Indijanka vegetarijanka

30.04.2013., utorak

Proljetne rolice s koprivama

Sastojci (odokativno):

Puno koprive
Sušeni ribani dimljeni tofu (ili svježi razmrvljeni)
Sojine ljuspice, prokuhane
Gotove tanke kore za savijače
Sol, papar
Bijeli luk
Ulje

Zakuhati vodu i koprive staviti unutra, ugasiti vatru i ostaviti da stoji par minuta. Ocijediti i dobro ižmikati. Nasjeckati. Pola kopriva pomiješati s tofuom, pola s ljuspicama. Svaki dio posoliti i popapriti i dodati nasjeckani bijeli luk (što više, to bolje). Sve dobro ohladiti, obavezno. Svaku koru tijesta za savijače odvojiti i prerezati u križ po pola, tako da se dobiju po četiri manja komada od svake velike kore. Na svaki manji komad tijesta staviti po oko dvije žlice nadjeva. Rolati kao da se prave male savijače. U tavi staviti samo žlicu ulja i svaku rolicu ispeći s obje strane. Poslužiti sa salatom i kuhanom rižom.

Mislim da bi se umjesto tofua i ljuspica super slagalo i s kuhanom lećom, ječmom ili rižom (zajedno u nadjevu s koprivama). Može se napraviti više rolica unaprijed i nepečene u hladnjaku mogu stajati dan - dva.

Nadjev s tofuom:

Image and video hosting by TinyPic

Nadjev s ljuspicama:

Image and video hosting by TinyPic

Gotove rolice pred pečenje:

Image and video hosting by TinyPic

Pečene rolice:

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: koprive, rolice, proljeće, tofu


29.04.2013., ponedjeljak

Modernost

O, yes! Kako je to dobro! Koji god portal otvoriš, odande te gledaju Ave, Soraje, sudionici španjolskog Big Brothera 'koji se ševe kao zečevi'. Tu je i Tamara Ecclestone koja je 'otkrila svoju mačkicu' (gdje je mačkica? Nema mačkice… aaaaa, ta mačkica!) i Ana Begić koja ima minjak kakav do sada, navodno nije viđen pa joj skoro neki dio tijela postane lako viđen. Naslovi: 'Erika je rođena za uspjeh' (a Erika je gola golcata), 'Elyse je tek izašla ispod tuša', 'Gola kuharica Jade', 'Duge noge, duboku dekoltei', 'Holly u akciji zavođenja susjeda', 'Vendi i Aneta se strasno poljubile u usta', 'Polugole plesačice u centru Zagreba', 'Soraja ne može zadržati grudi u topiću', 'Ava i Maja pokazale gole grudi'… Cica i pica k'o u priči. I što je 'najbolje' od svega, ovakve su vijesti redovito najčitanije. Ajmo, rajo, besplatne cice, pice i guzice, sve uračunato samo u cijenu vašeg internetskog računa! Blamaže se prenose kao najveći herojski pothvati, izrečene gluposti više se čitaju nego citati iz najvećih svjetskih knjiga. Što je ovo? Zašto su ljudi žedni guzice više nego da se upitaju kako zaštititi potok u svom susjedstvu? Zašto je golotinja važnija od mučenja životinja? Zašto je pica na ekranu bolja nego ona kod vlastite žene? Zašto je seks u Big Brotheru zanimljiviji od onog u vlastitom krevetu? Zato jer ljudi više i nemaju život. Život im je postao pregledavanje ovakvih i sličnih gluposti. Zato što je puno jednostavnije kliknuti mišem nego obradovati dragu osobu nečim lijepim. I, očito, jer je puno lakše samozadovoljiti se pred ekranom nego sa ženom/mužem u krevetu.

26.04.2013., petak

Ugriz uvjerenja

U jučerašnjem postu zaboravila sam napisati: 'What's next?' a kad ono ovo 'next' je stiglo vrlo brzo. Naime, jučer mi se dogodilo ono što nikada nisam pomišljala da će mi se se dogoditi, nikad nisam vjerovala da mi se može dogoditi, bila sam UVJERENA kako nema šanse da mi se to dogodi – ugrizao me pas! Ne nijedan od mojih pasa već nečiji pas na cesti. Dakle, vozila sam se na biciklu, a tri su psa lajala i tancala uz mene. Mislila sam da samo trče za kotačima. Inače nikad nemam problema s psima, uvijek me prokuže i ostave na miru i pozdrave… ali ovaj puta dogodilo se – jedan od njih jednostavno je zagrizao moj lijevi list. Stala sam, što od šoka, što od boli (više od šoka) i opsovala im par sočnih nakon čega su odmah pobjegli. A onda zadigla nogavicu i imam što i vidjeti – tri rupe na nozi… Krvave su, ali opet nije da curi krv. Sjedam na bicikl i važem li ga važem.

