utorak, 28.08.2012.
London - dan četvrti
Osvanuo je i naš posljednji dan u Londonu. Počistili smo sobu i kupaonicu. Takav smo dogovor imali s našom stanodavkom budući da je ona sa svojim dragim bila u Francuskoj. Moram priznati da smo jako lijepo to pospremili. Baš sam bila ponosna kako sam učinila da tuš sav blista. Više je blistalo nego kad smo došli.
Nakon toga smo otišli na tradicionalni engleski doručak. Nekako prethodnih dana nismo stigli, a nismo mogli biti u Engleskoj i ne kušati takvo nešto. Bilo je jako fino. Kobasica, jaje, toast i maslac, grah, pohana riba... čuda, ali sve smo pojeli.
Po posljednji put (osim ako se još nekad vratimo baš na isto mjesto) smo krenuli prema autobusnoj postaji Hammersmith koja je ogromna. Mene je hvatala nostalgija i morala sam fotkati uokolo.
Odlučili smo otići u zoološki vrt, ali vrijeme je bilo neko čudno. Činilo se kao da će kiša i nekako nije bio dan za zoološki. Na kraju smo izašli kod Kensington Gardens-a i krenuli u šetnju. Tako smo neplanirano vidjeli Kensington Palace.
Posjetili smo znanstveni muzej (Science Museum). Nije me baš oduševio kao Natural History Museum. Treba imati na umu da smo se taj zadnji dan šetali s ruksacima na leđima jer smo nakon čišćenja sobe napravili check-out. Pretpostavljam da nije moguće jednako uživati u muzeju uz ruksak na leđima koji postaje sve teži dok hodaš naokolo i bez ruksaka. No, u svakom slučaju, meni se Natural History Museum svidio puno više.
Nakon znanstvenog muzeja, otišli smo u Baker Street i dali se u potragu za 221b. Uspješno smo pronašli adresu i kupili ulaznice za muzej Sherlocka Holmesa. Tu mi je bilo zanimljivo usprkos tome što sam imala ruksak na leđima, a prostor je pomalo uzak i nastane gužva čak i kad je 10 ljudi u muzeju. U svakom slučaju je lijepo napravljen.
Pogađate da smo već lagano bili gladni. Nije nas taj tradicionalni engleski doručak mogao držati sitima zauvijek. Nakon posjeta suvenirnici kraj muzeja uputili smo se do Piccadilly Circus-a. Razmišljali smo o McDonaldsu, Burger Kingu i KFC-u i na kraju se odlučili za KFC gdje smo naručili totalno previše hrane. Stvarno, nakon tog ručka/večere neko vrijeme mi se uopće nije jela piletina, a u KFC-u nisam bila od tad i ne znam kad ću. Kod nas u Zg su u tim KFC kantama skroz mali komadi mesa, tamo su bili sasvim normalni pa je ispalo previše. Ipak smo mi to nekako pojeli. Ne mogu ja hranu baciti.
Počela je padati kiša. Obišli smo još nekoliko suvenirnica i uputili se do stanice za easyBus za koji smo imali karte do aerodroma. Tamo smo stigli oko ponoći, pola 1, nisam više sigurna. Naredna 3 sata su se činila kao cijela vječnost. Trebalo je dočekati 4 ujutro da se pokrene procedura – da dobijemo žig na boarding pass, prođemo detektor metala i provjeru prtljage i slično. Ta tri sata kao da su trajala 20. Ljudi su spavali uokolo po sjedalima i podu. Ja nisam mogla spavati. Bilo mi je malo loše od silne piletine i nervoze. Nisam se uopće sjetila fotografirati aerodrom, a baš sam mogla. No, nije nam to čekanje pokvarilo posjet Londonu. Prošlo je i ukrcali smo se na avion i krenuli kući. Evo jedne fotke na kojoj se vide vrhovi planina kroz oblake.
