utorak, 30.04.2013.
Random
Sinoć sam zaljevala vrt i pojeli su me komarci. Imaju gozbu kad stignem. Vjerojatno će i večeras tako. Nekako su divovski ti komarci. Male napasti.
Uživajte u slobodnom danu sutra. Barem se nadam da ne radite :)
utorak, 23.04.2013.
Kako kombinirati nakit?
Do nedavno nisam imala ni jedan komad nakita koji sam baš uvijek nosila. Na primjer moja sestra je skroz drugačija. Ona ima nekoliko prstenova, narukvicu i lančić koje uvijek nosi. Ja volim nakit. Pogotovo volim velike prstenove i duge lančiće s razno raznim privjescima i perlicama. Imam nekoliko komada koje stvarno volim nositi. Pitate se gdje je problem i koja je poanta ovog posta?
Za 25. rođendan sam dobila sat od mame i tate. Lijep je. Jednostavan je sa širom kožnom narukvicom. Naravno, sviđa mi se i nosim ga gotovo svakodnevno. Već mi je s njim postalo teže kombinirati nakit. Ako stavim prsten u obliku žutog cvijeta i još na istu ruku sat, nekako mi ne paše. Čak ni ako je u kosi isti žuti cvijet što mi je prije bilo slatko. Nositi narukvicu uz sat mi se također čini previše čak i ako nisu na istoj ruci. Nisam baš dobra u kombiniranju nakita i sata.
A onda sam još dobila i zaručnički prsten koji od trenutka kad sam se zaručila stalno stoji na mom prstu. Nosim ga na prstenjaku lijeve ruke, a tamo sam imala običaj i nositi ostalo prstenje. Lančići još nekako prolaze. Za prstenje se ne sjećam kad sam zadnji put nosila.
Jutros sam baš obukla jednu majicu uz koju u istoj boji imam prsten u obliku cvijeta, ali kad sam ga probala, nikako nije išao. Na desnu ruku mi ni ne stane jer mi je jači prst, a kupila sam ga za lijevu. Ako ga stavim preko zaručničkog prstena, cvijet (onako je napravljen od nekog materijala) ga skroz prekrije i sakrije i ne sviđa mi se to. Na kraju sam odustala, pospremila prsten u kutijicu za nakit i otišla na posao samo sa zaručničkim prstenom, satom i idejom za novi post.
Kombinirate li vi zaručnički/vjenčani/neki drugi prsten koji uvijek nosite i ostali nakit koji povremeno stavljate? Kako?!
četvrtak, 18.04.2013.
Sushi?
Nikako da napišem post, a spremam se od nedjelje. Dani mi prolete.
Išli smo dragi i ja prošli vikend na izlet u Zagreb. U planu je bio shopping i šetnja gradom. Lijepo se našetali po Gornjem gradu u subotu. Vrijeme je bilo lijepo pa smo uživali. Kasnije smo išli na ručak u Red Dot - japanski restoran u Šubićevoj. Kupili smo kupon preko Kolektive pa smo išli probati kakva je tamo hrana.
Hrana je bila dobra. Činilo mi se kao da ćemo i nakon što sve pojedemo još biti gladni, ali zasitan je taj sushi. Valjda zbog riže. Na kraju smo dobili i sladoled od zelenog čaja koji sam zaboravila uslikati. Nije imao okus po zelenom čaju nego po vaniliji obojenoj u zeleno, ali vjerovat ćemo im da je bio od zelenog čaja.
Kasnije smo uzeli kavu na kolodvoru i sjeli u park.
Bilo je lijepo provesti vikend u Zagrebu.
četvrtak, 11.04.2013.
Sunašce i zubari
Napokon se udostojilo pojaviti i to proljeće. Danas je baš bio lijep dan. Šetala sam s dragim pod pauzom na poslu i uživala u suncu. Nekako mi je lakše i raditi kad zasja sunce.
Poslije posla sam opet bila u parku, a kasnije sam morala zubaru.
Ne volim zubare. Ne znam zašto ljudi imaju taj strah od njih. Kad sam bila mala imala sam jednu fazu kad sam se baš bojala zubara. Nikakva nagovaranja tate, mame, bake ili bilo koga nisu me mogla natjerati da otvorim usta kod zubara. Doveli bi me na silu. Ja bih sjela u taj stolac i držala usta čvrsto zatvorena. Tek kad mi se počeo kvariti jedan prednji zub, a bila sam tad i malo veća, odvažila sam se napokon sjesti na zubarski stolac i ovog puta otvoriti usta.
Onda sam imala fazu kad sam otvarala usta, ali zatvarala oči jer sam mogla to preživjeti samo dok žmirim.
