četvrtak, 31.01.2013.
Celjska koča
Evo i nekoliko fotografija kao što sam obećala...
Prekrasan pogled tijekom doručka...
Ja planinarim...
Prsten <3 (inače prvo sam ga imala na desnoj ruci, sad mi je na lijevoj, nekako mi tu bolje paše)
Moja ljubav mijenja gumu na autu :)
Pozdrav
srijeda, 30.01.2013.
Evo mene natrag
Bilo je baš lijepo u Sloveniji. Jučer smo se vratili. Danas sam već bila na poslu.
Iz prve smo stigli na odredište u Celjsku koču. Malo je bilo strašno pred kraj voziti po planini iako nije bila toliko visoka, ali ne sviđa mi se ići autom gore. Prvo veče smo bili tako umorni od puta, vožnje, planiranja, nervoze i uzbuđenja pa smo već u 9 navečer bili u krevetu kao kakvi starčeki. Na granici nas nisu zezali. Praktički su nas odmah pustili u zemlju. Nismo izgledali sumnjivo.
Drugi dan poslije doručka (taj doručak u hotelu me uvijek dokrajči, pojedem previše jer sve moram probati) krenuli smo nekim planiniskim putem prema Celju. Bila je to šetnja od nekih 2 sata, a teren je išao dosta nizbrdo i na mjestima je bilo leda. Ja sam neka područja prolazila tako što sam se spustila u čučanj i klizala odgurujući rukama. Nisam imala neke dobre nesklizajuće čizme pa zato. Do Celja nije bilo toliko naporno. Tamo smo otišli u Mc'Donalds na ručak, a onda smo opet planinskim putem otišli do starog grada. Taj mi je put bio naporniji jer je bilo uzbrdo i bilo je dijelova koji su stvarno bili skliski, uski i pomalo strašni. Došli smo nekako do vrha i počeo je padati snijeg. Posjetili smo dvorac, a kad smo izašli van ispalo je da snijeg baš jako pada. Bilo nas je strah ići ponovno kroz šumu (ok, mene je bilo strah jer se nisam htjela otklizati u provaliju). Tako smo se cestom spustili u neko selo (ili predgrađe), a od tamo došetali do Celja. Razmišljali smo da pozovemo taxi da nas odbaci gore do hotela, ali nekako smo na kraju odlučili da ipak idemo pješke i gore. Snijeg je na svu sreću prestao padati, a i još je bilo dosta danjeg svjetla. Sve ovo do sad nije bilo ni upola naporno kao penjanje natrag do hotela. Skoro cijeli put je bio uzbrdo. Jako, jako naporno. Svakih nekoliko minuta trebala mi je pauza da skupim snage za dalje. Nemam pojma kako sam to uopće izvela, ali nekako smo ipak stigli do hotela. Kad smo došli gore bili smo umorni i mokri od znoja skroz na skroz. Tuš nam je predivno došao. Nemojte me krivo shvatiti. Dan nije bio mučenje. Bio je baš lijep i prepun smijeha. Otišli smo na večeru kraj kamina. Bila sam toliko umorna da mi se bilo teško koncentrirati na konobaricu i narudžbu. Pomalo smiješno. Ne sjećam se kad sam bila tako iscrpljena. Ipak, uspjeli smo se fino najesti i zaručila sam se. Neobično mi je da sam zaručena. Nisam sigurna na kojoj ruci bih trebala nositi prsten. Sad je na lijevoj jer mi tako bolje paše. Jučer smo se vratili kući. Imali smo dogodovštine i po putu. Ispustila nam se guma pa smo ju mijenjali (prvi put u životu), ali na kraju smo uspješno došli doma podijeliti sretnu vijest s obitelji. Sretna sam. Bio je to baš predivan produženi vikend. Imam puno fotografija, ali stavit ću ih u idući post kad ih smanjim, sad mi se ne da baviti time. Danas me svi mišići u nogama bole. :)
četvrtak, 24.01.2013.
Uskoro za Sloveniju
Drago mi je što su vam se svidjeli snjegovići iz prošlog posta. Ja sam nekako još uvijek baš ponosna na nas kako smo ih napravili. Baš sam bila sretna taj vikend.
Ovaj tjedan je na poslu stresan, kao i svaki u posljednje vrijeme. Imam puno posla. Jednostavno je previše posla i premalo ljudi. Od neprestanog buljenja u ekran (kako je rekao moj pripravnik, toliko se zagledamo u ekran da zaboravimo trepnuti pa nas peku oči) i nerviranja (jednostavno si ne mogu pomoći, kažem si da me nije briga, ali briga me) na kraju me obično zaboli i glava. No dobro, nije toliko loše. Barem mi tih 8 (ovih dana i 9) radnih sati brže prođe, a onda mogu uživati u ostatku poslijepodneva i večeri.
