četvrtak, 09.08.2007.
Ayodhya – grad bogova
Lucknowa, glavni grad države Uttar Pradesh, u prošlosti je bio centar nawabskih vladara. 80% stanovništva u gradu su muslimani koji mirno žive uz hinduse.
Iz tog ne baš privlačnog grada zaputili smo se u Ayodhyu, tragom legende o velikome kralju Rami. Priča o njegovu životu i kraljevanju okosnica je svjetski poznatog indijskog epa, Ramajane.
Legenda kazuje da je princ Rama rođen i odrastao u Ayodhyi. Umjesto da ga okruni za kralja, otac ga je (po nalogu svoje druge žene) prognao iz kraljevstva na 14 godina. S Ramom su pošli i njegova žena Sita i brat Lakšmana. Kada se nakon 14 godina izgnanstva Rama vraćao, stanovnici Ayodhye osvijetlili su mu put dipama (lampama). Dipavali (Divali), indijska nova godina, osim mnogočeg drugog, obilježava i Ramin povratak njegovu prijestolnicu.
Athatvaveda opisuje Ayodhyu kao 'grad sagrađen od bogova i bogat poput samoga raja'.
Stanovnici kažu da u gradu postoji 700 hramova i zaista, kada hodate ulicama gdjegod se naluknete vidite male oltare i uz njih brahmane koji vas pozivaju da uđete i poslušate priču o Rami.
Lonely Planet opisuje Ayodhyu kao mjesto velike tenzije između hindusa i muslimana.
Možda se sjećate događaja iz 1992 kada su hindusi raznijeli džamiju za koju su tvrdili da je sagrađena na mjestu Ramina rođenja. 10 godina kasnije 2002 muslimani su zapalili vlak koji se s hodočasnicima vraćao iz Ayodhye. Prepucavanja i tenzije traju i danas, a u priču su se još umiješali i budisti koji tvrde da je na istome mjestu u drevna vremena bilo budističko svetište. Bilo kako bilo hindusi su počeli ondje graditi hram čija je gradnja obustavljena dok se arheološkim iskopavanjima ne dokaže tko je u pravu.
Ram Janam Bhumi
Mjesto danas funkcionira kao hindusko svetište.
Najbližu okolicu kontrolira vojska i da biste došli do tog malog hrama i navodnog mjesta rođenja proći ćete rigidne kontrole. Najbolje je doći bez fotoaparata i kamere jer jedino što vam je dozvoljeno ponijeti sa sobom je vaša putovnica. Unos svih ostalih stvari, čak i kemijske olovke, nije dozvoljen.
Nakon što smo dobili (darling i ja) pratnju tajne službe hodali smo kroz nekoliko stotina metara duge, uske, vijugave željezne hodnike (pomalo nalikuju nekom zatvorskom hodniku) i prošli kroz mnoge kontrolne točke gdje su nas par puta u potpunosti pretražili. Dopustili su da se par minuta zadržimo pred samim mjestom. Nažalost nemamo niti snimku niti fotografiju tog doživljaja mada bi to iskustvo bilo vrlo zanimljivo podijeliti.
Iako je većina drevnih hramova i ghatova (mjesta za kupanje) opisanih u Ramajani razrušena pred navalom muslimana, duh stare Ayodhye nose njezini stanovnici.
Uronjeni u legendu o hrabrome i časnom Rami pozdravljaju vas sa Jaya Sri Ram! (Sva slava Rami!) i pozivaju da im se pridružite u njihovom hodočašćenju po hramovima posvećenim Rami i ženi mu, Siti.
Šivin hram
Glavni hram u Ayodhyi je Šivin hram koji je Kusha, Ramin sin sagradio svojoj ženi koja je bila bhakta (obožavatelj) Šive.
Pred ulazom možete kupiti cvjetne vijence i lišće marihuane i dati brahmanama da ponude božanstvu.
Hanumangarhi-Hanumanov hram
Ogroman hram s velikim brojem hodočasnika je i Hanumanov hram (ako ste gledali emisiju o nebeskim letačima u Na rubu znanosti, znate sve.
