Indijanka vegetarijanka

30.09.2014., utorak

Gljivice na drvetu

Nije prvi put da sam ovo vidjela, ali svaki put me jednako fascinira. Sada je u pitanju bila jedna puhara i tri vitke dugonoge gljive kojima ne znam ime. Smjestile su se na mahovinu koja se pak smjestila na donji dio kore drveta i tako stoje i žmirkaju na ovom mršavom ovogodišnjem suncu i mašu rujnu 2014. godine jer znaju da ga nikada više neće vidjeti, a ni on njih, a ni oni mene, a ni ja njih, i svi si tako mašemo, žmirkamo, mašemo, žmirkamo, mašemo, žmirkamo… a da nismo napravili niti jedan maleni pokret. Tu je i ovaj osušeni listić, usahli, jesenski, mrtvi… zakačio se na gljivu i napravio slikarski potez, slikarsku pozu, potez svog života. Ma tko šljivi Dalija, Picassa ili 'naivnog' Hegedušića, svi se oni mogu sakriti kad Priroda pokaže svoja umijeća.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

29.09.2014., ponedjeljak

Susret s vjevericom

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Vjeverica


24.09.2014., srijeda

Antimesojedi?

Volim svašta pročitati pa sam tako došla i do jednog članka u kojem se ističe pitanje – smiju li se osobe koje jedu gljive zvati vegetarijancima. Uz gljive tu se ubraja i kvasac jer također se radi o živom organizmu. Navodno se pitanje našlo u jednom opsežnom istraživanju na Sveučilištu Arizona. Ide se od pretpostavke da su gljive i kvasac različita skupina organizama od biljaka i životinja te da bi se ljudi koji ne jedu meso, ali jedu gljive i kvasac, ispravnije trebale zvati anticarnivorians iliti 'antimesojedi', a ne vegetarijanci i vegani.

Kako bilo, čini se kako neki ljudi doista imaju previše vremena i novaca na bacanje.

Više na:

http://www.azcentral.com/story/claythompson/2014/09/23/mushrooms-vegetables-vegetarian/16119735/

Oznake: antimesojedi, anticarnivorians


23.09.2014., utorak

Kiwano

Čini se kao da je ovo tjedan egzotičnog voća i povrća koje raste i kod nas. :) Kiwano sam dakle kupila u Konzumu, proizvod je tvrtke Šulog iz Donje Bistre. U originalu se zove afrička rogata dinja te je porijeklom s Crnog kontinenta, ali se kasnije proširila svijetom te se danas najviše uzgaja na Novom Zelandu i u Australiji, gdje je i dobila ime kiwano budući da izgledom malo podjseća na kiwi, iako s njom nije srodnik. Dobar je izvor vitamina C, kalija i željeza te je između ostalog blagonaklon za našu kožu.

U sebi ima mnogo bijelih sjemenki, debljih nego kod kiwija, a veličina im je kao sjemenke grožđa otprilike, s tim da nisu okrugle već spljoštene. Svaka je sjemenka u zelenoj želatioznoj košuljici koja također veoma podjeća na unutrašnjost grožđa. Okus je blago kiselkast te poprilično neutralan. Ima mnogo soka. Košta 8,99 kuna po komadu. Mogu reći da je dobro uloženo tih 9 kuna. :)

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: kiwano


22.09.2014., ponedjeljak

Meksički krastavac

Za vikend sam od susjede dobila meksički krastavac, lokalno uzgojen iako je zapravo egzotičan. Prvi susret s ovom biljkom. Ima bodlje, mada, koliko čitam, postoje i verzije bez bodlji. Okus je blag, lagano podsjeća na 'naš' krastavac, a boja mu je ista kao i kad se nareže klasični krastavac. Dio sam napravila u miješanoj salati (odlično se sljubljuje s bijelim lukom) , a dio sam ispekla poput pomfrija i jako je fin. Dobar tek!