Danas mi je dragi kupio Kinder Pingvi i Kinder Maxi King jer sam bila mali zločko poslije posla od gladi (uvijek sam nekako zločesta od gladi kao malo dijete). I to me usrećilo baš. Volim Kinder Pingvi. I volim svog dečka najviše na svijetu.
Spremamo se u Sloveniju za vikend i ponedjeljak i utorak. Imam još dva dana godišnjeg odmora od prošle godine pa eto da ih potrošim. Dobro će nam oboma doći malo odmora. Nekako jedva čekam. Ovo nam je prvi put da skroz sami idemo autom u drugu zemlju (iako je samo Slovenija u pitanju i nije to baš daleki put jer idemo u Celjsku Koču koja je u Pečovniku blizu Celja). pa me malo i strah. Nadam se da se nećemo skroz izgubiti i da će sve biti u redu.
Još sutra na posao, a onda uživancija. Poželite nam sretan put. Ja ću vam, nadam se, uslikati koju lijepu fotku za idući post.
Ako je netko vozio tim putem od Zagreba do hotela koji sam spomenula ili do Celja, slobodno mi ostavite koju uputu ili savjet u komentaru. Bit ću jako zahvalna.
nedjelja, 20.01.2013.
Uživancija na snijegu
Napokon je došao vikend, i to jedan sa snijegom. Kod nas u Bjelovaru ga je dosta napadalo, ali u subotu je od jutra grijalo sunce pa se počeo topiti. Ipak smo dragi i ja uspjeli napraviti snjegoviće. Iskreno, na početku se činilo da nam baš ne ide. Nismo duuugo radili snjegoviće, a snijeg se nešto nije baš htio lijepiti. Onda smo otkrili da snijeg od dana prije po kojem je padala kišica bolje drži. Na kraju smo napravili dva snjegovića i stvarno sam ponosna na naše dečke kako su ispali. Vidite ih kako mašu i grle se.
Većem sam posudila svoju kapicu samo za slikanje. Poslije je dobio neku drugu, ali ova moja mu je baš super pristajala. Malom je glava jako lijepo ispala pa mu nije trebala kapica.
Pročitala sam "Stephenie Meyer: U sebi", a pročitala sam i knjigu Marije Bugarski "Prijateljice". Marija Bugarski je tu knjigu napisala kad je imala 16 godina pa me zanimalo kakva je. Podsjetila me na priče blogerica njene dobi koje objavljuju na blogu s tim da sam na blogu čitala i boljih, originalnijih priča. Knjiga me navela da se zapitam da li neke dobre priče ostanu neobjavljene jer se autor(ica) ne potrudi dovoljno da budu objavljene ili je i za izdavanje knjige potrebna "veza". No nećemo sad u te teme. Idemo uživati u vikendu još nekoliko sati, a onda u novi radni tjedan.
ponedjeljak, 14.01.2013.
Ponedjeljak
Evo, Norra je tražila sliku i baš imam jednu od Božića pa stavljam. Inače je Mrvica jako nemirna i razigrana tako da ju je jako teško fotografirati. Ne voli pozirati.
Na poslu me ljute ovih dana, ali dobro. Što je tu je. Bit će kako bude. Tako je lako reći "neću se nervirati", a tako je teško stvarno postići da ti ne bude stalo i da se ne nerviraš. Valjda ću jednom i to uspjeti.
Padao je snijeg jučer. Baš je lijepo napadao, ali danas pada neka nemilosrdna kiša i po ulicama je lagana poplava od snijega, koji se topi, i kiše. Htjela sam danas kod dečka raditi snjegovića, ali ništa od toga. Kiša je pokvarila sve, a i posao je pomogao u kvarenju dana. On valjda još radi, jadno moje O.o
Jedva čekam vikend, a tek je ponedjeljak!
Don't worry, be happy...
četvrtak, 10.01.2013.
Life is...
Trudim se svaki dan uživati u životu, ali nekako ipak više uživam vikendom. Pogotovo sad kad je nekako ludnica na poslu.
Ovaj vikend planiram upoznati onu malu macu (iz jednog davnog posta ako se sjećate) sa dečkovom mačkom pa će onda ići k njemu ako će se slagati. Baš me zanima hoće li se uspjeti složiti. Mrvica je još uvijek kod nas iako ju nisam spominjala u postovima. Sad više nije onako mala. Možda ipak i ostane na kraju. Jeste ikad upoznavali dvije mačke? Kako da postignem da se slažu? Iako ne znam nadam li se više tome da će se složiti i da će ostati kod njih ili da se neće složiti pa će morati biti kod nas...
utorak, 08.01.2013.
