Indijanka vegetarijanka

30.11.2012., petak

Ovca

Ovca se obično u ljudskom rodu smatra glupom životinjom. Često ljudi jedni drugima govore: 'Glup/a si k'o ovca!'

Ne znam otkud to vjerovanje, ali čovjek voli više nego papiga ponavljati neke stare sterotipe i vjerovanja bez razmišljanja.



29.11.2012., četvrtak

Vege prehranom do zdravijeg srca i žila

Glumica Rosie O'Donnell (koja me se posebno dojmila u filmu 'U autobusu s mojom sestrom') je prošlog ljeta doživjela srčani udar i nakon toga odlučila je živjeti zdravije, prije svega hraniti se zdravije. Rekla je kako dan započinje buđenjem u sedam sati, a svakog dana ide u dugačke šetnje te jede isključivo biljnu hranu. Glumica je ponosno izjavila kako je novom prehranom izgubila nekoliko kilograma te često na društvenim stranicama stavlja fotografije svojih obroka kako bi inspirirale druge.

Ovo nije usamljeni slučaj. Bivši američki predsjednik Bill Clinton je prešao na biljnu prehranu nakon kardio vaskularnih problema te su mu se nakon toga nalazi znatno popravili. Brojna istraživanja također ovome idu u prilog te je već u nekoliko njih dokazano kako isključivanje mesa i mliječnih proizvoda iz prehrane ima povoljan utjecaj na srce i žile, ali i na smanjenje rizika od dijabetesa. A da ne govorimo koliko se smanjuje broj životinja koje nepotrebno i neopravdano pate po farmama i klaonicama.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: vegetarijanstvo, film, Rosie O'Donnell, srce, Zdravlje


28.11.2012., srijeda

Poštovati nečiji izbor

Poštovanje, demokracija, kompromis varljive su stvari. Često svejedi kažu vegetarijancima i veganima: 'Ja poštujem tvoj izbor, poštuj i ti moj!'

No, tko tu koga zapravo poštuje?

Svejedi sasvim sigurno ne poštuju izbor vegetarijanaca, zapravo ih ovi jako razljućuju, kao da ih bodu s nečim. Prije se radi o prihvaćanju neizbježnog.

Slično je i kod vegetarijanaca kad se radi o svejedima. Jer kako poštovati ubojstvo? To je kao da tražite od feministica da poštuju šoviniste, homoseksualaca da poštuju homofobe, liberala da poštuju rasiste…

To s poštivanjem tuđeg izbora zapravo uopće ne šljaka u nekim stvarima. Kao da mi netko kaže da tog i tog čovjeka treba ubiti, i ubije ga i ja sad to trebam poštovati jer je to jednostavno bilo njegovo mišljenje, sasvim drugačije od moga? Isto je i s ubijanjem životinja. Kako poštovati mišljenje nekoga tko uopće se mari za patnju živih bića, tko potiče tu patnju, ubijanje i eksploataciju?

Ponekad (često) se samo možeš pokriti ušima…

Oznake: poštovanje, mišljenje, vegetarijanstvo


27.11.2012., utorak

…kao loš komad mesa

Čitam neku priču u kojoj se muškarac koji ima obitelj zaljubljuje u blagajnicu u trgovini. Kaže kako već dugo nije vidio nekog tako lijepog i da se začudio otkud tako lijepa blagajnica jer su ostale blagajnice po trgovinama jako ružne i izgledaju kao loš komad mesa.

Kao loš komad mesa?

Zašto baš mesa? Tko uopće izgleda kao komad mesa? Možda mrtav čovjek jer messo to u biti je – mrtva životinja.

Ovu usporedbu nisam prvi puta sada čula, otprije znam da za nešto što je ružno kaže da izgleda kao loš komad mesa.

A što je sa salatom, keljom ili rajčicom? Zašto se ne kaže da je netko ružan kao osušena glavica salate ili gnjila rajčica? Zato jer povrće u mentalnom sklopu većine nema neku vrijednost, dok je meso 'sveti gral' i čak i kada je loše opet je dovoljno dobro i bolje nego povrće.

26.11.2012., ponedjeljak

Kolinje

Kolinja su u punom jeku. Gore vatre, dižu se dimovi, komadi životinja vise obješeni ili stoje na stolu. Muškarci veselo prave kobasice, žene trče i peru crijeva i sve ostalo. Jedino je drugačije što se više ne čuje plač i vrištanje prestravljenih svinja, barem ne toliko često kao prije. Zbog onih pištolja za omamljivanje. Kao da to puno mijenja. Osim što je ljudima ugodnije kada svinje manje skviče.

