Indijanka vegetarijanka

31.10.2013., četvrtak

James A. Levine: Plava bilježnica

Knjiga koja sam pronašla na dječjem odjelu knjižnice, a koja me, malo je to reći, šokirala. Ipak, budući je temeljena na stvarnim događajima, nisam je mogla ispustiti iz ruke. Dakle, knjigu je napiso liječnik koji je kao humanitarac radio u Indiji i ostao zatečen Ulicom kaveza u Mumbaiju, u kojoj u kavezima žive djeca i daju seksualne usluge svima tko to želi te svodnici na njima zarađuju.

Priča prati djevojčicu Batuk koju roditelji prodaju kada ima svega 9 godina. Ona tada dolazi kod svodnika i – gubi nevinost. Ono što dalje slijedi je nešto što podiže želudac, život kakav ta djevojčica živi. Konstantno ima mušterije, a ima i prijatelja, dječaka kojeg dvojica policajaca siluju pendrekom. U cijeloj toj priči je tako tragično i to što djevojčica, ali i ostala djeca seksualni čin nazivaju – pravljenjem kolača.

Odlučite li se čitati ovu knjigu, znajte da će vam se želudac dizati i spuštati već prema opisanim događajima, a često će vam biti i 'too much'. Također, i seks bi vam se mogao zgaditi, barem na neko vrijeme.

U kakvom mi to svijetu živimo, kada su dozvoljene ovakve stvari? Zapravo ne treba čuditi ni svirepost kakvom se onda čovjek odnosi prema životinjama, kada je ovakav prema – djeci.

Oznake: James A. Levine, Plava bilježnica


30.10.2013., srijeda

Psi koriste isti dio mozga kao ljudi kada osjećaju

U serijama testiranja mozgova pasa snimke na magnetskoj rezonanci pokazale su da psi koriste isti dio mozga kao ljudi kada osjećaju. Znanstvenici su skeniranjem psećih mozgova utvrdili upečatljivu sličnost između pasa i ljudi u strukturi i funkciji ključne regije mozga, caudate nucleusa, koja se nalazi između moždanog debla i korteksa, a bogata je dopaminskim receptorima. Kod pasa se aktivnost ove moždane regije poveća kao odgovor na signale koji ukazuju na hranu, aktivira se kod mirisa poznatih ljudi, a u preliminarnim testovima aktivirao se na povratak vlasnika koji je na trenutak izašao iz vidokruga. Znanstvenici tvrde da ona može biti pokazatelj psećih emocija. Sposobnost da se dožive pozitivne emocije, poput ljubavi i privrženosti, značilo bi da psi imaju razinu svjesnosti usporedivu s onom koju ima dijete.

Oznake: Psi, Osjećaji


29.10.2013., utorak

O ljudima i životinjama

Pričala sam s jednim Turčinom. Kaže on meni da on jede životinje jer smatra da su sva bića na zemlji stvorena u službi čovjeka.

'Zašto,' pitam ja.

Kaže on: 'Zato što ljudi misle, a životinje ne misle'.

'Životinje također misle, ali ne na isti način kao i ljudi.'

'Da, ali to nije isto, čovjek je inteligentniji i zato mu sve na svijetu pripada.'

Hm.

Oznake: meso, čovjek, Životinje, razmišljanje


28.10.2013., ponedjeljak

Evo jeseni, evo zmija

Već sam pomislila ovu godinu, 2013. nazvati godinom bez zmija. Naime, nisam nijednu vidjela ove godine iako ih redovito vidim u svako proljeće i ljeto. Ali, 'o'š vraga. U subotu u šetnji, sunce se raširilo i ugrijalo, a na šumskom puteljku – evo ti zmije. Nije joj bilo dovoljno toplo pa je samo ležala, raširila se i uopće se nije prepala ni mene ni pasa. Zaobišla sam je u širokom luku. Zmija je jedina životinja koje se bojim i oči mi narastu kao dvije lopte čim je vidim… i bris kući koliko me noge nose, netko bi pomislio da zmija može trčati kao konj kad bi me vidio kako bježim pred njom. Radilo se samo o sljepiću, neki ga i ne svrstavaju u prave zmije, ali meni je to sasvim dovoljno za bijeg.

