Indijanka vegetarijanka

29.01.2013., utorak

Što je gore?

Seks sve prodaje, izgleda. Tako sam pronašla reklamu za hamburgere koja je nova i koja u naslovu sugerira: 'Kome nakon ovog videa ne krenu curiti sline, nije čovjek!'

Dakle, ne znam što je gore, to kako se jeftino prodaje žensko meso ili kako te cure razbacuju životinjsko meso. Mislim da su ove cure trebali staviti u klaonicu da pokažu kako je nastao taj hamburger. Njihov seksipil ondje bi se sasvim pogubio.


Oznake: reklama, meso, seks


25.01.2013., petak

Bravo, Bosanci!

Bosanci su još jednom dokazali da imaju puno više duha nego bilo koji narod na Balkanu. Kako je i Buddha rekao: 'Tri se stvari ne mogu dugo sakriti - sunce, mjesec i istina.'

U Bosni i Hercegovini je tako izašla slikovnica koju je sada navodno šokirala mnoge (ali, čini se, najviše susjede koji je nazivaju horor slikovnicom). Radi se o slikovnici 'Benko i Zenko' u kojoj se opisuje kako ljudi postupaju prema životinjama, kako ih kolju, nabijaju na ražanj i slično. Dakle, ne znam što tu sada šokira, kada je sve to što se radi istina? Valjda je puno bolje da djeca idalje misle kako meso raste na grani?

Neki od citata:

'Svu vašu stariju braću i sestre gazda je prodao pred maj i svi su zaklani, oguljeni i stavljeni na ražanj, to jest nabijeni na kolac i dugo, dugo okretani i pečeni na užarenoj vatri. Poslije vas poguzije pojedu, a kosti ponesu psima da se i oni zaslade.'

'Ne mogu, Rile, tako mi Boga! Ovog ne mogu zaklati. On me čitavo vrijeme gleda. On ima sjaj očiju isti kao moj pokojni sin kog je zgazio auto dok se vraćao iz škole.'

'Vidio sam krv i Zenkino tijelo, oguljeno kako visi na drvetu. Kasapin Piksi me čudno gledao vršeći pripremu za klanje.'

Slikovnica 'Benko i Zenko' izdanje je izdavačko-grafičke kuće Planjax iz Tešnja, njezin je autor Bajruzin Hajro Planjac, urednik Ramiz Brkić. Autor slikovnice za pressrs.ba izjavio je: 'Slažem se da u slikovnici možda ima pojedinih opisa koji su malo preagresivni za djecu, ali je priča o 'Benki i Zenki' izdana u okviru moje knjige 'Vuk dobrivuk', koja je namjenjena omladini. Uostalom, djeci je potrebno prikazivati stvarnost onakvom kakva jest, umjesto da ih držimo u neznanju. Moju slikovnicu je prije štampanja pregledalo desetak pedagoga, koji u njoj nisu našli ništa sporno.'

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: slikovnica Benko i Zenko, Bosna i Hercegovina, ISTINA, činjenice, djeca, okrutnost


23.01.2013., srijeda

Svježa svinjetina, još malo pa nestalo!

Oznake: meso, percipiranje


22.01.2013., utorak

Zobgurt

…ili jogurt od zobi u kućnoj izradi.

100 g zobi
100 g zobenih pahuljice
Voda

Namočiti pahuljice i sjemenke u posebnim posudama tako da iznad bude oko 1 cm vode. Ostaviti da stoji oko 8 sati te pomiješati i dobro izmljeti u blenderu. Staviti u keramičku ili staklenu posudu te poklopiti papirnatom salvetom da može disati, ostaviti da se kiseli do 48 sati uz povremeno miješanje. Kiseljenje ovisi od topline prostorije, ali i koliko kiselo se voli pa treba probavati. Kada je gotovo držati u hladnjaku. Može se jesti samo ili izmiješati s voćem za voćni jogurt.

21.01.2013., ponedjeljak

Manje mesa, manje gladi

Svake godine oko 400 milijuna tona žitarica iskoristi se za prehranu životinja od kojih se pravi meso. U isto vrijeme, oko 500 milijuna ljudi umre od gladi u siromašnim zemljama. Po jedno dijete zbog slabe prehrane umre svake 2,3 sekunde. Sto milijuna ljudi moglo bi se prehraniti kada bi samo Amerikanci smanjili unos mesa za 10 posto.

