Indijanka vegetarijanka
14.01.2014., utorak
Samo je ljubav tajna dvaju svjetova?
|
Eto, kad sam čula pjesmu poznatog hrvatskog izvođača Thomspona 'Samo je ljubav tajna dvaju svjetova' pomislila sam: 'Oho, a što je to sad?' Kako to da nema 'Baci bombu, goni bandu…' i sličnih pokliča? Točnije, pomislila sam ma je li to moguće da Thompson pjeva o ljubavi, o rušenju mržnje? Oh, pa ovaj se svijet popravlja! Ljubav između dvaju svjetova? Između latinice i ćirilice? Između homo i hetero ljudi? Između Roma i ostatka? Između vegetarijanaca i mesojeda? Tako pomislih u prvi tren, ali učas zaključih kako opet bijah naivna, kad pregledah tekst pjesme. 'Nova jutra kad te snenu probude a s desne strane mene više ne bude…' 'Ajde da je neki drugi pjevač, prošlo bi, ali kad je Thompson, izgleda da desna strana nije stavljena u pjesmu tek tako. 'Čovjek nek' voli ženu…' O, vjerojatno je to već ofucano, ali doista nije li i žena čovjek? No, onda bi to bilo – Čovjek nek' voli čovjeka… a to se baš nikako ne uklapa u pjesmu i sliku. Zapravo bi pjesma bila dobro poslužila za Markićkinu kampanju 'U ime obitelji'. I tako padoše moje idealističke ideje o nekom novom dobu koje je možda započeo Thompson. Možda je ipak prije onako kako je, slušajući pjesmu na radiju, zabunom čuo stihove moje sin: 'Ako me voliš vraga ne postoji granica…' Oznake: Thompson, ljubav, mržnja |