Hitna – kuća…

Hitna – kuća…

Hitna – kuća…

I na kraju, zbog obaveza koje sam još imala, moj jadni i nsretni i prije svega šokirani mozak izabire otići kući. I uzeti rakije i natopiti rane. Peče, peče, peče… Ali život zove, mora se ići dalje, nema vremena za jaukanje.

I tako je to prošlo… Dakako, ne znam je li odluka dobra i nemam pojma jesu li psi cijepljeni (mada mislim da nisu, iako nisu lutalice, žive u jednoj kući bez ograde i tako jure za autima i biciklima), jesam li možda nečim zaražena… čak se ne usudim progooglati što se sve može prenijeti psećim ugrizom (osim što znam za bjesnoću (ali mislim da ovi nisu bijesni) i streptokoka…)

Trebam li prijaviti slučaj? Ako to učinim, psi će sigurno biti ubijeni. Ako ne učinim, to drugi puta može biti neko dijete. Ako kažem vlasnicima, a ne čine mi se baš normalni, mogu pse jednostavno zatući kolcem. Ako im ne kažem opet će se nastaviti, a ja tim putem sada moram proći svakog dana…

A ono što je najgore je smrt jednog mojeg uvjerenja – da me nikada nijedan pas ne bi ugrizao. Kao što sam rekla, uvijek imam prijateljski odnos s njima, mislim da osjete da sam im prijatelj i do sad je uvijek tako bilo. Ali što od sad? Kako će moj mozak reagirati kad vidim pse kako jure za mnom i laju? Hoće li se preplašiti? Hoće li mi sada srce jače zakucati kada vidim pse, ali ne zbog ljubavi već od straha?

To ću, očito, tek vidjeti.

Ali u međuvremenu se pitam što su uvjerenja.

Drek na šibici, čini se?

Ili tek izazov kojeg život pokušava slomiti?

Ili je sve ovo tek iznimka koja dokazuje pravilo, tj. uvjerenje…

Oznake: ugriz, uvjerenje, pas, Psi


25.04.2013., četvrtak

Hebeni travanj

Travanj je bio i još uvijek je heben. Zapravo je cijela godina započela nahero. Uvijek nekakve borbe. I gubici. Najgore što život nudi. 2. travnja umro mi mačak Cvrle. Jučer skužim da mi pas ima piroplazmozu. Hebeni krpelji. Ne jede, ne hoda, samo pije vodu… Plačem. Bojim se. Ovo joj je već drugi puta da ju je dobila. Pročitam kobnu rečenicu na internetu: 'Ako pas 2. ili 3. put preboli piroplazmozu ostaje trajni invalid, nastradaju mu srce, jetra, bubrezi…' I k tome ostaje mokro na mjestu gdje leži. Izlazi li joj mokraća nekontrolirano? Bubrezi riknuli? Veterinar kaže: 'Ne mora biti…' Čitaj između redaka: 'A može biti…'

Čekam.

I još uvijek čekam. Što će biti? Hoće li lijek pomoći? Ali lijek je zapravo i otrov. Dva otrova ima u sebi – bolest i lijek. I kao da me nebesa kažnjavaju. Oduzimaju jednu od stvari koje najviše volim – šetnje. Jer kako nakon svega opet otići s psom u šetnju? Znači li to da namjerno riskiram? Ubijam li ga? Igram li se ruskog ruleta?

Jedva dočekamo proljeće, a ono nam uzvrati svom silinom, i lijepom i ružnom.

Hebeni travanj.

Hebena godina.

Hebeni život.