Oznake: zmije, jesen


25.10.2013., petak

Grudi

Image and video hosting by TinyPic

Grudi su ove
jedre i slobodne
poji ih rosa
s njegovih usana
hrani ih jezik
tvrd i vruć
poljupcima
bezbrojnim
strastvenim
okretnim
dok Sunce klizi
s obzora
i prepušta
vrijeme
vlažnoj noći.

Oznake: grudi, gljive


24.10.2013., četvrtak

Lovci, vegetarijanci, mesari i ostali

Neki dan sam pisala o svom viđenju lovaca pa osjećam kao da bih se trebala nadopuniti. Dakle, po nekim reakcijama izgleda da je biti lovac jako grda stvar jer oni love iz zabave te on nije isti kao bilo tko, tko jede meso. No, sagledajmo stvari iz svih kuteva. Što je s mesarima? Mesari hodaju među nama, a rade užasne stvari životinjama po klaonicama. I to ne samo profesionalni mesari već i obični ljudi koji imaju kolinja u svojim dvorištima. Nešto je tako uzbudljivo za njih kada se spremaju ubijati životinju. Ili onaj mesar koji radi na mesoreznici – jeste li kada primijetili kako većina njih s takvim zadovoljstvom gura ruke u friški komad mesa i prebacuje ga iz ruke u ruke kao picajolo tijesto za pizzu?

I što s ljudima koji jedu meso? Ispada da oni nisu krivi za to što je životinja šopana i ubijena na najgori način. A zapravo jesu krivi. Postoji kolektivna krivnja i to je upravo ova. Također, naravno da neću ni sebe izbaciti iz cijele priče. Jer jedem mliječne proizvode iako krave po farmama žive u groznim uvjetima i kada više ne daju mlijeko, siguran im je put u klaonicu. Ne prečesto, ali ih jedem, a jedem ih zato da bi mi bilo lakše u životu, ondosno da bi ljudi kod kojih idem, a koji me s nečim počaste, to mogu učiniti upravo mliječnim proizvodima jer 'ja ionako ništa drugo ne jedem' (budući da biljke valjda nisu hrana). Tako je, licemjerna sam s te strane.

I sad opet o lovcima. Ponekad se može na TV-u uhvatiti dokumentarac o afričkimm plemenima koja još uvijek žive kao u prošlosti. Oni love životinje, potrebno im je i po tri dana ako ne i više kako bi uhvatili životinju, a potom sve iskoriste što se može od nje iskoristiti. Kada bismo svi jeli samo ono što sami možemo uhvatiti, meso bi se jelo mnogo manje, isto kao u prošlosti, i životinje bi manje patile po farmama. Što je humanije (ako u tom kontekstu možemo govoriti o humanosti) – ubiti zatočenu i već izmučenu životinju na farmi ili onu u prirodi koja je do tada vodila normalan život?

Dakle, zapravo nema razlike između lovaca, mesara, mesoždera pa i mene kao vegetarijanke, barem u one dane kada jedem sir samo zato da bi nekome drugome bilo lakše sa mnom. Jednako kao što nema razlike između goveđeg, pilećeg ili svinjskog mesa u našim trgovinama i onog psećeg i mačjeg po kineskim i drugim dalekoističnim trgovinama i restoranima. Doista, nema je. Samo smo mi naviknuli misliti drugačije, odnosno prilagođavati istinu onako kako nama odgovara.

Oznake: lovci, vegetarijanci, mesari


23.10.2013., srijeda

U školi s vege obrocima

Osnovna škola u Queensu, koja je u siječnju postala prva javna škola u SAD-u s isključivo vegetarijanskim obrocima u kantini, objavila je kako su kod učenika poboljšani pohađanje nastave, raspon pažnje, rezultati testova i energija otkako je škola prestala posluživati meso. Ravnatelj Bob Groff kaže kako vjeruju da učenici imaju bolja postignuća kada imaju zdraviji izbor hrane i educiraju se. Iako učenici smiju donijeti u školu vlastite mesne obroke, oko 90 posto njih odlučuje se za bogate biljne obroke u kantini. Djeca također tjedno pohađaju satove o prehrani gdje uče kako se zdravo hraniti, a nakon jednog semestra broj pretilih učenika i onih prekomjerne tjelesne težine pao je za dva posto. Učenje djece zdravim prehrambenim navikama pohvaljuju organizacije liječnika, kao i nutricionisti, dok se i ostale škole zanimaju za planiranje zdravijih obroka.

