Indijanka vegetarijanka

31.05.2010., ponedjeljak

Izlet u BIH

U subotu popodne sjedosmo u auto i zapalismo za BIH. Nakon otprilike sat vremena eto nas u Hrvatskoj Kostajnici. Ondje parkiramo i prijeđemo most preko Une i nakon mosta još kojih desetak metara evo i graničnog prijelaza. Una je jedna od meni najljepših rijeka, zelena, čista i brza. I vidjesmo ljude kako se već kupaju. Iako je dan bio topao, ipak sam se naježila na pomisao o kupanju. I tako uđosmo u BIH (mi na osobnu, sinčić na putovnicu). Tržnica s robom, nekoliko trgovina, pravoslavna crkva, džamija... park s mramornim spomenikom na kojem na ćirilici piše: 'Svim palim borcima u Otadžbinskom ratu'. Priznajem, slovkala sam, ali još je uvijek nisam zaboravila (ćirilicu). Inače, ovo je Kostajnica, negdje piše samo tako, negdje Bosanka Kostajnica, a negdje bome i Srpska Kostajnica... pa sad, tko bi ga znao koje joj je pravo ime. Na tržnici, ali i u trgovinama i kafićima primaju kune kao da su njihov novac. Bez problema. I kusur vraćaju u kunama. Omjer – jedna konvertibilna marka (KM) četiri kune. U trgovini kupila dvije gotove juhe (našla one bez sastojaka životinjskog podrijetla, piše – posno), sok i 200 grama štapića od integralnog brašna, sve za 12 kuna.

Onda sjedosmo u kafić. Ja dobila prljavu čašu. Na dnu nešto kao skorena kajgana. Onda moji dečki moraju na ćevape. Vele – kako bi to prošlo doći u Bosnu, a ne pojesti prave ćevape. I sjedosmo, ja opet dobila prljavu čašu, nekakav peršin na stjenki. Oni dobili ćevape, a ćevapi veliki i k tome ih ima zbilja k'o drva. U meniju sve meso do mesa, mesa k'o drva. Od nemesa napisani šampinjoni, pomfri i salata. Ali, veli konobarica s brkovima i lijepim zubima, nema ni salate ni šampinjona. Tako ja dobila pomfri, ali još uvijek mi upitnik nad glavom. Od tri vilice, jedna prljava. Nešto skoreno na njoj. Ali, vele moji dečki, ćevapi najbolji na svijetu.

Bez Kineza ne može pa tako ni ovdje. Tako vidjeh jednog kako sjedi u svom džipu, jede piletinu i kosti baca van kroz prozor (da, na pločnik). U kineskoj trgovini sretosmo par Zagrepčana (barem bih rekla po naglasku), žena se bezuspješno pokušavala cjenkati s Kinezom. Račun 55 kuna, a ona bi mu dala 50. Al' ne da se Kinez i gotovo.

U predvečerje se vraćamo opet preko lijepe Une. U vrećici nekoliko majica i par paketa keksa s integralnim brašnom. Zbogom, Bosno.

28.05.2010., petak

Indijanci spremni na rat zbog brane

Brazil planira izgradnju velike brane na rijeci Xingu (pritoka Amazone) koja bi se trebala zvati Belo Monte i proizvoditi 11 gigawata energije. No, projekt je na noge digao indijanska plamena koja žive u tom području, prvenstveno pleme Kayapo. Poglavica plemena govorio je za francusku televiziju i rekao da već mjesec dana blokiraju trajekte i brodove koji prolaze rijekom Xingu te se spremaju za rat kako bi se projekt zaustavio i kako bi se izborili za svoja prava. Također kažu kako se ujedinjuju i sa susjednim plemenima koja žive uz istu rijeku.

Brazil planira Belo Monte staviti u funkciju do 2015. godine. Ovo bi bila treća najveća hodroelektrična brana na svijetu kojom bi se raselilo 12.000 Indijanaca jer bi područje na kojem sada žive trebalo biti poplavljeno, a uz ovo još bi životi oko 45.000 ljudi bili ugroženi zbog brane. A da i ne govorimo o utjecaju na prirodu i životinjski svijet.