Oznake: piroplazmoza, travanj, smrt, odlazak, Parni valjak


24.04.2013., srijeda

E. B. White: Šarlotina mreža

Dječja priča, roman na oko 200 stranica koji prati prase Wilbura i njegovu prijateljicu paučicu Šarlotu. Nakon što je moj sin pročitao ovu knjigu u roku 'keks' i rekao kako je lijepa, odmah sam se i ja bacila na posao. Po romanu je snimljen i film kojeg, nažalost, još nisam vidjela pa ne mogu reći je li mi bolji on ili knjiga (mada je u 99 posto slučajeva to knjiga). Priča o pravom prijateljstvu, o tome kako životinje govore, ali mi ih ne razumijemo, o stvarima o kojima užurbani čovjek ne stigne i ne želi razmišljati. Upravo stoga imamo knjige poput ove koje namignu i kažu: 'Pričekaj, stani, kamo žuriš? Razmisli…' Da je barem prijateljstava među ljudima kao što je prijateljstvo Šarlote i Wilbura. Ili možda ona postoje negdje, ali ja nisam imala tu sreću upoznati ih? Da je barem istina da se neke svinje mogu spasiti od sigurne smrti i činjenice da im je šunka i špek sudbina.

CITATI:

'To nije moj problem. Ništa mi na pameti neće biti što mi nije ispod riti.' (guska koja sjedi na jajima kaže Wilburu)

'Život je uvijek ispunjen i uravnotežen kada čekate da se nešto dogodi ili izlegne.'

Oznake: Šarlotina mreža, E. B. White, prijateljstvo


23.04.2013., utorak

Ivica Ivanac: Gospodar munja

Knjiga o geniju, izumitelju Nikoli Tesli. Autor se više koncentrirao na njegove izumiteljske poslove nego na privatan život (osim nekoliko sličica iz djetinjstva) te na odnos s Edisonom i na druge ljude koji su imali novac, ali nisu željeli poduprijeti njegov rad ili su mu krali ideje. Uglavnom, doista se radi o geniju, a kada se samo sjetim kako se danas olako mnoga djeca proglašavaju genijalcima, muka mi je. Ovakav se neće roditit još ni za petsto godina. Mnoge njegove ideje i zamisli nisu prihvaćene ni razumljive čak ni danas. Šteta je što je umro tako, zaboravljen. Iza sebe je ostavio oko 700 patenata i sve ih je ostvario do 50. godine života. Drugi su mu često krali ideje jer novaca nikada nije imao.

CITATI:

'A dječak Nikola bojao se i učtelja i učenika. On je za njih bio seljančić, čobančić. Što je neki gradić manji, to njegovi stanovnici žele biti veći građani.'

'- Ne mogu još dokazati da sam u pravu, ali osjećam to! Instinkt je nešto što nadmašuje saznanje. Mi imamo u mozgu finija vlakna koja nam omogućavaju da opažamo istine do kojih inače ne bismo mogli doći!' (Nikola Tesla)

'Ali osvetoljubivi su ljudi koji nemaju pametnijeg posla.'

'Nisam bio slobodan u Pittsburghu, bio sam ovisan i nisam mogao raditi. Da bih nešto stvorio, potrebna mi je puna sloboda. Čim sam se oslobodio te zavinosti, ideje i pronalasci izbili su poput slapova Niagare.' (Nikola Tesla)

'Ništa nije primamljivije ni važnije za poučavanje od same prirode. Shvatiti taj veliki mehanizam, pronaći sile koje u njemu rade i zakone koji njime upravljaju, najuzvišeniji je zadatak čovjekova uma.' (Nikola Tesla na početku predavanja 20. svibnja 1891. godine)

'Milijuni ne rađaju ideje. Misliti se može i bez dolara, a tek mišljenje rađa ideje. Od tisuću ideja tek je jedna dobra. Od tisuću dobrih tek je jedna izvediva. Ima jako malo izvedivih ideja. Govorim to poučen vlastitim iskustvom.' (Nikola Tesla Edisonu)

'Osamljenik, mislio je da ljudima može značiti nešto samo ako za njih radi. To je možda jedina greška u njegovu životu.'

'…izgrađena je radionica – baraka na čijem je pročelju sam Tesla zabio ploču s riječima: 'Ostavite svaku nadu, vi koji ulazite ovamo (Lasciate ogni speranza voi ch'entrate).'