Oznake: kolač, obroci, vegetarijanci


22.10.2013., utorak

Australija – veganstvo dobro za sve

Australsko glavno tijelo zaduženo za zdravstvo, NH&MRC objavilo je kako je veganska prehrana preproučljiv način prehrane za Australce svih dobnih skupina. U dokumentu 'Australian Dietary Guidelines' piše kako alternativa hrani životinjskog podrijetla, kao što su sjemenke, orašasti plodovi, žitarice, grahorice i slično povećavaju raznolikost prehrane i mogu biti dovoljan izvor proteina te ostalih tvari koje se inače pronalaze u mesu. Ističe se kako je veganska prehrana dobra i za trudnice, dojilje te bebe. Sličnu preporuke već su donijete i Kanadi te Sjedinjenim Državama. U Australiji je još 2012. godine u jednom uglednom medicinskom časopisu prenijeta informacija kako je veganstvo, dakle 100 postotna biljna prehrana bez sastojaka životinjskog podrijetla, dobra i za zdravlje ljudi i za planet Zemlju budući bi se mnogo više ljudi moglo prehraniti biljkama nego što je to slučaj sada, mesom.

Više na:

http://veganaustralia.org.au/AustralianDietaryGuidlinesReview.html

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: veganstvo, australija, prehrana, preporuke


21.10.2013., ponedjeljak

Lovci i vegetarijanci

Čitam na jednom vege forumu pitanje – biste li ikada ušli u vezu s lovcem. Svekoliko vege pučanstvo krenulo je s iznošenjem svojega mišljenja.

Oh, God, no.

Oh!

Ah!

I tako redom.

Pa si i ja, logično, postavih takvo pitanje.

Lovac, ne lovac, baš mi je svejedno. Ako je netko normalna osoba (a takvih je sve manje, so help me God!) s kojom se da razgovarati, s kojom možeš i o lijepom i o ružnom i s kojom se možeš i ne slagati i čak posvađati, ali opet nastaviti komunikaciju, e to je bitno, a ne je li lovac ili nije. Jer, na kraju krajeva, koja je razlika između lovca i onoga tko ode u trgovinu i kupi meso zamotano u celofan? Baš nikakva.

Lovstvo je, kao i sve drugo danas stavljeno na sprdnju pa se tako tove fazani, a onda ih se pušta netom prije nego stignu talijanski (i austrijski, njemački i ini, barem na ovom području na kojem ja živim) lovci kako bi se jadne ptice što teže razbježale i kako bi 'spretni' lovci ispali uspješni u svojem lovu.

Imam tetka lovca. Po kući mu vise trofeji – glave divljih svinja, jelenji rogovi, preparirane ptice i lisice. Nije ugodno boraviti u ovakvoj prostoriji, ali jednako kao što se moram naviknuti i naviknula sam se na to da svi nude meso kad dođem u posjetu, naviknula sam se i na te trofeje. Jer – vrijedi li objašnjavati što oni zapravo znače? Ipak, tetak i ja smo dva svijeta različita i ne bi razumio što bih mu imala za reći. Ali zašto ga ne bih ipak posjetila?

Uglavno, ono što htjedoh svim ovim naklapanjem reći jest – lovac ili ne lovac, tak mi je svejedno. Ako netko odbacuje lovca samo zato što je lovac, jednako je i kao da odbacuje nekoga zato jer je gay, druge nacije, boje kože ili religije… a to se jednostavno kosi s mojim shvaćanjem svijeta.

