hej... evo me... vratila se... sretno sletjela... nisam srela teroriste... izgurah kontrole na londonskom aerodromu... detaljni su i temeljiti do bola... ali i dobro organizirani... vidjeh neki su pisali o londonskom aerodromu i kaosu baš u te dane kad sam i ja išla, no meni to baš nije izgledalo kaotično... naprotiv... gužva jest... ljudi kao u priči... no, dobro su se organizirali... kao prvo, vrlo detaljne upute postoje na stranici od heathrowa, tj. od BAA, engleske agencije koja regulira aerodrome, tako da svima koji u ovo vrijeme većih kontrola putuju preko heathrowa preporučujem da se tamo informiraju (www.baa.co.uk)... uštedjet ćete si muke, brige i truda...
ono što jest nezgodno je to da dok prolaziš kroz security ne mo'š ni pit, ni pišat, da prostite... iz aviona ne smiješ iznijeti nikakvu tekućinu, a u security zonu ne smiješ ući s nikakvom tekućinom... spas nastaje onog časa kad prođeš sve to prekopavanje, izuvanje i prepipavanje, kada konačno možeš sve to...
sretnici koji putuju igdje drugdje osim amerike, smiju čak i kupiti pokoju stvarčicu koja ima tekuće ili gelasto stanje, no ako želite u ameriku morate se oprostiti s ičim od toga... pa makar bilo kupljeno na aerodromu, bilo zapakirano i imalo račun... nema!... gdje god išli, smijete imati samo jednu torbu ako idete preko heathrowa... i to malu... uredno dođu ljudi s carry on koferom jer su ih npr. u kini, kanadi, australiji, i sl. pustili u avion s carry-onom i torbom, no na heathrowu nekim čudom sve to treba smjestiti u jednu malu torbu, ili se oprostiti sa stvarima... neki su im psovali sve po spisku zbog toga, no ja nekako mislim, ako već putuješ na takav neki veliki put, i to preko aerodroma koji je, eto, tako rizičan i pod povećalom, pa nekako mi je normalno da ćeš se informirati o tome što i kako... radi sebe, prvenstveno, jer boli njih briga za tvoj višak stvari, i ako ostaneš bez njih...
ono što je mene jedino, pa čak i naljutilo, je politika air canade (a vjerojatno ih ima još, sigurno nisu jedini)... uredno su mi naplatiti overweight (prekomjernu težinu kofera) bez obzira što sam kofere morala natrpati upravo zato jer putujem preko heathrowa na kojem ne smijem imati ništa nego malu torbu (dimenzija obične ženske torbe ili manjeg ruksaka)... kad sam to rekla teti službenici na check- inu ona reče kako je to njihov policy i ne smiju praviti iznimke, i oni u svoje avione dopuštaju carry on??!! alo!!! a šta da radim s njim na heathrowu...
i tako... platih ja taj overweight... odaslah pozitivne misli sa svojim koferima da ostanu čitavi i neizgubljeni... bilo je učinkovito jer su i došli čitavi i neizgubljeni, jedino je na jednom nedostajao lokot... sve je unutra bilo uredno složeno tako da nisam mogla procijeniti da li su štogod kopali po koferu, no pomislila sam da je možda starbucks termosica gledana na rendgenu nalikovala na bombu, pa da je to bio mogući razlog otvaranja kofera... no, iskreno, uopće se nisam osjećala ugodno sa spoznajom da je netko možda kopao po mojim stvarima, pa makar to bilo i pod izlikom mjera sigurnosti, pa čak i moje vlastite...

i tako... započeh s pisanjem ovog posta s osjećajem nedostatka inspiracije, zato u naslovu i piše "i'm in crisis", iliti u "u krizi sam"... naime, već sam više od tjedan dana ovdje i nekako sam sama od sebe očekivala da ću vrlo brzo prionuti pisanju o tome kako mi je bilo, tim više što mogu reći da imam spreman materijal... no, dani su odmicali a ja jednostavno nisam imala volje, želje, niti inspiracije... i sjedoh da to i iskažem, no ipak me krenulo... to je valjda po onom principu, kad (si) nešto priznaš, onda se stvari pokrenu u smjeru rješavanja istog :-))

eto, recimo da je ovo prvi dio "izvještaja"... a u slijedećih nekoliko nastavaka ću vam prenijeti zanimljivosti i svoja iskustva iz zemlje zvane kanada, iz grada zvanog vancouver i njegove okolice...
...dakle, nastavlja se....

--------

eh, da.... dosta vas spominje rođendane svojih blogova... moj je prije neki dan navršio prvi... započelo je s putovanjima... pa se, eto, nastavlja s putovanjima... lani je bila evropa... ove godine kanada... sljedeće godine moram smisliti novi kontinet... he he...