'U današnjem svijetu bolje je da revolucionarne ideje i izumi nisu prihvaćeni, već da budu napadani i uništavani , moraju proći kroz gorka iskušenja, nevolje i borbu! Jer to je naš put! Tako mi dolazimo do svjetlosti! Tako su ismijavali sve što je kroz cijelu povijest bilo veliko! Ali to je napredno izlazilo iz borbe još snažnije i pobjedonosnije! Što sad, da stanemo i plačemo? Da bespomoćno čekamo? Nikada si to ne bismo oprostili! Borit ćemo se na jedini način na koji znamo – radit ćemo!' (Tesla radnicima koji više nisu željeli postavljati strojeve jer tri tjedna nisu dobili plaće)

'Ne žalim što drugi kradu moje ideje. Žalim što nemaju svojih' (Nikola Tesla)

Oznake: Nikola Tesla


22.04.2013., ponedjeljak

Siba Shakib: Samira & Samir

Odličan roman iransko – njemačke spisateljice koji govori o surovom životu u Afganistanu. Bračni par dobija prvo dijete koje je, usprkos vjeri oca da će dobiti sina (jer svi muškarci u njegovoj obitelji za prvo dijete uvijek dobijaju sina), dobije 'samo' djevojčicu. Međutim, nepokolebljiv je i svima kaže da je dobio sina te svoju kćer odgaja kao sina. Svi u selu misle da se radi o muškom djetetu, a kako odrasta postaje sve snažnija i jača, spretnija od svih muškaraca. Kada uđe u pubertet veže grudi da se ne vide te i dalje je spretnija i vještija u mnogo čemu od muškaraca. Upušta se u veze i s muškarcem i sa ženom, čak se i ženi (za žensko) te iscenira vlastitu smrt kakoo bi bila s muškarcem svog života. Odlaze daleko, ali i dalje je društvo zadrto jer – kako se jedna žena može ponašati poput muškarca i uzimati si za pravo stvari koje smiju samo muškarci? U konačnici Samira zapravo ne zna je li muško ili žensko, ali zna da je muškarcima život mnogo lakši te se oblači kao muško i odlazi.

CITATI:

'Što je to čitanje i pisanje? upita Samira.
Čitanje i pisanje? reče ljubazni gospodin učitelj. To su vrata u svijet i život. To je početak svega.'

'Tko želi vidjeti svijet mora imati strpljenja, rekao je ljubazni gospodin učitelj. U svijet se ide malenim koracima. Riječ po riječ, knjiga po knjiga.'

Oznake: Siba Shakib, Samira i Samir


19.04.2013., petak

Meni

Kakva si, vraže?! Sotono! Tko te treba takvu? Drugačiju. Nikakvu. Neprilagođenu. Nepodobnu. Nevjernicu. Nemilu. Svijet bi bez tebe bio ljepši. Mirniji. Tradicionalniji. Poštivale bi se prave vrijednosti. Misliš da će svijet s tobom biti bolji? E, pa neće! Zapravo je gori. Jer želiš srušiti što se srušiti ne da. Što se srušiti ne želi. Što je građeno tisućama ljeta. Mrš, vraže, gdje te traže! Odlazi! Nepoželjna si! Crkni! Umri! Sotono!

Oznake: neprilagođenost, nepodobnost


18.04.2013., četvrtak

Baka 30 godina ne jede meso

Baka Jerka Marasović iz Rupa ima 83 godine i više od 30 godina ne jede meso. Živi i jede uglavnom juhe, zelje, krumpir i ponekad mliječne proizvode.

'Imala sam zdravstvenih problema, s bubregom. Otišla sam u Mostar i meni je travar rekao da moram prestati jesti meso ili ću umrijeti. Ja nisam više znala što ću, ali zacrtala sam da neću umrijeti. Preostalo je samo da izbacim meso', prisjeća se baka Jerka.

O suseljanima kaže: - Gledali su me u čudu. Kasnije su govorili da neći izdržati. Ali pokazala sam što može upornost. Dolazile su svadbe, krstitke, fešte, a ja ostala samo na juhi, zelju, krumpiru,' te dodala: 'Pripremam trave i čajeve, pijem to i cijelo vrijeme mislim na svoje zdravlje. Da nisam postala vegetarijanka, danas ne bih bila živa.'