Oznake: lovci, vegetarijanci


18.10.2013., petak

Petrinjska kestenijada

U subotu, 12. listopada 2013. održana je planinarska kestenijada u Petrinji (13 km od Siska) u organizaciji lokalnog Planinarskog društva 'Zrin'. Okupljanje je bilo u parku, a došli su članovi mnogih hrvatskih pa čak i bosanskih planinarskih društava (koliko sam čula iz Prijedora), među njima društva iz Osijeka, Orebića, Kutine, Siska, Gline, Zagreba, Samobora, Zaprešića, itd. Polazak iz parka bio je oko 9,15 h, a dolazak do cilja, vrha Hrastovičke gore, najvišeg vrha na tom području bio je oko podneva. Prvi dio puta bio je 'laganini' šetnja i već sam se pitala zašto se kestenijada zove planinarska, a onda, kada smo krenuli prema Hrastovičkoj gori, postalo mi je jasno. Uglavnom, dobro da nisam povela sina (a nije baš ni pokazao želju da ide) jer mislim da on to ne bi izdržao. Hrastovička gora ima strme i manje strme dijelove pa čak i neke vrste 'kanjona'.

Okupljanje na Hrastovičkoj gori uz Planinarski dom Matija Filjak, a kasnije i zabavno sportski program (nekakav tip na sintiću, potezanje konopa, nošenje kestena u žlici i slično). Vrijedni petrinjski planinari organizirali su pečenje kestena i dijelili ih svima prisutnima na sveopće oduševljenje i iznenađenje.

Evo koja fotkica s ovog lijepog dana. Ponovio se!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Drvo vještica

Image and video hosting by TinyPic

Pogled prema Sisku, zoom mi nije baš dobar, ali one bijele točkice su zapravo novi i veliki spremnici za naftu u Sisku

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Planinarski dom Matija Filjak

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Petrinjska piramida, vojnog je podrijetla, i po njoj se cijeli vrh naziva piramidom. Planinarsko društvo ima plan pretvoriti je u vidikovac s kojeg bi se navodno moglo vidjeti pola Hrvatske pa čak i dio Bosne

Image and video hosting by TinyPic

Magnet za uspomenu, za moju kolekciju magneta na hladnjaku :-)

Image and video hosting by TinyPic

p.s. Planinari vole gucnuti iz svojih pljoskica, a ja uvijek mislila da vode 'zdrav život'. Na svakom stajalištu si malo gucnu pa pričaju i veseli su i k tome im je vruće te se neki od njih meni čude jer sam u jakni, a oni u kratkim rukavima... Pljoskice, očito, čuda čine.


Oznake: Petrinja, kestenijada


17.10.2013., četvrtak

Celia Rees: Vještičje dijete

Priča je to o djevojčici Mary koja je vodila dnevnik tamo negdje u 17. stoljeću, a knjiga je nastala po tim njezinim zapisima. Odgojila ju je baka koja je poznavala prirodne zakone i trave koje liječe mnoge bolesti. Pomogla je ljudima koji su je na kraju prozvali – vješticom. Na kraju djevojčica ostaje sama i odlazi u Ameriku, među doseljenicima koji naseljuju tu zemlju. Međutim, iako se čini da ondje ima prijatelje, prati je bakina sudbina te i nju proglašavaju vješticom.

Lakočitljiva knjiga za mlade i sve koji se tako osjećaju.

Oznake: Celia Rees, Vještičje dijete


16.10.2013., srijeda

Ostaci

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: ostaci, šuma, smeće


15.10.2013., utorak

Lutalica

Mršav.
Veseo.
Razdragan,
gladan,
ali slobodan.
Pozdravi me repom,
iz daleka govori:
'Šta s' se ti stis'la, seko?'
I produži
osmjehujući se
onako kako samo psi znaju,
koračajući
onako kako hodaju slobodni.

Možda sam se stis'la
jer se prodajem,
izdajem,
kajem
i podajem
za topli obrok,
udoban krevet
za malo soli
dva – tri osmijeha
i nešto što ljudi zovu ljubav.

A sloboda.
Gdje je ona, seko?

Zajahala psa lutalicu.

Oznake: pas lutalica, sloboda


14.10.2013., ponedjeljak

Digitalizacija hrvatskih kina

Danas sam malo off subject, ali dobro.

