petak, 30.10.2015.

Mamina separacijska anksioznost

Nakon svakog posta odlučim da sljedeći neće imati veze s bebama i da ću pisati o nekoj drugoj temi. No evo mene opet i opet ću o bebama. Ako vam se ne čita ništa na tu temu ili vas pak tema nervira, samo kliknite iksić i neću vam zamjeriti. Ako ste pak voljni pročitati i dati savjet, bit ću vam zahvalna.

Volim putovati (znam da sam rekla da ću pisati o bebama, ali sve je to usko povezano, vjerujte mi smijeh). Kad god mi se pruži prilika, volim nekamo otići. Bilo me posvuda, ali naravno da ima još milijun mjesta na kojima nisam bila. Sad se bliži advent i obično u to vrijeme odemo na neki jednodnevni ili dvodnevni izlet. Bila sam uvjerena da ću ove godine to preskočiti jer ipak imam bebu (jesam vam rekla da post ima veze s bebama?), ali evo sestre, muž i roditelji me nagovaraju da ipak odemo. Tj. sestre i muž bi da idemo, a mama bi da beba napokon ostane kod bake i djeda prespavati. Ja sam se premislila već puuuuno puta. Bebolina će tad imati 8 i pol mjeseci. Inače se dobro slaže s bakama i djedovima. Nije još nikad prespavala nigdje bez mene, pa ne znam kako bi to bilo. Dojim, ali preko dana baš i neće dojiti jer joj je žlica zanimljivija tako da nam se dojenje trenutno svodi na ujutro, navečer prije spavanja i preko noći. Ponudim joj i preko dana, ali obično par puta potegne i zuji okolo. Bebimil ne odbija iako ga ne konzumira često, pa bi tih dana time zamijenila dojenje. Kad smo na primjer bili u kinu, baka joj je dala Bebimil nakon kupanja jer ne bi izdržala dok se ne vratim, ali po povratku je još malo dojila i zaspala. Naravno to je sve sad i nemam pojma kako će biti za mjesec i pol dana. Kad bi nam režim ostao kao sad, preskočile bi nekih 6-8 dojenja. Ja bih se izdajala da ne dođe do upale i da ne izgubim mlijeko i kad se vratimo nastavila bih s dojenjem. E sad, strah me da možda više neće htjeti (što nije ni toliko strašno jer ionako sam planirala prestati prije nego se vratim na posao, ali opet bilo bi bolje da doji koji mjesec duže od 8 i pol mjeseci), a s druge strane strah me i da neće htjeti zaspati ili da će plakati kad me ne bude. Mama kaže da trebam ići sad dok još mogu financijski jer će se uskoro sve podrediti bebačima, a i sad ju ima tko čuvati, a tko zna što bude kasnije. Kaže da će ju nosati ili voziti u autu ako će plakati i da joj ne bude ništa. Muž i sestra me zezaju da bi Helena to sve bez problema podnijela, ali da nisu sigurni za mene. Ne bi nas bilo od noći s petka na subotu, pa do noći s nedjelje na ponedjeljak. Ima tko neko slično iskustvo? Savjet? Mišljenje? Primam sve iako ne obećajem da ću vas poslušati, ali možda mi pomogne da se dogovorim sama sa sobom.

Kad se samo sjetim da sam bila mislila da ću ju već s 3-4 mjeseca pustiti da svaki mjesec bar dva puta prespava kod bake i djeda dok smo blizu da se privikne i na druge ljude i da će sa 6 mjeseci ići spavati u svoju sobu. Hahaha, što je ta ja bila naivna. Sad me pritišće u grudima (i ne mislim samo zbog mlijeka) pri pomisli da se moramo razdvojiti i na nekoliko sati. Cijelo vrijeme kao da mi je kamen u želucu i neka žurba da moram što prije natrag k njoj. Kako li ću se samo vratiti na posao...uf. belj

- 18:58 - Ostavi trag (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.10.2015.

Sušilica rublja?

Što nam je hladno ovih dana.