27.05.2010., četvrtak

Basist Green Daya pokrenuo proizvodnju veganskih tenisica

Basist benda Green Day, Mike Dirnt, objavio je da je ušao u posao s jednom američkom kompanijom (Macbeth Footwear)u kojem će se proizvoditi tenisice od 100 posto veganskih materijala. Na tržištu će se pojaviti u jesen. Dirnt je već surađivao s istom kompanjiom na sličnim projektima, odnosno već se u prodaji mogu naći tenisice 'Schubert' i 'Matthew' također od materijala koji nisu životinjskog podrijetla.

Image and video hosting by TinyPic

26.05.2010., srijeda

U tamnoj čokoladi ima više željeza nego u govedini

Uvijek velim da dobra informacija zlata vrijedi, međutim do nje je jako teško doći. Upravo zbog toga postoje toliki stereotipi i predrasude prema mnogočemu, među ostalom i vegetarijanstvu. Tako sam kopajući po internetu (www.nutritiondata.com) pronašla da su istraživanja pokazala kako tamna čokolada ima više željeza nego govedina. Evo podataka:

Čokolada sa sastojkom kakaa od 70 do 85 posto na 100 grama ima 11.90 miligrama željeza. Govedina s nula posto masnoće na 100 grama ima 1.66 miligrama željeza. Govedina s 30 posto masnoća na 100 grama ima 2.48 miligrama željeza.

Dakako, ovo ne znači da sada treba gutati tamnu čokoladu kako bi se dobila određena količina željeza, treba uzeti u obzir i bogatstvo masnoća u takvim čokoladama. Ovo je samo još jedan dokaz kako se bez mesa – može. Vjerujem da će mnogi sada reći kako se željezo iz mesa lakše apsorbira, ali to u konačnici nije toliko važno jer se i ovako i onako apsorbira i ovo iz biljnih izvora.

25.05.2010., utorak

SANDRA CISNEROS: 'Kuća u Ulici Mango'

Roman u fragmentima na 132 stranice koji mi se jako svidio. Radi se o djevojčici koja živi u crvenoj i staroj kući u Ulici Mango. Zapravo je to sirotinjska četvrt u kojoj su većinom doseljenici iz Meksika, svatko sa svojom tužnom pričom. Ona ne želi biti tamo, ona ne želi završiti kao druge žene u toj četvrti, udane, koje muževi i očevi tuku i dirigiraju što trebaju raditi u životu. Ona se želi preseliti iz te ulice, iz te ruševene kuće, ona želi dignuti se od stola i ostaviti stolac odmaknut baš poput muškaraca. Knjiga je posvećenama ženama. U trenucima mi se činilo kao da čitam poeziju, a ne roman.

Evo nekoliko citata:

'Ovdje je perviše tuge, a premalo neba. Tek je nekoliko leptira i cvijeća i svih drugih divnih stvari. Ipak, uzmemo što možemo i iz tog učinimo najbolje što umijemo.'

'Željela bih biti
Kao morski valovi,
Kao oblaci na vjetru,
Ali ja sam samo ja.
Jednoga dana iskočit ću
Iz vlastite kože,
Uzdrmat ću nebo
Kao stotinu violina.'

'Ona je uvijek tužna kao kuća u požaru – uvijek nešto ne valja.'

Image and video hosting by TinyPic

24.05.2010., ponedjeljak

Vegetarijanci rjeđe obolijevaju od karcinoma

Godinama se raspravlja o prednostima i nedostacima vegetarijanstva, a najnovije istraživanje pokazalo je da vegetarijanstvo ima svojih prednosti te da štiti od nekih vrsta raka
Za razliku od ljudi u čijoj prehrani dominira meso, vegetarijanci imaju manji rizik za obolijevanje od raznih vrsta karcinoma, pokazuju rezultati najnovijeg istraživanja.

Istraživanjem je obuhvaćeno 60 tisuća ljudi, a pokazalo se da se kod vegetarijanaca rjeđe razvijaju tumori.

Znanstvenici su u sklopu istraživanja promatrali ljude koji jedu meso, one koji jedu ribu, ali ne i meso te one koji jedu samo voće i povrće. Otprije je poznato da će svaki 33. čovjek tijekom života oboljeti od neke vrste karcinoma, ali najnovije istraživanje je pokazalo da to nije slučaj kod vegetarijanaca. Rizik za obolijevanje od karcinoma kod ljudi koji ne jedu meso čak je 20 posto manji.

Otkriveno je da postoje razlike između vegetarijanaca i ljudi koji jedu meso, i to najviše u sastavu limfe i krvi. Pokazalo se da vegetarijanci imaju zdraviju krv.

