Indijanka vegetarijanka

27.10.2015., utorak

Jeremy Narby: Inteligencija u prirodi (moj 1800. post)

Knjiga na dvjestotinjak stranica koju sam započela čitati s oduševljenjem, a kasnije mi je to oduševljenje splasnulo. Dakle, autor se bavi mišlju da svijetu dokaže kako priroda, odnosno životinje nisu stroj, što je nekad davno još Descartes rekao već da imaju svoju svijest i inteligenciju. Kako bi to postigao družio se s indijanskim plemenima, najviše na području Amazonije. Susretao je ljude koji komuniciraju s prirodom, s duhovima koji obitavaju u životinjama i biljkama, zapravo ne duhovima već bi bolji termin bio – živim bićima koja imaju vlastitu svijest te su jednako emocionalna kao i ljudi i jednako razumijevaju svijet oko sebe, ako ne i bolje. On pokušava svijetu objasniti da sustav prema kojem je čovjek vrhovno i najinteligentnije biće zapravo više ne stoji. Međutim pitanje je tko će ga ozbiljno shvatiti, što i sam kaže – prije ove knjige objavio je još jednu te se nadao da će knjiga polučiti pozornost u znanstvenim krugovima, ali se to nije dogodilo. U ovoj knjizi ima priča o Indijancima, o tome kako komuniciraju s prirodom, ali i zapadnim znanstvenicima koji se bave proučavanjem svijeta oko sebe. Sve ga to fascinira i zapravo ne nalazi ništa sporno u tome što, primjerice istraživač leptira u Japanu ili tamo drugi istraživač pčela ne znam odakle, nakon što obave pokus nad životinjom, ubijaju je. Također, ne nalazi ni ništa previše sporno da se istim tim životinjama u ime znanosti guraju razne elektrode u oči i tko zna sve ne. Zapravo je sve opravdano tom fascinacijom DOKAZIMA – sve je to vrijedno jer se zahvaljujući tim istraživanjima npr. dokazalo da leptiri vide širi spektar boja nego što se to prije mislilo. Činjenica koju zna svaki malo bolji poznavatelj prirode i bez takvih istraživanja. Činjenica koja je zapravo nebitna, a da bi se životinju mučilo zbog toga. Autor dolazi do zaključka kako i biljke imaju inteligenciju, iako nemaju reakcije na podržaj kakve smo naviknuli kod ljudi i životinja. Ipak, propituje koliko je to njihovo ponašanje svjesno, a koliko je nesvjesno. U jednom trenutku zaključuje:

'Sve životinje hrane se drugim organizmima. Čak i vegetarijanci kojima su plijen biljke. Ne možete pojesti mrkvu, a da je ne ubijete. Je li vegetarijanska ishrana etičnija od ishrane svejeda, to je stvar osobnog stava. Ja znam da sam ja grabežljivac.'

Iako se u osnovi slažem s prvim dijelom njegove izjave, nekako mi nije previše uvjerljiva u zaključku. Možda je samo floskula za umirivanje vlastite savjesti. Od nečega se mora živjeti jer nismo svi sretni da se možemo napajati energijom sunca. Kada kopaš mrkvu i kada kolješ životinju – je li to doista isto? Ne bih rekla. Ma što znanost DOKAZALA o tome.

Oznake: jeremy Narby, Inteligencija u prirodi


26.10.2015., ponedjeljak

Baka trči preko ceste

Stari ljudi. Zabavni i opušteni. Kad nisu namrgođeni i svadljivi. Evo je. Bakica trči preko ceste. Trebam li reći da prijelaz nije označen? Ne, ne, ljudi moji, nije to zebra, to je opasno pretrčavanje ceste tamo gdje se cesta pretrčavati ne bi smjela. I još vuče šoping kolica za sobom. Bila je u trgovini. Malo je traljava. To je očito. Koljena su klecava, glava treperi od starosti. Hoće li pasti? O, ne daj bože, to bi bilo tragično. Ali gledajte je, ona se smije i pretrčava cestu. Prkosno gleda u jureći auto koji joj se približava. I smije se. Smije se. Sretna je. Koja avantura! Bakica je pretrčala cestu. I sretna je zbog toga! Napokon se netko smije na ulici! I ja se smijem. Draga mi je ta bakica koja pretrčava cestu. Koja kulerica!

