...odlucih danas na neko vrijeme ugasiti ovaj blog...
...nema me već neko vrijeme... ne zato sto sam se zaljubila već zato sto moja inspiracija traži neke druge puteve...
---
...pretpostavljam da ste "popušili" moju izjavu o zaljubljenosti kao klasičnu priču o zaljubljenosti
...uostalom, pjesma koja je slijedila u nastavku može upravo to sugerirati...
...no, kako ja uvijek brijem nšeto drugo, klasika... tako sam i tada govorila o prijateljskoj zaljubljenosti, ako je to prava riječ...
...vjerujem da ćete prepoznati o čemu govorim...
...naime, osvijestila sam ponovno, s novim iskustvom, da i u prijateljstvu prolazimo neke slične faze kao i kada se zaljubljujemo... kad sretnemo nekog s kim se dobro kužimo i ta nam se osoba svidi kao osoba, prolazimo sličan romantični zanos kao kada smo zaljubljeni... veseli nas provoditi vrijeme s tom osobom, želimo u sve više različitih situacija biti s tom osobom, raduje nas svaki kontakt s njim/njom... sviđa nam se ta osoba, i s vremenom postaje nam bitna i značajna... i spremni smo ulagati svoje vrijeme, energiju, i sebe i odnos s njim/njom...
...zaista sve vrlo slično "pravoj" zaljubljnosti, osim što je kvaliteta osjećaja, i njihova nadogradnja ponešto različita... nes pas?...
...e, pa meni se dogodila takva prijateljska "zaljubljenost" i jako sam happy zbog toga... iako je moja prijateljska obitelj povelika, veseli me stjecati i nove drage bitne ljude u životu... pogotovo kad takav odnos odlikuje velika bliskost, povezanost i povjerenje...
-------
...eto, s tom temom se opraštam od vas... ne znam da li je zauvijek, ili privremeno, to će vrijeme pokazati...
...ne brišem blog u potpunosti iz nekoliko razloga...
- samo je jedna indian woman
- iz zahvalnosti i poštovanja prema sadisticu koji je kreirao njegov izgled...
- da bih mogla komentirati vaše blogove, koje nastavljam pratiti...

....budite dobro, radosni, voljeni i baš takvi kakvi jeste...
indian
...

...jebi ga, izgleda sam se zaljubila... :-)))
...u to ime, prenosim stihove jednog svog dragog virtualnog prijatelja...

Ostrvo

Biću noćas more...
Usnulu,
S plimom ću te dići,
U naručje od talasa.
Pjevaću ti pjesme,
Šumom maestrala,
I na rukama od delfina,
Odnijeću te na obale,
Bijele,
K'o krila anđela...
Dok se pružaš po žalu,
Izroniću k'o sunce,
Iz plavih dubina,
I slane kapi,
Popiću ti s kože,
Osute kristalima...
Dok se smiješiš,
Zracima milovana,
Prije nego te pecnem,
Postaću palma...
Grliću te hladom,
Dugačkijeh grana,
I kad jezikom,
K suvoj usni kreneš,
Kap ledenog mlijeka,
Spustiću na nju...
Dok se meškoljiš,
Postaću pijesak,
I prstima vrelim,
Zaplesaću ti
Po
Vratu,
Leđima,
Stopalima,
Polako i nježno,
Svuda po tijelu...
U svakoj pori,
Ostaviću trag.
I dok od dodira bridiš,
Postaću oblak-veseljak,
Pun tople kiše...
Krupnim kapima,
k'o poljupcima,
Lako,
Umiću ti lice,
I prostrujat' tijelom,
Poput vrelog daha...
Dok te jeza hvata,
Izrašću u grm,
Mirisne aloje,
I bijelim ću uljem,
S listova glatkih,
Svaki ti palac,
Puti premazati,
Dok suton pada...
Zadrhtiš li kada,
Postaću vatra,
I čuvati te budno,
Do kraja noći,
Od hladnog zraka,
I zvjerinja mraka,
Plamenom suve grančice lomeći...
S purpurnim sjajem,
Dolazećeg dana,
Dunuću k'o pasat,
Preko okeana,
I na krilima moćnim,
Podić' nas do Puta...
Po strunama harfe,
Raspetim izmeđ' zvijezda,
Zasviraću himnu,
Našeg toplog gnijezda,
Nad kojim sad prva,
Naša zora rudi...
Dok opija nas strast,
Luckastijeh ćudi,
Otkrivamo raj...
Iz leda se ljubav,
Opet silna budi,
Rađa se dan...

Po prvi put,
Otvaramo oči,
I tonemo u njima,
Duboko u san...

Aleksandar Stamatović,
17.11.2006.