Indijanka vegetarijanka

31.10.2014., petak

Stipe Božić

Sinoć je u lokalnom Hrvatskom domu održano druženje s poznatim hrvatskim alpinistom i putopiscem Stipom Božićem. Predstavio je svoju knjigu o usponu na drugi najveći svjetski vrh K-2 u sklopu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige. Pričao je o svojim dogodovštinama s tog uspona, ali i s mnogih drugih uspona. Pokušavao je odgovoriti na pitanje koje si sam očito često postavlja – što to tjera ljude da se penju na te velike, beznačajne planine. Na kraju njegov bi odgovor bio – da se i u svijetu čuje za našu malu Hrvatsku. Jer on ne da je poznat samo kod nas već i šire, mnogo šire. Druženje je trajalo gotovo dva sata, a pokazao je i mnogo fototgrafija te isječaka iz svojih dokumentaraca.

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Stipe Božić, K-2, Mjesec hrvatske knjige


30.10.2014., četvrtak

Hot dog

Ovo je snimka šaljive skrivene kamere, dakle namijenjena zabavi. Radi se o tome da se ljudima dijele hot dogovi, a kada zagrizu, kaže im se da su napravljeni od psećeg mesa. Tada slijede reakcije – čuđenje, zgražanje, pljuvanje, povraćanje i slično. Ovo je dobar primjer specizma u zapadnom društvu – psi se ne jedu, ali u isto vrijeme sasvim je u redu kada se jedu svinje, pilići, krave i ostale životinje. Također, kulture u kojima se jedu psi i mačke, kod nas zamišljeni kao ljubimci, nazivaju se barbarskima. Sjećam se prije nekog vremena kada je u Aziji (Južnoj Koreji) održano nogometno prvenstvo, svi su se zgražali jer se tamo jedu psi i mačke te se tražila zabrana prodaje tog mesa za vrijeme trajanja prvenstva. Bi li zapad isto to učinio da netko traži zabranu prodaje mesa od krava primjerice?


Oznake: video, ala, meso, Psi, licemjerje


29.10.2014., srijeda

Vila na trampolinu

Hodah šumom
hihot čuh
vesel
prhak
kao kolačić.
U duplju
panja starog
mrežu ispleo
pauk.
Mrežu gustu
mrežu bijelu
ukrasio je
kapljicama rose.
A od mreže
vila sitna
napravila
trampolin.
Vila mala
skače
skače
pa i tako
vazda viče.
Jedva vidim je
kao grančica je
kao travka
sitna mahovina.
Gore – dolje
dolje – gore
hop, hop,
udri
skoči
zaskikoći.
Joj veselja,
ljudi moji
da sam i ja
barem vila
duge kose
glasa lijepa
pa da mogu
sa njom sada
mrežu trampolin
isprobati.
Zasmijem se i ja s njom,
ali ču me, joj!
Nesta u tren oka,
samo tiha jeka osta,
njenog smijeha
i mog čuda.

Oznake: vila, šuma, trampolin, pjesma


28.10.2014., utorak

Zbog serije prešli na vege prehranu

'Walking Dead' je popularna američka serija (prikazuje li se i kod nas, nemam pojma jer gotovo da i ne gledam TV) koja se snima već petu sezonu, a budući se, koliko shvaćam, mnogo vrti oko scena u kojima se jede sirovo meso (zapravo u seriji to izgleda kao da se jede ljudsko meso, a na snimanju se, dakako koristi životinjsko), većina ljudi koji rade na snimanju, bilo ispred kamere, bilo iza kamere, od užasa zbog pogleda na te krvničke scene prešlo je na vegetarijansku prehranu. Točnije, 80 posto obroka koji se poslužuju na pet setova serije danas su vegetarijanski. Jedan od glumaca dao je intervju i rekao kako je cijela priča istinita te da nikome nakon snimanja takvih scena s toliko mesa, krvi, iznutrica, kasnije ne pada na pamet sjesti za stol i pojesti nešto mesno.

Dakle, radi se o tome da se ljudima od pogleda na krv i sirovo meso jednostavno diže želudac. Malo je onih koji uživaju 'prčkati' po sirovom mesu i okrvaviti ruke do laktova. No, isto tako, malo je onih koji razmišljaju da je sočan, pečeni odrezak zapravo prije termičke obrade bio upravo to ili, još gore, živa životinja koja je svim silama pokušavala izbjeći mesarski omamljivač ili nož.