Oznake: baka, trčanje, cesta


23.10.2015., petak

Špek, kobasice i pljeskavice glavni uzročnici raka

Danas prenosim s Jutarnjeg:

Špek, pljeskavice i kobasice povećavaju rizik od pojave raka, kažu zdravstveni djelatnici. Svjetska zdravstvena organizacija upravo je procesuirano meso navela kao jednu od supstanci koja, uz cigarete i azbest, najviše uzrokuje rak, piše Daily Mail.

Svježe crveno meso također se našlo na popisu kancerogenih tvari, no ipak je nešto manje opasno nego procesuirani proizvodi.

Nova saznanja o štetnosti nekih tipova namirnica još su jedan u nizu udaraca koje je primila industrija brze hrane. Također, nova će istraživanja bitno utjecati i na nove smjernice i upozorenja koja će morati biti istaknuta na ambalaži.

Nova klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije stiže usred povećane zabrinutosti da konzumacija mesa povećava rizik od obolijevanja od brojnih bolesti i da je kriva za 150.000 smrti u Velikoj Britaniji.
S konzumacijom mesa je naročito povezan rak crijeva, u Britaniji drugi najsmrtonosniji oblik raka. Procjenjuje se da bi se samo promjenom životnih navika broj oboljelih prepolovio.

Svjetska zdravstvena organizacija, nakon susreta znanstvenika iz deset različitih zemalja, objavit će da je procesuirano meso jednako opasno kao i primjerice alkohol, azbest, arsen i cigarete.
Procesuirano meso je ono koje je povrgnuto dimljenju, soljenju i dodavanju bilo kakvih kemikalija. Primjeri su šunka, slanina, razne salame, hrenovke i ostale kobasice kao i pljeskavice i slične namirnice.

Crveno meso bit će označeno kao malo manje opasno, dakle kao nešto što 'vjerojatno uzrokuje rak'. Meso općenito sadrži visoku koncentraciju masnoće, a pretpostavlja se da upravo ono što mu daje crvenu boju, ima i najštetniji utjecaj na crijeva i probavne organe.

Nakon ovih saznanja, brojne zdravstvene organizacije pozvat će na izbjegavanje procesuiranog i crvenog mesa, što će nedvojbeno imati veliki utjecaj na industriju mesnih proizvoda i prerađevina koja godišnje u proračun Velike Britanije uplati oko 2,8 milijardi funti te osigurava posao za 440.000 ljudi. Stoga su opravdane njihove sumnje da će izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije ovom sektoru učiniti ogromnu štetu koja će se osjećati godinama, ako ne i desetljećima.

Za razliku od zdravstvenih djelatnika, mesna industrija kaže kako je meso bogato proteinima, dobar izvor vitamina, željeza i cinka te da je ključan dio dobre i balansirane prehrane. Trenutne preporuke o dnevnom unosu mesa kreću se oko 70 grama dnevno, a procesuirano meso treba posve izbjegavati.

Oznake: meso, špek, kobasice, pljeskavice, crveno meso


21.10.2015., srijeda

Brusketi s turčinima

Ove jeseni ima doista popriličan broj turčina u šumi. Naravno, gljiva turčina. Lijepi su dok rastu. Fini su kad se pripreme. Stoga danas donosim recept kako pravim bruskete ili, kako to volim zvati, čalabrčke s turčinima.

Kruh izrezati na tanke ploške, nakapati maslinovim uljem i dodati na svaku krišku nasjeckanog bijelog luka. Posoliti i popapriti. Dodati narezane komade turčina. Još malo popapriti. Zapeći u pećnici na 200 stupnjeva oko 15 minuta ili kraće ako volite mekše bruskete ili dulje ako volite hrskavije. Dobar tek!

Prije pećnice:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Poslije pećnice:

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: bruskete, brusketi, turčin, turčini, gljive, bruschette


20.10.2015., utorak

Priča o jednoj žlici

Odličan novi video iz Greenpeacea. Priča o tome kako nastaje plastična žlica, koliko je energije i resursa potrebno da bi se žlica proizvela, potom dovezla do potrošača koji je manje - više bace nakon samo jedne upotrebe. I na kraju - hvala svima koji su danas oprali žlicu. A kad se sjetim da je to priča samo jedne žlice. Koliko ih se u jednom danu upotrijebi i baci. Tome treba dodati i plastične vilice i noževe. I čaše. Zdjelice... i da ne nabrajam dalje. Hvala vam ako ste danas namjerno preskočili korištenje plastičnog pribora iako možda slavite rođendan svoga klinca. :))

Oznake: plastična žlica, plastika, žlica, putovanje, greenpeace


15.10.2015., četvrtak

Sjemenke divlje mrkve

Divlja mrkva često raste kao korov po livadama, a u jesen se mogu skupljati njezine sjemenke koje se koriste za čaj, ali i pravljenje ulja. Sjemnke su dobre za niz zdravstvenih poremaćaja i stanja.