Kod nas je puhala bura pa smo doživjeli i turbulencije prilikom sletanja aviona. Bilo je klinaca koji su plakali. Nije bilo strašno. Definitivno ću opet letjeti, a London će mi ostati u prekrasnom sjećanju do ponovnog posjeta nekom drugom prilikom.
ponedjeljak, 20.08.2012.
London - dan treći
Hmmm što reći o trećem danu. Nije počeo kišno nego sunčano, ali svejedno nam se nije dalo prerano otputiti van iz sobe. Prvo sam morala uživati u krafnama (sad sam ih prvo nesvjesno napisala velikim početnim slovom, vidite koliko su mi bitne) i čokoladnom mlijeku. Dijelili smo svaku po pola da oboje probamo sve, ali nakon 4 krafne (dakle, svatko dvije) jednostavno više nismo mogli jesti. Spremili smo se i uputili u Westfield - najveći shopping centar u Europi (tako barem kažu).
Shopping centar je stvarno ogroman. Meni je najdraža bila Disney trgovina, ma zapravo i LEGO kockice trgovina. Otišli smo i u onaj dio sa svim poznatim markama (to jest jako, jako, jako skupim stvarima), ali osjećala sam se kao da ne pripadam tamo iako nismo ni išli u trgovine. Posvuda zaštitari, ne smiješ ništa slikati, sve izgleda totalno skupo (a nismo ni ušli ni u jednu trgovinu!). Draže su meni igračke. Nakon što smo obišli što nas je zanimalo, postali smo gladni, a već je došlo i poslijepodne. Uputili smo se prema Baker Street-u i odlučili otići na Fish&Chips i pivu u neki pub. Našli smo jedan kul i lijepo se najeli.
Ostatak dana smo se šetali ulicama Londona i uživali u samom gradu. Došli smo do Madame Tussauds muzeja. Odlučili smo u njega ići drugi put.
Prošetali smo se po Regent's Parku. Bilo je lijepo zbog cvijeća. Stvarno su mi lijepi londonski parkovi. Jedino su me malo plašila sva ta pernata stvorenja. Nisam neki ljubitelj ptica i nisu me oduševile sve te patke, golubovi i ostali leteći stvorovi oko mene.
Polako je padao mrak i opet je počinjala kišica. Otišli smo u nekoliko suvenirnica da kupimo neke sitnice za sebe i druge. Kupili smo razglednice. Meni se jako svidjela Hamleys trgovina igračkama. Unutra stvarno ima svakakvih igračaka. Jedino što je sve malo skupo. No ne morate kupovati. Možete vidjeti Spidermana.
Ili princa Williama i Kate od LEGO kockica. Ako baš imate viška novaca, možete si kupiti čarobne štapiće iz Harry Potter knjiga/filmova ili Batmanovu masku za samo 390 funti.
Ne znam u kojoj točno ulici sam ovo uslikala, ali negdje u nekoj od svih tih po kojima smo lutali, naišli smo i na hrvatsku zastavu pa sam ju jednostavno morala slikati.
Nakon toga smo otišli u naš londonski stan na još koju krafnu i spavanje. Bila nam je to posljednja noć tamo budući da smo iduću proveli na aerodromu. Nekako je prebrzo sve prolazilo, ali stvarno smo uživali.
ponedjeljak, 13.08.2012.
London - dan drugi
Naše prvo jutro u Londonu bilo je kišovito tako da smo odmah doživjeli londonsku kišu. Nije nas spriječila da izađemo na ulicu i uputimo se do autobusne stanice Hammersmith odakle smo se odvezli do Hyde parka.
Uputili smo se u Prirodoslovni muzej (Natural History Museum) da se sklonimo od kiše. Putem smo naišli na njihove crvene telefonske govornice pa smo se morali i poslikati.
Oduševila nas je veličina muzeja, a nakon toga i njegov sadržaj. Vidjela sam dinosaure. Vidjela sam i puno toga drugoga, ali zbog dinosaura sam išla tamo.
