakon odlaska iz kluba nisu više zaigrali ni u blizu toliko ozbiljnim momčadima poput Hajduka. Promijenjena su 3 trenera, no, kod Gudelja su igrači uz alkohol slavili svaki jedva izboren bod i branili se u derbiju protiv Dinama na Poljudu, a Bonačić je u veljači 2006. napadnut palicom kraj svog stana. Navijači su kažnjivani zbog rasizma, pa se sa Interom igralo bez gledatelja, a kasnije su upadali u klupske prostorije nakon navodne namještaljke protiv Slaven Belupa. Tijekom siječnja sasvim je izvjestan bio stečaj kluba zbog tužbi bivših igrača, Mornara i Hibića. Hajduk je završio jedva peti, 36 bodova iza Dinama, bez Europe naredne godine, a po završetku posudbe i bez Pletikose koji je obranama spasio klub. Štimac je napustio klub još u rujnu.
Nakon sezone klub je napustilo 19 igrača, a trener Bonačić odjednom odlučio napsutiti klub. Vraćen je Vulić, na posudbu stigao "odbjegli sin" Mario Carević, a stigli su još Mladen Bartolović, Boris Živković i Igor Musa koji su probudili momčad. Te sezone klub je zaredao 7 pobjeda u prvih 7 kola i do kraja polusezone osvojio najviše bodova od svih prijašnjih jeseni u HNL-u. U sezoni "bez imperativa po naslov" Grgić je namjeravo uigrati momčad koja bi najesen trebala silno jurišati prema velikim uspjesima u Europi i kod kuće. Međutim, na proljeće je momčad jako pala u formi, Dinamo je pobjegao na 20 bodova više i pritom 3 puta na Maksimiru ponizio ( igrom, ne i rezultatom ) svog konkurenta na. Novim je trenerom postao bivši vratar Ivan Pudar, a u upravu su dovedni/vraćeni istaknuti hajdukovci Alen Bokšić, Ivica Šurjak i Robert Jarni koji bi trebali biti jamac svjetlije budućnosti posrnulog kluba.







Hajdukov grb je hrvatska šahovnica u krugu, obrubljena plavom vrpcom, sa na svakoj strani po 2 okomite crte koje predstavljaju osnivače Hajduka: Ivaniševića, Šakića, Kaliternu i Stellu. Iznad šahovnice piše Hajduk, a ispod Split. Šahovnica se sastoji od 25 bijelo crvenih polja koja su iste debljine kao i plavi polukrug.
Grb je 1911. konstrurirao Vjekoslav Ivanišević, a najstarija sestra Fabijana i Luke Kaliterne, Ana Kaliterna, je odnijela taj crtež u samostan gdje su časne sestre ručno izvezle 20-30 komada. Grb se prvi puta pojavio u javnosti 1926. godine prilikom izvedbe Tijardovićeve operete 'Kraljica baluna' kao dio scenografije. Hajduk je 30 godina igrao bez grba na dresu i prvi put ga je postavio 1941. kada je stavljena originalna verzija. Nakon toga Hajduk je odigrao utakmicu u Bariju 1944. sa crvenom zvijezdom u sredini igrajući pod drugim imenom i od tada je izbačena šahovnica. Nakon toga godinama na dresu egzistira samo crvena petokraka kao simbol slobode koja stoji do 1990., kada u zadnjem prvenstvu Jugoslavije, 1990/91., Hajduk nastupa sa starim grbom, sa hrvatskom šahovnicom, koja se održala do danas.
U međuvremenu se javlja i druga inačica, s hrvatskom šahovnicom, ali uz zvijezdu petokraku u gornjem dijelu grba, na spoju vijenaca.
Stadion
HNK Hajduk igra svoje utakmice na Gradskom stadionu na Poljudu od 1979.
Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom "Kod stare Plinare", gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao "Kraljeva njiva". Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva "Stari Plac" ili "Staro Hajdukovo". Stadion se nalazio kraj rodilišta ne bi li svakom novom Splićaninu to bilo prvo što ugleda. Na sjevernoj tribini stadiona nalazila se navijačka skupina Torcida, na njemu je odigrano 3148 utakmica, palo 9542 golova i osvojeno 11 prvenstava i 6 kupova.