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Foto: sibenskiportal.hr

Oznake: Jerka Marasović, Rupe, Šibenik, vegetarijanstvo


17.04.2013., srijeda

Proljeće

Ptice sviraju kljunovima
vjetar napeo žice grane
i gudi, gudi.
Rijeka je veliki bubanj.
Kako je divan orkestar ovaj!
Kopriva uzela lopaticu
prokopala zemljicu
provirila glavicu.
Sve je sićušno, a snažno.
Pod nogama vrije i kipi
u zraku milijuni mirisa
na nebu stotine zvukova.
O, proljeće, bajno li si!

Oznake: proljeće, priroda


16.04.2013., utorak

Hatidže nije pojela ćevape

Proteklog vikenda su glumci iz turske sapunice 'Sulejman Veličanstveni', a koji glume Hatidže i Mustafu, posjetili Sarajevo povodom petog Festivala turskog filma te kako bi promovirali horor 'Glas' u kojem imaju glavne uloge. Ugodno su se iznenadili kada su ih dočekali brojni obožavatelji. Pripremljeni su im i razni specijaliteti s tog područja, a među prvima i ćevapi, a Hatidže (Selma Ergeç) je rekla: ' Žao mi je što ću vas razočarati, ali neću jesti ćevape jer sam vegetarijanka.'

Kratko i jasno, mogla bih i ja nešto od nje naučiti.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Sulejman Veličanstveni, Hatidže, vegetarijanstvo


12.04.2013., petak

Kamo ide ovaj svijet – treba li se to uopće pitati?

Svatko malo netko se pita – kamo ide ovaj svijet? Tako sam se i ja zapitala i više od nekoliko puta ovih dana. Idem neki dan gradom, a ispred mene dva klinca, ne znam ako imaju 11 – 12 godina i jedan od njih puši cigaretu i pljucka okolo. Svako malo vidim iste takve klince pijane po klupama u parku i na nasipu. Također, bacaju papire – jednostavno otvaraju kekse ili čips i kada su gotovi samo bace papir na cestu. Neki dan sretnem i dvije napirlitane u vožnji biciklom – sredile su se kao da idu u disko, a uživaju u popodnevnoj vožnji na biciklu te jedna od njih priča o nekoj trećoj: 'Ali, znaš, ona ti nema dovoljno samopouzdanja…'

Ona nema dovoljno samopouzdanja… koja rečenica! Meni ne bi nikad palo na pamet da je izrečem o nekome jer – tko sam ja da sudim o nečijem samopouzdanju? One su ga očito izgradile s puno šminke jer to danas tako ide.

A onda i najgore od svega. Sretnem opet neke klinke, idu iz škole, komentiraju moje pse: 'Gle kako ovaj ima ovo…' (koga briga, nek' ima!) te nastavlja s pričom: 'Moja kuja se okotila, ima ih sedam, jednog ćemo ostaviti, taj ide babi, a ostali će plivati…' I onda još gestikulira i pokazuje kako će plivati i smije se… Nije da joj sudim, ali je li to doista smiješno, to da će jadne pse baciti u vodu? Nije li ova praksa (bacanja štenaca u vodu) trebala ostati u povijesti negdje prije desetak godina?

I što je još gore, nikome ne smiješ ništa spočitnuti. Jer demokracija je, svi imaju pravo reći što misle, svi smo ravnopravni, isti, nemoj me gušiti, nemoj mi pametovati… Daj mi slobodu, ali ne očekuj odgovornost. Jednom sam isto takvim nekim klincima prigovorila što razbijaju flaše po cesti i krenuli su na mene, sva sreća da sam imala pse uz sebe pa su stali.

E, pa, ljudi moji, tko se ipak ne bi upitao kamo ide ovaj svijet?

K vragu, definitivno k vragu.

Oznake: svijet, sloboda, odgovornost, Mladi, Životinje


11.04.2013., četvrtak

Dan prelijepih oblaka

Jučer konačno sunce, puuuuno sunca. A oblaci kao slika. Ljepši od slike nekoliko puta. Ove godine je zima bila predugačka i, iako je inače volim, zanevoljela sam je (da ne bude grubo pa da kažem zamrzila jer to baš ne stoji). Uvijek me iznova začudi kako u proljeće priroda buja u petoj brzini. U samo par dana biljke izrastu, neke jestive postanu nejestive jer brzo dobiju cvijeće ili previše končanu stabljiku ili jednostavno postanu manje ukusne. Ovaj put sam ponovno našla koprive, sada su već dosta velike i trebaju rukavice za branje. Tu je i vlasac, maslačak, štavelj, kiselica, dobričica (meni odličan začin) i još neke biljčice koje se jedu, a ne znam im ime. I dok tako berem, ptice pjevaju, a djetlić lupka u drvo. Iznad se komešaju oblaci, u vodi ostavljaju svoj otisak. Sve je tako lijepo i poželiš da vrijeme stane. Šteta samo što su psi već puno krpelja, a uskoro će i zmije se razmiljeti, ako već nisu.

