subota, 23.03.2013.
Pišem dok čekam
Čekam da mi sestra izađe iz kupaone da mogu pod tuš. I lagano mi se počinje spavati. To nikako nije dobro jer još moram na rođendan. Ovaj tjedan je bilo previše rođendana. Prvo tetka, pa strina, pa dečkov (zaručnikov :P ...ma prečudno mi je to reći) tata, pa moja sestra danas i još dva frenda koja skupa slave večeras. Mama i tata se tek danas vraćaju kući pa me ovaj tjedan izmorio s čišćenjem kuće, ručkovima i kolačima. Mislim da sam i dobila jedno kilu - dvije usput. Osjećam i kako su mi se dlanovi osušili od silnog pranja suđa usprkos tome što stalno mažem ruke kremom. Eh nije moga koža navikla na to.
Uživajte u vikendu!
nedjelja, 17.03.2013.
Razmišljanja prije spavanja
Prošao je još jedan tjedan. Ovaj mi nije bio jedan od najboljih iako kad malo razmislim ništa posebno strašno se nije dogodilo. Vikend je bio lijep. Jučer sam bila u Westgate-u. Nisam si baš nešto previše kupila. Samo jednu haljinicu. Ali uživala sam u danu. Navečer sam bila kod dečka. Gledali smo "Skitnicu i damu" i nismo odgledali do kraja jer smo zaspali. Danas sam dva puta ručala. Dečkova mama me pozvala na ručak i nekako sam pristala na to prije nekoliko dana, a zaboravila sam da moj tata danas ide na poslovni put i da ga neće biti cijeli tjedan i mama ide s njim. Tako da kad je mama jučer rekla da se vidimo danas na ručku, nisam tome mogla reći ne, a nisam mogla ni otkazati onaj drugi ručak. Ručala sam u pola 2 i ručala sam u pola 4. Jedan ručak je bio juha, svinjetina, mlinci i zelena salata, a drugi piletina, kroketi, umak od gljiva i zelje salata. Sva sreća da ja stvarno mogu pojesti. :D
Večeras sam išla u "Dom kulture" gledati film "Zagonetni dječak". Nedavno smo pogledali "Koko i duhovi" pa onda kako je ovo bilo danas, eto otišli smo. Tu kod nas se tako rijetko nešto događa da me čak i "Zagonetni dječak" zove na izlazak. Nadam se da će jednom otvoriti i kino. Već nekoliko godina ga nema. Nije da nam je Zagreb baš jako daleko, ali stvarno imamo hrpu kafića i ništa drugo. Što se filma tiče, ne znam što bih rekla. Nije loš. Za djecu je vjerojatno super. Meni su priče nekako šuplje. Dok sam bila mala Kušanove knjige su mi bile zanimljive. Sad se pitam da li je samo film toliko lošiji ili sam ja toliko odraslija. S obzirom da su glavni glumci djeca, zapravo je film dosta dobar.
Shvatila sam da mi je to što me život "natjerao" da se vratim u ovaj moj mali grad i ponovno živim doma zapravo uzrokovalo da nađem ljubav svog života i zbližim se s obitelji. Čudno je kako pola života planiram jedno, a onda se dogodi nešto sasvim drugo i ispadne baš kako treba.
utorak, 12.03.2013.
Lakunoćni post
Trenutno se osjećam umorno kao da sam cijeli dan kopala u polju ili nešto slično, a uopće nisam. Probudila sam se 15 do 7, bila na poslu od 8 do 16, otišla s dečkom na kolače i prošetati (dobila sam Kinder jaje!), došla sam doma i ručala/večerala, počela sam čitati "Mjesto zvano Ovdje" od Cecelie Ahern, pogledala sam 3 epizode neke serije "Hart of Dixie" i usput pojela dvije zdjelice voćne salate sa šlagom s kojima me mama opskrbila.
Nekako je tjedan naporan na poslu. Ponekad se osjećam kao da mi ništa ne ide iako se trudim maksimalno. Ili se možda ne trudim dovoljno. Što ja znam. Mrzim te dane kad nam se bliži rok za nešto koji moramo ispoštovati, a sve se uvijek krene obavljati u zadnji čas i uglavnom ne ovisi o tebi. Ja sam osoba koja ne može samo reći "to nije moj posao, to je tvoj posao" nego se uvijek trudim što više toga odraditi samostalno i na kraju si samo natovarim probleme i stres na leđa. Onda me još sve to pogodi previše i bude kao danas. Valjda se može reći da sam emocionalno iscrpljena. Srećom imam dečka koji me razumije kao nitko drugi i koji je sposoban biti mi pomoć u borbi protiv sebe same. Ne znam kako mi uvijek uspije popraviti raspoloženje i dovesti me u red.
