Indijanka vegetarijanka
25.02.2015., srijeda
Joža Horvat: Waitapu
|
Inače lektirna knjiga za šesti razred, bajkovita je priča, alegorija Jože Horvata o prelasku granica, o pronalasku novoga. Priča vrvi mitološkim bićima, prije svega morskim, raznim neobičnim životinjama, ali i ljudima. Wa i Tapu su bile sjajne zvijezde s dva različita neba, neba koji su nekad ratovala, ali i dalje nisu u dobrim odnosima. Ipak, zajljubile su se, ali naravno, ljubav ipak ne pobjeđuje sve pa ih je zla osoba pretvorila u stjenovite otoke koji se dio dana grle i ljube, zajedno su, a dio dana su razdvojeni i liju suze jedno za drugim. Dječak Iteo, ali i svi stanovnici sela otok vide kao crtu, kao nešto nedostižno što je ujedno opasno, ali jako privlačno i zanimljivo. Hoće li uspkros zabranama sela dječak ipak stići do Waitapu i prijeći granicu? Jer život unutar crte je možda dosadan, ali je koliko toliko siguran. Ako se želi prijeći granica, možeš poginuti, ali možeš saznati mnogo toga što inače nikada ne bi. SAMO JEDAN CITAT: Nije svakome dano prelaziti crtu, ni otkrivati svjetove, ni ostvarivati lude snove! Što je namijenjeno bogovima, nije smrtnicima! Drugačije odzvanjaju riječi izgovorene na kopnu, drugačije se čuje njihova jeka na moru! Od svih otrova, ljudska je riječ najpogubnija! Oznake: Joža Horvat, Waitapu |