Proteklog vikenda bijah u kinu dva puta. Čisto zadovoljstvo, ne znam kad mi se to zadnji put dogodilo, u neka davna, bolja vremena. Išla sam u kino koje je obuhvaćeno programom digitalizacije hrvatskih kina.

Rezultat - odličan.

Prvo 'Avioni', sinhronizirani animirani film, nastavak 'Auta 1 i 2'. Slika lijepa (prisjećam se kako sam zadnji put u tom starom kinu u čudu gledala Kung Fu Pandu dok je slika letjela nekamo s platna), a zvuk odličan (također se prisjećam iste Pande koja je imala dvostruki glas u ta prijašnja vremena te je stalno nešto pucketalo da sam jedva razumjela što se govori). Dobro, zvuk nije kao u Zagrebu u CineStaru (gdje mi prvo na par minuta otpadnu uši od buke, a onda, kad ih pronađem i vratim na mjesto, naviknem se na to i bude mi ugodno), ali je sasvim solidan i ugodan za moje uši.

Zatim 'Kauboji', hrvatski film. Inače primjećujem da je boljka hrvatskih filmova zvuk jer i kad ih gledam na TV-u moram pojačati 'do kraja' da bih sve čula, a i onda glumci nekad neke rečenice jednostavno progutaju. Slično je i kod 'Kauboja', ali zapravo je film simpatičan.

I k tome treba reći da se skupio pristojan broj ljudi u kinu. Ulaznice su više simbolične nego neko opterećenje za kućni budžet.

Živjelo kino!

Živjelo nešto pozitivno u sveopćem sivilu koje nas je tako ogrnulo!

Oznake: kino, digitalizacija


11.10.2013., petak

Kestenijada u Hrvatskoj Kostajnici

I ujedno moj 1,400. post na ovom blogu :-D

Image and video hosting by TinyPic

Rijeka u Hrvatskoj Kostajnici je Una

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Cica mica se raspričala sa mnom:

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Hrvatska Kostajnica, kestenijada, 2013


10.10.2013., četvrtak

Od čega se sastoje pileći kroketi?

Znanstvenici sa Sveučilišta Mississippi analizirali su pileće krokete i dokazali da se sastoje od 50 posto manje pilećeg mišićnog tkiva, prsa ili bataka, na koje kupci misle kad se spomene piletina.

Krokete su kupili u dva velika američka fast food lanca u gradu Jacksonu. Analizirajući ih, uočili su da je prvi kroket sadržavao 50 posto pilećeg mišićnog tkiva, dok je ostatak bila mješavina masnog tkiva, krvnih žila i živaca. Pomna analiza je pokazala da sadrže stanice koje graniče s kožom i unutarnjim organima ptica, napisali su autori u American Journal of Medicine.

Drugi ispitani uzorak je sadržavao samo 40 posto mišićnog tkiva, a ostatak su bili masnoća, hrskavica i komadići kosti.

'Dogodilo se to da su neke tvrtke odlučile koristiti umjetnu mješavinu pilećih dijelova umjesto nemasnog pilećeg bijelog mesa. Uvaljaju ga u tijesto i prže i još uvijek ga zovu piletinom. To je zapravo nusproizvod pun kalorija, soli, šećera i masnoća pa je vrlo nezdrav izbor. Što je još gore, ima odličan okus i djeca ga vole pa je zapravo namijenjen za njih', pojasnio je voditelj istraživanja dr. Richard deShazo.

Oznake: istraživanje, pileći kroketi, fast food


09.10.2013., srijeda

50 godina jede samo pregažene životinje

Arthur Boyt (74) živi u britanskom Cornwallu i zadnjih 50-ak godina jede samo životinje koje pronađe pregažene na cesti.

Boyt je 1960-ih počeo jesti životinje koje bi našao na cesti, a koje su pregazila vozila. Pojeo je dosad životinje koje većina sigurno ne bi htjela okusiti: miševe, tvorove, pa čak pse i mačke. Sve dok je životinja na cesti stradala slučajno, a ne namjerno, smatra da je njegov način hranjenja ispravan,.

