nedjelja, 24.02.2013.
Vikendom vrijeme ide brže
Svaki tjedan jedva dočekam vikend, a onda mi vrijeme tako proleti. Uvijek imam namjeru otići s nekim na kavu, počistiti sobu, čitati, gledati filmove i tako svašta, a na kraju nešto uvijek ne stignem.
Svejedno su vikendi lijepi. Ovaj sam provela s dragim. Gledali smo Wreck-it Ralph i Anu Karenjinu. Puno smo šetali. Jeli čips. Doručkovali u krevetu. Puno razgovarali. I tako. <3
Planiranje vjenčanja i svega ostaloga me lagano izluđuje. Jednostavno je previše izbora. Bilo bi lakše da nema toliko izbora. Ovako se ne mogu dogovoriti ni sama sa sobom, a da ne govorim o tome kako je kad se i mama počne miješati.
Inače, dosta ljudi me krivo shvatilo u pretprošlom postu. Imam ja sestru, čak dvije zapravo, ali nekako nisu materijal za kumu. Previše su mlade i neiskusne. Uz to, ako izaberem bilo koju od njih, na kraju će samo mama sve planirati po svome i natovariti još veće troškove tati na leđa. Tako da sam odlučila da će one biti djeveruše.
Uživajte!
nedjelja, 17.02.2013.
Love is in the air
Proletio je još jedan tjedan. Nevjerojatno kako brzo vrijeme ide. Ne znam je li stvarno istina ono da što si stariji, to ti vrijeme brže prolazi, ali mi se čini da jest.
Ja sam trenutno u jednom predivnom životnom razdoblju i nadam se da će sreća potrajati. U redu je pokoji crni oblak tu i tamo, ali ne želim da mi život spremi neka neugodna iznenađenja. Ne mogu si pomoći, kad sam jako sretna, uvijek me malo strah da bi se sve moglo preokrenuti u trenu. No treba uživati u svakom trenutku jer ono što donosi sutra ioanko nije pod našom kontrolom.
Što sam počela filozofirati... Evo, više neću.
Dobila sam ružu za Valentinovo. Dobila sam i parfem, malu kutiju za nakit u obliku srca, Raffaello i mali ljubičasti kišobran sa srcima. To sve od dragog plus od tate veliku Milka čokoladu. Nije da mislim da se ljubav treba pokazivati samo na taj dan ili da je taj dan nešto specijalan, ali ne mogu reći da mi nije drago kad me se netko sjeti. Iako i samo ruža bila bi dovoljna, ali što da ja radim kad me ljudi žele razmaziti. Ne mogu odbiti poklone, zar ne? 
Jučer smo dragi i ja išli u Zagreb na sajam vjenčanja, ručak i kino. Prespavali smo u Zagrebu i danas ujutro se vratili doma. Baš je bio lijep vikend.
Kad sam prvo zakoračila u Arenu, bilo mi je skroz čudno kako me svi izlagači „napadaju“ i „bombardiraju“ letcima, primjercima foto albuma, wedding book-ovima, vjenčanicama i sličnim, ali brzo sam se navikla. Zapravo mi je bilo dosta cool imati tako sve na jednom mjestu. Skupila sam toliko letaka da mi je vrećica popucala od težine.
Ručali smo u restoranu Chiara koji mi se svidio. Hrana je fina, ambijent je ugodan, baš zgodno mjesto. Nije ni cijena strašna. Imaju sad dosta ponuda na megapopustu i crnom jajetu.
U kino smo išli u Avenue Mall jer smo Arena centar posjetili prije ručka. Gledali smo Krađu identiteta. Bio mi je dobar film. Lijepo sam se nasmijala.
Danas nam je „pobjegao“ vlak za Bjelovar. Ovaj vikend smo išli vlakom pošto svoj auto još nemamo, a svima (svima = njegov tata, moj tata) od kojih inače posuđujemo auto su trebali auti.
Ne znam kako se dogodilo da nam ode taj vlak. Gledala sam na netu kad ide i vidjela jedno vrijeme, a na kraju je ispalo da je otišao 15 minuta ranije. Srećom do Križevaca ide vlak svakih nekoliko minuta pa smo otišli do tamo, a onda je moj budući svekar došao po nas. Uspijeli smo u svoj toj strci pojesti i doručak iz McDonaldsa i popiti kavu. Uspjeli smo i proliti malo kave po vlaku, ali srećom imali smo puno salveta od doručka za obrisati sve.