22.05.2010., subota

Honda za ljubitelje pasa

Honda je na tržište izašla s novim automobilom koji je dizajniran upravo za ljubitelje pasa, odnosno one koji dosta putuju sa svojim najboljim prijateljima. Automobil se zove Honda Vamos Travel Dog Edition. U ovom se automobilu tako može naći sjedalo za psa koje nije vodopropusno i koje ne upija mirise te poseban dio u prtljažniku koji se prilagođava ljubimcu te još niz 'sitnica' koje će psima olakšati putovanje. Ova je Honda samo za japansko tržište (za sada).

Osim ovoga, Honda već ima i posebnu stranicu nazvanu Honda Dog na kojoj se može naći niz savjeta za putovanje s psima. Evo i linkića (šteta što ništa ne razumijem, ali i fotke su dovoljne) :-): http://www.honda.co.jp/dog/

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

21.05.2010., petak

Sedamdeset godina bez hrane i vode

Prahlad Jani tvrdi da već 70 godina živi bez da je uzimao imalo vode i hrane. Uz to mnogo meditira. U pokušaju da žive na sličan način neki su ljudi i umrli. Tim od nekoliko liječnika proučavat će i promatrati Janija te pokušati otkriti u čemu je tajna. Oni bujnije mašte već govore da će se, ako se otkrije tajna života bez hrane i vode koja bi bila dostupna većem broju ljudi stvarati i supervojnici budućnosti. Ma da, baš nam to treba! Već sam čula za ljude koji žive od sunčeve energije i bez hrane i vode. Dakako, to me fascinira, mada se uvijek pitam je li to moguće. Sigurno je, ali ne baš svakome.

Image and video hosting by TinyPic

20.05.2010., četvrtak

Einstein od 2.7 kilograma

Ovo je najmanji konj na svijetu. Ima samo 2.7 kg i zove se Einstein. Što je još zanimljivije, nije napravljen nikakavim križanjem ili sličnim upletanjem ljudi već onako, kako bi trebalo (koliko je moguće normalno). Visok 47 centimetara. Baš kao ljudska beba. I Einstein je još beba, ali s ovakvim prorpcijama ne vjeruju da će baš puno narasti (kao pravi konj) za vrijeme svog života. No, vidjet ćemo... Konjić je iz New Hampshirea.

Image and video hosting by TinyPic

19.05.2010., srijeda

Banka pseće krvi u Japanu

U Japanu u gradu Kawasakiju je otvoren centar u kojem se skuplja pseća krv. Dolaze psi donori i na ovaj se način donira krv, slično kao i kod ljudi. Psima je potrebno mnogo krvi kada se radi o raznim ranama, ali i kada dobiju tumor. Međutim, kod ljudi imamo samo četiri krvne grupe dok ih kod pasa ima čak – 13!! Osim ovoga, pseća krv može se čuvati najviše jedan mjesec. Nadalje, od jednog se psa može dobiti tek 200 ml krvi.

Image and video hosting by TinyPic

Pas donira krv.

18.05.2010., utorak

Dva pit bulla napala bika

Ovo se dogodilo u Alabami u SAD-u. Dva napuštena pit bulla pokušala su sama doći do hrane tako što su napali bika. Međutim, tragično su završili. I eto, a ja mislila da se ovakvo što s napuštenim psima gotovo i ne može dogoditi u dičnim Sjedinjenim Državama. I k tome, netko je to fotografirao umjesto da nekako spriječi tragediju. Zbilja mi je ovo pokvarilo dan.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

17.05.2010., ponedjeljak

HRVOJE ŠALKOVIĆ: 'Kombinacija d.o.o, ljubav u doba recesije'

Primjetila sam da se kritika uglavnom negativno obrušava na Šalkovićeve romane. Ipak, ovo je drugi njegov roman kojeg sam pročitala. Nije da me prosvjetlio ili što već, ali lako se čita pa zašto ne? Roman ima 188 stranica, priča je to o Luki koji je Hrvat koji živi u New Yorku, a u Lijepu našu dolazi jednom u pet godina. Sada je došao da bratiću pomogne prodati tvrtku. Misli ostati kratko, međutim stvari se zakompliciravaju jer se javljaju korupirani inspektori te reketari koji svatko želi svoj dio novca kada su čuli da se velika firma prodaje. Dakako, tu se javlja i ljubav. Upoznavanje kao u kakvom holivudskom filmu, a kraj romana isto u holivudskim manirima. Ništa novo. Ali da je dinamičan, je.