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: meksički krastavac


19.09.2014., petak

Izbor hrane u brojkama

Slika govori više od riječi pa evo:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Za više teksta kliknuti na:

Food Choices Affect the Climate Change

Oznake: hrana, brojke, meso


18.09.2014., četvrtak

Alain Ducasse smanjuje meso

Po pisanju medija, u Parizu je teško pronaći mjesto na kojem bi vegetarijanci mogli uživati u dobrom obroku, međutim sve bi se uskoro moglo promijeniti zahvaljujući jednom od najvećih živućih imena francuske kuhinje – chefu Alainu Ducasseu. Ovaj je kuhar jedan od dvojice kojima je uspjelo dobiti i zadržati 21 Michelin Stars. Ducasse je odlučio drastično smanjiti upotrebu mesa u jednom od svojih najpoznatijih restorana u Parizu, u hotelu Plaza Athenee. Prema njegovim riječima, odlučio je okrenuti novi kulinarski list i okrenti se laganijoj, vegetarijanskoj hrani. O svemu kaže: 'Resursi na planetu su maleni, moramo ih trošiti na pravičniji i etičniji način.'. Tako će sada u restoranu koristiti lokalno uzgojeno povrće, a od životinja lokalno uzgojenu ribu i plodove more. Također, iz upotrebe izbacuje vrhnje, dok kaže da će maslac i šećer koristiti veoma štedljivo.

Oznake: Alain Ducasse, meso, vegetarijanstvo, riba, Pariz


17.09.2014., srijeda

Popečci

Podravka ima liniju proizvoda – popečke koji su pogodni i za vegetarijance, a dolaze u nekoliko različitih vrsta, primjerice od graha, sa sjemenkama, povrćem, itd. U svakoj kutiji imaju po dva paketića, a sadržaj svakog paketića se pomiješa s čistom, hladnom vodom te ostavi da odstoji desetak minuta, potom se oblikuju popečci i prže. Dakako, obradovala sam se kada sam ovo vidjela u trgovinama, međutim okus me nije tako obradovao. Popečci su poprilično slani (preslani) i dominira neki začin kojeg ne mogu definirati pa sve zajedno zapravo i nije neki visoki kulinarski doživljaj, eventualno bi se nešto dalo napraviti kada bi se uz ovo poslužio kakav umak pa da ih ublaži. Također, zadnju vrećicu sam razrijeđivala uz dodatak više vode i zobenih pahuljica i brašna, da bude manje slano, ali nisam baš previše uspjela. Jedna kutija košta oko 11 - 12 kuna, a vidjela sam i da ih sad već ima i na sniženju, međutim smatram da se mnogo bolji i jeftiniji popečci mogu napraviti u vlastitoj kuhinji.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: popečci, podravka


16.09.2014., utorak

Jonathan Safran Foer: Jesti životinje

Knjiga na kojih 230 stranica koja objedinjuje istraživanje dugačko nekoliko godina o tome kako se životinje uzgajaju, bilo na farmama, bilo u organskom uzgoju. Knjiga koju bih preporučila svima jer nećete čuti samo priče s jedne strane. Primjerice, čut ćete i što imaju reći aktivisti za spas životinja, ali isto tako i uzgajivači životinja te oni koji pokušavaju da uvjeti na farmama budu bolji, dakle ne zalažu se za prestanak uzgoja životinja već za poboljšavanje groznih uvjeta u kojima se 99 posto životinja danas uzgaja. Posebno zanimljiv dio je pismo aktivista PETA-e, pismo uzgajivača krava te pismo vegetarijanke koja uzgaja krave za meso. Također, u knjizi možete upoznati i vegana koji projektira klaonice jer želi na neki način smanjiti patnju životinja. Dakako, meni su ove priče nesuvisle, ali vjerujem da će nekome biti logične. Ono što mi se ne sviđa jest što autor često hvali uzgajivače životinja koji pokušavaju stvoroti bolje uvjete za njihov uzgoj. U jednoj rečenici ih hvali, a u drugoj pojašnjava kako je u svojoj bazi klanje – klanje, a sve životinje imaju osjećaje jednake kao i ljudi te kako nema nikakvog opravdanja ubijati životinje radi klanja.

CITATI.

Kad sam diplomirao jeo sam meso, velike količine raznovrsnog mesa i to je potrajalo oko dvije godine. Zašto? Zato što je bilo ukusno. I zbog toga što su od razuma kojim oblikujemo svoje navike važnije priče koje pričamo sebi i drugima. A ja sam sebi ispričao priču punu praštanja.

