Indigo dijete

08.07.2004., četvrtak


Priznanje
Napokon sebi priznajem – ne, nisam preboljela spontani abortus. Dogodio se prije dva mjeseca i mislila sam da je ta epizoda iza mene. Ali premorenost i stres na poslu učinili su da kočnice napokon popuste te da izađe na površinu ono što sam potiskivala duboko u sebi. Povremeno plačem poput malog djeteta – sjetim se ultrazvučnih sličica dviju praznih gastacijskih vrećica koje su trebale biti moji blizanci. Izgradila sam u mašti cijeli svijet – vidjela sam mukotrpna bdjenja nad dva zamotuljka ali i beskrajnu radost što mi je dano dvoje djece. Svijet mojeg maštanja nije bio ružičast, niti bez poteškoća – ali bio je ispunjen nesebičnom i dubokom ljubavlju. Oduvijek sam željela djecu, a blizanci su mi bili tiha nada iako ih u obitelji nemam zbog čega je vjerojatnost bila mala. Kada je ultrazvukom utvrđena blizanačka trudnoća, nitko nije bio sretniji od mene. Svu svoju energiju usmjerila sam na utjelovljenje snova u mojoj utrobi. Od početka nije bilo kako treba, da bi na kraju i završilo krvarenjem i kiretažom. Ne mogu opisati šok koji sam proživjela... Do tada si nisam mogla predočiti osjećaj teške i duboke praznine. U dvije riječi "blighted ovum" propadale su sve moje emocije, kao da ih je proždirala velika crna rupa... Više ništa nije postojalo, niti sam bila ista – odvratan osjećaj bezvrijednosti i besmislenosti, ništavila velikog kao svemir. Više nije bilo onih sa kojima sam potiho razgovarala, najavljivala im život i nudila sebe. Nije bilo mojih voljenih flekica niti datuma njihovog rođenja. Znala sam da neki događaji mogu upropastiti uspomenu na prošlost, ali nisam znala da postoje trenuci koji mogu ukrasti budućnost. Bila sam zatočena u "sada i ovdje", bez jedine perspektive koju sam uistinu htjela: majčinstva. A sve što sam u stvarnosti pokopala bili su moji snovi jer plodova nikada nije ni bilo.

U nedjelju sam prokrvarila po prvi puta nakon ab-a. I dalje ne prestaje, a bolovi su jučer bili neizdrživi. Osjećala sam se kao da rađam; u pravilnim razmacima stezala mi se utroba do parajuće boli... Nisam mogla ustati, čak ni skinuti čarape. Iz tijela je izlazila krv, a iz misli noćna mora. Ona od koje sam bježala tjednima napokon me sustigla. Više nije bilo snage za laži niti sam mogla pobjeći od istine - nekontrolirano sam plakala i ponavljala da želim dijete...

Puno toga sam ovih dana htjela napisati jer već dugo nisam stavila na papir niti jednu rečenicu. Ljubav prema roditeljima, ljubav prema dragom, ljubav prema životinjama, ljubav prema sebi... I na kraju sam shvatila da nemam snage pisati o ljubavi jer još uvijek pokušavam ponovno zavoljeti sebe. Zato danas pišem i izlazim iz okvira koje sam si sama zadala. Ne mogu ponovno pisati o spoznajama kada ne vidim dalje od vlastitih boli... Danas samo želim podijeliti prazninu sa ekranom, uliti si snage za priznanje koje će me natjerati da potražim pomoć – jer nisam prežalila djecu koju nikada nisam ni imala. Ne mogu uživati u adaptaciji stana kada sam u taj isti stan željela donijeti klince, pa me sada užasava svojom ljepotom koju nisam sebi namijenila. Čini mi se kao da je prostor prevelik za nas dvoje i da će toliko toga zjapiti neiskorišteno.

Zaista ima trenutaka koji neizmjerno bole, čak i kada fizičke boli nema... Neću se slomiti do kraja, ali ponekad me bura savije gotovo do zemlje, a tada je svaka utjeha slaba. Znam da ću moći ponovno zanijeti, da se to događa mnogim ženama, da sam imala sreću jer nije bilo plodova, pa nisam ni čula brze otkucaje srca. Znam da sam sretna jer mi je dragi pokazao koliko me voli i da je zaista spreman sa mnom podijeliti ne samo dobro već i zlo. Znam da su se iskristalizirale bezbrojne pozitivne stvari i saznanja kojih ne bih bila ni svjesna da nisam pobacila i znam da sam napokon odrasla.

Ali treba mi još vremena da prebolim... Tko zna koliko...


- 17:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se