Sezona 2006./07.

• Treneri :
o Zoran Vulić ( 20. lipanj 2006. - 8. travanj 2007. )
o Ivan Pudar ( 9. travanj 2007. - )
• Predsjednik:
o Branko Grgić
• Direktor:
o Fredi Fiorentini
• Sportski direktor:
o Petar Nadoveza, Tomislav Erceg ( pomoćni )

Igrači:

Vratari
Broj Drž. Igrač Položaj Učinak tekuće sezone
1
Zlatko Runje
vratar 5 (0)
12
Vladimir Balić
vratar 28 (0)
25
Miro Varvodić
vratar 0 (0)

Vjekoslav Tomić
vratar
Obrambeni igrači
Broj Drž. Igrač Položaj Učinak tekuće sezone
5
Jurica Buljat
stoper/desni branič 17 (0)
6
Boris Živković
stoper/obrambeni vezni 24 (0)
7
Vlatko Đolonga
lijevi branič 4 (0)
17
Tonči Žilić
stoper 9 (0)
22
Igor Gal
stoper 26 (0)
28
Boris Pandža
stoper 8 (0)
Vezni igrači
Broj Drž. Igrač Položaj Učinak tekuće sezone
4
Dario Damjanović
obrambeni vezni 26 (0)
8
Igor Musa
obrambeni vezni/desni vezni 28 (7)
11
Mario Carević ( na posudbi iz Stuttgarta ) ( kapetan )
lijevi vezni/navalni vezni 17 (4)
14
Marin Ljubičić
vezni igrač/obrambeni vezni 9 (2)
15
Drago Gabrić
vezni igrač 17 (3)
18
Mirko Hrgović
lijevi branič/lijevo krilo 30 (0)
26
Goran Rubil
desni vezni 9 (0)
27
Filip Marčić
vezni igrač 11 (0)
29
Mladen Pelaić
desni vezni 11 (0)
Napadači
Broj Drž. Igrač Položaj Učinak tekuće sezone
16
Mladen Bartolović
napadač 31 (11)
20
Pablo Munhoz
napadač/desni vezni 21 (7)
21
Ante Rukavina
napadač 9 (0)
30
Tomislav Bušić
napadač 23 (11)




Klupski uspjesi


Naslovi prvaka
Prvenstvo Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije:
1927. i 1929.
Prvenstvo Banovine Hrvatske:
1941.
Za ovaj naslov je bolje je reći prvenstvo Hrvatskog nogometnog saveza, jer su u tom prvenstvu su te godine sudjelovali i sarajevski i subotički klubovi.
Prvenstvo NR Hrvatske (to prvenstvo je bilo izlučno takmičenje za ulazak za jugoslavensku 1. ligu):
1946.
Prvenstvo FNR Jugoslavije/SFR Jugoslavije:
1950., 1952., 1954/55., 1970/71., 1973/74., 1974/75., 1978/79.
Hajduk je bio dio "velike četvorice" SFRJ-nogometa i jedini klub koji je postao prvak u objema Jugoslavijama, a da nije bio iz glavnog grada jugoslavenske republike/pokrajine. Vrijedi napomenuti
Prvenstvo Republike Hrvatske:
1992., 1993./94., 1994./95., 2000./01., 2003./04. i 2004./05.
Kao i u Jugoslaviji, Hajduk je jedini klub koji je u svim prvenstvima RH igrao u najvišem rangu natjecanja, što zajedno čini neprekinuti niz od 79 sezona redovitog sudjelovanja u elitnom nogometnom razredu što je pravi svjetski raritet.


Osvojeni kupovi


Jugokup ( Kup Maršala Tita ):
1967., 1972., 1973., 1974., 1975/76., 1976/77., 1983/84., 1986/87., 1990/91..
Hrvatski kup:
1992./93., 1994./95., 1999./00., 2002./03.
Hrvatski superkup:
1992., 1992/93., 1993/94., 1994/95., 2003/04., 2004/05.