Sa mnom je lako, ja jedem sve – na kraju ispada društveno osjetljivijim nego pojedinac koji jede na način koji je dobar za društvo. Na izbor hrane utječe mnogo čimbenika, ali razum (čak i svijest) nije baš visoko na ljestvici.

… čini se da se mnogo ljudi pridržava gesla 'sve ili ništa' kada se raspravlja o svakodnevnom izboru hrane. To je način razmišljanja koji nikad ne bismo primijenili na neka druga područja. Zamislite da lažete baš uvijek ili baš nikad.

Dobijate sasvim drugačiju poruku kad vam netko kaže NE, ali dobijate posve drugu poruku kad netko ne kaže ništa.

Začuđen sam koliko je lako zaboraviti na bezimena živa bića koja su svuda okolo i diviti se simfoniji tehnologije koja tako precizno kontrolira ovaj mali svijet za sebe, promatrati koliko su učinkoviti i veličanstveni ti strojevi te potom prihvatiti ptice kao dijelove ili zupčanike tog stroja – ne živa bića, nego dijelove. Razmišljati na bilo koji drugi način zahtijeva određeni trud.

Naša metodologija počela je sve više nalikovati na metodologiju rudarstva. To je jasno mnogima od nas. Ono što nije dovoljno jasno, možda čak nikome od nas, jest koliki je upravo naš vlastiti utjecaj, kao pojedinaca i osobito kao pojedinih kupaca, na ponašanje korporacija. Većina ljudi dala je punomoć korporacijama da proizvode i dobavljaju svu njihovu hranu.

Oznake: Jonathan Safran Foer, jesti životinje


15.09.2014., ponedjeljak

Neobični ražnjići

Čačkalice
Tofu
Maslinovo ulje
Bijeli luk, isjeckan
Masline
Nekoliko listova maslačka i trputca, isjeckano
Ljuta feferonka,isjeckana

Na malo maslinovog ulja ubaciti češnjak i listiće maslačka i trputca, promiješati par puta pa ubaciti masline, opet promiješati par puta, a onda dodati ražnjiće od tofua koji se naprave tako da se na svaku čačkalicu nabiju po dva komada tofua, svaki na kraj čačkalice. Kratko peći, dodati isjeckanu fefeornku, opet kratko ispeći i poslužiti, najbolje uz krumpir i salatu.

Soli ne treba jer je već slano samo po sebi.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: ražnjići, tofu, maslačak, trputac


11.09.2014., četvrtak

Priče iz klaonica

Gail Eisnitz je napisala knjigu 'Slaughterhouse' u kojoj je iznijela rezultate svog istraživanja koje je trajalo 10 godina, a knjiga je puna intervjua s radnicima koji su radili u klaonicama. Evo neki od citata:

Jednom se pištolj za omamljivanje pokvario i nije radio cijeloga dana pa su nožem razrezivali potiljak kravama dok su one još stajale. Samo bi pale i tresle se. Ubadali su krave u butinu kako bi se pokrenule. Lomili su im repove. Strašno su ih tukli… Krava bi urlikala isplažena jezika.

Teško je o tome govoriti. Pod svim tim stresom pod velikim ste pritiskom. To zvuči doista užasno, ali uzeo bih električnu šipku i zabio im je u oči. I držao je ondje.

Dolje u klaonici kažu da zbog mirisa krvi postanete agresivni. I doista je tako. Počnete razmišljati kako ćete se osvetiti svinji ako vas udari. Ionako ćete je ubiti, ali to nije dovoljno. Ona mora patiti… Snažno nasrnete, jako je gurate, udarate u dušnik, natjerate je da se utopi u vlastitoj krvi. Rascijepate joj njušku. Živa svinja trči po prostoriji. Promatra me, a ja je trebam zaklati, i jednostavno uzmem nož i – skvik – iskopam joj oko dok samo sjedi ondje. A svinja zaskviči. Jednom sam uzeo nož – dovoljno oštar – i odrezao svinji komad njuške, baš kao komad kobasice. Svinja je podivljala na nekoliko sekundi. Potom je sjela i izgledala nekako glupo. Zato sam uzeo šaku soli i naribao joj time njušku. Svinja je doista podivljala, tarući njuškom posvuda. Meni je ostalo još soli na ruci – nosio sam gumene rukavice – pa sam zario sol svinji u guzicu. Jadna svinja nije znala hoće li se posrati ili oslijepjeti… Nisam jedini koji je radio takve stvari. Jedan tip s kojim radim tjera svinje da uđu u spremnik s kipućom vodom. A svi – od vozača do pomoćnih radnika – svi mlate svinje olovnim cijevima. Svi znaju za to, za sve to.