Zapadna pučka medicina rabi divlju mrkvu kao antihelmetik, abortiv, diuretik, emenagog, galaktogog, karminativ, kontraceptiv, ophthalmik, stimulant, za liječenje bubrega koje dobro pročišćava, bolesti oka, bolesti kože (dermatitisa, psorijaze, akni, rosaceae, osipa...), bolesti mokraćnih organa i putova, cistitisa, dijabetesa (čaj od cvjetova), edema, jetre koju dobro pročišćava, gubitka mjesečnice, hormonalnih poremećaja (spolnih hormona), komplikacija ili tegoba želuca i crijeva, kamenaca u bubregu i protiv stvaranja kamenaca, kamenaca u mjehuru, menstrualnih tegoba, nadutosti, parazita i nametnika u crijevima (korijen), vodenih bolesti, kao i za kontracepciju jer prirodno sprječava začeće te se zlorabi naročito u Indiji kao abortivno sredstvo. Od sjemena divlje mrkve dobiva se ulje koje se rabi u kozmetici i u parfimeriji.

Sjemenke divlje mrkve se lako skupljaju. Nije potrebno cijelu biljku otkidati već samo rukom uhvatiti čašicu i malo protrljati prstima, okrenuti i sjemenke istresti u drugu šaku, provjeriti ima li kakvih buba i staviti u vrećicu za branje.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: divlja mrkva, sjemenke, branje


13.10.2015., utorak

Slomljeni pejzaž

Hrvatska Kostajnica gradić je na samoj obali Une i na granici s BIH. Svake godine u ovo doba ondje se održava kestenijada. Nažalost, ove je godine kiša sve pokvarila. Ipak, otišla sam ondje jer sam poželjela prkositi kiši, ali prkos se nikad ne isplati. Želja mi je bila vidjeti spomenik 'Slomljeni pejzaž' napravljen na mjestu pogibije novinara snimatelja HRT-a Gordana Lederera. On je poginuo na brdu Čukur na samom ulazu u Kostajnicu, s kojeg puca veličanstven pogled na Unu i na Bosnu. Poginuo je izvještavajući o ratnim događajima na ovom području i to na samom početku rata, 1991. godine u svojoj 33. godini života. Nažalost, puhalo je i padalo i samo su pahulje nedostajale da stvore potpun zimski ugođaj, ali ipak sam barem na tren mogla uživati u ovom predivnom spomeniku.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Slomljeni pejzaž, Hrvatska Kostajnica, Gordan lederer, spomenik


12.10.2015., ponedjeljak

Zvizdan

Ovo je hrvatski film, dobitnik brojnih nagrada, a i sama sam ga pogledala u kinu. Ono što me iznenadilo jest da je bilo dosta ljudi u kinu, nešto čega u zadnje vrijeme i nema često. Drugo je pohvala za izbor glumaca. Baš dobro da me s ekrana nisu gledali neki naši već poprilično isfurani glumci, a i oni koji su poznati dobili su uloge koje su im odlično pristajale.

Dakle, film prati tri priče, sve redom ljubavne. Prva se događa 1991., druga 2001., a treća 2011. U fokusu su odnosi između Hrvata i Srba, početak rata, povratnici nakon rata i nazovimo to kao neka poruka nade nekoliko godina unazad od ove u kojoj se nalazimo.

Što reći o filmu?

Svidio mi se. Neobičan je. Ima li kakvu političku poruku, ne bih komentirala jer politiku inače ne volim. No da je životan, definitivno jest. Može se prebaciti na sve odnose koje je zatrovao rat, ne samo ove koje mi imamo danas na ovim prostorima. I na kraju, ona otvorena vrata daju nadu u bolju budućnost. Ako ništa, barem nadu. Jer zna se, ona uvijek zadnja umire.