Image and video hosting by TinyPic

15.05.2010., subota

Mike Tyson postao vegan

Optužen za silovanje pa čak i kanibalizam kada je odgrizao dio uha drugom igraču, Mike Tyson uvijek je izazivao kontroverze. Odustao je od boksa i nakupio puno kila. Danas ima 43 godine i okrenuo se veganstvu. Rezultati su došli poprilično brzo jer mediji već pišu o tome kako je smršavio i dobio ljepšu liniju.

Mike je rekao: 'Okrenuo sam se veganstvu i ne želim više drame u svom životu!'

Mnoge 'face' hvale vegetarijanstvo i veganstvo. Tako Alicia Silverstone kaže kako se ne radi samo o hrani već o načinu života te smatra da zbog toga izgleda mlađe. I glumac Woody Harrelson kaže kako se radi o stilu života, ali da mu je ova prehrana pomogla da se zauvijek oslobodi akni.

14.05.2010., petak

Gdje je granica između humanosti i beznadnog očekivanja čuda?

Pepić je mačak mojih roditelja (a to je kao da je moj). Rodio se u 8. mjesecu prošle godine i stalno smo bili uvjereni da je muško pa je zato i dobio ovo ime. Međutim, ne tako davno saznali smo da je žensko jer je očito bio trudan (da, još uvijek ju oslovljavamo kao muško). Prije par dana počeo se kotiti, ali ništa nije išlo kako treba. Prvo je na svijet došlo malo klupko u posteljici koje nije bilo živo. Nakon toga je Pepić urlao i krvario, a ništa nije izlazilo. Onda je došao veterinar i dao mu hrpu injekcija, između ostalog i za kontrakcije. Malo se smirio, a onda rodio još jedno beživotno klupko. Veterinar kaže da se radilo o udarcu (vjerojatno auto jer moji žive uz poprilično prometnu cestu) koji je potaknuo porađaj, točnije pobačaj. Šanse za preživaljavanje 40:60, s tim da ako ide na operaciju još su manje. Pepić preživio i drugi dan. Opet dođe veterinar i napipa još jedno malo u trbuhu. I opet injekcije i jauk, kontrakcije i izađe još jedno malo beživotno. No, prema ovom se Pepić drugačije ponaša. Pojeo je posteljicu (kako i treba) i lizao ga, privio ga uz svoj trbuh... ali nema spasa, mrtvo je jer je prerano rođeno.

I Pepić trpi bolove kako fizičke tako i očito psihičke zbog gubitka djece, teško hoda, sigurno je udar bio u zadnji kraj i sve ga nekako zanosi. Ako ga dignemo, jako jauče pa ga je najbolje ne dirati. A samo bi se mazio i prede. Malo jede i pije, ali slabo. Kad ide na WC to traje jako dugo i nije mlaz već kapljice...

Očito je da se pati i pitanje je hoće li preživjeti, veterinar kaže da je još uvijek kritično iako je preživio prvi dan i dvije noći. I sad se ja stalno pitam – treba li ga uspavati? Da je bilo po mom tati, to bi se dogodilo već prvi dan – da mu se skrate muke. Pitam se i stalno razmišljam o njemu (Pepiću) – je li ovo humanost što mu radimo ili tek očekujemo čudo koje neće doći, a on će se patiti i patiti i na kraju svejedno umrijeti? Teško je donijeti pravilnu odluku...

Image and video hosting by TinyPic

Ovo je Pepić prije tragedije...

13.05.2010., četvrtak

Deepak Chopra: 'Zašto se Bog smije?'

Znate ono kad uzmete neku knjigu i onda mislite da će vas utješiti, da ćete iz nje naučiti nešto novo, nešto što će vas smiriti... ali onda se to ne dogodi. Upravo to se meni dogodilo s ovom knjigom. Priča je to o komičaru u čiji život nenadano ulazi njegov životni mentor i uči ga važnoj životnoj mudrosti. Na kraju se nalazi i put prema radosti – deset načela duhovnog optimizma. Iako u knjizi ima lijepih dijelova, ipak mi se sve nekako učinilo površnim i kao da se nabrzaka želi doći do rješenja,a što u stvarnom životu nije moguće (barem meni).