Prvačke postave


1927.: O. Gazzari, R. Gazzari, Rodin, Dujmović, V. Poduje, Kurir, Dešković, Kesić, Š. Poduje, Benčić, M. Bonačić, Markovina, A. Bonačić, Radić, Bavčević, Marić
Trener: Luka Kaliterna
1929.: O. Gazzari, R. Gazzari, Montana, Rodin, V. Poduje, M. Kurir, Desković, Š. Poduje, Benčić, M. Bonačić, Lemešić, A. Bonačić, Radić, Perajica, Čulić, P. Kurir
Trener: Luka Kaliterna
1941.: Kokeza, Krstulović, J. Matošić, Rafanelli, Marušić, Bakotić, Alujević, Kacijan, F. Matošić, Sobotka, Radovniković, Jelačić, Batinić, Lolić, Vidak, Luštica
Trener: Ljubo Benčić
1950.: Beara, Kokeza, Broketa, Mrčić, Katnić, I. Radovniković, Drvodelić, Luštica, Krstulović, F. Matošić, Vukas, Vidak, Arapović, T. Radovniković, Andrijašević, Senauer
Trener: Luka Kaliterna
1952.: Beara, Kokeza, Broketa, L. Grčić, Mrčić, Luštica, Senauer, Mladinić, Andrijašević, F. Matošić, Vukas, Katnić, Krstulović, D. Grčić, Arapović, Drvodelić
Trener: Jozo Matošić
1955.: Beara, Kokeza, Radović, L. Grčić, D. Grčić, Luštica, Rebac, Vukas, Matošić, Vidošević, Senauer, Dadić, Broketa, Krstulović, Bego, Zanetić
Trener: Aleksandar Tomašević
1970./71.: Vukčević, Ristić, Lemešić, Buljan, Vardić, Holcer, Ivković, Hlevnjak, Jerković, Gluić, Pavlica, Džoni, Sirković, Zrilić, Vukman, Slišković
Trener: Slavko Luštica
1973./74.: Mešković, Bošković, Džoni, Boljat, Peruzović, Holcer, Buljan, Ivković, Hlevnjak, Nadoveza, Žungul, Katalinić, Jerković, Obilinović, Šurjak, Rožić
Trener: Tomislav Ivić
1974./75.: Mešković, Džoni, Rožić, Boljat, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Jerković, Šurjak, Katalinić, Šimunić, Jovanić, Jurišić, Gluić
Trener: Tomislav Ivić
1978./79.: Budinčević, Zo. Vujović, Boljat, Luketin, Primorac, Rožić, Zl. Vujović, Peruzović, Mužinić, Boriša Đorđević, Šurjak, Žungul, Jovanić, Krstičević, Katalinić, Šalov
Trener: Tomislav Ivić
1992.: Slavica, Vladislavić, Novaković, Štimac, Abazi, S. Bilić, Jeličić, Miše, Mornar, Vučević, Kozniku, Mihačić, Andrijašević, Ivica, Španjić, Osibov
Trener: Stanko Poklepović
1993./94.: Mihačić, Vladislavić, Mladinić, Španjić, Hibić, Pralija, Rapaić, Miše, Erceg, Računica, Kozniku, Butorović, Vulić, Mornar, Balajić, Osibov
Trener: Ivan Katalinić
1994./95.: Gabrić, Butorović, Peršon, Hibić, Štimac, Andrijašević, Vulić, Rapaić, Mornar, Asanović, Meštrović, Slavica, Računica, Pralija, Erceg, Vučević
Trener: Ivan Katalinić
2000./01.: Pletikosa, Miladin, Rendulić, Sablić, Carević, Miše, Đolonga, Đuzelov, Musa, Leko, Deranja, Bošnjak, Andrić, Bubalo, M. Bilić, Lalić
Trener: Zoran Vulić
2003./04.: Balić, Miladin, Vuković, Vejić, T. Rukavina, Neretljak, Blatnjak, Carević, Andrić, Bule, Pralija, Krpan, Turković, Deranja
Trener: Petar Nadoveza ( Zoran Vulić vodio momčad kroz cijelu sezonu izuzev zadnje 3 utakmice )
2004./05.: Kale, Balić, Vejić, T. Rukavina, Vučko, Đolonga, Bartulović, Žilić, Damjanović, Pralija, Leko, Kranjčar, Munhoz, Bušić, Blatnjak, Lovrek
Trener: Igor Štimac ( vodio momčad samo zadnjih 8 utakmica )