Pitanje koje se nakon ovakvih priča postavlja – bi li svi ljudi jeli manje mesa kada bi znali kako ono izgleda prije nego je pečeno i prije nego je stavljeno u mesnice? Ili, kako je ono netko rekao – kada bi klaonice imale staklene zidove, svi bi ljudi bili vegetarijanci.



Scena iz serije 'Walking Dead':

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Walking Dead, serija, meso, krv, prehrana, vegetarijanstvo


27.10.2014., ponedjeljak

Vege proizvodi udvostručeni u zadnjih 5 godina

Ponuda i prodaja proizvoda koji su označeni kao vegetarijanski i veganski udvostručena je u posljednjih pet godina na zapadnom tržištu. Točnije, 12 posto proizvoda nosi oznaku da je vegetarijansko , u usporedbi s njih 6 posto prije pet godina, dok 2 posto proizvoda nosi oznaku da je vegansko, u usporedbi s 1 posto prije pet godina. Ovo je, dakako, pokazatelj povećane potražnje ovakvih proizvoda.

Više na:

http://www.foodnavigator.com/Market-Trends/Vegetarian-product-launches-double-in-five-years

Oznake: vegetarijanstvo, veganstvo, hrana


24.10.2014., petak

Mala povijest vegetarijanstva

Često se za vegetarijanstvo kaže da je to pomodarski stil prehrane koji će trajati kratko vrijeme i nestati. Međutim, ono je zapravo duboko ukorijenjeno u povijesti i što je posebno zanimljivo, uglavnom su ga prakticirali intelektualno jaki ljudi, ljudi koji su razmišljali ispred svog vremena, oni koji su se zalagali protiv nepravdi (primjerice, zalagali su se za jednaka prava ženama ili ukidanje ropstva) pa čak i oni koji su morali biti fizički izdržljivi, kao recimo gladijatori.

Pitagora je zagovarao prava žena te je rekao kako Zemlja nije ravna ploča, ali je i govorio da se prema životinjama ljudi trebaju bolje odnositi te da ih se ne bi trebalo ubijati radi hrane. Govorio je da ubijanje životinja ljudsku dušu čini brutalnom, a jedenje mesa potiče na agresivno, ratničko razmišljanje. Njegovi sljedbenici, Pitagorjeci, uglavnom su izbjegavali meso, ali su to skrivali jer su se bojali progona. Ipak, ništa se ne može sakriti pa je tako Pitagorejac ubrzo postao sinonim za ono što danas nazivamo vegetarijancem. Ovakav način razmišljanja širio se Rimskim carstvom pa je mnogo novih filozofa u svojim djelima jasno iznosilo mišljenja protiv ubijanja životinja. S druge strane, Aristotel je smatrao da su životinje jednake robovima i kao takve moraju služiti ljudima te se njegovo mišljenje duboko poštivalo i ukorijenilo u kasnije kršćanskim zemljama.

Mnoge religije od početaka su bile isključivo ili parcijalno vegetarijanske, kao recimo budizam, džainizam i hinduizam. Indijski car Asoka u 3. stoljeću prije Krista zabranio je ritualno ubijanje životinja te se vegetarijanstvo počelo širiti velikom brzinom. U Srednjem vijeku je palo na veoma niske grane, što je posebno zanimljivo kada znamo kakvo je ozračje bilo tada. Maleni pomaci prema naprijed dogodili su se tek u renesansi.

Benjamin Franklin bio je vjerojatno najpoznatiji američki vegetarijanac modernijeg doba. Zapisao je kako je kuhanje bez mesa mnogo ekonomičnije, za hranu bi uštedio i 50 posto, što mu je omogućavalo da kupi više knjiga za svoju kolekciju. Treba li reći da je uz to što je bio zagovornik prava životinja, bio i glavni borac protiv ropstva ljudi?