100 postova i 100 knjiga
Svidio mi se komentar na prošli post da je moj blog zapravo dio mene i da mi nitko ne može reći kako da ga promijenim jer mora odgovarati meni i nikome drugome. Hvala svima na komentarima.
Novi dizajn je gore. Nadam se da vam se sviđa. Zimski je i zaljubljeni i nekako... hmmm pa ljubičast. Tako je ispao. Mislim da mi se sviđa.
Što se tiče novogodišnjih odlukaiz prošlog posta, da vidimo kako za sad stojim.
1. više se družiti s Mihom i Dijanom - ovih dana smo se barem više čule, vidjeti se još nismo uspjele
2. napraviti novi dizajn bloga - riješeno, mirna do proljeća :)
3. redovitije pisati blog i učiniti ga boljim - evo trudim se
4. napisati knjigu - hmmm još nisam počela, ali samo što nisam, svakakve ideje mi se vrte po glavi pa se ne mogu odlučiti za nešto :P
5. potruditi se da više zavolim svoj posao i da se manje nerviram vezano za njega - isti komentar kao pod točkom 3
Odlučila sam da ću ovo "redovitije pisati blog" svesti na "napisat ću 100 postova u 2013." i to ću si postaviti kao neki cilj. Također, pročitat ću 100 knjiga u 2013. Ovo drugo mi se čini čak teže od prvog, ali baš da vidim koliko ću daleko doći.
Za sad sam pročitala:
Philippa Gregory: Kraljičina luda
Jane Wenham-Jones: Kako podići krov
Čitam:
Stephenie Meyer: U sebi
Philippa Gregory: Kraljičin ljubavnik
George R.R.Martin: A Feast For Crows
Čitati li vi više knjiga odjednom? Mislim, počnete jednu pa uplovite u drugu i tako se priče otimaju za vašu pozornost?
Što se tiče ovih knjiga što sam pročitala. Kraljičina luda mi se sviđa. Volim Philippu Gregory i volim Tudore pa nije ni čudno. U ovoj se radi o vladavini Mary Tudor. Nije strogo povijesna knjiga nego povijesna fikcija, ali volim takve knjige. Ovu drugu knjigu ne bih nikome preporučila. Volim uzimati svakakve knjige iz knjižnice, a imam i problem da kad mi neka knjiga nije dobra, svejedno ne mogu ne pročitati ju do kraja. To bi bio jedini razlog što sam ovo pročitala do kraja.
petak, 04.01.2013.
U 2013-oj ću više pisati...
Sretna vam svima nova 2013.
Uživam u posljednjim danima godišnjeg odmora. Uopće mi se ne žuri natrag na posao. Čitam knjige (nešto sam se zadubila u Tudore ovih dana), igram se sa malim sestričnama, provodim vrijeme s dečkom, pričam s mamom... Doček nove godine mi je bio baš nekako lijep. Nisam išla na neki ludi tulum, niti sam si previše popila, ali sam uživala prvo u krugu obitelji, a kasnije s dragim. Postoji tu još jedna sitnica koju vam još nisam spremna reći, a uljepšala mi je doček. Doći će vrijeme i za to, za sad neka još bude tajna.
Razmišljala sam ovih dana o novogodišnjim odlukama. Zapravo ih nikada nisam donosila. Nisam nikad imala želju nešto pretjerano mijenjati u svom životu. Sve nekako dođe na svoje prije ili kasnije. Ipak sam ove godine odlučila razmisliti o tome jer sa svih strana iskaču postovi o novogodišnjim odlukama pa moram i ja imati svoje.
Dakle, odlučila sam (ne ide tim redom po važnosti nego mi sad tako pada na pamet):
1. više se družiti s Mihom i Dijanom - od kako je završio faks viđamo se stvarno rijetko, a čak se i ne čujemo previše često, ne želim ih izgubiti iako sad ne živimo u istom gradu
2. napraviti novi dizajn bloga - tu već kasnim jer još uvijek imam ovaj jesenski hihi
3. redovitije pisati blog i učiniti ga boljim - tu mi i vi možete pomoći: molim vas da mi u komentaru ostavite 3 riječi koje vam padnu napamet kad pomislite na moj blog ili kakve savjete ako ih imate
4. napisati knjigu - nije uopće bitno hoće li je itko izdati ili će zauvijek biti samo moja, vrijeme je da napokon nešto dovršim, već jako dugo nisam ništa napisala
5. potruditi se da više zavolim svoj posao i da se manje nerviram vezano za njega - treba biti sretan s onim što imaš i ne treba posao previše uzimati k srcu
Eto, toliko od mene za sad. Nadam se da će ovih dana novi dizajn. Ne zaboravite mi ostaviti svoja mišljenja o mom blogu ili 3 riječi koje vam padnu napamet kad pomislite na njega ili savjete kako da popravim pisanje i unaprijedim blog. Hvala svima.