Ako neko vrijeme radite u odjelu za klanje, razvijate način razmišljanja koji vam dopušta da ubijate, ali ne dopušta vam da vam to bude važno. Može vam se dogoditi da pogledate u oči svinji koja silazi s vama dolje na klanje i da pomislite: 'Bože pa to je lijepa životinja.' Možda je čak poželite i pomilovati. Svinje su mi dolje u prostoriji za klanje znale prići i gurkati me njuškom poput psića. Dvije minute kasnije morao sam ih ubiti – nasmrt ih zatući pomoću cijevi. Dok sam radio na katu i vadio svinjama utrobu, mogao sam se uvjeriti da radim na pokretnoj traci, da pomažem nahraniti ljude. Ali dolje u prostoriji za klanje nisam hranio ljude. Ubijao sam životinje.

Oznake: Životinje, klaonice, Gail Eisnitz, Slaughterhouse


10.09.2014., srijeda

Količina primitivizma je alarmantna!!!!

Danas prenosim riječi pjevača Jacquesa Houdeka s kojima se u potpunosti slažem i dakako smatram da se dobro mogu prenijeti na naše društvo u cjelini i na sve ostale koji su različiti, bilo da su debeli, mršavi, modno neosviješteni, vegetarijanci, vegani, sijede (a ne ofarbane!) kose, homoseksualci, drugačije vjere i nacionalnosti te boje kože.

Da pojasnim, Jacques je na svoj profil stavio fotografiju sebe i divovske pizze, na taj način se šaleći sam sa sobom. Međutim, nakon toga je navodno dobio hrpe negativnih komentara te je čovjek napisao sljedeće:

'Eh, što reći na svu silu komentara na moj jučerašnji post? Bez riječi sam! Svaka čast svima vama koji ste shvatili moju autoironiju i šalu na vlastiti račun, a svi vi ostali... Vama ne znam ni što bih rekao... Količina primitivizma i mržnje koju odašiljete svojim neukusnim komentarima je upravo alarmantna - u zemlji u kojoj ništa ne štima, u svijetu koji krvari - vama smeta jedan 'debeli pjevač' i njegova vlastita šala, na vlastiti račun, na vlastitoj Facebook stranici?!?!?!?!?! Pa koliko je to poremećeno?

Količina pogleda spomenutog posta je rekordna (preko 75.000 ako se ne varam), a komentara je isto tako jako puno... Što to govori o vama? To govori da sve one lijepe, vrijedne postove koje objavljujem češće nego ovakve šale više volite i željno iščekujete kako biste se mogli rugati nekome drugačijem od vas samih? Ma dajte... Sram vas bilo! Kako se ja kao debela osoba, a k tome još i javna osjećam? Izvrsno, izvrsno se osjećam u svojoj koži!!! Zdrav sam (ne biste vjerovali, k'o dren!!!), imam predivnu obitelj i prijatelje koji me vole, sve blagoslove u životu koje sam mogao sanjati... Hvala dragom Bogu. Danas, u 21. stoljeću, kada se svi borite za neka svoja prava, uvjerenja i slobode, kada ste svi jako liberalni kada su npr. u pitanju različitosti u društvu, kada se bespotrebno polijevate ledenom vodom kako biste olfo osvijestili narod o nekoj bolesti... Danas vi mene i slične meni stigmatizirate jer smo debeli?'

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Jacques Houdek, primitivizam, Komentari, ruganje


09.09.2014., utorak

Trud se isplati?

