Indijanka vegetarijanka

11.01.2013., petak

Svi smo mi u Dubaiju

Evo gledam fotke Linića u Dubaiju. Nisam mogla da ih ne vidim jer su neki dan virile sa svakog kioska na naslovnoj stranici novina. Onda otvorim Tportal.hr i ondje najčitanija vijest – violončelistica Ana Rucner pokazala raskošno tijelo u Dubaiju. Ma, što je to s tim Dubaijem? Moram vidjeti! I onda i ja kliknem na Anu Rucner. Ona je ondje odradila koncert i sad se odmara nakon napornog rada.

Uf, tu me nešto zagolica. A gdje se ja odmaram nakon napornog rada? Odem u šetnju s psima, ako i to stignem. I onda se sjetim vrtoglave brojke nezaposlenih, sjetim se da još nisam dobila cijelu plaću ni za studeni… i tako, misao po misao pa se počnem pitati – je li u najmanju ruku moralno da se tako neki bogati Hrvati naslikavaju u Dubaiju dok ostatak grca u kaljuži, bez obzira je li im novac stigao na najčističiji mogući način, dakle samo preko vlastitiog rada (ako je to moguće)? Što je sa suosjećanjem?

Moralno? Suosjećanje? Hm, koga briga za moral! Halo, gdje ti živiš? (pitam ja sebe)

Da je po moralu, ne bi postojale ni farme životinja ni klaonice. Prema tim jadnim bićima svi smo mi u Dubaiju! A velika većina (i bogatih i siromašnih) svejedno nema nekih moralnih problema oko konzumacije mesa. Razlika je jedino u komadima i kvaliteti mesa koje jedu. Zašto bi ih onda imali i bogati ljudi prema siromašnima?

Oznake: Dubai, bogatstvo, Ana Rucner, Linić, Životinje, kriza


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.