Sutra je novi dan. Jednostavno ću se morati probuditi 15 do 7, ustati 5 do 7 i u 8 biti na poslu, a onda riješiti sve korak po korak. Mogu ja to. Samo ponekad zaboravim da mogu. Ali mogu. Laku noć.
utorak, 05.03.2013.
Izletište Novak
Nekako u zadnje vrijeme pišem ovako neke "dnevničke" postove. Nema veze. Važno da pišem.
U nedjelju smo posjetili Izletište Novak u Cepidlaku. To je nekih 20 minuta vožnje udaljeno od Bjelovara i imalo je čast biti prva sala za svadbu koju smo pogledali. Za vikend je bilo baš lijepo vrijeme pa mi se svidio naš mali izlet. Imala sam priliku i malo voziti auto što nisam dosta dugo. Za čudo išlo mi je sasvim ok.
Evo nekoliko slikica koje "kradem" s Google-a jer svoje nisam još prebacila s mobitela.
Restoran izvana:
Restoran iznutra:
Ovo je jedna s njihovog facebook-a, uređena sala za neko vjenčanje:
Meni se mjesto sviđa. Jedino mi je nekako preveliko za vjenčanje od 150 ljudi i nemaju okrugle stolove. Zanimljivo kako sam do prije nekoliko mjeseci mislila da sam sasvim jednostavna kod planiranja svadbe i da nemam posebnih ideja, a sad ispada da mi je svašta zamišljeno u glavi.
Jučer sam napravila prototip pozivnice. Meni se sviđa. Rozo bijela je. Ima i medvjediće i mašnicu. Doći će i one na red u jednom od postova.
subota, 02.03.2013.
Sunce
Danas me probudilo sunce. Volim sunce. Odmah sam bolje volje i sve se čini ljepše. Nisam još bila vani. Mama mi kaže da puše i da je hladno, ali kroz stakla prozora jako lijepo grije.
Sinoć sam čitala do ponoći. Lijepo sam se naspavala. Pjevušila sam pod tušem, pa doručkovala i popila kavu. Čistila sam sobu i usput razmišljala o pozivnicama za vjenčanje. Sve u svemu, lijep početak vikenda.
Danas imam u planu prošetati s dečkom, smisliti konačnu verziju pozivnica za vjenčanje, navečer pogledati neki film, možda malo otići do grada i onda se opet lijepo naspavati, a ako stignem negdje između toga svega i pročitati koju stranicu neke knjige.
Život doista može biti lijep. Znam da se sve može preokrenuti u trenu i da se sreća može rasplinuti u sekundi, ali nadam se da neće. Kako god bilo, uživat ću u ovim trenucima.
petak, 01.03.2013.
Zašto ljudi imaju umnjake??
Umnjaci me zezaju ovih dana. Krenuli su u ponedjeljak i lagano cijeli tjedan zafrkavaju. Onda mi se upali i zubno meso i sve me boli naravno. Baš sam ni za što kad krenu. Srećom propolis mi malo pomaže. Umnjaci su tu samo da nam prave probleme. Ne znam čemu služe. Ionako nemam mjesta za njih u ustima.
Imam neke ideje za pozivnice za vjenčanje. Neki dan sam printala i izrezivala jednu samo da vidim kako bi to izgledalo u stvarnosti. Želim nešto lijepo, a jednostavno. Ne bih htjela ni proći preskupo. Ovo što sam smislila mi se sviđa, ali mama kaže da bi trebalo nešto drugačije. Njoj se ne sviđa što se meni sviđa. Onda se ja odlučim za nešto pa me ona zbuni i više nisam sigurna je li dobro to što sam ja smislila. Srećom imam puno vremena za smišljanje i premišljanje.
Pročitala sam knjigu Jean Sasson: Princeza Sultana. Radi se o princezi u Saudijskoj Arabiji i ostalim ženama tamo - njenim sestrama, prijateljicama, poznanicama... Knjiga je dobra. Ako ništa drugo, shvatiš koliko si sretna što nisi rođena tamo.
Inače, odlučila sam promijeniti onu novogodišnju odluku da ću pročitati 100 knjiga jer me uvijek privuku neke jako dugačke. Tako da je odluka 100 knjiga ili 20 000 stranica u ovoj godini. Ne znam hoću li uspijeti. Da mi bar dan traje duže. A u zaostatku sam i s pisanjem postova. Mogu ja pisati češće, ali tko će me čitati češće. :(
Idem sad mazati umnjake propolisom i čitati. Sad sam posudila Caricu Orhideju, a nisam dovršila ni Kraljičinog ljubavnika.
Odlučila sam tko će mi biti kuma na vjenčanju, ali nisam ju još pitala.