Ako ne, samo ukratko priča o Hanumanu. Hanuman je majmun koji je najpožrtvovniji obožavatelj kralja Rame. On je bio taj koji je pronašao Situ nakon što ju je oteo demon Ravana i koji je sa svojom majmunskom vojskom sagradio plutajući most između Lanke i Indije i tako pomogao Rami u borbi protiv Ravane. vise... )
Ispred hrama sam kupila laddhue koje sam dala brahmani na hramskom oltaru, a on ih je ponudio Hanumanu. Izgleda da nebeski letač voli slatkiše!
Kuhar u podnozju hrama priprema laddhue
Swardwar
Ovo je Swardwar i jedan od ovih ghatova s lijeve strane je mjesto na kojem je kralj Rama kremiran.
Obredno dnevno kupanje u rijeci Saryu zavjet je mnogih stanovnika Ayodhye.
Još uvijek prijestolnica
Ayodhya još uvijek ima kralja! Posjetili smo njegovu palaču (novija građevina datira od prije 150 godina) i upoznali prijestolonasljednika. Priznati hinduski pjesnik ponudio nam je svoju pomoć pri snimanju priloga o njegovom gradu, no nije bio zainteresiran za fotografiranje.
Kraljevska palača
U vrtu palače nalazi se prekrasan Šivin hram.
Tragom legende o Vyasadevu (osobi koja je ispričala drugi veliki indijski ep, Mahabharatu) i Vedama, napustili smo Ayodhyu i krenuli u Naimisaranyu, mjesto gdje je Vyasa podijelio Vede na četiri danas poznate, gdje je izgovorena Bhagavata Purana i gdje se nalazi jezero bez dna.
Jaya Sri Ram!
P.S. Lipa Mare...putujem u sarijima, u 3 klasi, ali AC za sada iako Indijci sto su bogatiji to hadnije odvrnu AC pa sam se zbog velikih razlika temperature i razboljela. Jedem u restoranima i vrlo rijetko s ceste... Pozdrav iz Indije!
09.08.2007. u 08:33 •
9 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 05.08.2007.
Happy, shining people
Danas vam donosim par fotografija osoba koje obozavaju ili na neki drugi nacin sluze bozanstva u hramovima koje smo posjetili u Vrindavanu.
Ove dvije sevaki pripremaju povrce za rucak u Radha Gokulanada mandiru.
Sevaki iz Radha Madana Mohana mandira omata sari na nacin na koji to cine zene u Bengalu.
Nas dragi prijatelj, brahmana koji obozava Radha Gopinatha bozanstva.
Stari brahmana koji jos uvijek s velikom odlucnoscu sluzi voljenog Gospodina u Radha Ramana mandiru.
Ovaj dragi starac rasplakao se kada je pred Radha Ramanom pjevao predivne svete himne.
05.08.2007. u 17:35 •
0 Komentara •
Print •
#
petak, 03.08.2007.
I lost my heart in Vrindavana!
Par slika iz prekrasnog gradića Vrindavane....
kako surfam na željezničkoj stanici u Delhiju i spremam se za daljnje putovanje u Lucknow, Naimisaranyu i Ayodyu ne stignem puno pisati pa vam samo šaljem par fotografija.
Božanstvo Gopinathe čija je najdraža slastica slatka riža...
koju su nam poslužili u zdjelicama napravljenim od lišća.
Za ovo božanstvo tvrde da je najmoćnije u svemiru. Ondje smo dobili rabri i nešto što nalikuje slatkim purijima.
Stanovnici Vrindavane nazivaju se brijbasijima.
Ove fotografije su napravljene u domu naših prijatelja brijbasija gdje smo ručali.
Doručkovali smo u školi koju smo posjetili. Škola balansira zapadno znanje i brahmansku tradiciju. Mnogi gowamiji (obitelji koje stoljećima upravljaju hramovima) šalju svoju djecu u ovu školu, po svome kurikulumu, jedinstvenu u ovom dijelu Indije.
A ovdje sam kupila svoju novu tavu od lijevanog željeza i kadai (wok).
03.08.2007. u 05:21 •
1 Komentara •
Print •
#
