Indijanka vegetarijanka

11.12.2014., četvrtak

Meso – od preživljavanja do profita

Mnogi mesojedi će reći kako je meso sasvim prirodno, nešto što su naši stari jeli tisućama godina te je zato čovjeku svojestveno da jedu meso. Također će reći i da ga jedu mnoge druge vrste, što znači da se radi o sasvim prirodnom procesu. Ipak, ono kako su naši stari jeli meso i ovo kako ga danas ljudi jedu nema apsolutno nikakvih poveznica. Stari narodi jeli su meso kako bi opstali. Jelo se što se imalo kako bi se preživjelo i životinje su tu bile prisutne, negdje u većoj, negdje u manjoj mjeri, ali nikada ovoliko i na ovakav način kao danas (ne treba odlaziti u daleku prošlost, dovoljnoo je pitati svoje stare bake o tome). Danas je meso industrija, sistematski, industrijalizirani proces koji nema mnogo dodirnih točaka s preživljavanjem, a zapravo je sveden na – profit. Većina mesojeda uopće ne zna kako njihov odrezak, hrenovka, salama izgledaju prije nego su je kupili ili jednostavno biraju ne razmišljati o tome. Dakle, jedenje mesa jest čovječno (svojestveno čovjeku), ali kada bi svi znali (ili bolje da kažem – odlučili da progledaju i vide) kako se životinje tretiraju na farmama i u klaonicama, pogled bi spustio i najveći ljubitelj mesa. S druge strane, većina populacije će reći kako voli životinje, ali u isto vrijeme ne stvaraju vezu između svoje ljubavi prema životinjama i mesa kojeg svakodnevno konzumiraju. Ta koliko uzgajivača životinja znam da ne mogu ubiti i jesti životinje koje su sami uzgajali (jer su ih mazili, jer su ih životinje gledale očima punim prijateljstva, jer su svaki dan provodili s njima), ali zato je sasvim u redu pojesti drugi komad mesa kojeg nisu oni uzgojili. Ili sasvim je u redu psa izvesti u šetnju, a kravlji odrezak pojesti za ručak te u isto vrijeme sablažnjivo govoriti o gnušanju prema Kinezima jer – oni jedu pse.

Oznake: meso, profit, preživljavanje


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.