80 posto vode na svijetu troši se na farmske životinje. 80 posto kukuruza i 95 posto zobi samo u SAD-u koristi se za prehranu farmskih životinja. Žitarice kojima se one hrane moglo bi se prehraniti 1,3 milijarde ljudi. A kada bi se sva hrana koja se koristi za prehranu farmskih životinja koristila za prehranu ljudi, mogla bi se njome prehraniti cijela populacija Zemlje pa čak i nešto više nego što danas ima stanovnika.

Potrebno je oko 16 kg žitarica za jedan kg govedine, a inače bi se tim žitaricama moglo prehraniti i do 20 ljudi, a ovako često jedan kg govedine nije dovoljan za dvoje proždrljivih zapadnjaka. Nikad prije u povijesti nije zabilježeno da je u isto vrijeme toliko ljudi gladovalo s jedne strane, a s druge strane ih je toliko pretilo.

Potrebno je oko 25,000 litara vode za 1 kg govedine, što je oko 200 puta više nego za kilogram krumpira. Kada mesnu industriju ne bi subvencionirale vlade, jedan kilogram najjeftinijeg mesa koštao bi više od 110 dolara.


Image and video hosting by TinyPic

18.01.2013., petak

Hrvanje sa svinjom

Hrvanje sa svinjom ili poznato kao pig wrestling ili pig scramble je igra koja se često igra u SAD-u i drugim državama na farmerskim i seoskim sajmovima. Radi se o tome da se u ograđenom prostoru hvata svinja koja je namazana uljem i sličnim kako bi joj koža bila skliskija. Kada je ekipa uhvati, mora je ubaciti u bačvu. Za sve je ograničeno vrijeme. Igru igraju djeca i mlađi ljudi, a obično postoje muške i ženske ekipe.

Spol, nacionalnost, rasa, ništa nije važno, svi smo jednako okrutni – ljudi.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: hrvanje sa svinjom, okrutnost, ljudi, Životinje


17.01.2013., četvrtak

Peršin iz Kine

Neki dan mi je u Lidlu privukao pogled simpatična staklenka. Vidim – peršin, suhi. Vidim i – neka sitna cijena. I onda jedva pronađem sitnim slovima napisano: Zemlja podrijetla: Kina.

Pa dobro jesmo li i na to spali – da i peršin uvozimo iz Kine? Tko to uopće dopušta? Kontrolira li to tko? I tko to kupuje?

Pa se sjetim i Nadalina začina – kak' ti dalmatinski, a ono uvezeni, npr. origano iz Turske. Uskoro će i to iz Kine uvoziti, kao da nam nije dosta plastike odande.

Sramota.

A u Plodinama – mladi ciparski krumpir. Čovječe, pa gdje je Cipar?! Gdje je Kina?! Sad će netko reći da su to zakoni tržišta. A kod nas zjapi neobrađena zemlja, prazna, zarasla. A mi lijepo uvozimo čak i peršin. Po meni je to prvo zakon lijenosti, a nakon toga zakon novca, ništa drugo.

Oznake: kina, peršin, uvoz, izvoz, lijenost


16.01.2013., srijeda

Pitajte svog liječnika o mesu

Zanimljiv video s prijevodom, mada ne vjerujem da bi naši liječnici dali objektivan sud o mesu. Na kraju krajeva, da nema mesa, oni ne bi imali toliko posla.


14.01.2013., ponedjeljak

Trebaju li djeca znati kako se pravi meso?

Većina djece nema pojma otkud dolazi hamburger i komadi mesa zamotani u trgovinama. Ne zna ni većina odraslih. Misle da te životinje rastu sretne, na livadama. A tek o ubijanju na pokretnim trakama u klaonicama da i ne govorim. Trebaju li znati odakle dolazi? Trebaju li znati da su uvjeti koji su danas po farmama i klaonicama, gori od onih u konclogorima, a nad kojima se svi zgražaju?

Kada vidim kolika se buka digla oko seksualnog odgoja, mislim da ova tema neće u školu doći još 200 godina, ako ne i dulje. Barem kod nas. Ali ni u razvijenijim državama. Jer nije u cilju da djeca takvo što vide ili nauče. To moraju tek slučajno ili ako im netko van škole kaže.

Sjećam se svog djetinjstva u kojem su kolinja bila sastavni dio zime. Još mi danas u glavi odjekuju krikovi svinja koje kolju. Pa slika kako loncem hvataju krv iz njezinog grkljana. I onda, nakon samo kratkog vremena, već peku meso te jadne životinje i isprobavaju ga… Ovo sve kao da je bilo jučer, a tada sam imala možda 6 godina. Možda upravo u tim slikama iz djetinjstva leži razlog zašto ne jedem meso. No, to nije ni bitno. Bitno je da bi se doista trebalo znati mnogo toga o hrani koju danas jedemo. Ali to nije slučaj. A kada će biti? Jer hrana je odgovorna za mnogo toga, što se tiče zdravlja ljudi, ali i zdravlja okoliša u kojem živimo.

