..and once you lose yourself you have to choices: find the person you used to be or lose that person completely....

..povratak u realnost........

Prvo nego što počnem pisati o ovome naslovu, i prije nego što se počnem dubokoumno koncentrirati, bih se htjela ispričati svima koji su dolazili na blog i uočili da stvarno jakoooooooo dugo nisam pisala.
Bilo je raznih razloga zbog toga, ali ne želim se samo zbog toga ispričati nego već i zbog toga što vam dugo nisam komentirala blogove, odnosno postove. Nadam se da će moja isprika biti prihvaćena i da ćete ponovo početi komentirati moje postove te naravno i kritizirati ih smijeh .
Evo sada da počnem malo pisati, znam da dugo nisam pisala neke dubokoumne postove, ali eto i tome je došlo vrijeme da se nastavi.
Pokušati ću ne toliko filozofirati kao inače, jer sam se na neki način promjenila, ali ipak malo filozofiranja će uvijek biti dead !
Za ovaj naslov sam se odlučila zbog toga što je povratak u realnost jako težak, a ja se pokušavam na lagan način ponovo prilagođavati svemu, pa tako i toj kompliciranoj realnosti.
Teško se je vratiti ponovo normalnom životu, kada se taman navikneš na nešto što ti super odgvara, kada se navikneš samo na ono dobro, kada se iz dana u dan smiješ i onda odjednom kao iznenadni pljusak se vratiš doma, vratiš se u svoj grad i dočeka te sve onako isto kao kada si otišao.
Nije lako onda dovršiti neke stvari, jer u sebi imaš toliko lijepih sjećanja kada si otišao, a gle ti si opet doma, opet se moraš suprostaviti onome čemu si se nadao da neće biti kada se vratiš, ali problemi se ne mogu riješiti sami od sebe.
Koliko god mi pokušavali pobjeći od njih, i misliti da će nestati, oni će nas uvijek čekati (pa makar mi pobjegli i u Crikvenicu nut ).
Lijepo je otići na nekoliko dana negdje drugdje i razbistriti si glavu o svemu(kako se živi, kako se misli, kakva su prijateljstva, kakva je ljubavna veza itd.)ali neće nam riješiti ništa, pomoći će nam jedino da mi shvatimo da se moramo suprostaviti strahovima, da se moramo suprostaviti ponekad sa samim sobom, ali tek kada to naučimo, kada uočimo da smo spremni trebamo se vratiti doma, i tada poduzeti nešto.
Meni možda nije bilo dovoljno vremena, pa se sada i doma odmaram da bih mogla donijeti neke odluke, i kada budem spremna, kada budem shvatila što želim, kako mislim koja je moja prava odluka onda ću se ja stvarno vratiti u realnost.
Možda je kompliciran ovaj post, možda je previše dubokouman, možda je sranje, možda je odličan, kakav god dojam stekli; želim vam reći da koliko god teška realnost bila, koliko god problema bilo u njoj za taj svaki problem ima rješenje, ali ga treba pronaći, pa makar to bilo doma, u parku ili možda u Crikvenici gdje sam ja tražila odgovore i rješenja, za sve postoji razlog.
A povratak u realnost nam pokazuje razlog.........