Kad krene ovakvo vrijeme, najveći problem mi je gdje i kako sušiti rublje. Od kako imam bebu i ono slobodnog prostora po kući što smo prije imali, više nemamo. U dnevnom boravku je veliki vrtić i bouncer. Prazna soba više nije prazna nego je bebina. U našoj spavaćoj je kinderbet, a u hodniku kolica. Tako su sva mjesta na kojima sam do sada znala držati stalak s vešom popunjena. sretan

Vani mu treba 100 godina da se posuši, a kad pada kiša od silne vlage se ni ne može osušiti. Na tavan mi se ne ide jer mi se ne sviđa da stalno moram spuštati ljestve i penjati se gore s košarom s rubljem. Nisam baš spretna, a i bojim se visine, pa mi to izgleda užasno. smijeh

Nismo kupili sušilicu. Ne mogu se odlučiti bih li ili ne bih. Ako bismo uzimali sušilicu, vjerojatno bismo ju stavili u podrum jer drugdje nemam mjesta. Nije problem to, nego što mi neki kažu da im nije dobra sušilica, neki da se puno toga ne smije stavljati u sušilicu jer će se smanjiti i tome slično. Nisam više ni sama pametna, a s bebom u kući imamo još više veša nego prije. Ja pak volim da je neki red po kući i strašno me nervira kad raširim veš po svim stolicama i kauču. Onda opet kad netko dolazi sve to skupljam i mičem, a još je vlažno... Ma užas.

Razmišljala sam i da uzmem par onih manjih stalaka što se kvače na radijator, pa utrpam jedan između prozora i kreveta u sobi, drugi između prozora i stola u dnevnom. Samo što je to onda dosta nisko, pa ne znam ima li smisla.

Kako ste vi riješili taj problem? Ima tko preporuke za neku sušilicu? Ima tko kakve ideje?

P.S. Trenutno iščekujemo njegovo veličanstvo prvi zubić koji nikako da izađe. Osim toga bebolina je super, a i mama i tata se drže. fino wave

- 12:41 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.10.2015.

Čitanje, pisanje

Pročitala sam jučer 16. knjigu u ovoj godini. Znam da je baš 16. jer sam odlučila da ću ove godine pročitati barem 20 knjiga. Stigla je beba i život mi se uvelike promijenio, pa ne stignem čitati kao inače. Zato samo 20. U boxu sa strane je popis onoga što sam pročitala ako koga zanima. Možda nema baš smisla svima, ali meni je čitanje nešto što jako volim raditi i bilo me strah da ću izgubiti taj dio sebe. Ostala su mi još 2 i pol mjeseca i 4 knjige do cilja. Baš me zanima hoću li uspjeti. Bilo bi lakše da biram kraće knjige, ali eto nekako su one meni najzanimljivije uvijek s puno stranica. Nije ni važno hoću li stići do cilja. Važno da pokušavam. Tako sam jučer pročitala tu 16. do kraja gurajući kolica gore dolje niz ulicu. :)

Drugi dio odluke je bio da ću pisati barem dva posta mjesečno ovdje na blogu. Tu sam već izgubila, ali što je tu je. Barem blog nije sasvim zamro. Iako su mi postovi dosta ne zanimljivi u zadnje vrijeme, tj. kako kome. Poprilično su i kratki. Razmišljam da opet počnem pisati neku priču. Imam neki krimić u glavi i neki novi likovi mi ne daju mira. Samo me strah da ću krenuti, pa zaglibiti zbog nedostatka vremena. Što mislite?

- 16:25 - Ostavi trag (2) - Isprintaj - #

utorak, 06.10.2015.

Sretnih 6 mjeseci

Naša princeza je prije par dana napunila pola godine tj. 6 mjeseci. cerek



Još uvijek dojim iako sam u početku mislila da neću dugo. Sad se plašim da će doći vrijeme kad više neće htjeti. Valjda neće još bar koji mjesec.

Malecka jede i kašice. Sad već imamo dva obroka dnevno. Jedan voćni prije podne. Uglavnom jabuka, kruška i banana. Nekad bude kombinacija s rižinim pahuljicama ili palentom. Drugi obrok je povrtni poslije podne. Za sad je od povrća probala samo mrkvu i tikvicu. Trenutno smo u procesu uvođenja tikvice. Povrće isto miješamo s rižinim pahuljicama ili palentom. Tu i tamo pojede i Frutek. Neki od onih koji su za nakon napunjena 4 mjeseca. Većinom pripremam kašice jer trenutno imamo i jabuka i krušaka i mrkvica i tikvica pa bi bilo šteta da propadne. Pije vodu. Ponekad i sok. Baka joj je dala da proba i jako joj se sviđa. Isto Frutek.

Sad se bez problema okreće s leđa na trbuh i s trbuha na leđa. Još uvijek ne puže, ali vrti se oko svoje osi dok je na trbuhu. Može se posjesti, ali je još uvijek klimava i ruši se.

Jučer i danas ju zezaju zubi, ali zanimljivo, najviše ju boli od 10 ujutro pa negdje do iza podneva, a onda se smiri. Taman da zeza mamu, a kad tata dođe s posla, pretvori se u malu slatkicu. No dobro, uvijek je mala slatkica.



Sretnih ti pola godine, ljubavi mala najveća! cerek

- 16:30 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se