Indijanka vegetarijanka

26.01.2015., ponedjeljak

'Civilizirano' društvo

'Prije nego što su naša bijela braća došla kako bi nas učinila civiliziranim ljudima, nismo imali nikakvu vrstu zatvora. Tako nismo imali ni delikvenata. Bez zatvora ne može biti delikvenata. Nismo imali ni brava ni ključeva jer među nama nije bilo lopova. Kada je netko bio tako siromašan da nije imao konja, šator ili pokrivač, sve bi to dobio kao dar. No ipak smo bili previše necivilizirani da bismo dali veliku važnost civiliziranom vlasništvu. Nismo poznavali nikakav novac pa u skladu s tim vrijednost čovjeka nije bila označena njegovim bogatstvom. Nismo imali pisane zakone, odvjetnike ni političare jer nismo varali ni obmanjivali jedni druge. Doista smo bili u lošem stanju prije nego je došao bijeli čovjek i ne znam kako objasniti da smo uspjeli preživjeti bez osnovnih stvari za koje nam on sada kaže da su nužne za civilizirano društvo.'

John Fire Lame Deer Sioux Lakota

Oznake: indijanci, civiliziranost, zatvor, bogatstvo


19.03.2014., srijeda

Pas za 10 milijuna kuna

Tibetanski mastif rasa je psa koja je posljednjih godina na visokoj cijeni, posebno omiljen među bogatim Kinezima. Ovih dana prodan je jedan za vrtoglavih 1,4 milijuna eura, što je oko 12 milijuna juana ili 10 milijuna kuna. Životinja je stara jednu godinu i teška oko 90 kilograma. Često ga se uspoređuje s lavom te je simbol statusa kod bogataša, a cijena im stalno raste te se smatraju najskupljim psima na svijetu. Porijeklo vuku od nomadske kulture s područja Kine, Nepala i Tibeta, narastu do 80 centimetara i teže od 50 do 90 kilograma.

10 milijuna kuna…

Jedno suvremeno sklonište za pse lutalice u Hrvatskoj košta oko 2 milijuna kuna.

Jedno siromašno dijete u Indiji moglo bi se prehraniti da ima dnevno manje od 10 kuna.

Sa 75 kuna može se prehraniti jedno siromašno dijete u Africi tijekom školske godine.

A tamo netko dade za psa tolike novce… I k tome dok se na milijune lutalica eutaniziraju…

Image and video hosting by TinyPic


Oznake: tibetanski mastif, bogatstvo


11.01.2013., petak

Svi smo mi u Dubaiju

Evo gledam fotke Linića u Dubaiju. Nisam mogla da ih ne vidim jer su neki dan virile sa svakog kioska na naslovnoj stranici novina. Onda otvorim Tportal.hr i ondje najčitanija vijest – violončelistica Ana Rucner pokazala raskošno tijelo u Dubaiju. Ma, što je to s tim Dubaijem? Moram vidjeti! I onda i ja kliknem na Anu Rucner. Ona je ondje odradila koncert i sad se odmara nakon napornog rada.

Uf, tu me nešto zagolica. A gdje se ja odmaram nakon napornog rada? Odem u šetnju s psima, ako i to stignem. I onda se sjetim vrtoglave brojke nezaposlenih, sjetim se da još nisam dobila cijelu plaću ni za studeni… i tako, misao po misao pa se počnem pitati – je li u najmanju ruku moralno da se tako neki bogati Hrvati naslikavaju u Dubaiju dok ostatak grca u kaljuži, bez obzira je li im novac stigao na najčističiji mogući način, dakle samo preko vlastitiog rada (ako je to moguće)? Što je sa suosjećanjem?

Moralno? Suosjećanje? Hm, koga briga za moral! Halo, gdje ti živiš? (pitam ja sebe)

Da je po moralu, ne bi postojale ni farme životinja ni klaonice. Prema tim jadnim bićima svi smo mi u Dubaiju! A velika većina (i bogatih i siromašnih) svejedno nema nekih moralnih problema oko konzumacije mesa. Razlika je jedino u komadima i kvaliteti mesa koje jedu. Zašto bi ih onda imali i bogati ljudi prema siromašnima?

Oznake: Dubai, bogatstvo, Ana Rucner, Linić, Životinje, kriza


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.