Od kako sam ručala prolazim po web stranicama s letaka koje sam skupila na sajmu. Organizacija vjenčanja je dobar posao. Ne mislim gledano sa strane mladenaca. Sve je tako skupo da je to nevjerojatno. Još me zapanjila i činjenica da neke fotografije, albumi i zahvalnice uopće ne izgledaju tako profesionalno, a svejedno fotograf u nekom osnovnom paketu bude 6000kn. Ima i stvarno super fotki, ali onda cijena još skače. Pozivnice i zahvalnice bih si najradije sama radila kad sve to vidim. Ne izdvaja mi se ogromna svota novca za nešto što je predivno, ali preskupo, a opet nema mi smisla ni dati manji iznos za nešto što mislim da bih i sama mogla napraviti i proći još duplo jeftinije. Kaže moj dragi da sam ja mali škrtac.
Bilo kakvi savjeti su dobrodošli. Ako i nemate savjeta, sjetite se da me vesele vaši komentari pa ostavite koji da mi uljepšate dan.
nedjelja, 10.02.2013.
Maid of Honor
Htjela sam jučer napisati novi post jer mi je baš došla inspiracija i bila sam skroz u elemntu, ali čuvala sam malog bratića od 10 ujutro do 5 poslije podne, a navečer sam išla prijateljici na rođendan pa sam imala taman dovoljno vremena za spremiti se. Tako da sad ne znam hoće li post biti jednako dobar. Popustilo me malo ludilo.
Nekako je lako bilo pisati kad sam bila anonimna i nisu na blog dolazili ljudi koji me i stvarno poznaju. Onda se nisam morala brinuti hoće li se netko naljutiti ili ne i mogla sam puno slobodnije pisati.
Kad sam se zaručila, odlučila sam da neću blog pretvoriti u planer vjenčanja, ali nekako su mi misli zaokupljene planiranjem vjenčanja pa je nemoguće da se to malo ne odrazi na blog.
Popisala sam već svoje goste, samo najbliže, ispalo 100 ljudi. Razmišljala sam o datumu. Sviđa mi se 14.6.2014. ali spremna sam i na sve subotu 3-4 tjedna prije i tjedan poslije. Gledala sam pozivnice i zahvalnice i zbrajala troškove. Sve je nevjerojatno skupo. No nije ovaj post o tome. Naime, ne znam kako da odlučim tko će mi biti vjenčana kuma.
Nisam jedna od onih cura koja cijeli život ili bar veći dio života ima jednu najbolju prijateljicu. Imala sam najbolju prijateljicu u djetinjstvu, ali razvodnilo se to prijateljstvo već tijekom srednje. Danas smo si još uvijek dobre, ali nije da sudjelujemo jedna drugoj u životu.
U srednjoj sam imala najbolju prijateljicu s kojom sam se pak udaljila tijekom faksa, a na faksu sam upoznala nove ljude, ali one koje su mi najbliže sad više ne žive u istom gradu i ne vidimo se često.
Ne želim „natovariti“ nekome kumstvo kad znam da je upravo dobila malu bebu, planira vlastitu svadbu, sestrinu svadbu ili pak nije zaposlena. Ne želim da netko prihvati tu poziciju samo jer me ne želi uvrijediti. Kao da što više razmišljam, manje znam.
Možda pretjerujem, ali poznajem sebe i znam da ću paničariti prije ili kasnije. Trebat će mi netko snažan i sposoban tko me poznaje i zna sa mnom izaći na kraj, a isto tako može fizički biti uz mene. Sad mi je sinulo da jednu takvu osobu definitivno znam, ali on već ima ulogu mladoženje u istoj ceremoniji pa ne dolazi u obzir u ovom slučaju.
Ima tko kakav savjet?
nedjelja, 03.02.2013.
Prehlada i još malo Celjske koče
Bolesna sam. Već me prošli vikend u Celju malo bolilo grlo, ali izvukla sam se uz pomoć meda. Onda mi je sestra utorak, srijedu i četvrtak bila doma (nije išla u školu) jer je bila bolesna. I to sam nekako preživjela uz naranče i kivi. No kad su i na poslu počeli s prehladama, jednostavno me dotuklo. U petak je krenulo i tako sad sam pod dekicom. Pijem čaj, jedem med, pijem MaxFlu, jedem češnjak, jedem kivi i naranče. Valjda će proći.
Evo još malo slikica iz Celjske koče.