Opet čovjek u prvom planu. Uvijek je čovjek u prvom planu. On i njegov želudac.

I tako si mislim – ubojice su među nama. Jer – kakav čovjek može ubiti životinju? Gledati je u oči, povući za uši i sprašiti taj metak za omamljivanje u mozak. I onda zariti nož u grkljan i uhvatiti tu krv za krvavice.

Ubojica.

Taj bi lako ubio i čovjeka. Samo što ga strah od kazne u tome spriječava. Barem većinu. A kazne za ubijanje životinje nema. Štoviše, smatra se to činom požrtvovnosti za obitelj.

23.11.2012., petak

Krumpir s bijelim lukom

Priznajem, krumpir mi nije baš omiljena namirnica i ne jedem ga prečesto. Međutim, otkad sam ga probala na ovaj način, jest ću ga češće. Na ovaj se način mogu praviti i batati pa jedva čekam da probam.

Krumpir
Bijeli luk
Maslinovo ulje
Sol
Papar

Krumpir oguliti (mladi samo oprati) i narezati na kolutove, ali tako da se ne prerežu do kraja, da se s donje strane drže zajedno. Između kolutova nasoliti i popariti te malo zaliti uljem i dodati nasjeckanog bijelog luka (ne treba točno između svakog koluta već nasumce). Peći na 200'C oko 40 minuta. Njam, njam!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

22.11.2012., četvrtak

Što je čovjeku prirodnije?

Jučer u šetnji naiđem na bobice trnjina i probam… Opalio ih je mraz pa su slađe nego inače. I tako razmišljam…

Što je čovjeku prirodnije jesti?

Grickati bobice i brati biljke ili…

…hodati okolo s nožem za pasom i ubijati životinje da bi ih pojeo? (dakako, ovo nije lako pa ih prije toga zatvori i šopa da bi se što prije udebljale i onda ih natjera u kavez ili zaveže za noge kako bi ih što lakše ubio, što opet nije nimalo prirodno)

21.11.2012., srijeda

Četiri vola za generala

Čujem kako je jučer u čast generala Gotovine u Pakoštanima ispečeno i podijeljeno četiri vola, što je oko dvije tone mesa.

Onaj dan kada su Gotovina i Markač bili oslobođeni svuda se slavilo. Čujem kako su se skupili ljudi iz ulice i ispekli čeiri janjca za proslavu u jednom kvartu u mom gradu.

Čast svakom, ali zašto je običaj ubijati životinje kako bi se nešto proslavilo? Bi li slavlje bilo manje da se posluživao grah (bez mesa), kelj ili kakvo drugo povrće? Tek tada bi to bilo doista, ali doista – dostojanstveno.

Zašto se sloboda slavi uzimanjem slobode?

16.11.2012., petak

Mučenjima nema kraja

Iako bi se moglo učiniti da nema onoga čime čovjek može iznenaditi, uvijek me šokiraju saznanja koliko čovjek može biti okrutan i to ponovo i ponovo, iz dana u dan. I ako je netko sumnjao – da, meni je više stalo do životinja nego do ljudi jer životinje me nikada nisu povrijedile kao ljudi, niti životinje ikada ljudima čine ono što ljudi čine njima.

Svake godine u maloj pokrajini u Južnoj Africi, kao 'vrhunac' proslave Festivala svježih plodova koji počinje u prosincu, 40 mladića plemena Zulu ubija bika golim rukama. Proganjaju ga i žestoko muče 40 minuta tako da mu iščupaju jezik, zaviju mu genitalije i zavežu u čvor, gurnu mu pijesak u grlo, trgaju mu glavu vukući ga za rogove kako bi mu slomili vrat, a zatim prestravljenog umirućeg bika pregaze do smrti. Dugotrajnim i brutalnim mučenjem muškarci koji sudjeluju u ritualu trebali bi dokazati hrabrost, no nema hrabrosti u mučenju životinja, a tradicija ne može biti izgovor za zlostavljanje. Južnoafrički ogranak organizacije Compassion in World Farming traži međunarodnu podršku i poziva javnost da piše vlastima Južne Afrike tražeći zabranu ove užasne tradicije.

I ako će netko pomisliti da to rade 'samo oni divljaci u Africi', grdno se varaju. Na sličan se način, ako ne i gori svakodnevno muče tisuće životinja na farmama i u klaonicama diljem zapadnog, 'civiliziranog' svijeta.