No, evo jedne zagonetke iz knjige:

Mnogo lažem, ali mi uvijek vjeruju
Ako se dogodi najgore, veoma će mi laknuti
Na dan tvojega rođenja otrovao sam ti srce
Bit ću tu i na dan tvoje smrti.

(rješnje zagonetke je na kraju posta)

Evo i nekoliko citata:

'Što je istinska sreća? – Jedinstvo s vlastitom dušom.'

'Kako možete znati jeste li povezani s Bogom? Jedan od najjednostavnijih pokazatelja je tijek vašeg života. Ako se osjećate zaglavljeno, ako inercija i navika vladaju vašim danima, vaša je povezanost s Bogom slaba. S druge strane, ako ste uvjereni da se iz dana u dan ostvaruje ono što želite od života, vaša je povezanost s Bogom jaka. Stvaralačka struja je djelatno pravilo svemira'.

'Slavnog brodvejskog skladatelja jednom su upitali kako je domislio svoje divne melodije. Bio je poznat po tome da je usred gustog prometa znao skrenuti s ceste kako bi zapisao hit pjesmu. U čemu je bila njegova tajna? 'Čekaj, prepusti se i pokoravaj se', rekao je. Upravo tako.'

(rješenje zagonetke – strah).

12.05.2010., srijeda

Igra vjeverica

Jučer u šetnji s psima vidjeh predivan prizor – dvije crne vjeverice (ne znam točan naziv, ali nije ni bitno) igrale su se na starom trulom stablu. Stablo je bilo puno rupa, a one su lovile jedna drugu u krug po stablu pa onda kroz ove rupice. U blizini se našao i jedan vrapčić koji je zaigrano sjeo na jednu granu i gledao ih, a činio se kao da im se želio pridužiti. Igra je trajala nekoliko trenutaka, a onda je jedna vjeverica skočila na drugo stablo i otišla. Ona koja je ostala na šupljem deblu još je trčkala po njemu i ulazila u rupe. Meni je bilo jako žao što nisamm ponijela fotoaparat i sve zabilježila. Ali i ovako i onako ovo će ostati zapisano u mojoj duši i grijati je...

11.05.2010., utorak

Hrčak kao modni dodatak

Uz sve one psiće koji su više kao modni dodatak nego vjerni prijatelji, evo još jedne grozne stvari. Netko je izumio čizme u čijim su džonovima – hrčci. Kažu da tako možete svog hrčka voditi sa sobom posvuda. Ovo zvuči kao neslana šala neke zaista okrutne osobe.

Image and video hosting by TinyPic

10.05.2010., ponedjeljak

Krumpir iz Egipta

Uz svu onu mrkvu iz Austrije, poriluk iz Njemačke, brokulu iz Italije, jagode iz Španjolske, nisam mogla vjerovati da je moguće i ovo – krumpir iz Egipta! Dakle, kupovala sam u Lidlu i vidim dvije cijene za krumpir. Pogledam markicu – onaj pakiran u mrežici i jeftiniji je iz – Egipta, a onaj u rinfuzi i malo skuplji iz Hrvatske. Naravno, kupila sam ovaj naš, ali...

Dakle, nije sad da se baš čudim uvozu jer je činjenica da je, nažalost, većina naše hrane uvezena, no jesmo li baš spali na to da uvozimo krumpir iz dalekog Egipta??!! Prijevoz, ambalaža... i na kraju on još jeftiniji od domaćeg. A baš neki dan gledam reportažu iz Kaira, gdje živi oko 20 milijuna ljudi i ne sjećaju se kada su zadnji put vidjeli nebo od smoga... naravno, ne kažem da je krumpir uzgojen baš tamo, ali... opet mi nekako to sve ne štima i mislim da sve zaista ide k vragu, ako ne u cijelom svijetu onda u Lijepoj našoj svakako.

I još poslije u istom tom Lidlu gledam grah – onaj trešnjevac uzgojen iz SAD-a (a nigdje ne piše je li GMO ili nije, ali po cijeni možda ima i kakvih radioaktivnih sastojaka u sebi!), a drugi, onaj bijeli, stigao čak iz Argentine... Ma stvarno previše!