Kad smo izašli van, već je bilo prošlo podne i vrijeme se skroz razvedrilo. Prošetali smo se do Hyde parka i po njemu do Buckinghamske palače. Sama palača nas nije posebno oduševila. Možda je razlog što je ponovno počela padati kiša ili što se u blizini održavao ženski maraton pa je bila gužva ili pak što smo prije nje vidjeli veličanstvenu zgradu prirodoslovnog muzeja. Uglavnom, svidjelo mi se malo biti tamo i biti djelićem Olimpijskih igara bez obzira na palaču.
Imali smo plan prošetati se ulicom The Mall do Piccadilly-ja, ali po njoj se trčao maraton pa smo otišli odmah do Big Ben-a, Parlamenta i Westminsterske opatije (Westminster Abbey). Nakon toga smo se uputili u smjeru suprotnom od onog gdje je bila hrpa ljudi i busom se odvezli do Piccadilly-ja.
Negdje tamo u blizini, više nisam sigurna da li na tom trgu ili nekom drugom, me oduševio M&M's World. Unutra je sve bilo užasno skupo i nisam ništa kupila (i bolje jer mi ništa od toga zapravo i ne treba), ali bilo je tako fora biti u ogromnoj trgovini prepunoj stvari s motivima M&M bombončića.
Vrijeme je jako brzo prolazilo. Bilo je puno suvenirnica u koje sam morala ući nakon M&M's World-a. Ogladnili smo pa smo tražili mjesto gdje bismo pojeli nešto fino, a da ne moramo izdvojiti pravo bogatstvo za to. Na kraju smo otišli na pizzu u neki talijanski restoran. Nije bila baš jeftina, ali je zato bila jako, jako fina. Uzeli smo neku s bijelim mesom, feferonama i svačime gore.
Kad smo se najeli (mislili smo otići i na sladoled, ali jednostavno mi nije stao u želudac), prošetali smo preko Waterloo Bridge-a (barem mislim da je bio taj most) preko Temze i potom do London Eye-a. Činilo mi se strašno visoko dok sam gledala kako ljudi ulaze unutra i kako se taj ogromni kotač vrti. Nije išlo brzo i zapravo si cijelo vrijeme u zatvorenom prostoru, pa sam se ipak odvažila kupiti ulaznicu i doživjeti London iz zraka. Bio je red i kod kupnje ulaznica i kod ulaza, ali uopće nije bio toliko veliki i nismo čekali toliko dugo kako sam očekivala. Čini se da ipak nije bilo toliko ljudi u Londonu kako sam ja mislila da će biti zbog OI.
Inače, osim London Eye-a postojalo je i nešto što ne znam kako se zapravo zove. Izgledalo je kao vrtuljak u koji ljudi posjedaju i onda ih vrti, ali istovremeno i podiže sve više u zrak. Pretpostavljam da i na taj način mogu doživjeti London iz zraka, ali meni je to izgledalo previše strašno. Jeza me prošla samo gledajući. Iako smo na kraju mi s London Eye-om bilo više u zraku od njih, ali nekako je drugačije kad si u zatvorenom prostoru nego kad visiš u zraku na ljuljački.
London Eye dođe nekih 18 funti (više-manje, i to je neka standardna ulaznica), ali isplati se jer je super iskustvo. Stvarno je lijepo sve to vidjeti iz zraka i poslikati. Uživala sam tih pola sata u zraku.
Nakon gledanja Londona iz zraka, uputili smo se preko Westminster Bridge-a (ovog puta sam sigurna da je bio taj most), pored Big Bena i opet do Buckinghamske palače da ju vidimo još jednom, ovog puta bez gužve i kiše. Malo smo se slikali.