Sad se 74-godišnji Boyt javio britanskim medijima jer je britanska vlada naredila ubijanje tisuća jazavaca zbog širenja tuberkuloze među stokom. Iako se protivi ubijanju jazavaca, kad se plan već mora provesti, Boyt tvrdi da bi bilo ludo baciti svo to meso.

'Jedem jazavce već 55 godina i sigurno nisam dobio tuberkulozu... Oni su jestivi i njihovo bi se meso moglo iskoristiti da nahranimo gladne, a ne da ih spalimo u peći, ne vidim smisao toga', kazao je Boyt.

Za agenciju AFP Boyt je otkrio još više detalja o svojim prehrambenim navikama. 'Jeo sam smrdljive stvari tamno zelene boje - čini se da ako sve jako dobro skuhate, truljenje neće pokvariti uživanje u životinji. Nije u pitanju okus hrane, sve je to u glavi. To je prag koji trebate prijeći ako želite jesti ovakvu hranu. Samo sebi kažete: OK, to je samo meso", kazao je Boyt.

Otkrio je i da je dosad pojeo tri psa koje su udarili automobili, a okus mesa je usporedio s janjetinom. 'Uz to pijem crveno vino, po mogućnosti Chianti', kazao je Boyt.

Priznao je da je meso počeo jesti nakon što je počeo skupljati i preparirati mrtve fazane. Umjesto da baca meso, počeo ga je jesti, a onda je svoju odluku proširio i na druge vrste životinja koje je pronalazio.

A prije nego se neki počnu zgražati, treba reći da je ovo zapravo vrlo ekološki način preživljavanja i k tome mnogo humaniji nego kad se jede meso kupljeno u trgovinama!

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Atrhur Boyt, meso, Životinje, pregaženo


07.10.2013., ponedjeljak

Filmić o hrani

Lanac restorana brze hrane Chipotle objavio je reklamu koja je na društvenim mrežama pokrenula brojne rasprave o kvaliteti hrane kojom se hranimo. U samo nekoliko dana pogledali su ga milijuni ljudi...

Oznake: filmić, hrana


04.10.2013., petak

Jesu li to moje uši dobro čule?

Moja majka ima problema sa zdravljem u posljednje vrijeme. Visoki krvni tlak zbog kojeg je završila na hitnoj i u bolnici. Da ne duljim, kada je išla na pregled kod svoje liječnice, liječnica joj je dala smjernice što bi trebala jesti. Dakle, puno voća i povrća, žitarica i grahorica te smanjiti masnu i slanu hranu. Posebno je istaknula proizvode od soje misleći kako majka s njima nije baš upoznata. Na to je liječnici rekla kako zna sve o tome jer njezina kći ne jede meso. Sad slijedi ono što nisam mogla povjerovati. Dakle, liječnica je rekla da je to pohvalno i lijepo te u svakom slučaju dobro. Kad mi je majka pričala to, doista nisam vjerovala svojim ušima te sam je par puta tražila da mi prepriča. :-)

Oznake: prehrana, liječnici, vegetarijanstvo


03.10.2013., četvrtak

Trnjina

Ove je godine jako dobro rodila i trnjina. To je samonikla biljka koja najčešće raste u grmovima od jedan do pet metara visine. Zovu je još i crni trn, mačja šljiva i divlja šljiva. Plodovi su tamno plavi i sitni, okruglasti. Opori su i stišću usta, a postaju malo slađi kad ih opali prvi mraz. Zdravi su i cvjetovi i plodovi i lišće pa čak i korijen. Dobri su protiv kašlja i grčeva, za liječenje želuca, jačanje krvi.

Najčešće se od plodova pravi pekmez, malo je kiselkastog okusa (imam još od prošle godine tako da ove ništa), a u Francuskoj su prije kiselili plodove i koristili kao masline (također sam isprobala prošle godine).

Sve u svemu, zanimljiv i ukusan plod i svakako je dobro gricnuti koju bobicu i namrštiti se.

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: trnjina, divlja šljiva


02.10.2013., srijeda

Turčini

Osim što su zavladali TV ekranima, zavladali su i šumama i gorama naše zemlje ponosneeee... :-)

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: gljive, turčini


01.10.2013., utorak

Proljeće u jesen

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: šafran, cvijeće


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se