Nastupi u europskim natjecanjima


1967./68., Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Hajduk Split - Tottenham 0:2, 3:4

1970./71., Kup Velesajamskih gradova:
1. kolo: Hajduk Split - Slavia Sofija 3:0, 0:1
2. kolo: Vitoria Setubal - Hajduk Split 2:0, 1:2

1971./72. Liga prvaka:
Pretkolo: Valencia - Hajduk Split 0:0, 1:1

1972./73. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Hajduk Split - Fredrikstad 1:0, 1:0
2. kolo: Wrexham - Hajduk Split 3:1, 0:2
Četvrtfinale: Hibernian - Hajduk Split 4:2, 0:3
Polufinale: Leeds United - Hajduk Split 1:0, 0:0

1974./75. Liga prvaka:
1. kolo: Hajduk Split - Keflavik 7:1, 2:0
2. kolo: Hajduk Split - St. Etienne 4:1 1:5

1975./76. Liga prvaka:
1. kolo: Floriana - Hajduk Split 0:5, 0:3
2. kolo: Hajduk Split - Racing White 4:0, 3:2
Četvrtfinale: Hajduk Split - PSV Eindhoven 2:0, 0:3

1976./77. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Lierse - Hajduk Split 1:0, 0:3
2. kolo: Atletico Madrid - Hajduk Split 1:0, 2:1

1977./78. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Dundalk - Hajduk Split 1:0, 0:4
2. kolo: Diósgyőr - Hajduk Split 2:1, 1:2 ( 11m - 4:6 )
Četvrtfinale: Austria Beč - Hajduk Split 1:1, 1:1 ( 11m - 4:0 )

1978./79. Kup UEFA:
1. kolo: Hajduk Split - Rapid Beč 2:0, 1:2
2. kolo: Hajduk Split - Arsenal 2:1, 0:1

1979./80. Liga prvaka:
1. kolo: Hajduk Split - Trabzonspor 1:0, 1:0
2. kolo: Vejle - Hajduk Split 0:3, 2:1
Četvrtfinale: HSV - Hajduk Split 1:0, 2:3

1981./82. Kup UEFA:
1. kolo: Hajduk Split - Stuttgart 3:1, 2:2
2. kolo: Beveren - Hajduk Split 2:3, 2:1
3. kolo: Valencia - Hajduk Split 5:1, 1:4

1982./83. Kup UEFA:
1. kolo: Zurrieq - Hajduk Split 1:4, 0:4
2. kolo: Hajduk Split - Bordeaux 4:1, 0:4



1983./84. Kup UEFA:
1. kolo: Universitatea - Hajduk Split 1:0, 0:1
2. kolo: Honved - Hajduk Split 3:2, 0:3
3. kolo: Radnički - Hajduk Split 0:2, 0:2
Četvrtfinale: Sparta Prag - Hajduk Split 1:0, 0:2
Polufinale: Hajduk Split - Tottenham 2:1, 0:1

1984./85. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Dinamo Moskva - Hajduk Split 1:0, 5:2

1985./86. Kup UEFA:
1. kolo: Hajduk Split - Metz 5:1, 2:2
2. kolo: Torino - Hajduk Split 1:1, 1:3
3. kolo: Dnjipro - Hajduk Split 0:1, 0:2
Četvrtfinale: Hajduk Split - Waregem 1:0, 0:1

1986./87. Kup UEFA:
1. kolo: OFI - Hajduk Split 1:0, 0:4
2. kolo: Hajduk Split - Trakia Plovdiv 3:1, 2:2
3. kolo: Dundee United - Hajduk Split 2:0, 0:0

1987./88. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Aalborg - Hajduk Split 1:0, 0:1 ( 11m - 2:4 )
2. kolo: Marseille - Hajduk Split 4:0, 0:2