Navečer je večera bila božanska – sve ovo bilje u salati plus dodatak od kultivirane zelene salate, jedne male rajčice, malo tjestenine, crvenog luka i posipano sjemenkama. Život je ponekad doista lijep.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Štavelj:

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: oblaci, samoniklo bilje, šetnja, hrana


10.04.2013., srijeda

Ivan Herceg: Goli

Zbirka kratkih priča Ivana Hercega (rođen 1970. godine u Krapini), a svaka od njih prožeta je erotskom notom. Priča po kojoj je zbirka dobila naslov prati dvoje ljudi, narkomana, koji odlaze na otok Goli i odlučuju ondje provesti neko vrijeme oslanjajući se samo na vlastite snage i bez odjeće, dakle goli na Golom otoku. Sve završava tako što plutaju po površini mora i nije jasno utapljaju li se ili samo plivaju. Još jedna zanimljiva priča iz zbrike je 'Dnevnik jedne djevice', koja prati slikaricu koja završava u ljubavnom klinču sa svojim modelom, djevojkom Ivanom. Na kraju također nije jasno misli li se da je slikarica bila općenito djevica ili je bila djevica u smislu lezbijskog odnosa kojeg ostvaruje sa svojim modelom (ili bi to nekome drugome bile jasno, a samo meni nije, ja ne znam).

Inače je Ivan Herceg poznat (ili bi trebao biti) po svojim pjesmama, a ovo mu je prva zbirka priča. Mnoge njegove pjesme mogu se naći na stranici elektronickeknjige.com i također su nabijene erotičnošću i neobičnim slikama. Sve u svemu sviđa mi se kako piše. Kad ne piše pjesme i prozu, radi kao redaktor za Jutarnji list. Pjesme su mu prevedene na mnoge svjetske jezike, između ostalog i na kineski, španjolski, engleski, slovenski, itd.

Evo jedne njegove pjesme, zove se 'Često posjećujem Sunce' iz zbirke 'Snimke zemaljski uzdaha':

Često posjećujem Sunce.
Ponavljam postupak samospaljivanja
dok ga jednom, s posljednjom
molitvom u mislima,
i ne završim.

Jednom sam čak uhvatio poruku
iz dalekog kutka svemira.
Našu zvijezdu oni zovu
talionicom nesreće.

Hodam ravno, ispruženih ruku.
Nokti su mi krvavi kvadratići.
Poslije ih jedem kao
kockice čokolade.

Kad posve pocrnim,
pretvaram se u đavla
i plašim sam sebe.
Grizem si ruke, razbijam
koljena, gnječim uši.

Često posjećujem Sunce.
Ponavljam postupak preobrazbe.
Pretvaram se u sjenu
i plašim sve koji me vole.

Oznake: ivan herceg, goli, priče, pjesme


09.04.2013., utorak

Nenad Veličković: Viva Sexico

Odlična knjiga na 370 stranica koja bi se ustvari mogla podijeliti na tri knjige. Prvi dio je satirična priča o tome kako ženski časopisi zaglupljuju žene, drugi dio je rječnik seksualnih pojmova, a treći dio istraživanje seksualnosti u umjetničkim djelima. Kroz sve se vidi koliko su žene i muškarci različiti, ali ne zato što je to potreba već jednostavno zato jer je svijet takav kakav jest, muški svijet u kojem su žene niža bića, jednako kao i životinje. Osnovna je ideja knjige da patrijarhat vodi civilizaciju u propast.

CITATI:

'Nije istina da je muškarcima lako okolo nositi svoja pileća prsa, mlohave trbuhe, štrkljave grudi, krive noseve, kvrgave noge, debelo salo, gnojave akne, ćosavu bradu, sitne oči, klempave uši i male penise. Ali ih mnogi nose, a ne pada im na pamet kupovati samopouzdanje u teretanama i salonima za uljepšavanje. Može se valjda nekako dodati svom izgledu ne potkradajući od svog duha.'

