...jebi ga, izgleda sam se zaljubila... :-)))
...u to ime, prenosim stihove jednog svog dragog virtualnog prijatelja...

Ostrvo

Biću noćas more...
Usnulu,
S plimom ću te dići,
U naručje od talasa.
Pjevaću ti pjesme,
Šumom maestrala,
I na rukama od delfina,
Odnijeću te na obale,
Bijele,
K'o krila anđela...
Dok se pružaš po žalu,
Izroniću k'o sunce,
Iz plavih dubina,
I slane kapi,
Popiću ti s kože,
Osute kristalima...
Dok se smiješiš,
Zracima milovana,
Prije nego te pecnem,
Postaću palma...
Grliću te hladom,
Dugačkijeh grana,
I kad jezikom,
K suvoj usni kreneš,
Kap ledenog mlijeka,
Spustiću na nju...
Dok se meškoljiš,
Postaću pijesak,
I prstima vrelim,
Zaplesaću ti
Po
Vratu,
Leđima,
Stopalima,
Polako i nježno,
Svuda po tijelu...
U svakoj pori,
Ostaviću trag.
I dok od dodira bridiš,
Postaću oblak-veseljak,
Pun tople kiše...
Krupnim kapima,
k'o poljupcima,
Lako,
Umiću ti lice,
I prostrujat' tijelom,
Poput vrelog daha...
Dok te jeza hvata,
Izrašću u grm,
Mirisne aloje,
I bijelim ću uljem,
S listova glatkih,
Svaki ti palac,
Puti premazati,
Dok suton pada...
Zadrhtiš li kada,
Postaću vatra,
I čuvati te budno,
Do kraja noći,
Od hladnog zraka,
I zvjerinja mraka,
Plamenom suve grančice lomeći...
S purpurnim sjajem,
Dolazećeg dana,
Dunuću k'o pasat,
Preko okeana,
I na krilima moćnim,
Podić' nas do Puta...
Po strunama harfe,
Raspetim izmeđ' zvijezda,
Zasviraću himnu,
Našeg toplog gnijezda,
Nad kojim sad prva,
Naša zora rudi...
Dok opija nas strast,
Luckastijeh ćudi,
Otkrivamo raj...
Iz leda se ljubav,
Opet silna budi,
Rađa se dan...

Po prvi put,
Otvaramo oči,
I tonemo u njima,
Duboko u san...

Aleksandar Stamatović,
17.11.2006.