08.05.2010., subota

Kosom i dlakama čiste naftu

Neprofitna organizacija iz SAD-a Matter of Trust bavi se čišćenjem naftnih mrlja. Pokazalo se kako su kosa i dlake odlični za ovo pa tako pozivaju ljude diljem svijeta da im pošalju kosu i dlake kada šišaju sebe ili svoje kućne ljubomce. Također, mogu se poslati i stare najlon čarape u koje stavljaju kosu i dlake i tako dobivenim duguljastim 'napravama' čiste naftne mrlje. Više o svemu na njihovoj internetskoj stranici: http://www.matteroftrust.org/ i u videu koji slijedi. Uglavnom, hvale vrijedna organizacija.

Ovako se spremaju kosa i dlake i najlon čarape:

Image and video hosting by TinyPic



07.05.2010., petak

'Veganka' Marija Štrajh

Ručam ja neki dan, upaljen televizor... čujem netko nešto spominje vegetarijance pa napnem oči i uši... Kadli ono repriza 'Večere za 5' i tamo Marija Štrajh i još četvero ljudi zajedno večeraju. Prvo primijetim Marija je navodno vegetarijanka, a onda i još neki nepoznati tip isto. 'Ajde super, nisam znala!' pomislih. Onda se javi neka priča oko jaja i mlijeka, tj. ovi vegetarijanci imaju problema s jajima (ne jedu ih), ali im ne smetaju litre (kravljeg) mlijeka u pudingu i vrnju za šlag te u krem juhi od brokule. Slušam ja dalje, a veli Marija: 'Mi vegani...' Halo???!!! Kakvi vegani??!! Vegani ne jedu ni kravlje mlijeko, ni šlag s kravljim mlijekom ni juhu s kravljim mlijekom. Koja provala! Nije ni čudo da su ljudi neinformirani o ovim temema kad ovakvi pametnjakovići naprave pravi zbrku. Mislim, nek' jede tko što želi, ali ako se već nekako nazivaš, onda se prvo informiraj!

Večera ide dalje. Marija priča kako nije našla još takvog inteligentnog tipa čiji spermatozoid ona može primiti. I dodaje: 'Neću ja roditi bilo što!' Ovo je bilo pretužno.

A onda – u njenoj slastici ukrašenoj šlagom – dlaka! Umjesto da to prešuti, vikne da svi jako dobro čuju...

I eto, to je priča o 'veganki' Mariji. Možda je nekome to bilo smiješno, ali meni ne, a čini mi se ni ljudima koji su s njom večerali.

06.05.2010., četvrtak

Vrlo stare životinje – 2. dio

Ova riba živi u jednom pet shopu u New Yorku. Zovu ga Buttkiss, a nije daleko od 50 godina starosti. Vlasnik trgovine ga je ondje donio davne 1967. godine. Danas je ovo riba teška preko 9 kilograma i dugačka preko 60 centimetara. Riba je vrste crni pacu, to je slatkovodna riba koja je u srodstvu s piranjama. Ove ribe obižno žive 20 godina.

Image and video hosting by TinyPic

Polarna medvjedica Debby je živjela u zoološkom vrtu u Kanadi. Umrla je 2008. te je imala 42 godine.

Image and video hosting by TinyPic

Za grendlandske kitove se smatra da su jedne od najstarijih životinja na Zemlji. Istraživanja na mrtvim kitovima su pokazala da su neki od njih stari od 135 do 211 godina. No, kod Aljaske je 2007. godine u jednom kitu pronađeno oruđe zabijeno u njega koje je datiralo iz devedesetih godina 19. stoljeća, što bi značilo da je taj kit star oko 130 godina.

Image and video hosting by TinyPic

Zlatni koralji s Havaja stari su oko 2.740 godina. Crni koralji koji isto ondje rastu stari su oko 4,270 godina.

Image and video hosting by TinyPic

05.05.2010., srijeda

Vrlo stare životinje – 1. dio

Ovo su neke od najstarijih životinja na Zemlji, a neke i posljednje od svoje vrste (nažalost).

Ovo je Usamljeni George, smatra se da je zadnji od svoje vrste kornjača. Računa se da ima oko sto godina. 2006. godine umrla mu je rođaka Harriet za koju je pronađeno da je bila rođena 1830. godine.

Image and video hosting by TinyPic

PETA je ovog jastoga pronašla u jednom njujorškom restoranu, a procijenili su da je star 140 godina. Nazvali su ga George i pustili natrag u vodu.

