Indijanka vegetarijanka
20.12.2013., petak
Pismo Djedu Mrazu
|
Dragi Djede Mraze, ti si još uvijek iluzija u koju vjerujem. Jedina iluzija u koju vjerujem. Pusti ti sve druge iluzije kao što su ljubav, prijateljstvo ili dobrosusjedske odnose. To sve pada u vodu pred tobom jer – you are the man. Ti dođeš svake godine i uvijek nešto doneseš za mene. Znam već da me drugi neće shvatiti kad kažem, ali Madonna je kriva za sve, ona i njezina 'Material Girl'. Zbog te fufe iz pjesme sad svi misle da ti moraš donijeti paket s mašnicom pod bor. Dragi Djede, razumijem da to nije nužno i ja sam sretna i kad ispod bora nema ništa. Odnosno, drugi će pomisliti da je to jedno veliko ništa, jedna FF (friška figa), ali ja znam da je to nešto, nešto što samo ja znam da je poklon. Također, znam da ti posjećuješ ljude, pa tako i mene, i tijekom cijele godine, ne samo za Božić. Uvijek doneseš neki poklončić s lijepom mašnicom i onda ga ubaciš u srce, namigneš mi, pobjegneš kroz dimnjak i to je onda poklon i pol. Da nije tako, kako bih ja sebi obasnila sve one osjećaje razdraganosti, sreće, sve one osmijehe na licu pa i leptiriće u trbuhu (da, iako sam blizu 4 banke (ne, OTP, Raiffeisen ili Erste već one godovske) ja još uvijek imam leptiriće u trbuhu ponekad), ali i škripanje parketa u kuhinji kad nitko materijalan nije tamo? Da, da, Djede, to si ti. Znam ja to, nemoj mi sad petljati da nisi jer tu ti spiku neće ni djeca ispušit. I da znaš, Djedice, sad sam malo ljuta na tebe. Započela sam ovo pismo s nadom da ću te dobro okititi svojim cinizmom i sarkazmom, ali dok sam došla do sredine sredio si me i nisi mi to dopustio. Kamo li sreće da su svi kao ti, Djedice, debeljuškasti, nasmijani, rasplesani, brzi i s dobrim željama! |