Oznake: vegetarijanstvo, povijest


23.10.2014., četvrtak

Gladijatori - vegetarijanci

Gladijatori su bili borci u Starom Rimu koji su izvodili razne borbe mačevima, kopljima i sličnim koristeći se različitim borilačkim vještinama. U početku bi borba bila zaustavljena kod pojave krvi, a kasnije se vodila dok netko od dvojice ratnika ne umre. Znanstvenici sa Sveučilišta Bern u Švicarskoj i Sveučilišta Beč u Austriji istraživali su kosti gladijatora koje su pronađene zatrpane u Turskoj i stare su oko 1,800 godina. Na temelju istraživanja pokazalo se da je većina hranjena uglavnom vegetarijanskom hranom, ponajviše ječmom, grahom i pšenicom, što opravdava stari naziv za gladijatore, a koji je bio 'ječmeni ljudi'. Kod većine postoje tek tragovi, ako i to, mliječne prehrane ili prehrane mesom. Osim što su najviše jeli navedene namirnice, također su mnogo pili piće koje se pravilo od pepela određenih biljaka, a taj napitak je korišten kako bi kosti brže zarašćivale i kako bi im se tijelo brže oporavljalo od svih vrsta ozljeda.

Više o istraživanju na:

http://www.bbc.com/news/education-29723384

Oznake: gladijatori, vegetarijanci, ječmeni ljudi, Stari Rim, istraživanje


22.10.2014., srijeda

Šumski koralji

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: gljive, šuma, koralji


21.10.2014., utorak

Hrvatska Kostajnica – Kestenijada 2014.

Za vikend, 12. listopada bila sam na Kestenijadi u Hrvatskoj Kostajnici. Ovo je već tradicionalna manifestiacija koju posjećuju brojni gosti, najviše Zagrepčani. Rijeka Una me svaki put oduševi svojom ljepotom koja je uvijek ista, ali opet sasvim drugačija. I Stari grad Zrinski također je veoma lijep, a sama Kostajnica ima veliki šarm. Kada se prijeđe most, dođe se u Bosansku Kostajnicu tako da mnogi koji dođu na Kestenijadu odu i tamo (ponajviše u šoping jer je sve jeftinije), ali o tome fotke neki drugi put, sada je vrijeme za foto priču iz Hrvatske Kostajnice:


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Hrvatska Kostajnica, kestenijada


20.10.2014., ponedjeljak

Sumrak u šumi

Sumrak je u šumi mračniji. Noć je u šumi tamnija. A što kad je sumrak, a k tome se i sprema oluja? Tada je u šumi sve još mračnije i tamnije. Vjetar šišti kroz grane, jesensko lišće opada i pomiluje me po kosi dok se u kovitlacima spušta na tlo. No toliko je mračno da to može biti i dodir nekoga drugoga, a ne listova, ja to ne bih znala. Tu i tamo koje drvo zaškripi. Pas mi se stišće uz nogu. Dobro je da su nam ovi putevi poznati i da znamo izlaz. Promatra li nas tko iz daljine? Kažu, ima vukova. Kažu, ima medvjeda. Što ako nas tu sada nešto rastrga? Nemaj straha, nemaj. Više je vukova i medvjeda na ulicama grada. Ionako ti svako malo tamo rastrgaju dušu. Što može biti gore od toga? Telefon. Ah, da, čudo civilizacije. 'Di si ti???!!' Panika s druge strane… htjedoh reći žice, ali bolje je onda reći – mobilne mreže. Hebiga, desilo se, kasnim, previše je ovo opijajuće i divlje. Odlazim, odlazim dok se šuma savija pod naletima jakog vjetra, a crnilo se poput razlivene tekućine širi nad niskim nebom ponad nas.

Oznake: šuma, sumrak, mrak


17.10.2014., petak

Koprive s tjesteninom

Koprive blanširati i sitno isjeckati. Na malo maslinovog ulja staviti žlicu brašna, dodati vode i miješati pjenjačom da se zgusne. U to dodati nasjeckane koprive i sitno isjeckani bijeli luk (što više to bolje). Dobro izmiješati i dodati skuhanu tjesteninu , promiješati, začiniti solju i paprom te s još malo maslinovog ulja. Poslužiti toplo.