'Zašto se u svijetu rata i mira muškarci dokazuju bicepsima, a žene sisepsima? Zato jer su u tom svijetu žene muška imovina poput njihove njive ili stoke, čija se kvaliteta procjenjuje mjerama stočne pjace: sjajem dlake, snagom sapi, zdravljem vimena. Što god obećavao feminizam, još uvijek je probitačnije pred muškarcem podići sise umjesto pogleda.'

'Efikasnije je mrštiti se na miris tuđeg znoja nego na smrad tuđih misli.'

'Ubijanje mora biti temeljito. Zauvijek. Konačno rješenje. Kao u nacističkim logorima. Nije dovoljno ubiti, treba otjerati, zatrti, treba uništiti sve što nismo mi. Treba nam ovaj svijet samo za nas.'

'Jedan muškarac, sretno oženjen, sa stalnim zaposlenjem, ugledan i poštovan, usudio se prije petsto godina pomisliti da ovaj svijet počiva na pogrešnim zakonima, da nije pravedno ubijati životinje, trovati vodu, komadati zemlju, uništavati šume, da nije, najzad, bez vraga to što je brak, izmišljen da sačuva privatnu imovinu i ojača crkvu porodio preljub, razvod, 'kopilad', a ljubav pretvorio u savez, posao i obavezu. Možda upravo zato na ovom svijetu ima previše mržnje jer nema previše ljubavi koja umire tiho u zlatnim okovima blagoslovljenog braka. I možda će se desiti čudo kad ključ tih okova najzad dođe u ruke žena.' – autor o slici 'Vrt uživanja' Hieronymusa Boscha.

Oznake: Nenad Veličković, Viva sexico, seks, brak, ljubav, žene, muškarci


08.04.2013., ponedjeljak

Konačno dašak proljeća

Ove godine je zima doista predugo trajala. Sjećam se, prošle godine u ovo vrijeme krošnje su već bile bogato zelene, a samoniklo bilje sam već jela oko mjesec dana… Tako sam za vikend KONAČNO pronašla koprive, vlasac i štavelj. Tek su provirili svoje glavice iz trave, sasvim mladi, koprive se mogu brati i bez rukavica. Odlično, bila sam presretna. I po prvi puta probala ono što sam mislila da se ne može – jela koprivu svježu, na salatu. Iz nekog sam razloga mislila da peče po ustima, ali to uopće nije slučaj. I veoma je ukusna. Ovoj salati od divljeg bilja dodala sam i pokoji svjetić ljubičice i jaglaca. Nadam se de će biti sunca pa da biljke još više razbujaju… doista bi bilo i vrijeme! 'Ajmo proljeće, 'ajmo, samo naprijed!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Oznake: proljeće, Zima, samoniklo bilje


05.04.2013., petak

10 zapovijedi za vegetarijance

Evo, budući sam već godinama o vege vodama, ono što sam iskusila i naučila pretočila sam u 10 zapovijedi za sretniji vege život:

1.Ne popuj mesojedima jer ih priče o patnji životinja koje se uzgajaju za hranu neće prosvijetliti. Štoviše, naljutit će ih. Ali u isto vrijeme budi siguran da će ti oni popovati o tome kako ti nedostaje proteina i minerala i kako je nenormalno i povijesno neutemeljeno da ljudi ne jedu meso.

2.Što dulje skrivaj da ne jedeš meso ni ribu jer kada se to sazna svi će te trpati u ladicu zvanu 'luđak/luđakinja'.

3.Ne razboli se nikada jer i najmanje probadanje u koljenu drugima je znak da ti očito nedostaje mesa.

4.Često prakticiraj medotdu slušanja – na jedno uho unutra, na drugo van.

5.Neka osmijeh bude tvoj vjerni pratitelj ukoliko ne želiš često završiti u žestokoj prepirci.

6.Očekuj napad ispod pojasa u svakoj situaciji pa čak i na karminama.

7.Uvijek se dobro najedi prije nego ideš na nekakvo druženje.

8.Uvijek imaj svoj vege sendvič u torbi.