Slušam jutros o Marinu Čiliću i naježim se od dragosti. On zaneseno priča kako želi poručiti svim drugim tenisačima da se trud isplati. Isplati li se doista trud? I ja sam u to vjerovala sve dok nisam završila faks. Do tada je to bio jedan od mojih životnih mota – trud se isplati. Do tada je uvijek to pravilo šljakalo – učiš, potrudiš se, ne odustaješ na ispitima i trud se doista isplati. Slijedeći tu kratku rečenicu nikad se nisam razočarala. Ali onda je došao drugi dio života. Onaj neškolski. Onaj odrasli. Ono kad se pozdraviš s djetinjstvom i sve je nekako drugačije. Isplati li se i dalje trud? Naravno, vjerovala sam u to još neko vrijeme, naivna, smatrajući da nema šanse da bude drugačije. Međutim, kako vrijeme prolazi, vidiš da je to sve friška figa. Treba i sreće, a i sudbina igra svoju ulogu, i to važnu. I to koliko znaš glumiti pred drugima.

Primjerice, ovaj blog. Pišem ga od 2008. godine. Međutim, što sam postigla tim trudom? Ništa osim što sam došla do nekih informacija sama za sebe. Da je to neki modni blog ili slično, vjerujem da bi se već s toliko uloženog truda nešto i postiglo. Ali budući je tema takva kakva jest, malo koga to zanima, a i ako zanima, tek je površinski interes. Ili posao. Misliš da će te šef cijeniti jer poštuješ rokove, odgovoran si i trudiš se… ali i tu se vrtiš u krug. Danas imaš posao, sutra već ne. Nije bitno kako radiš već kako ližeš dupe, kako se dobro znaš ulagivati, jednom riječju, koliko si licemjeran.

I tako redom, još bi se mnogo toga moglo nabrojati. Primjerice i međuljudski odnosi, prijateljstva. Ne cijeni se lojalnost, odanost, brižnost… Nikakav trud. Ako se trudiš, onda te još više iskoriste i poslije zaborave. Uzimaju te zdravo za gotovo. Ona je tu. Ona je uvijek tu. Na nju možeš računati bez da nešto traži za uzvrat. Ona je kao komad namještaja. Sjedni na nju. Legni na nju. Prdni na nju. Ona će to sve podnijeti jer se trudi.

Oznake: trud, Marin Čilić, život


08.09.2014., ponedjeljak

Zagrljaj

Ova snimka dolazi iz Njemačke iz jednog skloništa za zlostavljane životinje. Krava je Mattis, a čovjek je Samuel i njihovo je nježno prijateljstvo započelo još 2011. godine te traje i danas, a često vole trčati zajedno po pašnjaku ili se ovako češkati. Iako će mnogi krave vidjeti samo kao komad govedine na tanjuru, one su zapravo vrlo društvena bića i sposobna su stvoriti dugotrajna prijateljstva, kada im je to dopušteno, odnosno kada ih se ne odvoji od prijatelja koje steknu prije nego završe u klaonicama. Kada pogledamo snimku, koja je zapravo razlika između psa ili mačke i krave? Zasigurno samo u – veličini.


Oznake: zagrljaj, krava, čovjek, prijateljstvo, Njemačka


05.09.2014., petak

Renesansni festival (moj 1600. post)

U prošlu nedjelju sam bila u Koprivnici na Renesansnom festivalu, po prvi puta. Logorske vatrice, šatori, streličari, gubavci, jela (i pivo) od koprive, kralj se šeće među svojim podanicima, viteški obračuni, katapult, igre za djecu i odrasle iz tog doba … Ugođaj pogođen, a svidio mi se i ekološkiji dio svega jer se nisu koristile plastične čaše, tanjuri i pribor već – kupi kriglu ili čašu od gline pa nek ti toče u nju, a poslije je možeš vratiti, a posude i pribor od laganog drveta. Jedino što mi se nije svidjelo jest natjecanje u hvatanju veprića. Pustiše ga iz lanene vreće, on prestrašen, jadan, dao se u bijeg i pobjegao u rulju, a lovci za njim dok ga na kraju nije uhvatio jedan Slovenac. Hura, poslije veliki pljesak. Da, doista 'zabavno'.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Oznake: Renesansni festival, Koprivnica


04.09.2014., četvrtak

Meso na akciji

Imam rođaku koja radi u trgovini. Maloprodaja. Prehrana i te stvari. Iznenadila sam se (a zapravo sam se više iznenadila što mi je to ispričala nego to što se radi) kad mi je ispričala što radi s mesom koje već zaudara. Dakle, svježe meso koje se ne proda (po njezinim riječima, koje već zaudara i jako loše izgleda) preko noći mora staviti u vodu u kojoj se dodaju još neki sastojci. Ujutro, kada dođe na posao, vadi ga iz te smjese zbog koje meso više ne zaudara i bolje izgleda. Stavlja ga natrag u prodaju uz markicu 'Akcija'. Kaže kako joj je zlo kad to vidi i radi, ali zbog šefova mora to raditi.