Ako ostane ovakve tjestenine za drugi dan, odlična je podloga na salatu. U to dodati iscjekanu rajčicu, luk (bijeli i crveni) pa čak i kiselu ciklu. Sve izmiješati, dodati začine po volji, a odlično je uz koju kap bučinog ulja. Poslužiti hladno.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: koprive, tjestenina


16.10.2014., četvrtak

Hrvatski Čuntić

Za vikend sam pokupila pse u auto i uputili smo se u selo Hrvatski Čuntić. Ondje smo šetali satima i bilo nam je doista lijepo. Hrvatski Čuntić poznat je po utvrdi, kuli Čuntić iz 16. stoljeća (kao dio obrane od Turaka na Kupi), a također i po Crkvi svetog Ante Padovanskog. Selo je brdovito, imaš osjećaj da bi se lijepo mogao dovikivati s nekim s jednog brežuljka na drugi. Uspon do kule je poprilično strmovit. Kažu da tamo ima poskoka, ali na mene, srećom ništa nije poskočilo. Selo obilježavaju i brojni potoci te izvori, primjerice jedan od izvora se zove Marića točak. Primijetila sam i da kopriva raste u izobilju pa sam morala koju ubrati i popraviti zalihe željeza. Tu je i etno kuća ta veoma aktivna Udruga Izvor. Dok odlazim iz sela, nosim 5 litara hladne, prefine izvorske vode u orošenoj boci, pred auto mi iz nekog dvorišta istrči pas pa polako vozim da ga ne zgazim, ali on ne odustaje dok mi vlasnik ne mahne: 'Samo ti 'ajde' i konačno skoro mi se fazanka zaleti u šoferšajbu. Opet ću se vratiti, sasvim je sigurno.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Hrvatski Čuntić


15.10.2014., srijeda

Lija lisica, zapisala je

Jučer u šetnji još izdaleka opazim lisicu. Manjeg je rasta, njuška nešto u travi, na nasipu pored rijeke. Uvjerena sam da će zbrisati čim nas primijeti, ali ona ništa… Približavamo se, približavamo… ona i dalje njuška, njuška, njuška… Pogleda nas. Pogledi nam se sretnu. Oči su joj tamne, žive i lijepe. Vidi me. Vidim i ja nju. Ali ništa. Nastavlja sa svojom rabotom. Kao da je sama. Evo, već sam joj blizu na kojih pet metara. Međutim, ništa se ne događa. Kao da vrijeme je stalo. Mirna je. I ja sam mirna. Prolazim pored nje dok ona nastavlja sa svojim poslom. Osjećaj miline prati me i danas.

Oznake: lisica


14.10.2014., utorak

Studija o vegetarijancima - 6 godina

Na Sveučilištu Loma Linda u Kaliforniji iznijeli su rezultate istraživanja koje je trajalo 6 godina o utjecaju prehrane na smrtnost i razvoj bolesti kod odraslih ljudi te se došlo do zanimljivih rezultata kada govorimo o zdravlju i duljem životu. Istraživanje je provedeno na oko 73,000 ispitanika u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Od toga broja, 48 posto ispitanika jelo je meso, jaja i mliječne proizvode, 8 posto su bili vegani, a 29 posto ih je bilo lacto – ovo vegetarijanaca (onih koji ne jedu meso i ribu, ali jedu jaja i mliječne proizvode). 10 posto je bilo pesco vegetarijanaca (iako ne volim ovaj naziv, radi se o ljudima koji ne jedu meso, ali jedu ribu). 5 posto ispitanika se izjasnilo kao semi vegetarijanci, dakle jeli su bijelo meso i ribu jednom tjedno ili rjeđe. Tijekom studije koja je trajala šest godina, dogodilo se 2,570 smrti, a pokazalo se da u mlađoj dobi umiru oni koji jedu sve, u usporedbi s vegetarijancima i veganima. Na kraju se došlo do zaključka da u prosjeku vegetarijanci i vegani imaju 12 posto manji rizik od preuranjene smrti. Također, pokazalo se da je ova vrsta prehrane blagotvorna za srce i krvne žile, za borbu protiv tumora (kao prevencija) i dijabetesa, prije svega dijabetesa tipa 2.

Više o studiji na:

http://news.therawfoodworld.com/6-year-study-conducted-shows-people-live-longer-vegetarian-vegan-diet/

Oznake: vegetarijanci, vegani, dugovječnost, bolesti, prevencija, prehrana


13.10.2014., ponedjeljak

Paulo Coelho: Jedanaest minuta

Roman na 219 stranica koji prati djevojku Mariju, Brazilku, koja odlazi u Ženevu u Švicarsku s obećanjem da će postati plesačica, a kasnije završi kao prostitutka. Knjiga je napisana na osnovi stvarne priče žene koja je danas udana, živi u Lausannei i ima dvoje djece.