9.Prakticiraj meodu pokrivanja ušima preko glave ili zabijanja glave u pijesak. Trebat će ti. I više nego se nadaš.

10.Samo oni koji te doista vole potrudit će se spremiti vege obrok za tebe. Ali ne očekuj ni to prečesto.

DODATAK – 11. zapovijed: Budi svjestan da ćeš svako malo naletjeti na vegana koji će te prijeko gledati jer si pojeo žlicu meda i sotonizirati te kao svi mesojedi zajedno.

Oznake: vegetarijanstvo, zapovijedi, sretniji život


04.04.2013., četvrtak

Tri drveta

Stoje tamo daleko u dubokoj šumi, na sigurnoj udaljenosti od ljudi. Od sjekire, bučne pile. Veže ih isto korijenje. Isto sjeme. Istu vodu piju. Istoj se kiši vesele. Istom suncu mašu. Istim pticama su dom. Tri drveta. Kora im gruba, izborana, poput kože starice u mojoj ulici. Mahovina ih obrasla, suknjicu im sašila, zelenu, prozračnu, po posljednjoj prirodnoj modi. Snažna su ta tri drveta. Tu već desetljećima. Složno rastu prema svom cilju. Prema suncu cilju. Pružaju ruke grane, prosipaju lišće bujne kose. Svakog proljeća opijeno se raduju životu, svake zime upadaju u trans sličan smrti. Proljeće, zima, proljeće, zima, proljeće, zima… Izmjenjuju se, šuljaju, prolaze kao lisice pod njihovim krošnjama, kao divlje svinje što kopaju po njihovom korijenju, kao vuci što zavijaju gledajući u Mjesec kroz njihove krošnje. Tri drveta, tri stupa ponosna, puna životnih sokova, puna sjemenja, rastu i vesele se svakom novom danu.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: drveće, šuma, život, prolaznost, stabilnost


03.04.2013., srijeda

Kiša

Kao da me čula. Pada. Pada. I jučer. I prekjučer. I danas. Možda će i sutra. Tražim je da sapere sve ono ružno. Sve ono tužno. Sve grijehe čovječanstva. I odnese daleko, daleko. Kao smeće. Kao plastičnu bocu što pluta po nabujaloj rijeci. Kao veliki komad stiropora. Kao svinjske iznutrice bačene u potok. Kao neželjene mačiće i štence stavljene u vrećicu i bačene u vodu. Poput otpadaka iz tvornice mesa što su se skupili na površini rijeke kao pjena, mjehuri. Smrdljivi mjehuri. Padaj kišo. Padaj i odnesi sve ovo da više ne postoji. Neka se otopi poput snijega i nestane. Barem do sljedeće zime. Barem to.

Oznake: kiša


02.04.2013., utorak

Wall-E

Za Uskrs odličan crtić 'Wall-E' kojeg uvijek s jednakom radošću pogledam, rekla bih, jedan od rijetkih. Ekološka tema, društvena tema, ljubavna tema… ima sve što me zanima. Mali, a veliki film. Samo crtić, reći će mnogi. Veliki film meni. Posebno dojmljivo kako su prikazani ljudi. Gledam i gledam i vidim da već danas ima takvih ljudi. Mnogo. Previše. Nestaje razlika između ruku i nogu, između vrata i trbuha. Neki bi se uvezli autom u trgovinu kada bi mogli, samo da ne moraju hodati. A sveopćem ludilu za vožnjom priključuju se i 'drive in' restorani. Bolesno. Postajemo bolesni. Već jesmo bolesni. Ali toliko bolesni da ne vidimo da smo bolesni jer bolest je zapravo normalno stanje tijela i duha.

Ali tu je taj mali Wall-E. Hrđav, neugledan… drugačiji. On je hrabrost. On je nada. Male stvari, ljubav (iskrena, nepatvorena), pogled na sunce kroz oblake, držanje za ruke, krhka biljčica … sve je što je potrebno za sreću. Kao što je netko prije mene rekao - nije važno što imaš nego koga imaš i tko te ima. No i – nevjerojatno koliko nam je malo potrebno za sreću, ali je isto tako jednako nevjerojatno kako nam je to malo nedostižno. Jer ipak smo mi ljudi, a ne roboti. Na sreću ili na nesreću, pitanje je sad. Na nesreću po pitanju ovog.

Oznake: Wall-E, sreća, ekologija


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se