15.11.2012., četvrtak

Genocid u ime napretka

Osim što se po farmama životinja i u klaonicama svaki dan događa holokaust, u amazonskoj prašumi događa se i genocid nad čovjekom. Na fotografiji poglavica Raoni plače kada je saznao da je brazilska predsjednica Dilma Rousseff dopustila izgradnju hidroelektrane na području na kojem živi njegov narod. Projekt je odobrila usprkos desecima tisuća pisama i e-mailova koji su se protivili izgradnji te dodatnih 600,000 potpisa u peticiji protiv izgradnje. Zbog nove hidroelektrane Belo Monte porezat će se oko 400,000 hektara prašume, što je područje veće nego Panamski kanal, a bit će sa svojih vjekovnih ognjišta protjerano oko 40,000 Indijanaca. A da ne govorimo i koliko će životinja biti ubijeno.

Image and video hosting by TinyPic

14.11.2012., srijeda

George Bernard Shaw o prehrani

'Razmislite o snazi energije koncentriranoj u jednom jedinom žiru. Zakopajte ga u tlo i nastat će prekrasan hrast! Zakopajte u tlo mrtvu ovcu i ništa se neće dogoditi.'

'Životinje su moji prijatelji, a ja ne jedem svoje prijatelje.'

'Čovjek moje duhovnosti nikako ne može jesti leševe.'

'Dok smo živuće grobnice ubijenih životinja, kako možemo zamisliti bolje stanje na Zemlji?'

13.11.2012., utorak

Ono smo što jedemo

Stanice našeg tijela se neprestano obnavljaju. Od čega? Od onoga što unosimo u sebe, a glavnu ulogu igra prehrana. Tako s vremenom postajemo ono što jedemo. Ne kaže se uzalud da si ono što jedeš. Kako biste vi voljeli izgledati? Poput povrća i voća ili komada mesa?

Image and video hosting by TinyPic

12.11.2012., ponedjeljak

Pitagora o ubijanju životinja

'Dok god ljudi masakriraju životinje, ubijat će i jedni druge. Doista, onaj koji sije sjeme ubojstva i boli ne može žeti sreću i ljubav.'

09.11.2012., petak

Vegetarijanstvo kako ga objašnjava Bob Barker

Bob Barker je američki TV voditelj, poznat po vođenju kvizova i sličnih showova. Danas ima 88 godina i 25 godina je vegetarijanac. Evo nekih njegovih misli:

'Postao sam vegetarijancem zbog brige za životinje. Dugo sam godina bio vegetarijanac prije nego sam shvatio da mnogi ljudi postaju vegetarijancima zbog brige za zdravlje. Mislim da je to sasvim u redu. Vegetarijanstvo je najzdraviji način života. Odgovor za uživanje u životu je prehrana. Preporučujem svima koji žele uživati u svojim zlatnim godinama da postanu vegetarijanci i da vježbaju.'

'Mislim da godine nisu ni približno važne kao zdravlje. Možete biti poprilično jadni u četrdesetima i pedesetima jer ste bolesni. Ako ste dobrog zdravlja, možete uživati u životu i sa osmadeset godina. Ogovor leži u prehrani i vježbi.'

'Vježbam redovito. Vegetarijanac sam. Mislim da postoji velika vjerojatnost, da nisam bio vegetarijanac, ne bih danas bio ovakav. Postao sam vegetarijanac prije 25 godina zbog brige za životinje, ali odmah sam dobio mnogo energije i osjećao se zdravijim.'

'Oduvijek sam volio životinje. Mislim da je mnogo nas koji vole životinje od dana od kada ih vežu prva sjećanja. Ne trebaš naučiti voljeti životinje niti učiniti nešto posebno da ih zavoliš. To je jednastvno kao što su neki ljudi dešnjaci, a drugi ljevaci. Suosjećam s ljudima koji ne vole životinje. Oni ne znaju koliki dio lijepog dijela života propuštaju. Volim biti sa životinjama više od ičega što radim.'

Image and video hosting by TinyPic

08.11.2012., četvrtak

Divna pita od bundeve

Ovu sam pitu pravila već dva puta i odlična je!

Sastojci:

Za koru:

Pola šalice crnog brašna
Šest velikih žlica integralnog brašna
Pola žličice praška za pecivo
3 žlice ulja
3 žlice limunovog soka
Pola žličice šećera
Pola žličice soli
Sojino mlijeko

Sve sastojke sjediniti i dodavati sojino mlijeko dok se ne stvori glatko tijesto. Staviti u hladnjak najmanje sat vremena.