Priznajem, prije kojih petnaestak godina, kada je Coelho postajao popularan, njegove sam knjige gutala kao lepinje s koprivom, nisam mogla prestati čitati. Ovu sam knjigu, međutim, pročitala s naporom. Na momente mi je čak i išla na živce i pomišljala sam da je neću pročitati do kraja. Radi se o tome da je sve predvidljivo, čak je i kraj tipičan, kao iz nekog lošeg ljubića, a sve je upakirano u neku filozofiju o tome kako treba biti dosljedan, nadati se i vjerovati i, dakako patiti se pri tom, što mi, obični smrtnici već jako dobro znamo, ali opet kao da tražimoo potvrdu da je to tako.

U ovoj njegovoj knjizi se dobija i opis nekoliko eksplicitnih scena seksa, to je valjda utjecaj sve ove silne seksualne književnosti koja se razvija posljednjih nekoliko godina pa je morao i on to ukomponirati u svoju knjigu, da bude u trendu. Osim toga, i naslov je vezan uz seks – Marija, naime zaključuje da se seksualni čin svodi na jedanaest minuta, osim ako nema one unutarnje svjetlosti između para pa to onda može trajati u nedogled ili se, pak radi o nečemu sasvim iznenadnom i neobičnom pa se u takvom također može dulje uživati, što ona iskusi u sado mazo odnosu.

Čitajući knjigu razmišljala sam o Coelhu, o njegovoj popularnosti. On je danas 'fenomen masovne kulture'. Ima ga posvuda. Čak i na Jani, koja sada nije samo 'voda' već 'voda s porukom'. A ono što on nudi zapravo su lijepe riječi, nešto što lijepo zvuči, a kad se malo dublje nad tim zamisliš, vidiš da to sve uopće ne drži ni 'vodu' ni 'vodu s porukom'. Razlog njegove popularnosti vjerojatno leži u sljedećem – velika većina ljudi je površna, zato im i paše to što im on površno poručuje, bitno je da je lijepo, ali što iza toga stoji ili ne stoji, manje je važno jer će i ovako i onako doći neka druga, zanimljivija poruka.

Oznake: Paulo Coelho, Jedanaest minuta


10.10.2014., petak

U Velikoj Kladuši

Prošli vikend sam bila u Velikoj Kladuši. Nisam znala da je Bajram i većina toga je bilo zatvoreno, ali ipak mi nije žao što sam otišla i okusila neki drugačiji svijet. Bajram Šerif Mubarek Olsun. Jedino mi je žao što ima tako mnogo pasa lutalica. Ulice su doslovno pune tih nesretnih životinja.

Dojmovi: puno džamija, molitva se razliježe sa zvučnika, u kafićima nitko ne daje račun (osim u jednom, pisan rukom), simpatični ljudi, niski muškarci, tražitelji donacija odmah te zaskoče čim izađeš iz auta, svuda se plaća kunama kao da si doma, jeftinije nego kod nas (ali ne baš previše), prelijepi Stari grad, velike kuće, groblja malena i rascjeckana (kao da skupina obitelji ima svoje groblje, ne znam u čemu je tu kvaka, ispričavam se zbog svog neznanja), slaba ponuda jela bez mesa, veći broj disko klubova (ne znam rade li pošto sam bila po danu), puno predizbornih plakata, puno mesnica…

Dan je bio kišovit pa zato i pomalo sive fotografije:






























Oznake: Velika Kladuša, Stari grad


09.10.2014., četvrtak

Kobasica od palente i koprive

Koprivu blanširati i iscjeckati. Palentu skuhati. Maknuti je s vatre i prohladiti, a potom u nju dodati koprivu i nascjekani bijeli luk te po želji chili papričice i sjemenčice (lan, sezam). Dobro promiješati, izliti na foliju i zarolati u kobasicu, stegnuti i ostaviti da se ohladi. Može stajati u hladnjaku par dana. Kad je hladno rezati na kriške i podgrijati. Po želji se mogu dodati i drugi dodaci, primjerice masline, senf i slično, za drugačije okuse, ali osobno mi je ova osnovna verzija ujedno i najbolja.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: kobasica, kopriva, palenta