I uvijek se treba sjetiti sljedećih istina, već davno izrečenih:

Kada bi klaonice imale staklene zidove, svi bi bili vegetarijanci.

Dajte djetetu zeca i jabuku. Ako se počne igrati jabukom, a zeca pojede, kupit ću vam novi auto.

Oznake: meso, porijeklo, klaonice, farme, vegetarijanstvo


11.01.2013., petak

Svi smo mi u Dubaiju

Evo gledam fotke Linića u Dubaiju. Nisam mogla da ih ne vidim jer su neki dan virile sa svakog kioska na naslovnoj stranici novina. Onda otvorim Tportal.hr i ondje najčitanija vijest – violončelistica Ana Rucner pokazala raskošno tijelo u Dubaiju. Ma, što je to s tim Dubaijem? Moram vidjeti! I onda i ja kliknem na Anu Rucner. Ona je ondje odradila koncert i sad se odmara nakon napornog rada.

Uf, tu me nešto zagolica. A gdje se ja odmaram nakon napornog rada? Odem u šetnju s psima, ako i to stignem. I onda se sjetim vrtoglave brojke nezaposlenih, sjetim se da još nisam dobila cijelu plaću ni za studeni… i tako, misao po misao pa se počnem pitati – je li u najmanju ruku moralno da se tako neki bogati Hrvati naslikavaju u Dubaiju dok ostatak grca u kaljuži, bez obzira je li im novac stigao na najčističiji mogući način, dakle samo preko vlastitiog rada (ako je to moguće)? Što je sa suosjećanjem?

Moralno? Suosjećanje? Hm, koga briga za moral! Halo, gdje ti živiš? (pitam ja sebe)

Da je po moralu, ne bi postojale ni farme životinja ni klaonice. Prema tim jadnim bićima svi smo mi u Dubaiju! A velika većina (i bogatih i siromašnih) svejedno nema nekih moralnih problema oko konzumacije mesa. Razlika je jedino u komadima i kvaliteti mesa koje jedu. Zašto bi ih onda imali i bogati ljudi prema siromašnima?

Oznake: Dubai, bogatstvo, Ana Rucner, Linić, Životinje, kriza


10.01.2013., četvrtak

Ne ubij

Imala sam priliku razgovarati s jednim Indijcem. Istaknuo je da je vegetarijanac pa sam ga pitala je li to zbog vjere ili nečeg drugog. Rekao je da je zato jer ne želi da životinje pate. Onda sam mu rekla da ni ja ne jedem meso, ali i nastojim izbjegavati mliječne proizvode i jaja jer životinje jako pate i u toj industriji. Rekao je samo: 'OK, good.' Onda sam rekla da ljudi ovdje jedu puno mesa. Pod 'ovdje' mislila sam na Hrvatsku, ništa šire. On je rekao da zna da kršćani jedu jako puno mesa.

Tu sam se zamislila. Doista je tako. Kršćani (uz muslimane) općenito jedu jako puno mesa. Pa kako to? A sve je puno priča o ljubavi, suosjećanju, oprostu… a s druge strane se ubijaju najneviniji od nevinih samo zbog trbuha. Osim toga, prva je božja zapovijed: 'Ne ubij.' Zašto svi misle da se to odnosi samo na čovjeka?

Oznake: vjera, meso, vegetarijanstvo, ljubav, suosječanje


09.01.2013., srijeda

Priča po priča

Druženje neki dan. O čemu se najviše pričalo? O hrani. I to najviše o mesu. Čini se kako je hrana ljudima najveće zadovoljstvo, kao da sve započinje i prestaje na tanjuru, a sve prije i poslije toga uopće nije bitno.

Razgovor je uglavnom tekao o tome što se zaklalo, što se ubilo u lovu i kako se ono ulovljeno i 'domaće' može pomiješati, koji je dio životinje bolji, koja je životinja ukusnija, tko je probao neku novu životinju koju ostali nisu…

Pa da se izbljuješ koliko pohlepe uđe i izađe na ta ljudska usta.

Oznake: hrana, meso, vegetarijanstvo


08.01.2013., utorak

Mohamed Choukri: Goli kruh

Autobiografski roman marokanskog pisca koji pljušti okrutnošću. Priča je to o njegovom djetinjstvu u kojem je izložen stalnim očevim udarcima, spava po ulicama, često je gladan, a kada uđe u pubertet goni ga velika seksualna glad prema svemu, ženama, muškarcima, životinjama… Naučio je pisati tek s 20 godina. Šokantna priča koja još dugo ostaje u pamćenju nakon što se pročita.

