subota, 21.01.2017.

Helenina rođendanska zabava

Helena će 2.4. napuniti dvije godine. Već sam krenula razmišljati kako ćemo proslaviti. Prošle godine mi je u veljači umro djed i prvi rođendan nismo proslavili nešto na veliko. Kad kažem na veliko, mislim na najbližu rodbinu. Velika smo obitelj i vrlo lako pređemo brojku 60 na rođendanima i sličnim proslavama bez da tu uključimo ikoga "reda radi" ili tko nam nije blizak, ako me razumijete. Dakle, prošle godine imali smo ručak s vjenčanima kumovima, krsnim kumovima i bakama i djedovima. Naravno, bez obzira na to, ja sam pretjerala s ukrasima, tortom, balonima i sličnim, ali nisam požalila. Bilo je baš lijepo i fotografije su mi predobre uspomene. Sad razmišljam bih li onda ove godine slavila s više ljudi ili ne. Helena ne ide u vrtić, pa nema zapravo neke svoje prijatelje. Prošle godine smo imali tortu s likovima s BabyTV-a. Ove godine obožava Mickey Mouse-a i ekipu, pa će vjerojatno to biti tema. Baš me zanima kako je kod vas - trošite li puno na dječje rođendane ili ne? Kad gledam na Pinterestu slike za Mickey Mouse i Minnie Mouse birthday party, ima predivnih stvari, ali naravno da sve to extra košta. :)

Ah, eto morala sam malo s vama podijeliti moja razmišljanja. Nadam se da svi uživate u vikendu.

- 22:39 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2017.

Ciljevi za 2017.

Obećala sam si (ili postavila za cilj, kako god) da ću ove godine više pisati blog, pa ajde da pokušam. Barem 2 posta mjesečno mi je "zadatak".

Kakva mi je za sad 2017-a?

Prvi tjedan sam još bila na godišnjem pa mi je bilo dobro. Šteta što nam je snijeg pao tek dan prije povratka na posao i samo nekako malo. Heleni se ove godine baš sviđa za razliku od prošle. Samo što ga nema baš dosta za sanjkanje. Ovih dana je jako hladno. Imam osjećaj da mi zima "štipa" nos i obraze čak i kad sam kratko vani.

Pročitala sam dvije knjige dok sam bila na godišnjem (M.J.Arlidge: Eci peci pec i Karin Slaughter: Krhotine). Obje su mi se svidjele. Želim i dalje uživati u čitanju. Cilj mi je nekih 20 knjiga u godini. Sjećam se vremena kad sam bila mlada i znala pročitati i 150 knjiga na godinu. Sad ne stignem čitati baš toliko, ali i dalje mi je to važan dio mene. Sviđa mi se što i Helena "kupi" to od mene. Jedan dan sam čitala na kauču, a ona je došla sa svojih šest slikovnica, uzela mi knjigu i uvalila slikovnice da čitamo. Često mi dođe pa kaže "Čitati, mama. Jastuke, dekica." Onda moramo sjesti na jastuke na kauču i pokriti se dekicom i čitati slikovnice. Učlanjena je u knjižnicu već nekih godinu i pol. Voli ići tamo po nove slikovnice. Imamo ih puno i doma jer ja volim kupovati knjige, pa onda i slikovnice. Jedan dan je čak sjela za stol i otvorila neku moju knjigu i oponašala mene kao da čita. Presmiješna je ponekad. Jedino što se promijenilo oko mene i knjiga je da sam prije bila jako osjetljiva na posuđivanje mojih knjiga i kako će ih tko tretirati, a sad Helena ima jednu policu koju preslaguje skoro svaki dan i moram priznati da su te knjige već pomalo i pogužvane.

Sljedeće što si želim u 2017. je da počnem vježbati. Bilo što. Neki aerobik negdje ili doma razne vježbe uz YouTube. Samo da se više pokrenem. Dok sam bila trudna vježbala sam uz razne videe s vježbama za trudnice. Prestala sam nakon poroda. Nikako se vratiti na nešto. Prvo se nisam htjela preforsirati nakon poroda. Šetala sam puno s Helenom tijekom porodiljnog. Nije mi kilaža problem jer nekako bar još za sad imam sreće sa svojim metabolizmom i sad prije par tjedana na sistematskom sam imala čak kilu manje nego prije trudnoće, ali nekako su mi mišići oslabili. Pogotovo na trbuhu. Nije to zategnuto kao prije. Bojim se i da će me krenuti boljeti leđa od stalnog sjedenja na poslu i slično. Jednostavno mi treba da se malo pokrenem.

Još jedna velika odluka je da krenem voziti auto. Položila sam vozački davno, ali nikad nisam bila baš neki vozač. Jednostavno ne volim vožnju ni aute. No imala sam Punta kojeg sam bar donekle vozila. Onako do Kauflanda ili Lidla, čak dva puta do Garešnice i do Koprivnice. Od kako imamo Alfu, nisam uopće sjela za volan. Jednostavno me strah. Velika je, drugačija. Bojim se vožnje ionako, a ovo mi je sad još gore. No moram probati. Barem po parkiralištu, pa onda opet po gradu. Dobro je imati auto i moći voziti. Nikad ne znaš kad će ti zatrebati.

Ove godine ću napuniti 30 godina i nekako me spopadaju neke misli kao trebala sam već ovo i ono. Dosta toga sam napravila, ali ima još eto tih stvari. Mogla bih stvarno i napisati tu neku knjigu. Oduvijek mi je to san. Ima tko kakav savjet?

Imam i još jednu želju za 2017. ali neću ništa pisati o tome jer ne želim staviti preveliki pritisak na sebe, ali nadam se da će se ostvariti. Ako se ostvari, znat ćete. ;)

- 19:40 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.01.2017.

Zadnjih dana me nekako pogodila spoznaja da mi se godišnji bliži kraju i da ću još malo morati natrag na posao. Nekako sam bila upala u depru od sveg tog razmišljanja. Danas sam bolje. Nekako sam se izvukla iz tih misli da uživam u danima godišnjeg koje još imam. Zapravo, strogo gledajući danas mi je zadnji dan, ali ipak tek u ponedjeljak krećem raditi. Ne znam kad mi je postalo biti tako mrsko ići na posao. Valjda će biti ok kad se vratim u rutinu.

Nisam pisala zadnjih dana baš zbog toga što sam bila tako bezveze. Nekako ne mogu više bezbrižno pisati jer pročitat će ovaj ili onaj, a čovjek napiše i što ne misli kad je loše volje.

Novu godinu smo dočekali doma s frendom i frendicom. Helena je izdržala negdje do pola 11, a poslije je prespavala svu tu pucnjavu.

Neka nam je svima sretna ta 2017. :)



- 20:22 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se