Zbog divljanja publike i bacanja suzavca na teren u uzvratnoj utakmici na Poljudu klub je kažnjen sa zabranom nastupa u Europi sljedeće 2 godine, dok je ta utakmica registrirana rezultatom 3:0 za Marseille

1991./92. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Hajduk Split - Tottenham 1:0, 0:2
Domaći susret Hajduk je igrao u Linzu

1993./94. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Hajduk Split - Ajax 1:0, 0:6
Domaći susret Hajduk je igrao u Ljubljani

1994./95. Liga prvaka:
Pretkolo: Legia Varšava - Hajduk Split 0:1, 0:4
Skupina C:
Hajduk Split - Benfica 0:0 (0:0)
Steaua Bukurešt - Hajduk Split 0:1 (0:0)
Hajduk Split - Anderlecht 2:1 (1:0)
Anderlecht - Hajduk Split 0:0 (0:0)
Benfica - Hajduk Split 2:1 (1:0)
Hajduk Split - Steaua Bukurešt 1:4 (0:3)

1. S.L. Benfica 9
2. Hajduk Split 6
3. Steaua Bukurešt 5
4. R.S.C. Anderlecht 4

Četvrtfinale: Hajduk Split - Ajax 0:0, 0:3

1995./96. Liga prvaka:
Pretkolo: Panathinaikos - Hajduk Split 0:0, 1:1
Domaću utakmicu Hajduk je igrao u Rijeci

1996./97. Kup UEFA:
1. pretkolo: Zimbru - Hajduk Split 0:4, 1:2
2. pretkolo: Hajduk Split - Torpedo Moskva 1:0, 0:2

1997./98. Kup UEFA:
1. pretkolo: Grevenmacher - Hajduk Split 1:4, 0:2
2. pretkolo: Hajduk Split - Malmö 3:2, 2:0
1. kolo: Schalke 04 - Hajduk 2:0, 3:2

1998./99. Kup UEFA:
2. pretkolo: Hajduk Split - Malmö 1:1, 2:1
1. kolo: Fiorentina - Hajduk Split 2:1, 0:0

1999./00. Kup UEFA:
2. pretkolo: Hajduk Split - F91 Dundelange 5:0, 1:1
1. kolo: Hajduk Split - Levski Sofija 0:0, 0:3

2000./01. Liga prvaka:
2. pretkolo: Hajduk Split - Dunaferr 0:2, 2:2

2001./02. Liga prvaka:
2. pretkolo: Ferencvaroš - Hajduk Split 0:0, 0:0 ( 11m - 5:6 )
3. pretkolo: Hajduk Split - Mallorca 1:0, 0:2

2002./03. Kup UEFA:
2. pretkolo: Hajduk Split - GI Gotu 3:0, 6:0
1. kolo: Hajduk Split - Fulham 0:1, 2:2

2003./04. Kup UEFA:
2. pretkolo: Haka - Hajduk Split 2:1, 0:1
1. kolo: Grasshoper - Hajduk Split 1:1, 0:0
2. kolo: Roma - Hajduk Split 1:0, 1:1

2004./05. Liga prvaka:
2. pretkolo: Hajduk Split - Shelbourne 3:2, 0:2

2005./06. Liga prvaka:
2. pretkolo: Debreceni - Hajduk Split 3:0, 5:0





Najveći igrači


Vratari


Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
1
Vladimir Beara
1947. - 1955. 308 (?) vratar
1
Ivan Katalinić
1972. - 1980. 195 (?) vratar
1
Zoran Simović
1980. - 1984. 84 (0) vratar
1
Ivan Pudar
1979. - 1990. 158 (?) vratar
1
Tonči Gabrić
1987. - 1988./1994. - 1999. ? (?) vratar


Braniči


Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
5
Slavko Luštica
1940. - 1956. 634 (86) obrambeni igrač
5
Dragan Holcer
1967. - 1975. 419 (9) obrambeni igrač
6
Ivan Buljan
1968. - 1976. 402 (58) obrambeni igrač
2
Vilson Džoni
1967. - 1978. ? (?) obrambeni igrač
4
Luka Peruzović
1972. - 1979./1986. - 1987. ? (?) obrambeni igrač
11
Robert Jarni
1986. - 1991. 128 (17) obrambeni/vezni igrač
6
Slaven Bilić
1992. - 1993./2000. 117 (12) obrambeni igrač

Jozo Matošić
? (?) obrambeni igrač


Vezni igrači


Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
10
Jiři Sobotka
1940. - 1941. 42 (28) lijevi vezni
9
Brane Oblak
1973. - 1975. 66 (24) vezni igrač
10
Jurica Jerković
1968. - 1978. ? (?) lijevi vezni
8
Dražen Mužinić
1971. - 1980. ? (?) vezni igrač
4
Ivan Gudelj
1979. - 1986. 161 (34) vezni igrač
8
Blaž Slišković
1981. - 1986. 101 (23) desni vezni
11
Zoran Vulić
1980. - 1989./1993. - 1995. ? (?) vezni igrač
10
Aljoša Asanović
1984. - 1990./1994. - 1996./2000. 150 (36) lijevi vezni
11
Milan Rapaić
1991. - 1996./2003. 98 (23) lijevi vezni


Napadači


Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj

Ljubo Benčić
1922. - 1935. 353 (355) napadač
10
Frane Matošić
1935.-1939./1940.-1941./1944.-1955. 739 (729) napadač

Vlado Kragić "Kalun"
1929. - 1940. 354 (266) napadač
10
Bernard Vukas
1947. - 1957./1959. - 1962. 615 (300) napadač
9
Andrija Anković
1958. - 1967. 326 (250) napadač
9
Pero Nadoveza
1963. - 1973. 460 (296) napadač
11
Ivica Šurjak
1971. - 1981. ? (?) napadač
7
Slaviša Žungul
1972. - 1978. ? (?) napadač
7
Zlatko Vujović
1976. - 1986. 240 (101) napadač
11
Alen Bokšić
1987. - 1991. 95 (27) napadač
11
Ardian Kozniku
1990. - 1994. 98 (44) napadač


Nagrade i priznanja


U drugom svjetskom ratu je klub dobio naslov "Počasne momčadi slobodne Francuske".
Na kraju svake sezone najborbenijem se igraču daje nagrada Torcide - prsten Hajdučko srce.
2003. prije susreta Kupa UEFE sa Romom cijelu momčad i upravu kluba primio je papa Ivan Pavao II.
Hajdukovi igrači osvojili su 11 olimpijskih medalja


P.S.-Preuzeto s wikipedie,i malo uređeno...

Iskreno ljudi, nemam blage veze o čemu da pišem, pa počinjem bez teme, možda se i sitim nečega…
Puca me zadnjih dana neka nenormalna mirnoća, samo da mi je ležat ili sidit i buljit u jednu točku i razmišljat…Razmišljam o svemu i svačemu, glava je puna svakakvih sranja…
Ne znam ni zašto ovo pišem jer ne volim pisat ovakve postove bez neke teme, ali eto, neka bude jedan i takav…

Triba mi izlazak ili koncert podhitno da se malo ispušem…
Triba mi da vidim jednu osobu, nisam odavno :-)
Kojoj se usput ispričavam ovim putem radi jedne stvari, o kojoj nisam opće mislia, ali sam kad sam se zamislia shvatia da nije u redu…Glavno da je i to prošlo dobro, da je sve ok…

Želim da jednom mom prijatelju uspije ka i meni u vezi jedne stvari (znaš ko si, i dat ću i ja sve od sebe da pomognem, ne brini).

Pokušava se sredit koncert u Art Caffe-a 21.06. (zadnji dan škole) da zasviramo mi (No Control) i Kolaps Prirode, i nadam se da će uspit to…
Neznam šta da vam kažem, dosta je bilo, sad se vraćam svojim razmišljanjima i svojoj mirnoći, uživajte ljudi…

P.S.-želim samo reć jednoj osobi-Hvala ti što postojiš i što se radi tebe osjećam neopisivo dobro…
(Eto ga, do sljedećeg, nadam se normalnijeg posta…)