Oznake: Mohamed Choukri, Goli kruh, bijeda, siromaštvo, okrutnost


07.01.2013., ponedjeljak

Gdje su blogeri najaktivniji?

Gledala sam neku dokumentarnu emisiju u kojoj je bilo govora o najaktivnijim blogerima na svijetu u 2012. godini. Stoga evo liste:

1.Švedska
2.Kanada
3.Velika Britanija
4.Australija
5.Nizozemska

Ovdje treba napomenuti kako je za australske blogere specifično to da najviše pišu o klimatskim promjenama, a britanske o kraljevskoj obitelji.

Mislim da bi bilo zanimljivo provesti istraživanje o hrvatskim blogerima – koliko su aktivni, iz koje su regiji najaktivniji i o čemu najčešće pišu. Ovako, na prvi pogled čini mi se kako je kod naših blogera 'najunosnije' filozofiranje, najbitnije je nešto reći tako da te nitko ne razumije kako bi ispao pametan, ali i sada reći jedno, a poslije drugo te zaključiti – ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje. Također, unosno je i pisanje o politici, vrijeđanje i psovanje i uvjeravanje drugih kako imaju krivo. Zelene teme su na margini, gotovo da ih i nema.

Oznake: blogeri, aktivnost, svijet, Hrvatska


04.01.2013., petak

Udomljavanje pasa

Evo, već sam pisala o ovome, ali moram opet. Sinoć se poveo razgovor, kaže poznanik da će si kupiti psa, onog akitu ili nekog tamo nisam sad zapamtila kojeg. Meni se razvezao jezik i nisam više mogla šutjeti pa kažem kako je grijeh kraj toliko lutalica kupovati psa kad se već jedan može udomiti direktno s ulice i usrećiti ga.

Prvo dugačak pogled u oči… Jako dugačak u smislu: 'Jesi ti luda?'

A onda kao sve na šalu: 'Da, ja želim udomiti akitu…'

Inače, akita je već trebao biti kupljen po sniženoj cijeni od 3,000 kuna, ali evo što se dogodilo – gospoda imaju par ovih pasa koje drže u boksevima. Ženka se slabo 'tjerala', a kada i jest mužjak nije htio ništa. Onda su to nekako isforsirali pa je ostala skotna i rodila 7 štenaca koji su – umrli svi do jednoga. A svi su bili već godinu i pol unaprijed prodani odnosno kupci su samo čekali kad će, kad će…

Eto, to je ono što se događa iza prodaje pasa. Ovi psi žive u boksevima, rijetko ih se pušta van i samo se čeka kada će imati male da se unovče. Budući su duboko osjećajna bića, očito je da to tako ne ide i psihički propadaju i oni i okot (ne mislim samo na akite već sve pse koji se seksualno izrablju da bi se njihova djeca mogla prodavati).

'Životinje na svijetu postoje zbog svojih razloga. One nisu stvorene zbog čovjeka jednako kao što crnci nisu stvoreni da bi služili bjelcima ili žene da bi služile muškarcima. ' – Alice Walker

03.01.2013., četvrtak

Dobro i loše

Mark Twain: 'Činjenica da čovjek razlikuje dobro od lošeg pokazuje njegovu intelektualnu superiornost nad drugim bićima, ali činjenica da može činiti loše pokazuje njegovu moralnu inferiornost prema tim istim bićima.'

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Mark Twain, dobro, loše, superiornost, inferiornost


02.01.2013., srijeda

Super krave iz Belgije

Ovo nije photoshop, ovako izgledaju nove krave iz Belgije. Radi se o tzv. prirodnoj selekciji, kada se uzima sperma najjačih i najvećih bikova te se stvaraju još jači i veći bikovi i krave koji dosežu težinu i do jedne tone (a prirodno zapravo ovdje nema veze s prirodom) Stvar je u tome da se drastično poveća mišićna masa kako bi čovjek imao još veće goveđe odreske.

Prilažem video National Geographica o ovim jadnim životinjama i veoma ponosnim znanstvenicima koji su ih stvorili. Novinar čak u jednom trenutku kaže kako ne može prestati misliti na hranu dok gleda u ove životinje. Doista? Ovo je nešto što meni stavlja suze u oči, nikako pomisao na tanjur.

Dokle će se čovjek toliko miješati u prirodu i ponašati superiorno?

Ovo jednostavno NIJE U REDU.

Image and video hosting by TinyPic


Oznake: Super krave, GMO, selekcija, meso, bik, Belgija


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se