Već je uspjelo proći 8 sati navečer (kažem vam, dan tamo proleti). Sjeli smo na autobus i uputili se u naš Hammersmith. Uvijek smo se trudili sjediti na katu i ako je bilo moguće na prvim sjedalima. Tako je najbolji pogled tijekom vožnje pa uz prijevoz dobijete i besplatno razgledavanje grada.
U našoj blizini navodno se nalazio veliki Tesco pa smo ga odlučili potražiti jer smo opet bili gladni i trebala nam je večera. Našli smo ga bez problema i stvarno je bio ogroman. Šetali smo po njemu barem do pola 10. Kupili smo si večeru...
...i doručak za drugi dan.
Kad smo izašli iz dućana, vani je bio mrak i priznajem, malu mrvicu me bilo strah hodati uokolo, ali nisam bila sama pa sam preživjela. Imali smo kasnu večeru i spremili se za spavanje. Ja sam već sanjala krafne i čokoladno mlijeko što je bio doručak drugog jutra.
P.S. Stavila bih više slika, ali blog-hr mi je nekako spor i ne da mi uploadati više slika od jednom, a svaki upload traje dosta dugo. Ima li još tko takvih problema ili samo ja?
četvrtak, 09.08.2012.
London - dan prvi
Ova naša vrućina jedva se izdržava nakon londonskih vremenskih prilika. Ipak, mislim da mi se ne bi baš sviđalo živjeti tamo gdje se vrijeme svaki dan izmjeni po tri puta. Put u London i naš boravak tamo bio je presavršen. Čak nas je i vrijeme poslužilo.
Krenuli smo s riječkog aerodroma (koji je na Krku ako netko ne zna) u srijedu ujutro. Bila sam dosta nervozna prije leta. Što zbog samog leta, a što zbog toga što sam čula dosta kritika na račun zaposlenika Ryanaira kojim smo putovali. Sve je prošlo dobro i Ryanair se zapravo pokazao sasvim ok. Oba leta su nam bila na vrijeme, nismo imali nikakvih problema (držali smo se njihovih uputa i pravila) i osoblje je bilo dosta ljubazno.
Riječki aerodrom jedva da se može nazvati aerodromom doduše. U to vrijeme kad smo kretali za London to je bio jedini let. Ne znam da li uopće ikada ima više letova u isto vrijeme. Imali su dosta problema sa softwareom. Prvo skener nije radio pa nisu mogli očitati barkod na boarding pass-u, a i kod provjere putovnica im je računalo stalno javljalo neku grešku. Uglavnom, sve mi je djelovalo malo neprofesionalno (ne znam koju bih drugu riječ upotrijebila).
Svi su mi govorili da je polijetanje i slijetanje najgori dio leta avionom, ali nije uopće bilo strašno. Malo je neobičan osjećaj. Začepe se uši i nekako si svjestan svih svojih unutarnjih organa (iako ne znam koliko je nervoza utjecala na moje iskustvo i je li tako svima?), ali nije ništa previše neugodno.
Aerodrom na koji smo sletjeli je bio nešto sasvim drugačije od Rijeke. Navodno je Stansted nešto manji aerodrom, ali za moje pojmove ja jako velik. Nisam uopće sigurna ni kako smo znali kamo trebamo ići. Nekako pratiš ljude i završiš na pravom mjestu. Morali smo ići kroz imigraciju budući da nismo iz zemalja članica EU. Pitali su nas mnoštvo pitanja o tome zašto smo tamo, kakvi su nam planovi, kod koga odsjedamo, kad idemo natrag i tome slično. Dosta brzo je i to prošlo pa smo autobusom za koji smo karte kupili ranije preko neta (easyBus u našem slučaju iako ima i drugih) otišli do Londona. Vožnja je trajala nekih sat vremena. Prvo što smo vidjeli od Londona bila je Baker Street u kojoj se nalazi muzej Sherlocka Holmesa.
