Indijanka vegetarijanka
03.09.2014., srijeda
Namjerni zaborav
|
Još sam u knjizi 'Jesti životinje' Jonathana Safrana Foera. Iako većinu stvari znam što se tiče uzgoja i klanja životinja, ipak je neke stvari malo teže probaviti. No, volim dovršiti što sam započela pa tako namjeravam i ovu knjigu do kraja pročitati, makar značilo da je ponekad nakon čitanja teže zaspati. Dakle, autor u jednom dijelu opisuje svoj susret sa svinjom prije nego je zaklana u klaonici: 'Nisam bio posve 'miran' kad se u mene zagledala svinja koja je bila na putu prema Marijevoj prostoriji za klanje, a ostalo joj je tek nekoliko sekundi života, i uhvatila me nespremnog. (Jeste li ikada nekome bili posljednje što je vidio?) Ali nisam se posve ni postidio. Svinja nije bila predmet mog zaborava. Ta je životinja bila predmet moje pozornosti. Pronašao sam – pronalazim – olakšanje u tome. Moje olakšanje svinji nije važno. Ali meni je važno. I to je dio mog promišljanja o tome treba li jesti životinje. Uzevši u obzir, zasada, samo moju stranu priče – stranu životinje koja jede, a ne one koja biva pojedena – jednostavno se ne mogu osjećati cijelim kada znajući, NAMJERNO, zaboravljam. A tu je i vidljiva porodica. Sad kad je moje istraživanje gotovo, tek ću se u rijetkim okolnostima zagledati u oči uzgajanih životinja. Ali mnogo puta na dan, tijekom mnogih dana mojega života, gledat ću u oči svog sina.' Oznake: Jonathan Safran Foer, jesti životinje, zaborav |