07.10.2014., utorak

Aladdin više ne ispunjava vege želje

Priča mog života. Pronađem nešto što mi se sviđa, pronađem to uz popriličan napor, a onda to nestane jer ima nedovoljno drugih zainteresiranih pa sve ispadne veoma neisplativo i zatvori se. Dakle, u Arena centru u Zagrebu bio je taj restoran 'Aladdin' u kojem se moglo naći mnogo fine vegetarijanske hrane, primjerice falafel, sambosa, lepinjice, humus itd. i nije bilo skupo. Kad sam išla u Zagreb, ondje sam voljela otići. U krugu su i drugi restorani, tipa McDonalds ili KFC. I dok je kod ova dva uvijek bila velika gužva i višemetarski redovi, kod Aladdina se nešto takvo nije baš viđalo. Tako bih ja uvijek prva dobila hranu i već počela jesti dok bi mesojedski dio ekipe došao na red.

No, jučer dođem u Zagreb i nema Aladdina. Na mjestu na kojem je stajao, sve je zatvoreno i zablindirano, jedino stoji natpis: 'Otvaramo uskoro'. Ali nekako ne vjerujem da će to biti nešto tipa 'Aladdina'.

I tako, ekipa je jela iz KFC-a, a ja sam gledala i prodavala zjake. Klasika.


Oznake: Aladdin, hrana, Zagreb


06.10.2014., ponedjeljak

Prvi vegetarijanski grad na svijetu

Džainizam je jedna od najstarijih religija na svijetu te propovijeda nenasilje prema svim svim živim bićima. U Indiji ga prakticira oko 5 milijuna ljudi. Mnogo ih je u planinskom gradu Palitana u regiji Gujarat, koji je postao prvi grad na svijetu u kojem je zabranjena prodaja i konzumacija bilo kakvog mesa i ribe. Naime, ondje je oko 200 redovnika džainista započelo štrajk glađu dok se nije udovoljilo njihovim zahtjevima, a zahtjevi su upravo takvi da se u gradu više ne može nabaviti meso.

'Svatko na ovom svijetu, bio to čovjek ili neka životinja, ima od Boga dano pravo na život. Pa tko smo mi onda da im oduzmemo to pravo? Sve ovo piše u svim svetim knjigama svih religija, a prije svega u džainizmu', rekao je Virat Sagal Maharaj, džainistički redovnik.

14. kolovoza tako je cijeli grad proglašen 'meet free' zonom, što znači da je na području grada zabranjena prodaja bilo kakvog mesa, ribe i jaja, kao i klanje životinja.

Protiv ovoga su se prvo pobunili brojni ribari koji su tako ostali bez posla, ali i muslimani kojih je u gradu oko 25 posto te jedan od njih klaže: 'Tako mnogo ljudi živi u ovom gradu i većina njih nisu vegetarijanci. Da smo džainiste spriječili da jedu vegetarijansku hranu, to bi značilo povredu njihovih prava. Mi živimo u ovom gradu već desetljećima. Pogrešno je ovako odjednom staviti zabranu na cijeli grad.'

U gradu živi oko 65,000 ljudi. Džainizam je opisan kao elegantan etički sistem jer veoma naglašava samodisciplinu i samokontrolu s ciljem vođenja mirnog života, suživota, sudjelovanja. Ahimsa ili nenasilje u misli, rječima i djelima je njegova ključna stvar, a savršena jednakost njegov početni stav.

Oznake: vegetarijanstvo, Indija, grad


03.10.2014., petak

Lepinje s koprivama

Za lepinje:

Brašno (koristim crno)
Malo sode bikarbone
Malo kukrume (nije obavezno)
Sjemenčice – sezam, lan, itd. (nije obavezno)
Sol i papar
Voda

Za nadjev:

Koprive
Bijeli luk
Sol i papar
Maslinovo ulje

Koprive oprati. Zakuhati vodu. Ugasiti i ostaviti da se na minutu prohladi. Ubaciti koprive, promiješati i odmah procijediti, ohladiti. Dobro ocijediti i isjeckati na sitno. U koprivu dodati iscjekani bijeli luk, sol i papar te maslinovo ulje.