Za filu:

Tri šalice narezane bundeve
Šalica sojing mlijeka
Pola šalice šećera
Velika žlica meda (ili za vegane kakva zamjena)
Po pola žličice sljedećih začina – cimet, đumbir, klinčić, muškatni oraščić

Bundevu staviti u mlijeko i kuhati dok ne omekša. Napraviti pire mikserom ili onom žlicom za pravljenje pirea od krumpira. Staviti sve ostale sastojke.

Pećnicu upaliti na 230'C. Razvaljati tijesto u okrugli kalup. Uliti filu i peći na 230'C kojih desetak minuta. Potom smanjiti na 190'C i peći oko 50-ak minuta. Ostaviti da se dobro ohladi i poslužiti.

07.11.2012., srijeda

Karen Blixen: 'Babettina gozba'

Pripovijest danske spisateljice koja se događa u norveškom gradiću smještenom u planinama, kojeg je dodatno izolirao pastor. Zajednica živi tako da se odrekla većine zemaljskih zadovoljstava. Pastor je umro i za sobom ostavio dvije kćeri koje nastavljaju njegovim stopama. Igrom slučaja k njima stiže Babette koja je iz Pariza, a u poečtku je svi gledaju sa strahom jer su je povezivali s raskalašenim pariškim životom. Pripovijest je navodno kritika religije i svega onog što ona sa sobom nosi, ali na mene uopće nije ostavila takav dojam. Sve u svemu, ništa posebno.

06.11.2012., utorak

Dubravka Ugrešić: 'Baba Jaga je snijela jaje'

Opsežan i kompleksan roman koji prati tri grupe žena. Na kraju su i legedne o babi Jagi, odnosno o tome što predstavlja u raznim kulturama svijeta. U globalu je baba Jaga vještica, a predstavlja svaku ženu ili, bolje reći, svaka žena nosi babu Jagu u sebi. Barem sam ja to tako shvatila.

05.11.2012., ponedjeljak

Tetovaža 269 za solidarnost sa životinjama

Svjetski dan životinja s farmi, 2. listopada, trojica aktivista za prava životinja u Izraelu obilježila su tako da su se žigosali vrućim željezom i tako pokrenuli kampanju solidarnosti 269.

Žigosani su brojem 269, brojem jednog određenog telića, kao simbol poistovjećivanja sa životinjama na farmama te traže da se životinjama priznaju njihova vlastita vrijednost i prava. Pritom prenose poruku da živa bića ne mogu biti vlasništvo, kao i poruku o ravnopravnosti životinja jer je krv ista krv, a patnja ista patnja.

U videu se vidi njihov performans u kojem su žigosani poput farmskih životinja:



Prvog studenoga pokrenuli su i veliku akciju tetoviranja broja 269, s ciljem da se čuje tihi krik životinja. Postoji i njihova stranica: http://www.269life.com/

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

02.11.2012., petak

Sisvete i ekologija

Lijepo je to za Sisvete, posebno ako se grobljem prošećem noću – svijetli tisuću svijeća. Međutim, kada pogledam u kontejnere, a i na neke grobove, stisne me oko srca. Čovječe, koliko smeća nastane na groblju i uništava nam Zemlju u nepovrat! I onda se sjetim da su ova groblja koja ja posjećujem još relativno mala naspram onih u milijunskim gradovima. I kad se to još pomnoži tko zna koliko puta, dobiju se milijuni, a možda i milijarde tona smeća…

Pokušavam ne kupovati plastične lampione, ali to mi baš ne ide od ruke. Naime, donesem stakleni svjećnjak (kao čašicu) u koju onda stavljam lučice kako bih barem malo smanjila smeće. Međutim, lučice relativno kratko gore, plus uvijek mi netko baci čašicu (oh, vjerojatno je sramota TO stavljati na grob!). Par puta sam samo običnu svijeću probala staviti, ali desilo mi se i to da ju je netko jednostavno šutnuo s groba, a i ako je vjetar ili kiša nema šanse da će gorjeti.

Tu je i to famozno plastično cvijeće. Nakon zime izgleda jadno i izblijedjelo i većina završi u smeću. Pa onda i ona 'vječna svjetla' koja trepere, a uopće nisu vječna pa opet i ona završe u smeću… Ne zaboravimo na svježe cvijeće u teglama koje je opet umotano u foliju…

I, eto, kao da tome nema kraja, a ovo je tek mrvica u moru smeća.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se