ponedjeljak, 24.03.2014.
Kako ostati u budžetu?
Kako ostati unutar granica budžeta? Hmmm pa čini se nikako. Bar ne kad je u pitanju renoviranje kuće i organizacija vjenčanja. Ovih dana se osjećam kao da imam jako skupi ukus. 
Ja sam osoba koja drži do popisa, kalkulacija, limita i tome slično. Kao matematičarki i statističarki to mi je u krvi. No u ovoj situaciji koliko god kalkulirali i nastojali paziti, nekako uvijek ispadnem iz okvira.
Toliko je stvari o kojima nisam imala pojma. Na primjer, treba odabrati pločice i ok, ima ih raznih cijena, ali nije to to. Tu je još ljepilo, fuge, dobar majstor i tako dalje. Odjednom je cijena kvadratnog metra pločica duplo više nego je stvarna cijena pločice. Vama koji ste to već prošli je vjerojatno sve to jasno, ali meni su sve te stvari poprilično nove. Iz dana u dan učim.
Istina je da se bližim 27. rođendanu, ali nekako sam još mala. Možda su me mama i tata previše "štedili" pa puno toga nisam uopće naučila u životu. Nije da se žalim na to. Valjda za sve dođe svoje vrijeme.
Zato sad učim i usput zabavljam ljude. Vjerojatno imam neka od najglupljih pitanja.
"Kako su kupuju fuge?"
"Postoje fuge u boji? Pa kako se to radi?"
"Zašto moramo skinuti boju sa zidova?"
"Kako će majstor postaviti pločice oko toga? On to može tako dobro izrezati?"
Kad malo razmislim, nemam pojma što mi se dogodilo. Inače sam čak, mogli bismo reći, i pomalo škrta, a sad nisam... Bar ne tako jako. Gradimo naš dom. Valjda je vrijedno i ako malo ispadnemo iz budžeta. 
S druge strane je tu vjenčanje koje je, čini mi se, postalo unosan biznis za neke. Otprilike, to je dan na koji mladenci/roditelji/tko god potroše oko 100.000,00 kuna. Ovako na prvu se cifra možda čini ogromna, ali ako uračunamo 200 ljudi i oko 300kuna po meniju (što je već teško naći za tako malo novaca!) dobijemo 60.000,00kn. Onda je tu bend, fotograf i snimatelj oko 16.000kn ako se potrudite naći takve. Pa kolači i torta bar jedno 5.000. I eto nas na 81.000kn, a nismo pobrojali ni cvijeće, pozivnice, poklone za goste, vjenčanicu, odijelo, cipele, frizuru, šminku i sve ostalo. 
Ma tu ja samoj sebi opravdavam samu sebe kroz ovaj post. Uživajte mi! 
ponedjeljak, 17.03.2014.
Neka razmišljanja
Nakon proteklog tjedna počela sam uočavati zidove kojima treba struganje boje, gletanje i novo bojanje. Ponedjeljak, utorak i srijedu poslije podne sam skidala boju sa zidova u sobama, hodniku i dnevnom boravku. Naravno, nisam to radila sama, ali svejedno je potrajalo. Ne znam da li ste to kad radili, ali jako je prašno i nakon svega bole ruke. Najgori su zidovi na kojima je nekad bila tapeta pa nekoliko slojeva boje. No sad je i to riješeno!
Ovih dana mi nekako postaje jasno vidljivo koliko je život prolazan. Ne da mi to inače nije jasno, ali nekako dok bacamo stare stvari iz te kuće, rušimo zidove, stružemo boje, mijenjamo prozore i tako dalje, postaje mi još jasnije. Ne mogu a da ne pomislim kako je ta kuća bila nečiji dom godinama. Ljudi od kojih smo ju kupili su je sagradili negdje 1965. i od tada su živjeli u njoj. Svi ti tabletići, figurice, tanjurići, šalice, sve te stvari koje meni sad ničemu ne služe, njima su bili darovi, sjećanja, uspomene... Nekako nedefiniran osjećaj. Veselim se što ta kuća postaje naš dom, ali nekako mi je malo i žao što bacam u smeće komadiće njihovog života. Valjda su to oni nebitni materijalni komadići, a ono bitno su ponijeli sa sobom.
Ovaj vikend je kod mene bila moja buduća kuma. Išla sam s njom, još jednom prijateljicom i malim sestričnama isprobati vjenčanicu. Sad je došla u mom broju. Lijepa mi je. Odabrala sam na kraju prvu vjenčanicu koju sam ikad probala. Nakon nje sam probala još dvadesetak vjenčanica i preispitala svoju odluku nekoliko puta, ali valjda je ipak to ta. Neću vam pokazati slike do nakon vjenčanja pa ćemo vidjeti što vi mislite.
Volim ovo lijepo proljetno vrijeme. Bili smo u Zagrebu. Pozvali smo čak dvoje ljudi u svatove. Grozni smo. Nikad nećemo krenuti s tim pozivanjem kako treba.
Kako ste vi proveli vikend?
Ako želite pomoći, napišite mi kakvu kuhinju imate. Na sto muka sam s odlukom. Medijapan, iveral, drvo, nešto četvrto? Veliki sam neznalica u tom području. 
nedjelja, 09.03.2014.
Što ima novo?
Umorna sam, ali ako ne napišem post sada vjerojatno će proći još cijeli tjedan prije nego to napravim.
U Veneciji na karnevalu nas je oprala kiša. Svejedno je bilo dobro. Sasvim smo se smočili tek u zadnjih 10 minuta kad je krenuo pljusak kakav nikad prije nisam doživjela, a bilo je i leda. Na kraju je voda po cesti bila do iznad gležnja. Čizmama mi je trebalo tjedan dana da se osuše. Usprkos svemu smo uspjeli prošetati kroz uličice i po mostovima, pojesti pizzu i uslikati nekoliko dobrih fotografija, a i naš jednodnevni izlet se pretvorio u pravu avanturu.
To je bilo prošli vikend. Tjedan mi je proletio u trenu. Odabrali smo pločice za WC i hodnik. Kupili smo regal za dnevni boravak. Napokon sam se odlučila tko će mi raditi vjenčani buket i ukrašavati salu. Odabrala sam tortu i kolače. Ostavila kapare za oboje. Još mi malo treba da se odlučim za prsten (dragi je svoj odabrao, a napokon si je našao i kuma). Nekako sve pripreme idu svojim tokom, ali do 16h mi dan proleti na poslu, a onda poslije proleti u nekim drugim poslovima i na kraju mrtva umorna padnem u krevet. Ne žalim se. Zapravo uživam. Jedino što mi se pisanje svelo na pisanje e-mailova Mihi (my bff and maid of honor ), a blog, dnevnik i sve ostalo stoji.
Ovaj vikend nam se pojavilo i sunašce. Jučer smo bili u svatovima, na krštenju i na rođendanu. Predivan dan proveden s divnim ljudima. Ne bih promijenila ništa. Dobila sam buketu od mladenke jer sam ja ona koja se iduća udaje. Iskreno, bilo mi je to nekako puno ljepše od bacanja bukete i baš sam se osjećala posebno.
Danas smo strugali boju sa zidova u kući. Krenuli u 10 ujutro, napravili pauzu za ručak oko 3 i završili oko pola 7. Sad odmaram – jedem mango i naranče i gledam serije. Sljedeći vikend planiramo početi pozivati goste u svatove.
Nemam snage uploadati fotke. Neki drugi put. Samo da me ne zaboravite.
Eh da, dobila sam još jednu knjigu za Dan žena. Volim dobivati knjige na poklon.