Oznake: meso, AKCIJA, trgovina


03.09.2014., srijeda

Namjerni zaborav

Još sam u knjizi 'Jesti životinje' Jonathana Safrana Foera. Iako većinu stvari znam što se tiče uzgoja i klanja životinja, ipak je neke stvari malo teže probaviti. No, volim dovršiti što sam započela pa tako namjeravam i ovu knjigu do kraja pročitati, makar značilo da je ponekad nakon čitanja teže zaspati.

Dakle, autor u jednom dijelu opisuje svoj susret sa svinjom prije nego je zaklana u klaonici:

'Nisam bio posve 'miran' kad se u mene zagledala svinja koja je bila na putu prema Marijevoj prostoriji za klanje, a ostalo joj je tek nekoliko sekundi života, i uhvatila me nespremnog. (Jeste li ikada nekome bili posljednje što je vidio?) Ali nisam se posve ni postidio. Svinja nije bila predmet mog zaborava. Ta je životinja bila predmet moje pozornosti. Pronašao sam – pronalazim – olakšanje u tome. Moje olakšanje svinji nije važno. Ali meni je važno. I to je dio mog promišljanja o tome treba li jesti životinje. Uzevši u obzir, zasada, samo moju stranu priče – stranu životinje koja jede, a ne one koja biva pojedena – jednostavno se ne mogu osjećati cijelim kada znajući, NAMJERNO, zaboravljam. A tu je i vidljiva porodica. Sad kad je moje istraživanje gotovo, tek ću se u rijetkim okolnostima zagledati u oči uzgajanih životinja. Ali mnogo puta na dan, tijekom mnogih dana mojega života, gledat ću u oči svog sina.'

Oznake: Jonathan Safran Foer, jesti životinje, zaborav


02.09.2014., utorak

Indijanska molitva

O, veliki duše, čiji glas čujem u vjetrovima i čiji dah daje život svemu na svijetu, počuj me, ja sam slaba i nemoćna, treba mi tvoja snaga i mudrost. Daj mi da koračam u ljepoti i da moj pogled stalno gleda crveni i ljubičasti zalazak sunca. Daj da moje ruke poštuju sve što si stvorio i da mi uši budu oštre kako bi čule tvoj glas. Učini me mudrom da mogu razumjeti stvari koje si naučio moje ljude. Daj mi da naučim lekcije koje si sakrio u svakom listu i kamenu. Potrebna mi je snaga, ne da budem jača od svoje braće već da pobijedim svog najvećeg neprijatelje – sebe. Daj da uvijek budem spremna doći k tebi čistih ruku i uzdignuta pogleda. I da jednog dana, kada moj život izblijedi jednako kao što izblijedi zalazak sunca, moj duh može bez srama prići k tebi.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Molitva, indijanci


01.09.2014., ponedjeljak

Patlidžan s palentom

Palenta
Patlidžan
Maslinovo ulje
Bijeli luk
Masline bez koštica
Pasirana rajčica
Sol
Papar

Palentu skuhati ranije, izliti u pleh da se stvrdne i ohladi, a potom je narezati na kocke ili pravokutnike, lagano posoliti, razdvojiti komade jedan od drugog i staviti u pećnicu na ventilator da se uhvati korica.

Patlidžan izrezati na krugove i ispeći na sasvim malo maslinovog ulja s obje strane te lagano posoliti prilikom pečenja. U tavi u kojoj se pekao patlidžan staviti malo maslinovog ulja, u njega ubaciti nasjececkani češnjak, masline bez koštica i zaliti s pasiranom rajčicom. Kratko izmiješati i dodati začine po želji, a potom u tako dobiveni umak umiješati pečene patlidžane. Poslužiti uz palentu. Dobar tek.

Oznake: patlidžan, palenta, hrana, češnjak, masline


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se