ponedjeljak, 11.09.2006.

...canada...prvi dio...

heh... gledam neku večer film "edison"... gledah ga i prije i svidio mi se... pa sam ga ponovno odgledala... i sad uočih jedan detalj koji mi prije nije značio... u jednoj sceni u pozadini ugledah CANADA PLACE, mjesto koje ste imali priliku vidjeti na fotki u prethodnom postu, i u drugom kadru kupove sumpora u industrijskoj zoni vancouvera!!! i to me podsjetilo da konačno počnem pretakati svoje dojmove o vancouveru i okolici, u postove... naime, u vancouveru je filmska industrija vrlo razvijena... i mnogo filmova koje gledamo se snimaju tamo jer je, kažu, vrlo pogodan za to... imaju downtown s neboderima... imaju more... imaju planine... na malo prostora možeš naći setting za brdo scena... a i, navodno, je jeftinije snimati nego u americi...
...i tako, kao što već znate, bila sam u vancouveru, i u njegovoj okolici... sveukupno 4 tjedna... ni premalo, ni previše, recimo taman... iako, imam osjećaj, da sam bila tamo i 6 mjeseci imala bih šta razgledati i u čemu uživati...
...nego, da krenem, recimo od početka...
...let je bio smooth and easy... iako prilicno dug... sat i pol do londona, pa 3 sata muvanja po aerodromu heathrow, i onda jos temeljitih 10 sati leta do vancouvera...
...nadlijetanje vancouvera i okolice je bilo impresivno jer se ima sta vidjeti iz zraka... po slijetanju sam nasla put u sveopcem kaosu jer je sletjelo nekoliko aviona istovremeno, uz nekoliko evropskih i neki iz manile te hong konga tako da je nastala prava borba za kofere... nikad necu shvatiti one ljude koji se naguraju pored trake za kofere i iako njihovog kofera jos nema oni su i dalje jednako priljepljeni za svoju poziciju dok se ostali (ukljucujuci i mene) probijaju i mukotrpno provlace ne bi li se `izborili` za svoj vlastiti kofer... kad sam ga se docepala slijedio je immigration office... to me je dotuklo... tih sat i vise cekanja me umorilo vise nego sav put do tada... vjerojatno i zbog toga sto nisam ocekivala toliko cekanje... upucujem ostru kritiku organizaciji funkcioniranja prijema u immigration officeu :-)...naime, na 50ak ljudi koliko je u tom vremenu procirkuliralo radilo je 4-6 sluzbenika, kako u kojem trenutku... oni su cool i nikud im se ne zuri jer ce nakon hladnog tona i smrznutig lica ipak oni odluciti da li cete uci u zemlju ili ne... na iste saltere idu ljudi koji dolaze kao posjetitelji i ljudi koji dolaze raditi... i nema organiziranog reda, nego drz' ne daj... pritom u prostoru gdje se ceka nema zraka, vode niti wc-a... a meni je taj cas trebalo sve troje... khm... :-)
...i, naposlijetku, susret sa sluzbenicom za deskom...
- hello, how are you today...
- thank you, little bit tired, but fine... (btw, na njenom licu nema mimike)
- koji je razlog vase posjete kanadi?... ok, koliko ostajete.. da li ste kada bili u kanadi?
- jesam, 1985...
- zasto?
- iz istog razoga kao i sada, posjeta rodbini...
- da li ste jos kada pokusavali uci u kanadu?
- ne, nisam.
- niste nikada pokusali uci u kanadu...i da vam je pritom odbijen ulazak?
- ne
- niste nikada dosli do kanadske granice ili ulaza u kanadu i da vam je odbijen ulazak u kanadu?
- (sad vec prilicno zbunjeno) ne, nisam.
- niste pokusali ici na niagaru s kanadske strane i da vam je odbijen ulazak u kanadu?
...(a'ha, sad mi je malo jasnije, vidjela je da sam bila u americi, da sam usla u new yorku, i pretpostavila je da sam bila na niagari, dobro je pogodila, no fulala je drzavu)...
- ne, nisam.
- niste (uporno!!!!) htjeli ici na niagaru i dosli ste do kanadske granice ali vam je odbijen ulazak u kanadu?
- (what the fuck!?!) ne, nismo htjeli ici na niagaru s kanadske strane. prolazili smo kroz buffalo i htjeli smo ici bas samo s americke strane. uostalom nismo imali vizu za kanadu.
- ok... (udari pecat, zaokruzi nesto na vizi)... have a nice stay!
- ????
...umori me zena... ne kuzim zasto je bilo toliko nevjerojatno da nisam htjela ici u kanadu i vidjeti niagaru s kanadske strane??!!
...heh, dok sam ja cekala u immigrationu moja je teta maltene digla aerodrom na noge jer mene nema :-) ona je inace (pre)jako brizna... no, promakla joj je cinjenica da trebam proci kroz immigration office... pa je mislila da sam se negdje izgubila, ili da sam izgubila prtljagu, ili da mi se nesto dogodilo... srecom nije duze potrajalo jer bi sljedeca faza vjerojatno bila da bi zvai moje ime preko razglasa :-) ... na kraju se sretno nadjosmo na izlazu...docekali su me ona i tetak... i onda smo se uputili u maple ridge... oni tu zive... tako sam naucila da oni zapravo ne zive u vancouveru te da je vancouver okruzen hrpom malih gradica koji su svaki za sebe, iako se nadovezuju jedan na drugi tako da kad gledas mapu to sve izgleda kao jedan veliki grad... tako sam bar ja mislila...
...doma nas je doceka jos jedan clan obitelji... caleb... mali jack russell terijer, koji me neodoljivo podsjeca na snoopya... to ujedno znaci i da mi se svidja... sladak je i umiljat ali strasno strasljiv i glasno laje...