Za lepinje spojiti sve sastojke dok se ne dobije tijesto koje se ne lijepi za prste. Rezati na male komade i svaki razvaljati u krug. U veliku tavu staviti sasvim malo maslinovog ulja (recimo jedna žličica) i peći s jedne strane. Kad je pečeno, okrenuti i sada na gornju, pečenu stranu rasporediti dio kopriva s bijelim lukom (razmazati kao kremu). Peći kratko i to je to. Ponoviti s ostatkom tijesta i nadjeva.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: koprive, lepinje, hrana


02.10.2014., četvrtak

Svinjska mast

Već se nekoliko godina priča o tome koliko je svinjska mast dobra i da je nepravedno zapostavljena. Zadnje je što sam pročitala jest intervju s Anitom Šupe iz Večernjeaka u nedjelju. Ona je nutricionistkinja koju ove novine nahvališe, a diplomu je zaradila na prestižnom sveučilištu u Göteborgu u Švedskoj. Ona je tako zagovornica paleoprehrane, zvane još i LCHF. Neke stvari koje je rekla su mi sasvim u redu, primjerice ovo – ne salame i hrenovke već čisto meso, ne riblje štapiše već pravu ribu. Ovo je naime nešto što i sama već jako dugo ponavljam svim članovima obitelji mesojedima, ali me uopće nisu doživjeli, dok sad ovo nisu pročitali. Pa, dobro, ako tako mora biti…

Ovo me vraća na dane iz mog djetinjstva kada su moje bake i djedovi redovito koristili mast. Također, svi redom su u poznijim godinama imali problema sa srcem. Bilo je tu srčanih udara, visokih tlakova pa i tumora. Laka im zemlja jer napatili su se. Nemojte me krivo shvatiti. Nisu jeli samo mast. Jelo se tu doista mnogo, mnogo mesa. Prije svega svinjetine. I mnogo, mnogo slanine koju ova nutricionistica također hvali.

Znam i mnogo ljudi koji danas punom parom koriste svinjsku mast. Mnogo mojih rođaka, susjeda, poznanika. Bez obzira na žučne probleme, probleme sa želucem pa čak i krvne ugruške.

Nekako i sam pogled na svinjsku mast mnogo toga govori, barem meni. Nešto onakve strukture kao da je stvoreno za začepljavanje krvnih žila. Također, opet se vraćam u djetinjstvo. Nakon svakog posjeta bakama i djedovima imala sam probavnih problema i to i prije nego sam došla kući.

Oznake: svinjska mast


01.10.2014., srijeda

Daždevnjak

'Konačno sunce!' pomislio je i lijeno se popeo na jastuk od mahovine da se malo osunča.

'A tko si pak sad ti?' kroz um mu je proletjelo kad me je ugledao. I netremice me promatrao. Procjenjivao.

'Slikaj me, samo me ti slikaj ako ti je volja' naposlijetku je promrmljao. 'Može anfas, a može i iz profila, desni mi je posebno daždevnjanski dražestan'.

Potom mi se osmijehnuo.

I pročitao me da sam bezopasna pa mi okrenuo leđa.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Još kad sam bila dijete, rekli su mi da poslije kiše paziš kako hodaš po šumi jer ako sretneš daždevnjaka, odnosno nedajbože staneš na njega, on će ispustiti takav zvuk da ćeš odmah oglušiti. A ono što ti usade u djetinjstvu, teško je kasnije popraviti pa tako kad i danas vidim ovu lijepu i zaštićenu životinju, uvijek prvo pomislim baš na to. Inače, zanimljivo je kako se pare – mužjak izbaci paketić sjemena pa dovede ženku tamo gdje ga je izbacio i namješta njezino kloakalno mjesto kako bi sjeme ušlo. Ona nosi jaja od 6 do 8 mjeseci u svom tijelu, a nakon toga ispušta u vodu već razvijene ličinke. Spolno su zreli kada navrše od dvije pa čak do deset godina, u prirodi mogu živjeti oko 20ak godina, a u zatočeništvu su poznati primjerci stari i 50 godina. Zaštićena je vrsta i piše da se rijetko može vidjeti, ali evo, da se pohvalim, ja ga doista često sretnem.

Oznake: daždevnjak


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se