Od svih gledatelja u kinu, samo je jedan netko otišao iz kina prije nego je film završio i to na drugoj 'skoro pa sceni seksa'. Ne znam zašto je to tako, ali scene seksa, skoro pa seksa i masturbacije u filmovima iz ove naše regije često izgledaju baš nekako prljavo. Tu su i glavni glumci, vidi se da su ljudi od krvi i mesa, bez silikona, bez previše šminke pa čak i s modricama na (ženskim) nogama i nogama koja nisu savršeno izdepilirane ('ajde to pronađite u nekom od američkih i ostalih filmova s kojima nas stalno dave!). Dakle, sirovo i prirodno. Životno. Nemam ništa protiv. Osvježava u ovom svijetu šminke i pretvaranja. Sviđa mi se i filmska glazba. Zamjerka ozvučenju, a to je mana gotovo pa svakog domaćeg filma kojeg sam gledala – neke rečenice jednostavno ostanu nerazumljive.


Oznake: Zvizdan, film, Hrvatska


09.10.2015., petak

Vukovo meso

Vukovo meso je gljiva parazit koja raste na stablima i jede se dok je još mlada i mekana. Drugi nazivi za ovu lijepu gljivu su i jetrenica, volovski jezik, goveđi jezik, volovska jetra, jetrenjača. Dugo je već promatram i želim probati, iako mi za jelo djeluje veoma odbojno. Kad se ubere, gornja strana klobuka je mazava i sluzava i po rukama ostavlja crvene tragove, baš poput sukrvice. Kada se nareže, izgleda kao meso. Ali odlučih zanemariti sve to i probati je.

Ipak, nekako mi je zapinjala u grlu. Nije mi fina. Sasvim mlada je dosta neutralna, ali opet ima neku težinu u ustima, dok je malo starija kiselkasta. Stoga je ostavljam drugima koji vole takvu gljivu.

Šteta, jer od svih gljiva ove godine najviše nalazim upravo nju.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: vukovo meso, gljiva


06.10.2015., utorak

Nada Mihelčić: Zeleni pas

Ovo je odličan roman domaće spisateljice na oko 240 stranica koji govori o tome kako droga uništava mladog čovjeka, ali i njegovu obitelj. Dakle, radi se o obitelji s mnogo članova – mama, tata, baka i četvero djece te jedan pas. Jedno od djece, odnosno Vlatka započinje s drogiranjem, ali nitko od ukućana ništa ne vidi. Ipak, čini se kao da se sve vrti oko Vlatke pa čak i kada ona pobjegne od kuće, tada zapravo najviše. Osuda okoline, izrugivanje, izbjegavanje… sve je to što obitelj mora trpjeti. S Vlatkom sve pokušavaju, ali ona se stalno vraća starom poroku. Na kraju bude zaražena hepatitisom. A zašto se roman zove 'Zeleni pas'? Na pitanje što je vidjela kada se drogira i zašto se tome vraća, Vlatka spominje lijep, šareni svijet pun boja, okusa i mirisa, a u njemu i jedan prekrasni pas zelene dlake.

CITAT:

I sada mi je zlo kad se sjetim kako sam bila glupa i naivna, ali kad si ono što odrasli zovu dobrim djetetom i kad te od malena uče kako je lagati grijeh, onda odrasteš s glupom pretpostavkom da su i svi oko tebe, barem u dnu duše, dobri i da ne lažu.

Oznake: Nada Mihelčić, Zeleni pas, droga


05.10.2015., ponedjeljak

Juha

Juha je često kamen spoticanja i nerazumijevanja. Naime, oni koji jedu meso ne razumiju one koji ga ne jedu te smatraju da ako u juhi nema mesa, ako to meso nije vidljivo, odnosno ako je juha procijeđena i sastoji se od vode, tjestenine i evntualno kakvog povrća – to je onda juha pogodna za vegetarijance. Vjeruju da ako se meso izvadi, juha odmah postaje vegetarijanska. Ili npr. ako se iz graha na varivo izvadi mesna kobasica, varivo odmah postaje 'suitable for vegetarians'. I doista je teško objasniti da to nije tako. Meso, kao i sva ostala hrana, pušta sokove i juha nije vegetarijanska ako se meso u njoj kuhalo, a prije posluživanja je izvađeno.

Doista ne znam zašto je to tako teško shvatiti. Često mi se čude kada kažem da neću jesti juhu koja je mesna iako je meso iz nje izvađeno. Zadnji biser koji sam čula kada sam rekla da neću jesti pileću bistru juhu glasi: 'Pa ne prva ti pile po juhi!'

Oznake: juha, meso


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se