Danas mi je žao malo jer su mi se u tom "periodu straha" pokvarili neki zubi iako (hvala Bogu) nemam nekih većih problema. Baš dugo već nisam imala nikakvih popravaka. Obično kontrole, nešto malo problema s umnjacima i tako to. No danas sam znala da će mi nešto popravljati jer sam se zato i naručila.
Nije opet bilo ništa strašno, niti je jako bio pokvaren zub, niti je jako boljelo, ali ipak me hvatala neka nervoza u čekaonici.
Smiješno je to. Ne bojim se zubara više. Čak mogu i imati otvorene oči cijelo vrijeme. Ali eto. Nešto je s tim zubarima što me čini nervoznom.
Savjetovala mi je danas da izvadim umnjake iako me ne muče previše. Jedan raste nekako horizontalno doduše, ali sad ne bole.
Uh, kako da li se odlučim na to kad ne volim ići ni na pregled kod zubara?
Srećom da je sunce tu pa mi je posjet zubaru lakše pao. Kaže doktorica da joj se 4 pacijenta nisu pojavila danas i da pretpostavlja da je to jer je tako lijepo vrijeme pa im se nije dalo ići kod zubara.
Imate li vi umnjake? A kakvi su vaši osjećaji vezani za zubara?
subota, 06.04.2013.
Kako izaći iz knjige
Imate li i vi taj neki osjećaj kad završite s čitanjem neke knjige, kad dođete do posljednjeg slova, posljednje stranice, kad dalje jednostavno više nema? Ne znam kako bih to definirala. Nije baš tuga, ni sjeta, nešto nedefinirano. Bude mi neobično da odjednom više neću pratiti likove s kojima sam živjela posljednjih dana dok sam čitala. Treba mi malo da izađem iz jedne priče i krenem s čitanjem nove knjige.
Čitala sam dosta ovih dana. Čak sam bila i poprilično nestrpljiva, pa nisam uvijek mogla dočekati kraj jedne priče da bih počela s novom. Krenula sam sa Ceceliom Ahern i "Mjestom zvanim Ovdje", onda je uskočila Jane Austen s "Ponos i predrasude" koju sam poželjela ponovno pročitati, a uplela se i Philippa Gregory s "Kraljičinim ljubavnikom". Nisu mi se priče mješale jer su baš skroz različite. Završila sam sa sve tri knjige. Zadnja je bila "Kraljičin ljubavnik" koju sam dovršila prije kojih sat vremena.
Vrijedi pročitati sve tri.
"Mjesto zvano Ovdje" će vas naučiti da neke stvari ne znamo cijeniti dok ih ne izgubimo... Ili dok ne izgubimo sebe. Ali bitno je da na kraju budemo pronađeni. Bez obzira da li sami nađemo izlaz ili nam pomogne netko drugi. Volim kako Cecelia Ahern piše priče koje su na granici stvarnosti i mašte. S koje strane granice ćete doživjeti priču ovisi samo o vama i koliko ste spremni vjerovati.
"Ponos i predrasude" je na prvi pogled roman s toliko plitkom i jednostavnom radnjom da svaki put kad ga krenem čitati pomislim da sam ga "prerasla", a onda samu sebe začudim s tim kako se opet pokaže da u njemu ima više nego ono što se vidi na prvi pogled.
"Kraljičin ljubavnik" je knjiga koja mi je dala novi pogled na kraljicu Elizabetu I. Ne znam zašto, ali skroz sam drugačije doživljavala tu englesku kraljicu nego kako ju je Philippa Greogry prikazala u ovoj knjizi. Vidim da postoji još jedna knjiga iz serije o Tudorima od iste autorice, ali nemam je i sad nekako ne mogu izaći iz te knjige. Imam još 3 knjige Phillipe Gregory, ali u Engleskoj nekih 100 godina prije Henrika VIII., a čeka me i "Posljednja carica" s kojom ću zalutati do Kine jednom kad krenem s čitanjem.
Čitate li vi što ovih dana? Vrijeme je takvo da mi se nikud ne ide, a serije mi polako dolaze kraju za ovu sezonu ili je to samo bilo neko zatišje oko Uskrsa. Jedva čekam proljeće da mogu u šetnje, na piknik, a i čitati na balkonu. :)
utorak, 02.04.2013.
Sretan Uskrs
Sretan vam Uskrs! Znam da malo kasnim, ali sinoć sam se vratila s mora. Vrijeme nije bilo baš neko, ali bolje nego ovdje u svakom slučaju. Barem smo imali nešto sunca i nije bilo hladno.
