Indijanka vegetarijanka
27.10.2015., utorak
Jeremy Narby: Inteligencija u prirodi (moj 1800. post)
|
Knjiga na dvjestotinjak stranica koju sam započela čitati s oduševljenjem, a kasnije mi je to oduševljenje splasnulo. Dakle, autor se bavi mišlju da svijetu dokaže kako priroda, odnosno životinje nisu stroj, što je nekad davno još Descartes rekao već da imaju svoju svijest i inteligenciju. Kako bi to postigao družio se s indijanskim plemenima, najviše na području Amazonije. Susretao je ljude koji komuniciraju s prirodom, s duhovima koji obitavaju u životinjama i biljkama, zapravo ne duhovima već bi bolji termin bio – živim bićima koja imaju vlastitu svijest te su jednako emocionalna kao i ljudi i jednako razumijevaju svijet oko sebe, ako ne i bolje. On pokušava svijetu objasniti da sustav prema kojem je čovjek vrhovno i najinteligentnije biće zapravo više ne stoji. Međutim pitanje je tko će ga ozbiljno shvatiti, što i sam kaže – prije ove knjige objavio je još jednu te se nadao da će knjiga polučiti pozornost u znanstvenim krugovima, ali se to nije dogodilo. U ovoj knjizi ima priča o Indijancima, o tome kako komuniciraju s prirodom, ali i zapadnim znanstvenicima koji se bave proučavanjem svijeta oko sebe. Sve ga to fascinira i zapravo ne nalazi ništa sporno u tome što, primjerice istraživač leptira u Japanu ili tamo drugi istraživač pčela ne znam odakle, nakon što obave pokus nad životinjom, ubijaju je. Također, ne nalazi ni ništa previše sporno da se istim tim životinjama u ime znanosti guraju razne elektrode u oči i tko zna sve ne. Zapravo je sve opravdano tom fascinacijom DOKAZIMA – sve je to vrijedno jer se zahvaljujući tim istraživanjima npr. dokazalo da leptiri vide širi spektar boja nego što se to prije mislilo. Činjenica koju zna svaki malo bolji poznavatelj prirode i bez takvih istraživanja. Činjenica koja je zapravo nebitna, a da bi se životinju mučilo zbog toga. Autor dolazi do zaključka kako i biljke imaju inteligenciju, iako nemaju reakcije na podržaj kakve smo naviknuli kod ljudi i životinja. Ipak, propituje koliko je to njihovo ponašanje svjesno, a koliko je nesvjesno. U jednom trenutku zaključuje: 'Sve životinje hrane se drugim organizmima. Čak i vegetarijanci kojima su plijen biljke. Ne možete pojesti mrkvu, a da je ne ubijete. Je li vegetarijanska ishrana etičnija od ishrane svejeda, to je stvar osobnog stava. Ja znam da sam ja grabežljivac.' Iako se u osnovi slažem s prvim dijelom njegove izjave, nekako mi nije previše uvjerljiva u zaključku. Možda je samo floskula za umirivanje vlastite savjesti. Od nečega se mora živjeti jer nismo svi sretni da se možemo napajati energijom sunca. Kada kopaš mrkvu i kada kolješ životinju – je li to doista isto? Ne bih rekla. Ma što znanost DOKAZALA o tome. Oznake: jeremy Narby, Inteligencija u prirodi |