Image and video hosting by TinyPic

Tuatar je jako sličan gušterima, ali je zapravo najviše povezan s prehistorijskim reptilima koji su već svi izumrli. Spolno su zreli tek kada napune 20 godina. Prošle je godine Henry proslavio 111. rođendan.

Image and video hosting by TinyPic

Za ovog papagaja po imenu Charlie the Curser (u našoj verziji bi bilo Charlie Psovač) se vjeruje da je pripadao Winstonu Chrurchilu i da ga je on naučio antinacističke psovke. Ipak, Churchilova je obitelj rekla da on nikada nije imao papagaja. Rođen je 1899. godine i još je živ.

Image and video hosting by TinyPic

03.05.2010., ponedjeljak

JOAN DUNAYER: 'SPECIZAM: DISKRIMINACIJA NA OSNOVI VRSTE'

Isto kao što postoji rasizam, nacizam, šovinizam i slični 'izmi', postoji i specizam, što se u nekoliko riječi opisuje kao diskriminacija na osnovi vrste. Ovo znači da je specizam na djelu kada god vidimo životinje po farmama koje se koriste za dobivanje mesa, krave i ostale životinje koje se drže da bi se od njih dobilo mlijeko, ptice u kavezu kao kućne ljubimce, pse na lancu kao kućne ljubimce, ribice u akvariju kao kućne ljubimce...

Ova je knjiga fillozofsog karaktera i duboko me se dojmila. Mnoge sam stvari počela gledati sasvim drugačijim očima. Evo jednog primjera – nikada ne kupujem jaja u šoping centrima (od farmskih nesilica) već od kokica sa sela koje žive u većim prostorima i šeću dvorištem... međutim, ono što u knjizi piše (a što me itekako navelo na razmišljanje) je činjenica da i ove tzv. 'sretne kokoške' na kraju, kada više ne daju dovoljno jaja, ipak – ubiju, nikada ne dočekaju prirodnu smrt. Slično je i sa svim drugim životinjama koje nazivaju organski uzgojenom hranom ili organski uzgojenim proizvodima koje one daju. A to je – zaista – velika istina.

Dakle, tek kada životinje počnemo gledati jednako kao što gledamo ljude, a to znači – da im damo da umru prirodnom smrću, tek onda nećemo biti specisti.

Također, u knjizi se navode i psi, mačke i mnogi drugi kućni ljubimci koje, bez obzira koliko ih mi volimo, koliko se brinemo o njima – na kraju ipak držimo u svojevrsnom zatvoru jer im ne dajemo apsolutnu slobodu kretanja...

Autorica navodi kako je razvijen živčani sustav spojen s mozgom koji životinjama daje svjesnost osnovni kriterij prema kojem treba razdvajati bića koja ne smijemo zatvarati i skorištavati za sebe od onih koja smijemo. Dakle, kako sam često u komentarima pročitala da i biljke osjećaju, ovo je dobar argument o očitoj razlici između svjesnih i nesvjesnih bića.

Još jedna stvar koja me navela na razmišljanje je i priča o raznoraznim udrugama za zaštitu životinja, a među njima se navodi i svjetski poznata PETA. Naime, mnoge od ovih udruga se ne bore za oslobođenje životinja od patnji već tek da dobiju bolje uvjete u kavezima, što na kraju znači da se te životinje opet i opet pate, samo u nešto (minimalno) boljim uvjetima. Najbolji primjer za ovo je zakon o farmskim kokoškama nesilicama. Trenutno su u RH one u veoma malim kavezima, a uskoro bi se trebao donijeti zakon sličan onom u EU prema kojem bi kavezi bili nešto veći. Ali – opet premali!

Ovdje su mi na pamet pali i Prijatelji životinja, čiji sam i ja član i čiji rad itekako poštujem. No, nedavno sam kao njihova članica dobila popis firmi u kojima imam popust. Na popisu se, između ostalog našao i salon za pripremu pasa za izložbe. A izložbe na kojima su uglavnom psi iz kontorliranog uzgoja također su jedan od načina mučenja životinja. (mučenje je sam način uzgoja 'rasnih' pasa, a onda i same izložbe).

Knjiga na kraju završava pomalo romantičnim prijedlogom o oslobođenju svih životinja, ovo znači svih onih s farme, ali i kućnih ljubimaca. Iako mislim da bi ovo bilo lijepo, mislim da, nažalost, nije izvedivo.

Image and video hosting by TinyPic

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.