Kupili smo Oyster Card tj. karticu koja služi za plaćanje prijevoza po Londonu. S njom je najjeftinije putovati okolo po gradu busom i metroom pa ju preporučam svima koji idu u London. Kartica, na koju se uplati neki iznos, se samo prisloni na ulazu u bus ili na ulazu i izlazu iz metroa. Metro je nešto skuplji, ali meni se ni ne sviđa previše jer onda tijekom vožnje ne vidim ništa od grada tako da smo se pretežno vozili busom i to onim crvenima na kat. Iako smo mi i jako puno hodali. Vožnja busom je funtu i 35 penija, a postoji dnevni limit od 4 funte i 20 penija za buseve tako da više od toga u danu ne možete platiti (to su cijene s Oysterom, inače je više). Praktički iste cijene kao ZET u Zagrebu, ali puno ljepše.
Naša prva vožnja je doduše bila metroom, ali to nam je bila i jedina vožnja njim. Otišli smo od Baker Street do Hammersmitha koji nas je tijekom narednih dana sasvim osvojio. Unajmili smo stančić (naravno ne u tom trenutku nego ranije putem interneta) na nekih 2-3 minute od autobusne stanice i metro stanice, a sam Hammersmith je pun trgovina, pubova i svega potrebnog. Cijene su dosta jefitnije nego u centru. Blizu je ogromni shopping centar Westfield, veliki Tesco u kojem je moguće kupiti sve i svašta, Poundland gdje sve stvari koštaju po funtu, King's Mall i još mnoštvo toga.
Bila su 4 sata poslijepodne kad smo upoznali našu domaćicu koja je nekih 15 minuta nakon što nam je predala ključeve otišla za Francusku u bijegu od Londona tijekom OI. Sve je bilo kako smo se dogovorili ili čak bolje. Ona nam je dala posteljinu, ručnike, stvari za tuširanje itd. a čak smo dobili i kavu, čaj, bocu vina... Praktički ništa nismo morali nositi sa sobom što nam je bilo super jer smo putovali svaki samo s jednim ruksakom da uštedimo na avionu.
To poslijepodne smo šetali i istraživali naselje. Večerali smo hamburger s divovskim krumpirićima. Bilo je fino. Odlučili smo ranije leći u krevet da se odmorimo. Imali smo namjeru pogledati neki film (imali smo TV u sobi i kabelsku i nekoliko DVD-ova, a i nekoliko knjiga, samo nam je vremena nedostajalo), ali smo od umora brzo zaspali.
Nastavak u idućem postu. Bilo bi previše sve trpati u jedan pa sam odlučila podijeliti po danima.
petak, 03.08.2012.
Jedan brzinski post
Za nekih 5 sati krećem za Rijeku, a onda letim za London. Jedva čekam i nadam se da će sve proći dobro. Hvala svima na lijepim željama i komentarima. Obećajem da ću kad se vratim napokon napisati neki normalan post na blogu. Nemojte me do tad otpisati i prestati dolaziti jer ću biti tužna u tom slučaju.
Imala sam strku s pripremama i pakiranjem za more i za London. Od 27.7. sam na godišnjem i bila sam na moru do danas (oko 7 popodne sam došla u Bjelovar). Nisam imala baš neki internet na moru pa zato i nije bilo posta. Nemam volje pisati preko mobitela. Ali bilo mi je jako lijepo. Kupala sam se, sunčala, šetala, jela sladoled, pila kavu na ležaljci u dvorištu i stvarno se odmorila od svega. Više se ni ne sjećam kako je to raditi. :)
Jedino mi je dečko malo falio jer je on morao do danas raditi pa nije mogao sa mnom. No danas me dočekao na kolodvoru pa sam sad skroz sretna. :P
Ok, sad jurim. Moram još pod tuš i leći malo odspavati. Držite fige da sve prođe super. Malo me strah jer mi je to prvi let avionom, prvi put u Londonu, puno je ljudi tamo zbog OI i tako sve po redu.