...tatjanu, sestricnu, sam vidjela drugi dan... nakon 16 godina!!!... bilo mi je neobicno sresti ju... kad smo se zadnji put vidjele ona je bila jos teenagerica a ja sam bila na prvoj ili drugoj godini faxa... nekako vrijeme kao da se spojilo... i kao da nije prošlo toliko vremena... tj. samo kao da smo nastavile dalje...

...vancouver i njegova okolica nude mnoge mogućnosti... a ja sam prepustila svojim domaćinima da kreiraju raspored kuda ćemo...

...sam downtown iliti centar smo posjetili na dan kad se odvijao vatromet... naime, svake godine se održava celebration of light kada tri zemlje priredjuju vatromet, svaka jednu večer... ove godine ih je bilo četiri... italija, kina, češka i mexico... uspjela sma vidjeti kinu i češku... kinu s kopna, a češku s mora... imali smo sreću pa smo jednu večer bili na brodu... impresivna scena... hrpa brodica koje se lagano okupljaju od poslijepodneva do večeri, hvatajući poziiju za vatromet... mi smo usput i roštiljali i družili se i bio je zaista veliki doživljaj vidjeti sve to s mora...
inače, celebration of light je jedan od najvećih ljetnih atrakcija u vancouveru... tu večer kad smo mi gledali s mora, rekoše da je vatromet gledalo oko 450 000 ljudi!!!
... ono sto je bilo posebno lijepo je to sto smo se dosta dugo vozili do samog zaljeva odakle smo gledali vatromet. to je u samom sredistu vancouvera, tako da smo i na putu tamo, i nazad obisli cijeli poluotok. impresivno je bilo po noci kad smo se vracali osjetiti miris borovine iz stanley parka. to je jedan veliki park, na rubnom dijelu poluotoka na kojem se nalazi downtown. kako smo se priblizavali north vancouveru gdje je dok za jahte i jedrilice, jako se intenzivno osjetio miris cedrovine s obliznjih tankova koji su postavljeni u industrijskoj zoni i cekaju da budu podijeljeni okolo po kanadi, americi i svijetu. inace, ovdje ima jako mnogo velike crnogorice, a cedar se posebno izdvaja medju njima.... i posebno je cijenjen... još od vremena prvih ljudi iliti indijanaca...

...sad me pisanje o cedru podsjetilo na ljude... ovdje su ljudi jako srdacni, i to mnogo iskrenije nego u americi....valjda zato za kanadu kažu da je amerika s dušom...

...ono sto me nadalje jako razveselilo jest to sto nisam bila nikakav freak zato sto ne jedem male i velike zivotinje, i slicno... ocito su prosla ta vremena... a nisam ni neko siroce u ovom dijelu svijeta zato sto dolazim iz dijela evrope iz kojeg dolazim... izgleda je proslo vrijeme kada se hrvatska povezivala s ratom... sada nas znaju kao hot spot za ljetovanje... a meni onda dodje neugodno kad se sjetim kakva nam je usluga na jadranu, a i sire, pa onda pricam kako imamo lijepe otoke i obalu... takvih nigdje nema :-)

...kad vec spomenuh vege varijantu, ovdje je zapravo pravi raj za nas `takve`... naime, postoji velika ponuda organskih proizvoda vrlo sirokog spektra pa tako i bezmesnih... postoji jedan sjajan lanac ducana `planet organic` u kojima nema sta nema, iako su u nekim stvarima malo skuplji od ostalih mjesta u kojima mozes naci organic stvari...

...no, da ne udavim previše za početak - u slijedećem nastavu - o shoppingu, i raznim zanimljivostima vezanim uz vancouver...

-----
p.s. fotke jednostavno ne stižem srediti, text je za sada moj maximum....

- 20:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se