nedjelja, 24.09.2017.

Što radite s klincima po kiši?

Ne znam kako je to moguće, ali nekad me naši obiteljski vikendi stvarno ispune i učine sretnom, a nekad se u nekoliko sati već svi isposvađamo na, imam osjećaj, 150 načina iako nas je samo troje.

Jučer smo imali predivan dan. Ustali smo rano. Počeli s berbom našeg grožđa već prije 8 (dio smo obrali prekjučer poslijepodne, a imamo samo tu brajdu iako je puno grožđa, no moramo se onda uskladiti s berbom kod djeda da ne izvlači posebno svu opremu opet radi tog našeg grožđa). Helena je spavala do 9. Taman se probudila da popije mlijeko i da se spremimo pa zaputimo u Gornje Zdelice gdje djed ima vinograd. Dan je bio prekrasan. Čak su nam falili kratki rukavi koje nisam spakirala jer nisam očekivala da bude baš tako vruće. Šetali smo, igrali se, brali grožđe, skupljali orahe, jeli, pili kavu... Helena čak nije ni išla spavati poslije podne jer joj je bilo toliko zanimljivo. Fotke su mi kod tate na fotiću, pa možda stavim koju kad ih uzmem.

A danas skroz druga priča. Crtić u kinu nije baš za nju (onaj neki lego ninjago ili kako već) pa nismo mogli u kino. Inače voli ići u kino i posebno se veseli ako je 3D film pa dobije naočale. Obično film bude sat i pol, pa prvih sat bude super, a zadnjih pola sata ju moram malo zabaviti slatkišima, ali sve u svemu veseli ju kino. No danas ništa od toga. Vani kiša lije i tu u Bjelovaru uopće ne znam kud bi mogli otići s njom da joj bude zanimljivo i da se maknemo od kuće. Probudila se u 8. Imam osjećaj da je cvilila jedno 100 puta do sad. Bacila je neki daljinski za autić, pa se tata naljutio na nju. Onda je krenula plakati. Pa neće da tata bude ljut. On neće popustiti jer kaže samo joj popuštamo. Na kraju se malo i igrala u svojoj sobi u miru, ali ne predugo. Ja samo okolo nešto spremam, peglam, skidam veš, usisavam, idem samoj sebi na živce. Krenula sam ju staviti spavati pa onda bi u mom krevetu, pa u svom, pa ipak u mom. Samo cviljenje i kmečanje. Na kraju sam se i ja pretvorila u zmaja, izgubila strpljenje i počela vikati da sam ljuta kao zmaj i da legne odmah u krevet jer mi je dosta. Kladim se da je već zaspala jer je bila umorna, samo joj se nije išlo spavati.

Kamo vi odlazite vikendom kad je ružno vrijeme? Idu jesen i zima, pa nam predstoji puno ovakvih šugavih dana. Mi ako smo doma, muž uvijek nešto nađe za dovršitit od posla ili programirati sa strane, ja uvijek imam 100 poslova za obaviti jer kad sam već doma ne mogu biti besposlena, a pokušavam onda i s njom neke aktivnosti smisliti, ali uvijek sve ode ukrivo i na kraju samu sebe mrzim i živciram. :(

- 12:57 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

subota, 02.09.2017.

Bye-bye kolovoz

Sve do danas bilo nam je baš lijepo vrijeme, pa smo više bili po vani nego u kući (izuzevši vrijeme provedeno na poslu).

Danas smo se uputili biciklima do knjižnica, ali na povratku nas je uhvatila kiša.

I ovo kišno vrijeme nekad dobro dođe. Krenula sam čitati, ali onda sam se sjetila bloga. Helena spava, a poslije idemo na proslavu jednog rođendana.



Spojila sam ponedjeljak s Velikom Gospom pa smo još bili i malo na moru.



Bratić mi je slavio 10-ti rođendan.





Išli smo na renesansni festival u Koprivnicu. Helena je baš uživala. Nisam uopće mislila da bi se njoj toliko svidjele borbe vitezova. Poslije je izjavljivala stvari poput: "Mama, i konji su jako dobro glumili."



Posjetili smo i zoološki vrt.



Puno smo vremena bili vani u dvorištu s Lolom, u šetnji s Lolom ili na igralištu. Helena obožava Lolu, a i ona nju voli, ali budući da je pas ne može sama reći.

Kupili smo romobil. Helena se voli voziti, ali nije skroz skužila princip. Maše nogom po zraku, ali ne dodiruje pod, pa ju moram gurati tako da nam je domet uglavnom od naše kuće do bakine i kasnije natrag.



Tako idu dani. Slažemo legiće, tražimo parove, crtamo, bojamo, igramo se s kinteičkim pijeskom, mijesimo tijesto, pravimo špagete od play doh-a, gledamo crtiće, čitamo slikovnice, pričamo priče (ja znam najdosadnije verzije Crvenkapice i Tri praščića od kojih Helena zaspe, a nekad i samu sebe uspavam).

Idem sad probati još malo čitati ako mi se Helena ne probudi. Moram i kavu popiti do kraja.

- 14:08 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #